REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj Povrv-59/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Antei Barešić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, koju zastupa Odvjetničko društvo Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 19. prosinca 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja FZ odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Zlatka Jurline, 12. veljače 2026.

p r e s u d i o je

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darije Grigillo-Ramljak u Zadru, poslovni broj Ovrv-912/2021 od 16. siječnja 2021. u dijelu kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 44,51 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 44,51 EUR od 29. listopada 2019. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 138,27 (trotiredesetosamdavdesetsedam) EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Croatia osiguranje d.d., prije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku Darije Grigillo-Ramljak u Zadru protiv tuženika GZ ranije ovršenika, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave odnosno temeljem izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga radi naplate iznosa od 44,51 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Darije Grigillo-Ramljak donijela je 16. siječnja 2021. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-912/2021.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu navodeći da pobija predmetno rješenje o ovrsi iz svih zakonom predviđenih razloga, da je isto neosnovano jer isprava koju je ovrhovoditelj sada tužitelj priložio nije isprava podobna za ovrhu. Nadalje negira bilo kakvo dugovanje prema tužitelju temeljem gornjeg izvatka iz poslovnih knjiga. Tuženik dalje navodi kako je u više navrata mailom i telefonski, obavijestio tužitelja da je nekretnina koja je predmet osiguranja imovine, temeljem ugovora o osiguranju sklopljenog s tužiteljem, otuđena, odnosno prodana trećim osobama. Da je tužitelju u tu svrhu u ožujku 2019. dostavljena dokumentacija u vidu kupoprodajnog ugovora i zk izvatka, iz kojih je vidljivo da je predmetna nekretnina prodana u ožujku 2019. godine. Međutim da mu je tužitelj nakon toga izdao račun u listopadu 2019. za narednu godinu.

4. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-59/2024-2 od 19. prosinca 2024. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se daljnji postupak nastaviti kao u prigovoru protiv platnog naloga.

5. U odnosu na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi tužitelj se očitovao podneskom od 7. siječnja 2025. te u istome naveo da su navodi tuženice u cijelosti neosnovani, proturječni i suprotni dokumentaciji priloženoj spisu, ističući da je između stranaka sklopljen ugovor o osiguranju po polici broj [broj police], koji predstavlja višegodišnji ugovor sklopljen na razdoblje od 20. listopada 2016. do 20. listopada 2031. godine. Nadalje je naveo da tuženica nije dokazala da je ugovor valjano otkazan ili izmijenjen u pisanom obliku sukladno Općim uvjetima za osiguranje imovine, kao ni da je prestala njezina obveza plaćanja, te je osporio i prigovor da izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, pozivajući se na odredbu članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona.

6. Na navode tužitelj tuženik se nije očitovao podneskom, ali na ročištu održanom dana 19. prosinca 2025. tuženik je naveo da je predmetno dugovanje podmirio prije otprilike godinu dana, nakon što je od tužitelja, odnosno ovrhovoditelja, zaprimio opomenu koja se odnosila na isto potraživanje, pri čemu je istaknuo da uz sebe nema dokaz o izvršenoj uplati.

7. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava priloženih spisu i to: pregled otvorenih stavki za utuženje od 3. svibnja 2021. (list spisa 6), polica osiguranja broj [broj police osiguranja] (list spisa 34), potvrda o plaćanju (list spisa 35), izjava o privoli za korištenje osobnih podataka od 20. listopada 2016. (list spisa 36), pregled fakturirane i naplaćene premije po polici od 31. prosinca 2024. (list spisa 37), račun br. 991123452/19 od 11. listopada 2019. (list spisa 38), opći uvjeti za osiguranje imovine (list spisa 39-47).

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate utuženog iznosa na ime neplaćene premija osiguranja od požara u razdoblju od 20. listopada 2019. do 20. listopada 2020. po polici osiguranja broj [broj police osiguranja].

10. Među strankama nije sporno da su iste bile u ugovornom odnosu od 20. listopada 2016. godine do 20. listopada 2031.

11. Među strankama je sporno kada se ugovor smatra raskinutim te kada su nastupile pravne posljedice raskida ugovora, a posljedično i je li tuženi u obvezi platiti utuženi iznos u cijelosti, te je li tuženik podmirio predmetno potraživanje.

12. Uvidom u pregled otvorenih stavki za utuženje od 3. svibnja 2021. (list spisa 6) utvrđeno je da isti sadrži broj računa odnosno fakture koje je potrebno podmiriti, datum izdavanja i dospijeća posebnog računa, iznos koji je potrebno uplatiti te pečat ovrhovoditelja kao i naznaku ovrhovoditelja i ovršenika. Sve navedeno sadrži i svaki posebno izdan račun (list spisa 38), odnosno uplatnica koju je tužitelj izdao.

12.1. Člankom 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.) a koji je bio na snazi u trenutku dospijeća obveze kao i u trenutku izrade izvatka iz poslovnih knjiga i samoga utuženja, određeno je da je vjerodostojna isprava u smislu toga zakona račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata. U članku 31. stavku 2. istoga zakona određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Sadržajno istu odredbu ima i sada važeći Ovršni zakon.

12. 2. Iz navedenog proizlazi da nisu ispravni navodi tuženika da isprava koja je priložena uz prijedlog za ovrhu ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu ovršnoga zakona. Ovaj sud smatra da i izvadak iz poslovnih knjiga i račun koji su dostavljeni sadrže sve što prema ovršnom zakonu treba sadržavati vjerodostojna isprava.

13. Tuženik tijekom postupka ističe da ne postoji dugovanje prema tužitelju budući da je nekretninu koja je bila predmet osiguranja prodao trećoj osobi te da je od tužitelja zatražio storniranje predmetnog računa. Međutim, navedene tvrdnje tuženik nije potkrijepio niti jednim materijalnim dokazom.

14. Iz isprava priloženih spisu, a osobito iz police osiguranja broj [broj police osiguranja] (list spisa 34), razvidno je da je između stranaka sklopljen višegodišnji ugovor o osiguranju s ugovorenim trajanjem od 20. listopada 2016. do 20. listopada 2031. godine. Nadalje, iz Općih uvjeta za osiguranje imovine (list spisa 39–47) proizlazi da ugovor o osiguranju može prestati isključivo na način i pod uvjetima propisanim istima, pri čemu je za raskid ili izmjenu ugovora predviđen pisani oblik.

15. Nadalje, odredbama članka 26. Općih uvjeta za osiguranje imovine uređeno je trajanje osiguranja i način prestanka ugovora. Sukladno stavku 2. navedenog članka, ako rok trajanja osiguranja nije određen ugovorom, svaka strana može raskinuti ugovor s danom dospjelosti premije, uz obvezu da o raskidu pisanim putem obavijesti drugu stranu najkasnije tri mjeseca prije dospjelosti premije, dok ugovor prestaje istekom 24 sata posljednjeg dana tekuće godine osiguranja. Stavkom 3. istoga članka propisano je da, ako je osiguranje sklopljeno na rok dulji od pet godina, svaka strana može nakon proteka toga roka, uz otkazni rok od šest mjeseci, pisano izjaviti drugoj strani da otkazuje ugovor.

16. U konkretnom slučaju nesporno je da je predmetni ugovor o osiguranju sklopljen na određeno vrijeme dulje od pet godina, odnosno na razdoblje od 20. listopada 2016. do 20. listopada 2031. godine. Međutim, tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelju dostavio pisanu izjavu o raskidu ili otkazu ugovora, niti da je takav raskid ili otkaz proveden sukladno odredbama Općih uvjeta.

17. Činjenica da je tuženik otuđio nekretninu koja je bila predmet osiguranja, sama po sebi ne dovodi do prestanka ugovora o osiguranju, niti oslobađa tuženika obveze plaćanja premije, osobito imajući u vidu da prestanak ugovora može nastupiti isključivo na način i pod uvjetima propisanim ugovorom i Općim uvjetima, te uz poštivanje propisanog pisanog oblika. Tuženik nije dokazao da je tužitelj prihvatio raskid ugovora niti da je ugovor izmijenjen ili raskinut sukladno propisanoj proceduri.

18. Slijedom navedenog, sud nalazi da je ugovor o osiguranju u utuženom razdoblju od 20. listopada 2019. do 20. listopada 2020. bio na snazi, te da je tuženik bio u obvezi platiti dospjelu premiju osiguranja.

19. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu te odgovara za njezino ispunjenje. Sukladno navedenom, dok god ugovor o osiguranju traje, ugovaratelj osiguranja dužan je plaćati ugovorenu premiju.

20. U odnosu na navode tuženika da je predmetno dugovanje podmirio, sud ističe da za tu tvrdnju nije dostavio nikakav vjerodostojan dokaz. Teret dokazivanja činjenice plaćanja leži na tuženiku, sukladno članku 219. stavku 1. Zakona o parničnom postupku Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP). Sam navod o izvršenoj uplati, bez predočenja potvrde o uplati ili drugog relevantnog dokaza, nije dovoljan za oslobađanje od obveze plaćanja. Suprotno njegovim tvrdnjama, iz pregleda fakturirane i naplaćene premije po polici od 31. prosinca 2024. (list spisa 37) razvidno je da utuženi iznos nije podmiren, čime su navodi tuženika u cijelosti neosnovani.

21. Na temelju tako provedenog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da ugovor o osiguranju između stranaka nije prestao prije utuženog razdoblja te da je tuženik bio u obvezi platiti premiju osiguranja za razdoblje od 20. listopada 2019. do 20. listopada 2020.

22. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da su navodi tuženika o nepostojanju dugovanja neosnovani, budući da nije dokazano da je ugovor o osiguranju valjano raskinut, izmijenjen ili da je predmetno potraživanje podmireno, pa je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tužitelju u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje Tarifa), zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika pripada jednokratna naknada u visini 50 bodova prema Tbr. 7. toč. 9. Tarife uvećano za PDV 25%, što ukupno iznosi 125,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR. Tužitelju nije priznat kao osnovan zatraženi trošak određen rješenjem o ovrsi u iznosu od 29,86 EUR jer isti nije dokumentiran, odnosno nema dokaza da je isti plaćen. Tužitelju pripada pravo na zatraženu zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška, a temeljem članka 151. st. 3. ZPP.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zadru, 12. veljače 2026.

Sudski savjetnik

Sutkinja

Matej Zurak

Antea Barešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) računajući od prvog idućeg od dana njezine objave ( čl. 335. st. 7. ZPP-a ). Žalba se podnosi ovom Sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP-a ).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku osobno.