Poslovni broj: P-487/2024-13
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Zorani Matešić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa privremeni zastupnik punomoćnika tužitelja Marko Lešnjaković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA VINKOVCI, OIB: 10731502631, Vinkovci, Zvonarska 57, koju zastupa punomoćnik ŠM, odvjetnik u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 29. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, privremenog zastupnika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, zaključene temeljem odredbe čl. 335 st. 4. ZPP, 12. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OPĆOJ ŽUPANIJSKOJ BOLNICI VINKOVCI, OIB: 10731502631, iz Vinkovaca, Zvonarska 57, da isplati tužitelju FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] sveukupni iznos od 53.728,57 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate u roku od 15 (petnaest) dana kako slijedi:
1. iznos od 18.993,60 eura na ime troškova stambenog zbrinjavanja uvećan za iznos zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačno dospjeli iznos kako slijedi:
- na iznos od 337,20 eura od 10. siječnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 338,04 eura od 10. veljače 2014. pa do isplate,
- na iznos od 338,39 eura od 10. ožujka 2014. pa do isplate,
- na iznos od 337,33 eura od 10. travnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 335,27 eura od 10. svibnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 335,01 eura od 10. lipnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 336,24 eura od 10. srpnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 337,99 eura od 10. kolovoza 2014. pa do isplate,
- na iznos od 336,41 eura od 10. rujna 2014. pa do isplate,
- na iznos od 337,95 eura od 10. listopada 2014. pa do isplate,
- na iznos od 338,61 eura od 10. studenog 2014. pa do isplate,
- na iznos od 338,78 eura od 10. prosinca 2014. pa do isplate,
- na iznos od 339,27 eura od 10. siječnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 341,07 eura od 10. veljače 2015. pa do isplate,
- na iznos od 336,94 eura od 10. ožujka 2015. pa do isplate,
- na iznos od 335,53 eura od 10. travnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 333,91 eura od 10. svibnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 333,95 eura od 10. lipnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 334,22 eura od 10. srpnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 333,69 eura od 10. kolovoza 2015. pa do isplate,
- na iznos od 333,60 eura od 10. rujna 2015. pa do isplate,
- na iznos od 337,07 eura od 10. listopada 2015. pa do isplate,
- na iznos od 334,48 eura od 10. studenog 2015. pa do isplate,
- na iznos od 337,25 eura od 10. prosinca 2015. pa do isplate,
- na iznos od 337,82 eura od 10. siječnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 337,82 eura od 10. veljače 2016. pa do isplate,
- na iznos od 334,43 eura od 10. ožujka 2016. pa do isplate,
- na iznos od 331,45 eura od 10. travnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 330,70 eura od 10. svibnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 333,86 eura od 10. lipnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 331,80 eura od 10. srpnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 331,14 eura od 10. kolovoza 2016. pa do isplate,
- na iznos od 331,71 eura od 10. rujna 2016. pa do isplate,
- na iznos od 332,68 eura od 10. listopada 2016. pa do isplate,
- na iznos od 332,46 eura od 10. studenog 2016. pa do isplate,
- na iznos od 334,04 eura od 10. prosinca 2016. pa do isplate,
- na iznos od 334,66 eura od 10. siječnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 330,26 eura od 10. veljače 2017. pa do isplate,
- na iznos od 328,51 eura od 10. ožujka 2017. pa do isplate,
- na iznos od 329,38 eura od 10. travnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 327,98 eura od 10. svibnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 327,85 eura od 10. lipnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 327,72 eura od 10. srpnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 327,28 eura od 10. kolovoza 2017. pa do isplate,
- na iznos od 328,59 eura od 10. rujna 2017. pa do isplate,
- na iznos od 331,67 eura od 10. listopada 2017. pa do isplate,
- na iznos od 333,21 eura od 10. studenog 2017. pa do isplate,
- na iznos od 333,78 eura od 10. prosinca 2017. pa do isplate,
- na iznos od 329,25 eura od 10. siječnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 329,12 eura od 10. veljače 2018. pa do isplate,
- na iznos od 328,77 eura od 10. ožujka 2018. pa do isplate,
- na iznos od 328,59 eura od 10. travnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 326,62 eura od 10. svibnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 326,40 eura od 10. lipnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 327,67 eura od 10. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 328,81 eura od 10. kolovoza 2018. pa do isplate,
- na iznos od 329,37 eura od 10. rujna 2018. pa do isplate.
2. iznos od 30.769,99 eura na ime troškova stambenog zbrinjavanja uvećan za iznos zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačno dospjeli iznos kako slijedi
- na iznos od 297,30 eura od 1. siječnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 298,25 eura od 1. veljače 2014. pa do isplate,
- na iznos od 298,40 eura od 1. ožujka 2014. pa do isplate,
- na iznos od 298,31 eura od 1. travnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 296,43 eura od 1. svibnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 295,80 eura od 1. lipnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 294,91 eura od 1. srpnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 297,64 eura od 1. kolovoza 2014. pa do isplate,
- na iznos od 297,29 eura od 1. rujna 2014. pa do isplate,
- na iznos od 297,28 eura od 1. listopada 2014. pa do isplate,
- na iznos od 298,45 eura od 1. studenog 2014. pa do isplate,
- na iznos od 299,08 eura od 1. prosinca 2014. pa do isplate,
- na iznos od 298,48 eura od 1. siječnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 299,90 eura od 1. veljače 2015. pa do isplate,
- na iznos od 299,66 eura od 1. ožujka 2015. pa do isplate,
- na iznos od 297,84 eura od 1. travnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 295,37 eura od 1. svibnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 295,50 eura od 1. lipnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 295,54 eura od 1. srpnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 295,71 eura od 1. kolovoza 2015. pa do isplate,
- na iznos od 294,38 eura od 1. rujna 2015. pa do isplate,
- na iznos od 298,05 eura od 1. listopada 2015. pa do isplate,
- na iznos od 296,22 eura od 1. studenog 2015. pa do isplate,
- na iznos od 296,97 eura od 1. prosinca 2015. pa do isplate,
- na iznos od 297,60 eura od 1. siječnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 298,46 eura od 1. veljače 2016. pa do isplate,
- na iznos od 297,05 eura od 1. ožujka 2016. pa do isplate,
- na iznos od 293,11 eura od 1. travnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 291,49 eura od 1. svibnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 291,63 eura od 1. lipnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 293,11 eura od 1. srpnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 291,46 eura od 1. kolovoza 2016. pa do isplate,
- na iznos od 291,55 eura od 1. rujna 2016. pa do isplate,
- na iznos od 292,78 eura od 1. listopada 2016. pa do isplate,
- na iznos od 292,38 eura od 1. studenog 2016. pa do isplate,
- na iznos od 292,72 eura od 1. prosinca 2016. pa do isplate,
- na iznos od 294,59 eura od 1. siječnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 291,28 eura od 1. veljače 2017. pa do isplate,
- na iznos od 289,53 eura od 1. ožujka 2017. pa do isplate,
- na iznos od 290,20 eura od 1. travnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 291,18 eura od 1. svibnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 288,92 eura od 1. lipnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 288,73 eura od 1. srpnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 288,76 eura od 1. kolovoza 2017. pa do isplate,
- na iznos od 288,68 eura od 1. rujna 2017. pa do isplate,
- na iznos od 292,22 eura od 1. listopada 2017. pa do isplate,
- na iznos od 292,87 eura od 1. studenog 2017. pa do isplate,
- na iznos od 293,96 eura od 1. prosinca 2017. pa do isplate,
- na iznos od 292,87 eura od 1. siječnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 289,03 eura od 1. veljače 2018. pa do isplate,
- na iznos od 290,22 eura od 1. ožujka 2018. pa do isplate,
- na iznos od 289,69 eura od 1. travnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 289,03 eura od 1. svibnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 287,78 eura od 1. lipnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 287,64 eura od 1. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 287,94 eura od 1. kolovoza 2018. pa do isplate,
- na iznos od 289,63 eura od 1. rujna 2018. pa do isplate,
- na iznos od 289,37 eura od 1. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 289,49 eura od 1. studenog 2018. pa do isplate,
- na iznos od 288,86 eura od 1. prosinca 2018. pa do isplate,
- na iznos od 288,80 eura od 1. siječnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 289,28 eura od 1. veljače 2019. pa do isplate,
- na iznos od 289,32 eura od 1. ožujka 2019. pa do isplate,
- na iznos od 289,41 eura od 1. travnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 288,87 eura od 1. svibnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 289,21 eura od 1. lipnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 288,19 eura od 1. srpnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 287,40 eura od 1. kolovoza 2019. pa do isplate,
- na iznos od 288,30 eura od 1. rujna 2019. pa do isplate,
- na iznos od 288,58 eura od 1. listopada 2019. pa do isplate,
- na iznos od 290,95 eura od 1. studenog 2019. pa do isplate,
- na iznos od 289,84 eura od 1. prosinca 2019. pa do isplate,
- na iznos od 290,27 eura od 1. siječnja 2020. pa do isplate,
- na iznos od 289,85 eura od 1. veljače 2020. pa do isplate,
- na iznos od 290,66 eura od 1. ožujka 2020. pa do isplate,
- na iznos od 296,88 eura od 1. travnja 2020. pa do isplate,
- na iznos od 294,57 eura od 1. svibnja 2020. pa do isplate,
- na iznos od 295,61 eura od 1. lipnja 2020. pa do isplate,
- na iznos od 294,72 eura od 1. srpnja 2020. pa do isplate,
- na iznos od 291,73 eura od 1. kolovoza 2020. pa do isplate,
- na iznos od 293,14 eura od 1. rujna 2020. pa do isplate,
- na iznos od 294,17 eura od 1. listopada 2020. pa do isplate,
- na iznos od 295,00 eura od 1. studenog 2020. pa do isplate,
- na iznos od 294,31 eura od 1. prosinca 2020. pa do isplate,
- na iznos od 293,98 eura od 1. siječnja 2021. pa do isplate,
- na iznos od 294,58 eura od 1. veljače 2021. pa do isplate,
- na iznos od 295,54 eura od 1. ožujka 2021. pa do isplate,
- na iznos od 294,83 eura od 1. travnja 2021. pa do isplate,
- na iznos od 294,37 eura od 1. svibnja 2021. pa do isplate,
- na iznos od 292,96 eura od 1. lipnja 2021. pa do isplate,
- na iznos od 291,93 eura od 1. srpnja 2021. pa do isplate,
- na iznos od 292,39 eura od 1. kolovoza 2021. pa do isplate,
- na iznos od 291,84 eura od 1. rujna 2021. pa do isplate,
- na iznos od 292,00 eura od 1. listopada 2021. pa do isplate,
- na iznos od 292,69 eura od 1. studenog 2021. pa do isplate,
- na iznos od 293,25 eura od 1. prosinca 2021. pa do isplate,
- na iznos od 293,13 eura od 1. siječnja 2022. pa do isplate,
- na iznos od 293,47 eura od 1. veljače 2022. pa do isplate,
- na iznos od 294,20 eura od 1. ožujka 2022. pa do isplate,
- na iznos od 295,11 eura od 1. travnja 2022. pa do isplate,
- na iznos od 294,80 eura od 1. svibnja 2022. pa do isplate,
- na iznos od 293,57 eura od 1. lipnja 2022. pa do isplate,
- na iznos od 293,32 eura od 1. srpnja 2022. pa do isplate,
- na iznos od 292,88 eura od 1. kolovoza 2022. pa do isplate,
- na iznos od 292,60 eura od 1. rujna 2022. pa do isplate;
3. iznos od 3.487,67 eura na ime naknade za odvojen život od obitelji uvećan za iznos zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačno dospjeli iznos kako slijedi:
- na iznos od 212,36 eura od 31. prosinca 2013. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. siječnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 40,45 eura od 28. veljače 2014. pa do isplate,
- na iznos od 106,18 eura od 31. ožujka 2014. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 30. travnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 202,24 eura od 31. svibnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 175,42 eura od 30. lipnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. srpnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 202,70 eura od 31. kolovoza 2014. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 30. rujna 2014. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. listopada 2014. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 30. studenog 2014. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. prosinca 2014. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. siječnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 28. veljače 2015. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. ožujka 2015. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura pod 30. travnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. svibnja 2015. pa do isplate;
4. iznos od 477,31 eura na ime naknade za neisplaćeni godišnji odmor uvećan za iznos zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačno dospjeli iznos kako slijedi:
- na iznos od 141,30 eura od 15. siječnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 37,91 eura od 15. veljače 2014. pa do isplate,
- na iznos od 2,31 eura od 15. travnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 149,88 eura od 15. rujna 2014. pa do isplate,
- na iznos od 142,09 eura od 15. listopada 2014. pa do isplate,
- na iznos od 3,82 eura od 15. svibnja 2015. pa do isplate.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], u sveukupnom iznosu od 53.216,24 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate kao neosnovan koji glasi:
„ 1. preko dosuđenog iznosa iz točke. I. stavka 1. na ime troškova stambenog zbrinjavanja od 18.993,60 eura do zatraženog iznosa od 39.657,12 eura ( za iznos od 20.663,52 eura).
- na iznos od 315,55 eura od 10. listopada 2008. pa do isplate,
- na iznos od 315,99 eura od 10. studenog 2008. pa do isplate,
- na iznos od 318,19 eura od 10. prosinca 2008. pa do isplate,
- na iznos od 323,68 eura od 10. siječnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 328,73 eura od 10. veljače 2009. pa do isplate,
- na iznos od 328,51 eura od 10. ožujka 2009. pa do isplate,
- na iznos od 328,29 eura od 10. travnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 326,09 eura od 10. svibnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 323,02 eura od 10. lipnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 324,77 eura od 10. srpnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 324,25 eura od 10. kolovoza 2009. pa do isplate,
- na iznos od 324,33 eura od 10. rujna 2009. pa do isplate,
- na iznos od 320,95 eura od 10. listopada 2009. pa do isplate,
- na iznos od 321,92 eura od 10. studenog 2009. pa do isplate,
- na iznos od 321,39 eura od 10. prosinca 2009. pa do isplate,
- na iznos od 322,45 eura od 10. siječnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 324,03 eura od 10. veljače 2010. pa do isplate,
- na iznos od 321,48 eura od 10. ožujka 2010. pa do isplate,
- na iznos od 321,48 eura od 10. travnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 321,26 eura od 10. svibnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 320,16 eura od 10. lipnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 318,62 eura od 10. srpnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 319,72 eura od 10. kolovoza 2010. pa do isplate,
- na iznos od 322,36 eura od 10. rujna 2010. pa do isplate,
- na iznos od 323,46 eura od 10. listopada 2010. pa do isplate,
- na iznos od 325,21 eura od 10. studenog 2010. pa do isplate,
- na iznos od 326,75 eura od 10. prosinca 2010. pa do isplate,
- na iznos od 326,75 eura od 10. siječnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 327,85 eura od 10. veljače 2011. pa do isplate,
- na iznos od 326,75 eura od 10. ožujka 2011. pa do isplate,
- na iznos od 325,65 eura od 10. travnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 326,18 eura od 10. svibnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 327,85 eura od 10. lipnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 326,97 eura od 10. srpnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 329,60 eura od 10. kolovoza 2011. pa do isplate,
- na iznos od 331,14 eura od 10. rujna 2011. pa do isplate,
- na iznos od 331,36 eura od 10. listopada 2011. pa do isplate,
- na iznos od 331,14 eura od 10. studenog 2011. pa do isplate,
- na iznos od 331,58 eura od 10. prosinca 2011. pa do isplate,
- na iznos od 332,90 eura od 10. siječnja 2012. pa do isplate
- na iznos od 335,53 eura od 10. veljače 2012. pa do isplate,
- na iznos od 334,00 eura od 10. ožujka 2012. pa do isplate,
- na iznos od 330,70 eura od 10. travnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 331,80 eura od 10. svibnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 334,22 eura od 10. lipnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 331,14 eura od 10. srpnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 331,58 eura od 10. kolovoza 2012. pa do isplate,
- na iznos od 328,73 eura od 10. rujna 2012. pa do isplate,
- na iznos od 331,01 eura od 10. listopada 2012. pa do isplate,
- na iznos od 333,34 eura od 10. studenog 2012. pa do isplate,
- na iznos od 332,90 eura od 10. prosinca 2012. pa do isplate,
- na iznos od 334,66 eura od 10. siječnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 335,09 eura od 10. veljače 2013. pa do isplate,
- na iznos od 335,53 eura od 10. ožujka 2013. pa do isplate,
- na iznos od 336,41 eura od 10. travnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 334,66 eura od 10. svibnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 332,55 eura od 10. lipnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 332,46 eura od 10. srpnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 332,28 eura od 10. kolovoza 2013. pa do isplate,
- na iznos od 335,49 eura od 10. rujna 2013. pa do isplate,
- na iznos od 336,41 eura od 10. listopada 2013. pa do isplate,
- na iznos od 336,91 eura od 10. studenog 2013. pa do isplate,
- na iznos od 337,73 eura od 10. prosinca 2013. pa do isplate,
2. preko dosuđenog iznosa iz točke I. stavak 2. na ime troškova stambenog zbrinjavanja od 30.769,99 eura do zatraženog iznosa od 45.280,60 eura (za iznos od 14.510,61 eura).
- na iznos od 281,65 eura od 1. studenog 2009. pa do isplate,
- na iznos od 285,22 eura od 1. prosinca 2009. pa do isplate,
- na iznos od 284,36 eura od 1. siječnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 285,05 eura od 1. veljače 2010. pa do isplate,
- na iznos od 283,39 eura od 1. ožujka 2010. pa do isplate,
- na iznos od 282,97 eura od 1. travnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 282,34 eura od 1. svibnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 283,23 eura od 1. lipnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 280,20 eura od 1. srpnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 282,53 eura od 1. kolovoza 2010. pa do isplate,
- na iznos od 283,45 eura od 1. rujna 2010. pa do isplate,
- na iznos od 284,26 eura od 1. listopada 2010. pa do isplate,
- na iznos od 286,07 eura od 1. studenog 2010. pa do isplate,
- na iznos od 289,33 eura od 1. prosinca 2010. pa do isplate,
- na iznos od 287,83 eura od 1. siječnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 289,06 eura od 1. veljače 2011. pa do isplate,
- na iznos od 289,20 eura od 1. ožujka 2011. pa do isplate,
- na iznos od 287,57 eura od 1. travnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 286,66 eura od 1. svibnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 289,95 eura od 1. lipnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 287,80 eura od 1. srpnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 290,47 eura od 1. kolovoza 2011. pa do isplate,
- na iznos od 291,19 eura od 1. rujna 2011. pa do isplate,
- na iznos od 291,98 eura od 1. listopada 2011. pa do isplate,
- na iznos od 291,83 eura od 1. studenog 2011. pa do isplate,
- na iznos od 292,59 eura od 1. prosinca 2011. pa do isplate,
- na iznos od 293,52 eura od 1. siječnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 295,18 eura od 1. veljače 2012. pa do isplate,
- na iznos od 295,25 eura od 1. ožujka 2012. pa do isplate,
- na iznos od 292,60 eura od 1. travnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 292,92 eura od 1. svibnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 294,45 eura od 1. lipnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 292,73 eura od 1. srpnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 292,88 eura od 1. kolovoza 2012. pa do isplate,
- na iznos od 291,09 eura od 1. rujna 2012. pa do isplate,
- na iznos od 290,38 eura od 1. listopada 2012. pa do isplate,
- na iznos od 293,50 eura od 1. studenog 2012. pa do isplate,
- na iznos od 293,98 eura od 1. prosinca 2012. pa do isplate,
- na iznos od 294,15 eura od 1. siječnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 295,69 eura od 1. veljače 2013. pa do isplate,
- na iznos od 295,73 eura od 1. ožujka 2013. pa do isplate,
- na iznos od 295,72 eura od 1. travnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 295,92 eura od 1. svibnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 294,76 eura od 1. lipnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 290,44 eura od 1. srpnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 292,23 eura od 1. kolovoza 2013. pa do isplate,
- na iznos od 294,44 eura od 1. rujna 2013. pa do isplate,
- na iznos od 296,56 eura od 1. listopada 2013. pa do isplate,
- na iznos od 296,80 eura od 1. studenog 2013. pa do isplate,
- na iznos od 297,43 eura od 1. prosinca 2013. pa do isplate,
3. preko dosuđenog iznosa iz točke I. stavak 3. na ime naknade za odvojen život od obitelji od 3.487,67 eura do zatraženog iznosa od 17.371,15 eura ( za iznos od 13.883,48 eura).
- na iznos od 212,36 eura od 30. lipnja 2007. pa do isplate,
- na iznos od 182,35 eura od 31. srpnja 2007. pa do isplate,
- na iznos od 199,08 eura od 31. kolovoza 2007. pa do isplate,
- na iznos od 171,33 eura od 31. listopada 2007. pa do isplate,
- na iznos od 169,38 eura od 30. studenog 2007. pa do isplate,
- na iznos od 154,65 eura od 31. prosinca 2007. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. siječnja 2008. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 29. veljače 2008. pa do isplate,
- na iznos od 209,94 eura od 31. ožujka 2008. pa do isplate,
- na iznos od 209,94 eura od 30. travnja 2008. pa do isplate,
- na iznos od 149,16 eura od 31. svibnja 2008. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 eura od 30. lipnja 2008. pa do isplate,
- na iznos od 169,38 eura od 31. srpnja 2008. pa do isplate,
- na iznos od 209,94 eura od 31. kolovoza 2008. pa do isplate,
- na iznos od 200,82 eura od 30. rujna 2008. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. listopada 2008. pa do isplate,
- na iznos od 191,58 eura od 30. studenog 2008. pa do isplate,
- na iznos od 161,68 eura od 31. prosinca 2008. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. siječnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 209,94 eura od 28. veljače 2009. pa do isplate,
- na iznos od 209,94 eura od 31. ožujka 2009. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 30. travnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 74,81 eura od 31. svibnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 173,12 eura od 30. lipnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 189,60 eura od 31. srpnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 171,33 eura od 31. kolovoza 2009. pa do isplate,
- na iznos od 209,94 eura od 30. rujna 2009. pa do isplate,
- na iznos od 200,82 eura od 30. studenog 2009. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. prosinca 2009. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. siječnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 173,12 eura od 28. veljače 2010. pa do isplate,
- na iznos od 169,38 eura od 30. travnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 113,42 eura od 31. svibnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 209,94 eura od 30. lipnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 200,29 eura od 31. srpnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 152,03 eura od 31. kolovoza 2010. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. listopada 2010. pa do isplate,
- na iznos od 200,82 eura od 30. studenog 2010. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. prosinca 2010. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. siječnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 28. veljače 2011. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. ožujka 2011. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 30. travnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 144,79 eura od 31. svibnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 202,24 eura od 30. lipnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 184,66 eura od 31. srpnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 144,79 eura od 31. kolovoza 2011. pa isplate,
- na iznos od 202,24 eura od 30. rujna 2011. pa do isplate,
- na iznos od 183,40 eura od 31. listopada 2011. pa do isplate,
- na iznos od 135,14 eura od 30. studenog 2011. pa do isplate,
- na iznos od 202,70 eura od 31. prosinca 2011. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. siječnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 115,83 eura od 29. veljače 2012. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. ožujka 2012. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 30. travnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 131,46 eura od 31. svibnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 30. lipnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 166,19 eura od 31. srpnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. kolovoza 2012. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 30. rujna 2012. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. listopada 2012. pa do isplate,
- na iznos od 192,13 eura od 30. studenog 2012. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. prosinca 2012. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. siječnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 161,80 eura od 28. veljače 2013. pa do isplate,
- na iznos od 154,44 eura od 31. ožujka 2013. pa do isplate,
- na iznos od 156,96 eura od 30. travnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 201,74 eura od 31. svibnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 166,19 eura od 30. lipnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. srpnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. kolovoza 2013. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 30. rujna 2013. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 31. listopada 2013. pa do isplate,
- na iznos od 212,36 eura od 30. studenog 2013. pa do isplate,
4. preko dosuđenog iznosa iz točke I. stavak 4. na ime naknade za neisplaćeni godišnji odmor od 477,31 eura do zatraženog iznosa od 3.040,58 eura ( za iznos od 2.563,27 eura).
- na iznos od 36,08 eura od 15. srpnja 2007. pa do isplate,
- na iznos od 8,74 eura od 15. rujna 2009. pa do isplate,
- na iznos od 3,95 eura od 15. kolovoza 2011. pa do isplate,
- na iznos od 7,63 eura od 15. studenog 2011. pa do isplate,
- na iznos od 4,07 eura od 15. prosinca 2011. pa do isplate,
- na iznos od 345,23 eura od 15. srpnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 161,50 eura od 15. rujna 2012. pa do isplate,
- na iznos od 83,34 eura od 15. siječnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 248,97 eura od 15. travnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 289,51 eura od 15. svibnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 272,08 eura od 15. lipnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 707,05 eura od 15. srpnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 208,23 eura od 15. kolovoza 2013. pa do isplate,
- na iznos od 157,36 eura od 15. rujna 2013. pa do isplate,
- na iznos od 29,53 eura od 15. studenog 2013. pa do isplate,
5. za iznos od 1.595,36 eura na ime troškova poreza na promet nekretnina i osiguranja kredita na svaki pojedinačno dospjeli iznos kako slijedi:
- na iznos od 1.049,93 eura od 7. listopada 2009. pa do isplate,
- na iznos od 36,04 eura od 5. studenog 2009. pa do isplate,
- na iznos od 509,39 eura od 2. kolovoza 2018. pa do isplate;“
III. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja FM , OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:
„ Utvrđuje se da je ovrha koja se vodi po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Ovr-580/2018-2 od 25. srpnja 2018. nedopuštena za iznos od 1.622,54 eura[1] /12.225,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 30. rujna 2008. pa do isplate.“.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FM OIB: [osobni identifikacijski broj] kao neosnovan koji glasi:
„Utvrđuje se da je ovrha koja se vodi po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Ovr-580/2018-2 od 25. srpnja 2018. nedopuštena za iznos od 816,24 eura/6.150,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 28. rujna 2009. pa do isplate i za iznos od 4.081,22 eura /30.750,00 kuna od 7. veljače 2012. pa do isplate te za trošak ovršnog postupka u iznosu od 218,99 eura/1.650,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 25. srpnja 2018. do isplate“.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.
II. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 30. ožujka 2023., ispravljenog podneskom od 28. travnja 2023 .
III. Svaka stranka snosi svoj trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi koju je preporučeno poštom 14. prosinca 2018. podnio Općinskom sudu u Krapini ( Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini) navodi da temeljem zaključka Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, broj Ovr- 580/2018-7 od 21. studenoga 2018. podnosi ovu tužbu. Nadalje, navodi, a kako je iznosio i u predmetnom prigovoru da je nesporno kako egzistiraju predmetne ovršne isprave koje datiraju od unazad sedam do devet godina pa da je indikativno zbog čega iste iako nisu u zastari, nisu podnesene na ovrhu prije, kao i to da je ovrhovoditelja ovdje tuženika tad zastupao odvjetnik pa smatra da su ti troškovi već odavno podmireni odvjetniku od strane samog ovrhovoditelja, ovdje tuženika.
1.1. Posebice ističe da nakon što su predmetna presuda i rješenje doneseni (temeljem kojih je tuženik pokrenuo spornu ovrhu), da je on s tuženikom postigao novi sporazum. Po tom sporazumu on je ostao odraditi predmetnu ugovornu obvezu kod tuženika, te zbog toga njegovog ostanka, bolnica (ovdje tuženik), nije trpjela štetu, dok je tuženik (bolnica) sporazumno prihvatila da novčani iznos iz ovršne isprave neće potraživati kao niti te troškove iz ovršne isprave. Sve dok je trajao njegov radni odnos kod tuženika, navedeni se sporazum poštivao, tj. do 15. lipnja 2015., odnosno isti se poštivao sve do trenutka nastanka osobnog sukoba između osobe tuženika i tužitelja. Smatra da je došlo do zlouporabe predmetnih ovršnih isprava, podnošenjem predmetnog prijedloga za ovrhu od strane tuženika, to stoga što je tuženik s navedenim sporazumom stranaka bio upoznat, te smatra da je on udovoljio u cijelosti zahtjevima tuženika, tj. ispoštovao je predmetni usmeni ugovor.
1.2. Vezano za potraživanja tuženika, tužitelj je bio također spreman odreći se svojih potraživanja prema tuženiku po osnovi potraživanja naknade za odvojen život od obitelji, neisplaćene naknade za godišnji odmor, za troškove stambenog zbrinjavanja i stanovanja, te osiguranja zaposlenja supruge tužitelja, koja je također medicinski djelatnik, kao i da stanje bilo kakvih potraživanja između stranaka bude poravnato po načelu "sve za sve". Također, tužitelj navodi da je između tužitelja i tuženika bio sporazum, odnosno da je prihvaćen usmeni prijeboj po načelu da se sva potraživanja tužitelja prema tuženiku prebiju za svim potraživanjima tuženika prema tužitelju. Ističe prigovor prijeboja jer smatra da je tuženik prije ovrhe namiren, a u slučaju da tuženik to osporava, tužitelj ističe i prigovor radi prijeboja predmetnog potraživanja.
1.3. Tužitelj je u međuvremenu radi predmetne ovrhe tuženika pretrpio štetu, budući je zbog iste bio prinuđen podignuti kredit radi sprječavanja nastanka veće štete zbog namirenja predmetne ovrhe tuženika, te smatra da je zbog navedenog ovrha tuženika nedopuštena.
1.4. Smatra da je tuženik tužitelju dužan znatno veći iznos i to po osnovi potraživanja iz radnog odnosa i to naknade za odvojen život od obitelji, neisplaćene naknade za godišnji odmor, za troškove stambenog zbrinjavanja i stanovanja, te osiguranja zaposlenja supruge tužitelja, pa svoj tužbeni zahtjev za navedene osnove postavlja kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, tj. ukoliko ovaj sud utvrdi da predmetna ovrha tuženika ne bi bila dopuštena, a u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a. predlaže prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.
2. Nakon zaprimanja predmetne tužbe Općinski sud u Zlataru se, sukladno članku 20. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) po službenoj dužnosti rješenjem poslovni broj P-429/18-2 od 21. prosinca 2018. (list 9 spisa) pod točkom I. izreke oglasio mjesno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari (radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i za eventualno kumulirani zahtjev radi isplate potraživanja iz radnog odnosa) iz razloga što prema odredbi članka 63. ZPP za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku ili u povodu sudskog ovršnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem području se nalazi sud koji provodi ovršni postupak, dok je pod točkom II. izreke odredio da će se spis po pravomoćnosti rješenja ustupiti mjesno nadležnom sudu Općinskom sudu u Velikoj Gorici s obzirom da se kod ovog suda provodi ovršni postupak.
2.1. Nakon toga navedeni spis je po pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-429/18-2 od 21. prosinca 2018. (pravomoćno 25. siječnja 2019.) dostavljen Općinskom sudu u Velikoj Gorici dana 30. siječnja 2019.
3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici te smatra da sukladno članku 46. ZPP ovaj sud treba uputiti spis Općinskom sudu u Vinkovcima kao nadležnom sudu. Nadalje, smatra da su navodi tužitelja u cijelosti neosnovani i neutemeljeni. Tužitelju je poznata činjenica da se parnični troškovi dosuđuju strankama u postupku te smatra da navod tužitelja kako je on podmirio svoje potraživanje prema svom punomoćniku, nemaju nikakve veze s pravnim odnosom tužitelja i tuženika, odnosno ovrhovoditelja i ovršenika, a u odnosu na egzistirajuće pravomoćne i ovršne sudske odluke.
3.1. Pozivanje tužitelja na sporazum između parničnih stranaka nije prihvatljivo iz razloga što takav sporazum ne postoji, kao što navodno potraživanje tužitelja prema tuženiku na ime naknade ne postoji. Navedeno proizlazi iz same tužbe jer tužitelj nije dostavio u spis niti jedan dokaz u prilog svojih navoda. Smatra da je predmetna tužba neosnovana te predlaže istu odbiti u cijelosti.
3.2. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja, istom se protivi u cijelosti s obzirom da potraživanje tužitelja ne postoji, odnosno ne egzistira, tako da nisu niti ispunjene zakonske pretpostavke za isticanje prigovora radi prijeboja. Budući da tužitelj ničim nije dokazao osnovanost svojih tvrdnji, a iste temelji na dokazima kao što su saslušanje tužitelja i svjedoka koji bi trebali potvrditi navodno potraživanje tužitelja, tuženik ističe kako se prigovor radi prijeboja može istaknuti jedino u slučaju kada egzistiraju obveze koje glase na istu stvar. Kako ne egzistira nikakva obveza tuženika prema tužitelju, tuženik predlaže odbiti takav prigovor radi prijeboja kao neosnovan. Smatra da se tužitelj poziva na tražbinu koja nije niti nastala (a koja bi se eventualno ukoliko se utvrdi pravomoćnom odlukom suda odnosila na potraživanje iz radnog odnosa), a imajući u vidu zakonske odredbe Zakona o radu o zabrani prijeboja, stoga smatra da navedeni prigovor prijeboja nije osnovan.
3.3. Protivi se postavljenom tužbenom zahtjevu sukladno odredbi čl. 186.b ZPP-a, s obzirom da je tužitelj u ovom postupku, kao ovršenik u ovršnom postupku broj Ovr- 580/2018 Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalna služba u Ivanić-Gradu, upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te smatra da se u ovom postupku jedino može raspravljati o činjenicama iz članka 50. stavak 1. točka 7., 8. i 9. Ovršnog zakona.
3.4. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan iz razloga što tužitelj nije priložio u spis niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode i tvrdnje, te da se naloži tužitelju da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.
4. Tužitelj je u konkretnom slučaju podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. Tuženik je u odgovoru na tužbu, a prije upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda sukladno članku 20. stavak 1. ZPP navodeći da je u konkretnom slučaju nadležan Općinski sud u Vinkovcima, a sve sukladno članku 65. ZPP.
4.1. Što se tiče zahtjeva radi proglašenja ovrhe nedopuštenom valja reći da je za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku ili u povodu sudskog ovršnog postupka mjesno isključivo nadležan sud na čijem području se nalazi sud koji provodi ovršni postupak, a što je u ovom slučaju Općinski sud u Velikoj Gorici. Nadalje, zahtjev tužitelja za isplatu potraživanja iz radnog odnosa u tužbi od 14. prosinca 2018. postavljen je kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, dakle ukoliko sud ne prihvati tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Slijedom navedenog, ovaj sud je nastavio s postupkom po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu za koji je zakonom propisana isključiva mjesna nadležnost ovog suda kao suda kod kojeg se vodi ovrha.
4.2. Tijekom postupka tužitelj je preinačio tužbu podneskom od 30. ožujka 2023., kojeg je ispravio podneskom od 28. travnja 2023. na način da je uz zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom istaknuo i drugi tužbeni zahtjev za isplatu potraživanja iz radnog odnosa uz postojeći tužbeni zahtjev, dakle tužitelj je tim podneskom preinačio tužbu na način da traži i proglašenje ovrhe nedopuštenom i isplatu iz radnog odnosa. Međutim, kako je do tog trenutka u glavnini dovršen dokazni postupak jer su do tada već bili izvedeni gotovo svi predloženi dokazi, ovaj sud je odlučio dalje postupati po preinačenoj tužbi jer se njegova nadležnost u međuvremenu ustalila. Stoga je ovaj sud odbio prigovor tuženika mjesne nenadležnosti kao neosnovan i odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
5. U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je 8. travnja 2024. donio presudu pod poslovnim brojem P-31/2019-63 kojom je odbio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te naložio tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 19.017,72 eura.
6. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-2880/2024-2 od 22. listopada 2024. pod točkom I. izreke ukinuta je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-31/2019-63 od 8. travnja 2024., predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pod točkom II. odlučeno da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem, dok je pod točkom III. izreke određeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom i čitanjem u cijeli spis predmeta, u zaključak Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalna služba u Ivanić-Gradu, Ovr- 580/2018-7 od 21. studenoga 2018. (list 7 spisa), u obračun neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 15. siječnja 2012. do 15. prosinca 2013. (list 20-24 spisa), ugovor o radu od 2. srpnja 2007. (list 42-44 spisa), aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj N-09/07 od 2. srpnja 2007. (list 53 spisa), Dodatak 1. ugovoru o specijalizaciji iz opće kirurgije broj 01-2482/2000 od 13. lipnja 2000. (list 55 spisa), rješenje o plaći radnika (list 56 spisa), izvansudsku nagodbu od 17. ožujka 2006. (list 63-64 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće za tužitelja (list 65-180 spisa), sudsku praksu (list 186-192 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka SM i svjedokinje ŽM (list 205-208 spisa), zamolbenim putem preko Općinskog suda u Vinkovcima izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐM (list 218 spisa), u ugovor o namjenskom kreditu od 6. listopada 2009. (list 230-235 spisa), materijalnu dokumentaciju (list 244-253 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku Vatroslava Zovka od 19. rujna 2022. (list 257-276 spisa), u očitovanje vještaka na prigovore tuženika od 5. listopada 2022. (list 283 spisa), na ročištu održanom 16. ožujka 2023. izveden je dokaz usmenim saslušanjem vještaka prof. Vatroslava Zovka (list 286-287 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku (list 333-335 spisa), izvršen je uvid u ovosudni spis poslovni broj Ovr-580/2018 koji je priklopljen ovom spisu, pročitana je izjava DM (list 210 spisa) oko koje izjave su se stranke suglasile da se ista pročita u ovom postupku.
7.1. Sud nije izveo dokaze saslušanjem svjedoka ŠM i GM iz razloga što je tužitelj na ročištu održanom 29. prosinca 2025. odustao od saslušanja istih, te je predložio zaključenje glavne rasprave, a ovaj sud smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju dokaza koji su izvedeni u ovom postupku i bez saslušanja navedenih svjedoka.
8. U ponovljenom suđenju su prethodno izvedeni dokazi obnovljeni čitanjem zapisnika o istim i uvidom u priložene isprave, te je dopunski saslušan tužitelj kao stranka u postupku na ročištu 29. prosinca 2025. (list 432-433 spisa).
9. Tužitelj je podneskom od 7. lipnja 2023. (list 311-319 spisa), a koji je uređen na ročištu 20. veljače 2024. (list 333 spisa) konačno specificirao tužbeni zahtjev.
10. Na ročištu održanom 24. rujna 2025. (list 427-428 spisa) tužitelj je povukao procesno pravni prigovor radi prijeboja jer smatra da se isti ne može stavljati u ovršnom postupku, pa slijedom toga niti u parnicama kojima se odlučuje o nedopuštenosti ovrhe. Isto tako povukao je i svoj prigovor prebijanja iz odredbe članka 336. do 343. Zakona o obveznim odnosima, te je predložio da sud donese odluku sukladno materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu, sukladno Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru, te sukladno svim izvedenim dokazima tijekom ovog postupka.
10. 1. Nadalje tužitelj je na navedenom ročištu ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva konačno specificiranog podneskom od 7. lipnja 2023. (list 311-319 spisa), a koji je uređen na ročištu 20. veljače 2024. (list 333 spisa) s obzirom na valutu euro jer je u međuvremenu kuna kao platežno sredstvo prestala postojati u Republici Hrvatskoj.
10.2. Istaknuo je da se predmetno potraživanje pod točkom I. iz njegovog specificiranog konačnog postavljenog tužbenog zahtjeva od 7. lipnja 2023., a koji je uređen na ročištu 20. veljače 2024. odnosi na potraživanja iz radnog odnosa gdje je teret dokaza na tuženiku kao tadašnjem poslodavcu tužitelja, te smatra da je tužitelj temeljem isplatnih lista i personalnih dokaza koji su izvedeni u ovom postupku dokazao da ima pravo na navedeno potraživanje iz radnog odnosa. U odnosu na točku II. specificiranog tužbenog zahtjeva smatra da se treba utvrditi da je ovrha nedopuštena po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr-580/2018-2 od 25. srpnja 2018. iz točke 7. i 9. Ovršnog zakona. Smatra da je iz izvedenih personalnih dokaza, kao i iz materijalnih dokaza, tužitelj dokazao da je sklopio izvansudsku nagodbu s tuženikom 3. srpnja 2007., a osobito stoga što je iz Ugovoru o radu od 2. srpnja 2007., iz članka IV. navedenog Ugovora razvidno da su tužitelj i tuženik sklopili nagodbu 3. srpnja 2007. (list 42 spisa). Ističe da je upravo tužitelj na temelju svog iskaza i iskaza svjedoka u ovom postupku dokazao da je ovrha u ovom postupku nedopuštena. Ponovo ističe da tuženik opstruira utvrđivanje pravno odlučnih činjenica u ovom postupku izbjegavajući dostaviti predmetnu izvansudsku nagodbu od 3. srpnja 2007., te smatra da sud prilikom donošenja svoje odluke treba cijeniti to što tuženik u više navrata nije postupio po naredbi suda i dostavio predmetnu izvansudsku nagodbu od 3. srpnja 2007.
10.3. Isto tako navodi da je rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-391/09 od 23. veljače 2011. ukinuto rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 1210/08 od 30. rujna 2008., a kojom je ovdje tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.622,54 eura[1] /12.225,00 kuna, a na temelju kojeg je između ostalog određena ovrha.
11. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva od 30. ožujka 2023., ispravljenog podneskom od 28. travnja 2023. s obzirom da je tužitelj istaknuo drugi tužbeni zahtjev (isplata potraživanja iz radnog odnosa) uz postojeći (proglašenje ovrhe nedopuštenom), te je istaknuo prigovor zastare na taj preinačeni dio.
11.1. Dopuštena je preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 30. ožujka 2023. (list 291- 296 spisa), ispravljenog podneskom od 28. travnja 2023. (list 297-300 spisa) sukladno nalazu i mišljenju vještaka od 17. rujna 2022. kojim je istaknuo drugi tužbeni zahtjev uz postojeći iz razloga što je ista svrsishodna za rješenje spora između stranaka u smislu odredbe članka 190. stavak 3. ZPP, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.
12. Tužitelj je konačno specificirao tužbu i tužbeni zahtjev podneskom od 7. lipnja 2023. (list 311-319 spisa), a uređen na ročištu 20. veljače 2024. (list 333 spisa) na način da navodi da ostaje kod specificiranog tužbenog zahtjeva u odnosu na iznose koji su izraženi u eurima, jer je u međuvremenu kuna prestala postojati kao platno sredstvo u Republici Hrvatskoj uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.
13. Ocjenom izvedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP utvrđeno je da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja od 7. lipnja 2023. (list 311-319 spisa) a uređen na ročištu 20. veljače 2024. (list 333 spisa) djelomično osnovan.
14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se provodi na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Ovr-580/2018-2 od 25. srpnja 2018. koje je doneseno na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1210/08 od 30. rujna 2008. kojom je ovdje tužitelju, naloženo naknaditi ovdje tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.622,54 eura[1] /12.225,00 kuna, te na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Županji poslovni broj P-165/07 od 28. rujna 2009. kojom je ovdje tužitelju naloženo tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 816,24 eura/6.150,00 kuna, te na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-861/11 od 12. srpnja 2011., koja je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2317/11-3 od 7. veljače 2012., kojom je naloženo ovdje tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.081,22 eura/30.750,00 kuna, odnosno ukupno iznosa od 6.520,00 eura/49.125,00 kuna s pripadajućim kamatama, te zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 106.944,81 eura/ 805.775,67 kuna s osnova (troškova stambenog zbrinjavanja, naknada za neisplaćeni godišnji odmor, naknada za odvojen život od obitelji, naknada troškova poreza na promet nekretnina i osiguranja kredita) potraživanja iz radnog odnosa sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate.
15. Nesporno je između stranaka da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o radu (list 42 spisa) i da je u članku IV. predmetnog Ugovora o radu navedeno da je sklopljena izvansudska nagodba 3. srpnja 2007. koju su stranke nazvale "vansudska nagodba", te je nesporan obračun neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 15. siječnja 2012. do 15. prosinca 2013. koju je izdao tuženik (list 20-24 spisa), rješenje o plaći radnika (list 56 spisa), te su nesporne isplatne liste za utuženo razdoblje koje je tuženik za tužitelja dostavio u spis (list 65-180 spisa).
16. U ponovljenom postupku između stranaka i nadalje je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Naime, između stranka je sporno je li ovrhovoditelj, ovdje tuženik, bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršnih isprava, odnosno je li ovlašten na temelju njih tražiti ovrhu protiv ovršenika, ovdje tužitelja, (članak 50. stavak 1. točka 7. OZ), te je s obzirom na prigovor tužitelja sporno je li tražbina koja se odnosi na trošak postupka iz ovršnih isprava prestala, jer tužitelj tvrdi da je tuženik sigurno platio svom odvjetniku, koji ga je zastupao troškove zastupanja, tj. sporno je i je li tražbina prestala (članak 50. stavak 1. točka 9. OZ), te je sporan osnov i visina potraživanja (troškovi stambenog zbrinjavanja, naknada za neisplaćeni godišnji odmor, naknada za odvojen život od obitelji, naknada troškova poreza na promet nekretnina i osiguranja kredita) iz radnog odnosa, odnosno sporno je da li je sklopljena izvansudska nagodba 3. srpnja 2007. kao i je li nastupila zastara predmetnog potraživanja tužitelja iz radnog odnosa.
17. Uvidom o spis Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Ovr-580/2018, utvrđeno je da je u navedenom predmetu bio vođen ovršni postupak pokrenut od strane ovrhovoditelja Opća županijska bolnica Vinkovci (tuženik u ovom postupku) protiv ovršenika FM (tužitelj u ovom postupku) radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika. U navedenom ovršnom predmetu doneseno je rješenje o ovrsi 25. srpnja 2018. kojom sud određuje predloženu ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine. Na navedeno rješenje o ovrsi, ovršenik ovdje tužitelj je uložio prigovor na žalbu, te je po navedenoj žalbi Županijski sud u Zagrebu donio rješenje poslovni broj Gž Ovr-24/2019-2 od 19. ožujka 2019. kojim je odbio žalbu ovršenika ovdje tužitelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr-580/2018-2 od 25. srpnja 2018. izvan žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, dalje: OZ).
17.1. Stoga se ova parnica pored isplate s osnove potraživanja iz radnog odnosa, vodi između ostalog i zbog toga što je, tužitelj upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem zaključka Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovnog broja Ovr-580/2018-7 od 21. studenog 2018. (list 7 spisa) iz članka 50. st. 1. točke 7. Ovršnog zakona.
17.2. F, uvidom u spis poslovni broj Ovr-580/29018 i u žalbu ovršenika od 10. kolovoza 2018. (list 18-20 ovršnog spisa), utvrđeno je da žalbeni navod da su se stranke sporazumjele da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, neće na temelju ovršnih isprava tražiti ovrhu protiv ovdje tužitelja sadržajno ukazuje na žalbeni razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ dok žalbeni navod da je potraživanje ovrhovoditelja, ovdje tuženika podmireno sadržajno upućuje na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ.
18. Između stranaka nije sporno da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu poslovnog broja Ovr-580/2018-7 od 21. studenog 2018. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga koje je naveo u žalbi protiv rješenja o ovrsi.
19. Na okolnost sklapanja nagodbe 3. srpnja 2007. i njezinog sadržaja saslušani su svjedoci SM, ŽM i RM, kao i tužitelj kao stranka u postupku, te je napravljen uvid u svu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu.
20. Tužitelj FM (list 334 spisa) u bitnom je iskazao da je najprije radio jedno vrijeme kao liječnik specijalist kirurg u Općoj bolnici u Vinkovcima u razdoblju od 2005. do 2006. da bi nakon toga otišao raditi u Opću bolnicu Zabok 2006. U međuvremenu se vodio sudski spor između njega kao tuženika i Opće bolnice Vinkovci, kao tužitelja, te je on taj spor izgubio i sudskom odlukom je odlučeno da se on vrati raditi u Opću bolnicu Vinkovci ili da plati nastalo dugovanje bolnici u iznosu oko 500.000,00 kn. On je nakon toga, stupio u kontakt s tadašnjim ravnateljem bolnice, sada pokojnim BM, te su tad pokojni BM u ime bolnice i on kao djelatnik bolnice zaključili izvansudsku nagodbu 3. srpnja 2007. kada je i on ujedno potpisao Ugovor o radu i izvansudsku nagodbu. Međutim, tu izvansudsku nagodbu on ne posjeduje. Prema toj izvansudskoj nagodbi bilo je dogovoreno da će bolnica tužitelju riješiti stambeno pitanje odnosno da će snositi troškove oko stambenog zbrinjavanja, da će osigurati zaposlenje za njegovu suprugu koja je također liječnica – specijalist ginekološke citologije, kao i to da će mu plaćati naknadu za troškove odvojenog života od obitelji i to sve dok supruga ne dobije zaposlenje u [adresa], jer tužiteljeva obitelj je tad stanovala u [adresa]. Opća bolnica u Vinkovcima nije poštovala navedenu izvansudsku nagodbu od 3. srpnja 2007. Bolnica je obećala da će mu omogućiti napredovanje u smislu da će platiti stručne skupove radi napredovanja u struci, te da je bio dogovor da ukoliko on kao djelatnik bolnice ranije ode iz iste nego što je to bilo određeno do kada treba raditi, ode iz bolnice ili ako bolnica ima namjeru raskinuti predmetni ugovor, da će se napraviti obračun tko je koliko kome dužan. Nakon specijalizacije on je bio obvezan u bolnici u [adresa] odraditi osam godina te da je nakon tih osam godina otišao raditi u Zabok. U tih osam godina dok je radio u Općoj bolnici u Vinkovcima, svim liječnicima, a ne samo njemu pogrešno SU obračunavati sati rada na ime godišnjeg odmora kao i prekovremeni sati rada te da su svi liječnici osim njega podnijeli tužbe protiv bolnice u vezi navedenog, a da on nije jer je u izvansudskoj nagodbi bilo regulirano da nakon što ode iz bolnice, da nitko ništa međusobno neće potraživati, tj. postojao je dogovor da tužitelj neće imati potraživanja prema bolnici, a niti će bolnica neće imati potraživanja prema tužitelju te da će zajedno napraviti obračun. Bolnica je pokrenula ovršni postupak protiv njega u vezi plaćanja nastalih sudskih troškova u predmetu u kojem je bolnica dobila spor protiv njega u svezi prekovremenih sati, ovrha je bila određena na njegovoj plaći, a radilo se u iznosu od oko 93.000,00 kuna s kamatama te je on nakon što mu je tekući račun bio blokiran, podigao kredit i isplatio dug bolnici u cijelosti. Na Općinskom sudu u Vinkovcima on je pokrenuo parnični postupka radi naplate po osnovi krivog obračuna prekovremenih sati rada te je taj postupak pravomoćno okončan u njegovu korist, ali da naknada za neisplaćeni godišnji odmor nije ušla u predmetnu tužbu. On je bio prisiljen tužiti bolnicu jer je bolnica prekršila ugovornu obvezu iz ugovora o radu. Također, navodi da specificirani tužbeni zahtjev i svoje potraživanje temelji na osnovi stambenog zbrinjavanja koje joj je bolnica bila dužna osigurati po izvansudskoj nagodbi na koju se poziva, a koja je sastavni dio ugovora o radu, po osnovi naknade za odvojeni život jer da nisu osigurali radno mjesto za njegovu suprugu te po osnovi neisplaćenih godišnjih odmora uz porez na nekretnine i osiguranje kredita za utuženo razdoblje. Što se tiče ovrhe poznato mu je da se ovrha koju osporava, vodila radi naplate dospjelih sudskih troškova iz presuda koje su iz 2008., 2009. i 2012.
21. Dopunski saslušan tužitelj kao stranka u postupku na ročištu 29. prosinca 2025. (poleđina lista 432 – 433 spisa) u bitnom je iskazao da je u petom mjesecu 2005. završio specijalizaciju iz opće kirurgije, te je radio kao specijalist tada u Općoj bolnici Vinkovci godinu dana, nakon položenog specijalističkog ispita. Obitelj mu je tada živjela u [adresa], supruga i dvoje mldb. djece od 4 i 6 godina. On je cijelo to vrijeme radio u Općoj bolnici Vinkovci, te kada je bio slobodan putovao bi u Zagreb obitelji. U sedmom mjesecu 2006. i to godinu dana nakon što je radio u Općoj bolnici Vinkovci ukazala mu se mogućnost da pređe raditi u Opću bolnicu Zabok, tj. zvali su ga iz te bolnice i on je prihvatio njihov poziv, jer mu je to dalo mogućnost da ipak bude sa svojom obitelji. Kada je otišao raditi u Opću bolnicu Zabok, s tim da naglašava da je njemu svejedno gdje radi, da li se radi o [adresa] ili Zaboku, posao je posao, Opća bolnica Vinkovci ga je tužila zbog iznosa specijalizacije. Naime, ovdje tuženik je dobio spor protiv njega, te je on zbog toga s obzirom da se radi o velikom iznosu novca koji bi on morao vratiti Općoj bolnici Vinkovci odlučio da će se tad vratiti opet raditi u Opću bolnicu Vinkovci i to je bilo 1. srpnja 2007. Kada se vratio raditi u Opću bolnicu Vinkovce sa Općom bolnicom Vinkovce potpisao je Ugovor o radu 2. srpnja 2007., te je sastavni dio tog njegovog Ugovora o radu pod toč. IV. bila i izvansudska nagodba. Oni su se tad u toj izvansudskoj nagodbi koja je sastavni dio Ugovora o radu dogovorili da će mu bolnica u [adresa] riješiti stambeno pitanje, naći zaposlenje za njegovu suprugu koja je inače isto kao i on liječnica- ginekološki citolog, a ukoliko joj ne nađu posao da će mu plaćati naknadu za odvojen život od obitelji, jer je njegova obitelj za cijelo to vrijeme njegovog rada u Općoj bolnici Vinkovci živjela u [adresa] (i mldb. djeca), te su se obvezali i da će mu plaćati školovanje tj. njegovo daljnje obrazovanje, a koje obrazovanje je njima po zakonu nužno i obvezno. Naime, oni ne bi mogli obavljati svoj posao ukoliko ne bi poštovali takve zakonske norme. Posebice naglašava da on voli raditi svoj posao, čak je to rekao poslodavcu Općoj bolnici Vinkovci da hoće raditi svoj posao, da se ne želi povlačiti po sudovima, te je s njima sve htio mirno dogovoriti. Navodi da Opća bolnica Vinkovci, a općenito i druge bolnice ukoliko su htjeli zadržati liječnika rješavali su stambeno pitanje na način da bi liječnik dobio stan od bolnice, tj. bolnica bi ga sama našla mada su mogli i oni sami naći stan nigdje nije bilo propisano tko treba naći stan. U izvansudskoj nagodbi koja je bila sastavni dio Ugovora o radu bio je dogovor da će bolnica snositi troškove njegovog stambenog zbrinjavanja. On je bolnici prvo sve prepustio da bolnica nađe stan njemu i njegovoj obitelji. Pošto bolnica ništa nije rješavala po njegovom stambenom pitanju i nije poštovala tu izvansudsku nagodbu, on je čak i pitao što se dešava po tom pitanju njegovog stambenog zbrinjavanja, međutim nije dobio odgovor na isto, pa je zbog toga sam zaključio ugovor o kreditu s bankom i kupio stan u [adresa]. godine za sebe i svoju obitelj nekih 70-ak m2 stana a sve na račun stambenog zbrinjavanja. Na predmetni ugovor o kreditu on je osobno platio je i porez. Međutim morao je zaključiti još jedan ugovor o kreditu za uređenje tog stana i to na ime stambenog zbrinjavanja. Naime on je kupio prazan stan, a inače bolnica kada rješava stambeno pitanje za liječnike ona istim daje stan na način da je isti useljiv, tj. sve je u njemu namješteno. Opća bolnica Vinkovci nikada nije našla zaposlenje za njegovu suprugu i čak koliko se sjeća u tom razdoblju čak su plaćali vanjskog doktora ginekološkog citologa ili iz Osijeka ili iz Slavonskog Broda da povremeno dolazi raditi u Opću bolnicu Vinkovci, međutim njegovu suprugu nisu zaposlili i ista nikada nije došla živjeti u [adresa], ostala je raditi u Zagrebu. Njemu Opća bolnica Vinkovci nikad nije platila odvojen život od supruge i obitelji, a što je bila dužna sukladno dogovoru u izvansudskoj nagodbi koja je bila sastavni dio njegovog Ugovora o radu tj. ista nije ispoštovala taj dio temeljem te izvansudske nagodbe. Naglašava da je on sam živio u tom stanu i radio u Općoj bolnici Vinkovci, te kada je bio slobodan putovao je supruzi i djeci u Zagreb. To je financijski bilo jako puno i jako otegotno za život njega i njegove obitelji. Vrlo često ne bi stigao zbog posla, a kojeg je obavljao jako savjesno otići vidjeti svoju obitelj u Zagreb. Takvo razdoblje trajalo 8 godina, te da je on zbog toga propuštao obiteljski život sa suprugom i djecom koji se ne može tako lako vratiti. On je odradio svih 8 godina u Općoj bolnici Vinkovci, te više nakon toga im nije bio dužan vratiti nikakav novac, čak se htio obvezati i na subspecijalizaciju iz traumatologije sa Općom bolnicom Vinkovci jer je to tada bio jedini izlaz kako bi bio sa svojom obitelji u Zagrebu, s obzirom da se subspecijalizacija obavljala u Zagrebu. Nakon toga Opća bolnica Zabok je opet raspisala natječaj, tj. zvali su ga telefonom, te je on nakon toga pristao otići kod njih. Što se tiče godišnjeg odmora navodi da mu nisu dobro obračunavali godišnji odmor i to svim liječnicima u Općoj bolnici Vinkovci i koliko zna ostali su to tužili i dobili su ta potraživanja. On do ovog postupka nije tužio za naknadu za neisplaćeni godišnji odmor s time da ističe da je upravo svjedok RM rekao u svom iskazu u ovom predmetu da su njemu pravnici iz bolnice sugerirali da ne treba isplatiti mu naknadu za godišnji odmor, te on navedeno potraživanje nikad nije dobio od Opće bolnice Vinkovci. Inače on je tužio za prekovremene sate bolnicu. Međutim to je tužio tek onda tek kada su ga ovršili, s time da naglašava da godišnji odmor nije ušao u tužbu za prekovremene sate. Inače kada je kupio stan temeljem ugovora o kreditu, on je to rekao i to par puta je uputio upit u pravnu službu bolnice što će biti s rješavanjem njegovog stambenog pitanja, s obzirom na izvansudsku nagodbu, te hoće li bolnica njemu naknaditi nekakve iznose s osnove rješavanja stambenog pitanja. Međutim, bolnica, mu za to nije isplatila nikakvu naknadu, tj. pravila se "blesava" u svezi stambenog pitanja, a koje je obećala da će riješiti kod sklapanja njegovog Ugovora o radu, a kojeg ugovora o radu je sastavni dio izvansudska nagodba. To njegovo razdoblje od osam godina bilo je jedno teško razdoblje jer mu je bilo teško svakodnevno putovati u Zagreb supruzi i djeci i ponovno se vraćati u Opću bolnicu Vinkovce i obavljati stresan i zahtjevan posao kirurga. Što se tiče izvansudske nagodbe, a koja je sastavni dio ugovora o radu kojeg je potpisao, ističe da je on dobio primjerak izvansudske nagodbe na potpis i da ju je potpisao i predao u pravnu službu Opće bolnice Vinkovci. Koliko se sjeća to je bilo dva ili tri primjerka koje je on potpisao, međutim on nikad nije dobio niti jedan primjerak, svi su predani u pravnu službu Općinske bolnice Vinkovci. On se sjeća da je ta izvansudska nagodba bila potpisana 2007. godine. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tuženika je li izvansudskom nagodbom iz 2007. osim toga što su ugovorili rješavanje stambenog pitanja, plaćanja naknade za odvojen život, između ostalog bilo i ugovoreno i naknada štete koju on mora platiti bolnici u svezi specijalizacije, tužitelj odgovara da se on ne sjeća da bi ikakva naknada štete bila u toj izvansudskoj nagodbi, dapače tom izvansudskom nagodbom on je rješavao svoje odnose s bolnicom u svezi stambenog pitanja i svoje obitelji, a ostalo je rješavao na način da se vratio raditi u Opću bolnicu Vinkovci, te je tamo nakon sklapanja tog ugovora o radu ostao raditi punih 8 godina, te smatra da je upravo svojim faktičnim obavljanjem tog rada bolnici vratio novac za specijalizaciju, jer zbog toga se i vratio u [adresa]. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tuženika može li odgovoriti je li se sjeća za što je podignuta ovrha, a koja se tiče iznosa od 49.125,00 kn, tužitelj odgovara da zbog proteka vremena on se više toga ne sjeća a sve je to prepustio odvjetniku. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tuženika može li odgovoriti kada je radio tih osam godina u Općoj bolnici Vinkovci je li podnosio prijedlog za ponavljanje postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P-165/2007 tužitelj odgovara da on to ne zna, jer sve što se tiče pravnih pitanja on je prepustio svom odvjetniku, jer on nije stručna osoba da bi se bavio pravnim pitanjima. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tuženika je li podnosio tužbu protiv Opće županijske bolnice Vinkovci radi stjecanja bez osnove iznosa od 388.860,12 kn, tužitelj odgovara da on to ne zna, jer sve što se tiče pravnih pitanja on je prepustio svom odvjetniku, jer on nije stručna osoba da bi se bavio pravnim pitanjima. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tuženika je li podnosio tužbu protiv Opće bolnice Vinkovci radi utvrđenja prestanka postojanja obveze, tužitelj odgovara da on to ne zna, jer sve što se tiče pravnih pitanja on je prepustio svom odvjetniku, jer on nije stručna osoba da bi se bavio pravnim pitanjima.
22. Svjedok dr. SM, (list 206 spisa) u bitnom je iskazao da je u Općoj županijskoj bolnici u Vinkovcima bio šef kirurgije od 1999. do 2017. kao i da mu je stoga poznato da je također na kirurgiji radio MM kao specijalist kirurg, ovdje tužitelj. Ističe da je tužitelj MM, Općoj županijskoj bolnici u Vinkovcima bio dužan odgovarajući iznos novca na ime naknade za specijalizaciju, a budući da je prije isteka roka do kada je trebao raditi u Općoj županijskoj bolnici Vinkovci otišao raditi u drugu bolnicu. On se sjeća da je tužitelj na ime duga za koji ga se teretilo dolazio vikendom raditi u bolnicu tj. subotom i nedjeljom, te da mu se priznalo 11% od ukupne plaće za rad subotom, te 12% za rad nedjeljom, kao i to da je tužitelj neko vrijeme dolazio vikendom raditi, nakon čega je prestao dolaziti raditi vikendom jer nije došlo do potpune realizacije po dogovoru u vezi rada vikendom, radi otplate dugovanja koje je FM imao prema bolnici. Neko vrijeme ravnatelj bolnice bio je dr. BM ali se ne sjeća točno u kojem razdoblju je isti bio ravnatelj bolnice. Ističe da je tužitelj radio kao specijalist, a nakon što je specijalizirao imao je obvezu vraćati duplo u odnosu na broj godina provedenih van matične kuće, budući da je bio 2 godine na specijalizaciji, a 2 van bolnice, trebao je bolnici isplatiti dug za 4 godine. Neko vrijeme tužitelj koliko zna je radio u bolnici u [adresa] kao specijalist ali ne zna koliko točno godina. Kad se tužitelj vratio kao specijalist i zaključio Ugovor o radu kao specijalist, da ne zna da li je tada zaključena bilo kakva izvansudska nagodba, te ako je bila zaključena, da je bila zaključena između tužitelja i uprave bolnice. Inače on se ne sjeća točno kad je tužitelj počeo raditi u bolnici, niti kada se vratio da radi kao specijalist i koliko je dugo bio zaposlenik u bolnici kao specijalist, niti kada je poslije točno otišao iz bolnice. Ističe da o tim podacima mora postojati dokumentacija u upravi bolnice. Isto tako je naveo da se on ne sjeća tko je bio ravnatelj bolnice 2007.
23. Svjedokinja ŽM (list 207 spisa), u bitnom je iskazala da ona radi u bolnici na radnom mjestu v.d. pomoćnik ravnatelja za financijsko poslovanje. U njenom opisu poslova je samo isplata plaće djelatnicima temeljem odluke ravnatelja donesene u pravnoj službi. Ističe da nisu bili isplaćivani dodaci za prekovremeni rad i to zbog postojećeg kolektivnog ugovora koji je bio na snazi od 2013. a došlo je do ispravka istog u dijelu izračuna uvjeta rada i dodataka za liječničku odgovornost u prekovremenom radu, koji ispravak je napravljen 1. travnja 2020., kroz centralni obračun plaća, a sukladno dodatku tri kolektivnog ugovora. Posebice ističe da tad liječnicima naknada za isplatu na ime korištenja godišnjeg odmora nije bila isplaćena onim liječnicima koji nisu bili navedeni u odluci o naknadi za korištenje godišnjeg odmora, kao i to da ona misli da gospodin FM, ovdje tužitelj, nije dobio naknadu za neisplaćeni godišnji odmor, te kad se joj dao na uvid od strane suda obračun neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor od 12. listopada 2018., ista je nakon što je izvršila uvid u navedeni obračun izjavila da joj je poznat taj obračun i da je to rađeno u računovodstvu bolnice, a koji podnesak uz tabelu prileži spisu list 20-24 spisa. U to doba odluku o tome kome će se isplatiti i što će se isplatiti donosio sanacijski upravitelj i inače općenito za sve isplate. Ona ne zna zašto tužitelj gospodin FM nije bio naznačen u toj odluci, ali zna da je postojao njegov dug u vezi vraćanja duga u svezi njegove specijalizacije. Naime bilo je opće poznato da svaki specijalizant kada završi specijalizaciju da isti mora još toliko vremena odraditi u bolnici koliko je tamo radio. Zna da je tužitelj želio otići iz bolnice u [adresa] pa je zbog toga nastao dug i zbog tog duga je tužitelj ostao neko vrijeme raditi kao specijalist u bolnici, a nakon čega je otišao iz bolnice u drugu bolnicu u Zabok. Ona ne zna točno kada je tužitelj otišao iz bolnice. Što se tiče plaćanja za prekovremene sate koliko ona zna svaki liječnik je sam podnosio tužbu za isplatu istih. Misli da je bila isplata naknade za prekovremene sate za tužitelja tijekom 2020. kao i to da su prve presude u vezi isplate sati za prekovremeni rad počele pristizati tijekom 2019., a po kojima su izvršene isplate liječnicima, te su po tim presudama također išle i ovrhe budući da bolnica nije imala financijskih sredstava za iste.
24. Svjedok RM (list 218 spisa), u bitnom je iskazao da je on 2013. imenovan sanacijskim ravnateljem Opće Županijske bolnice Vinkovci, kao i to da je u tom trenutku tužitelj već radio kao liječnik kod tuženika. On ne zna kada je točno između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o radu ali je siguran da je isti ugovor o radu postojao. On je dužnost sanacijskog ravnatelja obavljao od 1. srpnja 2013. do 17.veljače 2016. Koliko se sjeća tijekom obavljanja te dužnosti, tužitelj je raskinuo radni odnos kod tuženika. Njemu nisu poznate obveze iz izvansudske nagodbe od 3. srpnja 2007., niti izvršenje iste. Naime, pravna služba se s time bavi, te on o detaljima izvršenja te nagodbe nije upoznat. Njemu nije poznato je li tužitelj imao dug prema bolnici u vrijeme kada je on bio sanacijski ravnatelj, odnosno čuo je priče o nekom dugu, no on ne zna njegovu osnovu niti iznos. Sjeća se kako mu je u jednom trenutku došao tužitelj i to u trenutku kada je bolnica liječnicima odlukom Ministarstva isplaćivala neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor, temeljem pravomoćnih presuda, kao i to da mu je isti predložio da se ta naknada prebije s dugom koji on ima prema bolnici, a s osnove parničnog troška. Njemu su tada pravnici bolnice sugerirali kako ovdje tužitelju ne treba isplatiti naknadu za godišnji odmor, koji su tada isplaćivali ostalima, jer tužitelj ima dug prema bolnici, pa da bi se tada dva potraživanja mogla prebijati. Međutim, tad nisu sačinili izjavu o prijeboju, niti sada zna točne detalje o njegovom dugu prema bolnici, i dugu bolnice prema njemu, zna kako je dug bolnice prema tužitelju bio s osnove neisplaćenog godišnjeg odmora, ali zbog proteka vremena se ne sjeća detalja. Također mu je poznato kako su ga pravnici uputili na postojanje izvansudske nagodbe iz 2007. Isto tako je naveo kako zna da je tužitelju prema nagodbi iz 2007. bilo obećano rješavanje stambenog pitanja, no nije siguran za zapošljavanje supruge.
25. Uvidom u ugovor o radu (list 42 spisa), a koji između stranaka nije sporan, utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao djelatnika bolnice u srpnju 2007. U navedenom ugovoru je u članku IV. navedeno da će tužitelj započeti s radom kod tuženika na temelju ugovora o specijalizaciji od 13. lipnja 2000. i na temelju "vansudske nagodbe od 3. srpnja 2007."
26. Nadalje, uvidom u obračun neisplaćene naknade za godišnji odmor (list 20-24 spisa), a koji nije sporan između stranaka, ovaj sud je utvrdio da je predmetni obračun za razdoblje od 15. siječnja 2012. do 15. prosinca 2013. tužitelju izdao upravo tuženik dana 12. listopada 2018.
27. Sud je analizirao iskaz svih svjedoka te utvrdio da su iskazi svjedoka SM koji je tad bio šef odjela kirurgije u vremenu od 1999. do 2017., ŽM koja je bila vršiteljica dužnosti ravnatelja za financijske poslove u Općoj bolnici Vinkovci i RM, koji je imenovan 2013. sanacijskim ravnateljem Opće bolnice Vinkovci u međusobnom suglasju u dijelu u kojem iskazuju da se tužitelj vratio raditi u Opću bolnicu Vinkovci, jer je imao dug prema bolnici zbog naknade za specijalizaciju, da tužitelju nije isplaćena naknada za godišnji odmor zbog navedenog duga za specijalizaciju, da su oni odlučili da neće isplaćivati iznos za godišnji odmor liječnicima koji imaju dug prema bolnici, da tužitelj kada se vratio natrag u bolnicu raditi nakon izgubljenog sudskog spora, da je s tuženikom sklopio Ugovor o radu, kao i to da u upravi bolnice mora postojati dokumentacija o uvjetima rada za tužitelja.
27.1. Ovaj sud posebice je prihvatio iskaz svjedoka RM u kojem je isti iskazao da su ga pravnici iz bolnice u vrijeme kada je obavljao funkciju sanacijskog ravnatelja Opće županijske bolnice Vinkovci 2013., a u tom vremenu je tužitelj već radio kod tuženika kao liječnik, upoznali s činjenicom da postoji izvansudska nagodba iz 2007. između tuženika i tužitelja, kao i da je tužitelju u toj nagodbi, koja je sastavni dio njegovog Ugovora o radu iz 2007., bilo obećano rješavanje tužiteljevog stambenog zbrinjavanja. Naime, sud je njihove iskaze prihvatio u cijelosti kao istinite i životne, s obzirom da su međusobno suglasni, te nisu u suprotnosti sa ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, te materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, a isti nisu zainteresirani za ishod ovog postupka.
27. 2. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, neposredno uvjerljiv i životno logičan, a posebno u dijelu u kojem je iskazivao o tome koliko je dugo je radio u Općoj bolnici Vinkovci, da je taj rad trajao punih osam godina, da bolnica ništa nije poduzimala po pitanju pronalaženja posla njegovoj supruzi koja je doktor kao i on, a što je tuženik dogovorio s tužiteljem u toj izvansudskoj nagodbi, da je cijelo to vrijeme rada u Općoj bolnici Vinkovci tužitelj bio odvojen od svoje obitelj posebice od mldb djece koja su tad imala 4. i 6 godina, da se to vrijeme ne može nikako nadoknaditi niti vratiti, te da je on zbog toga kao obiteljski čovjek propuštao život sa svojom suprugom i djecom. Dovevši tužiteljev iskaz u međusobnu vezu sa iskazom svjedoka ovaj sud je utvrdio da se tužitelj nakon izgubljenog spora s tuženikom u vezi isplate naknade za specijalizaciju vratio raditi kod tuženika, da je s tuženikom sklopio Ugovor o radu u srpnju 2007. (a koji između stranaka nije niti sporan) i čiji sastavni dio je i izvansudska nagodba od 3. srpnja 2007. Dakle, sud je utvrdio da je između tužitelja i tuženika sklopljena izvansudska nagodba, a čije postojanje potvrđuje i svjedok RM kada je iskazao da "da su ga pravnici iz bolnice uputili na postojanje nagodbe iz 2007." i kako zna ta je u istoj bilo obećano rješavanje stambenog pitanja" . Nadalje, ovaj sud je utvrdio, a što tuženik niti ne spori da je u izvansudskoj nagodbi bilo dogovoreno da će bolnica pronaći posao njegovoj supruzi, jer je i ona bila doktor kao i tužitelj, te da će dok tužiteljevoj supruzi ne nađe posao u [adresa] tužitelju plaćati naknadu za odvojen život od obitelji koja je tada živjela u [adresa].
28. Nadalje, sud je tuženika dopisom od 2. prosinca 2019. (list 57) spisa) pozvao da dostavi izvansudsku nagodbu od 3. srpnja 2007., koja je sastavni dio Ugovora o radu kojeg su sklopili tužitelj i tuženik i o kojoj uprava bolnice, odnosno tuženik i prema iskazima svjedoka SM i RM, mora imati podatke. Međutim, tuženik je obavijestio ovaj sud da on nema nikakvih saznanja o predmetnoj izvansudskoj nagodbi od 3. srpnja 2007. te da u arhivi ustanove i kadrovskoj evidenciji tuženika, izvansudska nagodba od 3. srpnja 2007. nije pronađena, kao niti bilo koji dokaz ili indicija da bi nagodba bila sklopljena ili zaključena. Na temelju navedenog odgovora tuženika, a pored utvrđenja da su tužitelji i tuženik sklopili izvansudsku nagodbu, koja je sastavni dio tužiteljevog Ugovora o radu, zaista sklopili, što je potkrijepljeno i iskazima tužitelja i svjedoka, ovaj sud zaključuje, da tuženik nije s uspjehom osporio tužiteljeve navode o sadržaju izvansudske nagodbe od 3. srpnja 2007.
29. Odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 126/11, 128/13, 88/13, 148/13, 96/15 - dalj KU), a koji se primjenjuje u utuženom razdoblju člankom 37. odnosno člankom 36. KU propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
29.1. Stoga kako je ovaj sud utvrdio da tužitelju (koji je kirurg) za utuženo razdoblje nije isplaćena naknada za neisplaćeni godišnji odmor, a što proizlazi i iz obračuna neisplaćene naknade za godišnji odmor za utuženo razdoblje koju je tuženik izdao tužitelju (list 20-24 spisa), i koji obračun nije sporan između stranaka, a tu činjenicu neisplate naknade za godišnji odmor tužitelju, u svom iskazu su potvrdili i svjedoci ŽM i RM, a pored nesporne činjenice o visini plaće tužitelja za utuženo razdoblje ovaj sud je utvrdio da tužitelju sukladno odredbama članka 37., odnosno članka 36. KU, pripada pravo na naknadu za neisplaćeni godišnji odmor za utuženo razdoblje.
30. Na okolnost osnovanosti visine tražbine tužitelja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku dr.sc. Vatroslavu Zovku. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka dr. sc. Vatroslava Zovka od 17. rujna 2022., a kojeg je ovaj sud zaprimio 19. rujna 2022. (list 257-276 spisa), te priležeće materijalne dokumentacije, vještak je mišljenja da je tužitelj temeljem troškova za stambeno zbrinjavanje i to Ugovora o kreditu broj 45544/08 od 19. rujna 2008. sveukupno isplatio iznos od 298.796,32 kuna odnosno 39.657,12 eura, a pregled isplata po mjesecima napravljen je u tablici 1. nalaza i mišljenja i temeljem ugovora o namjenskom kreditu za uređenje stana (adaptacija stana) od 6. listopada 2009. broj 3217664366/09 sveukupno isplatio do dana izrade nalaza i mišljenja 341.166,36 kn odnosno 45.280,60 eura, a pregled isplata po mjesecima napravljen je u tablici 2. nalaza i mišljenja. Nadalje, tužitelj je s naslova troškova poreza na promet nekretnina i osiguranja kredita sveukupno platio iznos od 12.020,23 kn, odnosno 1.595,36 eura, a pregled isplata po mjesecima napravljen je u tablici 3. nalaza i mišljenja. Potraživanje tužitelja s naslova naknade za odvojeni život u utuženom razdoblju sveukupno iznosi 130.882,90 kn, odnosno 17.371,15 eura, a pregled iznosa po mjesecima napravljen je u tablici 4. nalaza i mišljenja, dok je potraživanje tužitelja s naslova neisplaćene razlike za godišnji odmor u bruto iznosu sveukupno iznosi 22.909,24 kn, odnosno 3.040,58 eura, a prikaz potraživanja po mjesecima napravljen je u tablici 5. nalaza i mišljenja s dospijećem svakog 15. u mjesecu za prethodni mjesec.
32. Nakon dostavljenog nalaza i mišljenja tuženik je u podnesku od 5. listopada 2022. (list 280-281 spisa) izjavio da ima prigovor na nalaz i mišljenje vještaka te je predložio da se isti očituje na njegove prigovore iz podneska.
32.1. Vještak se dana 24. listopada 2022. (list 283 spisa) očitovao na prigovore tuženika iz podneska od 5. listopada 2022. te je u istom naveo da tuženik uglavnom ne prihvaća njegov nalaz i mišljenje iz razloga što smatra da postoji zastara predmetnog potraživanja. Međutim vještak navodi da je to pravno pitanje na koje on ne može odgovoriti te da je isto u domeni suda. Stoga je u svom očitovanju u cijelosti ostao kod svog osnovnog nalaza i mišljenja od 17. rujna 2022., a što se tiče izgubljenih troškova iz ovršnog postupka vještak je dao dopunu svom osnovnom nalazu i mišljenju na način da je naveo da predmetna ovršna isprava sveukupno iznosi 49.125,00 kuna, odnosno 6.520,01 eura.
32.2. Na ročištu održanom 7. veljače 2023. tuženik je i nadalje ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka dr.sc. Vatroslava Zovka te je predložio da se isti pozove na slijedeće ročište.
32.3. S obzirom na primjedbe tuženika na pisani nalaz i mišljenje, sud je izveo dokaz usmenim saslušanjem vještaka dana 16. ožujka 2023. (list 286 spisa). Vještak prof. dr. sc. Vatroslav Zovko iskazao je da u cijelosti ostaje kod svog osnovnog nalaza i mišljenja od 17. rujna 2022. te kod svoga očitovanja i dopune od 24. listopada 2022. (list 283 spisa). U svom iskazu je naveo da je izvršio uvid u svu relevantnu dokumentaciju koja prileži spisu, a između ostalog i u Ugovor o radu kao i da je od tuženika zaprimio samo obračunske isprave za isplatu naknade plaće za usporedne djelatnike.
33. Nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 17. rujna 2022., kao i usmeno saslušanje vještaka kojim detaljno odgovara na pitanja i prigovore tuženika u odnosu na matematičke izračune, dajući za ista jasne i valjane razloge, te decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih potraživanja, s obzirom da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće materijalne dokumentacije, a nakon usmenog očitovanja vještaka na ročištu, niti stranke nisu više imale primjedbi ni prigovora. S tim da ovaj sud naglašava da nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je isti iskazivao je li u ugovoru o radu ili aneksu ugovora postoje obveze tuženika na isplatu poreza tužitelju i naknade za obvezu plaćanja kredita tužitelju jer se radi o pitanjima koji su pravne prirode i kao takve ih može samo tumačiti sud i ne spadaju u domenu financijskog vještačenja.
34. Nakon izvedenog financijskog vještačenja tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev podneskom 7. lipnja 2023. (list 311-319 spisa), a kojeg je uredio na ročištu 20. veljače 2024. (list 333 spisa).
35. Slijedom svega navedenog ovaj sud je zaključio da tužitelj ima pravo na potraživanja iz radnog odnosa s osnove stambenog zbrinjavanja, a što su u okolnostima konkretnog slučaja troškovi podizanja kredita za kupnju stana i adaptaciju tog stana, a koji predstavljaju troškove stambenog zbrinjavanja tužitelja, kao i da isti ima pravo na naknadu za odvojen život od obitelji sve dok bolnica ne nađe njegovoj supruzi posao (a što se u tih 8 godina nije dogodilo), jer je te naknade tužitelj s tuženikom dogovorio upravo u toj izvansudskoj nagodbi od 3. srpnja 2007., a čiji sadržaj je u ovom postupku tužitelj dokazao personalnim i materijalnim dokazima sukladno članku 219. stavak 1. ZPP.
35.1. Što se tiče naknade za neisplaćeni godišnji odmor ovaj sud je također zaključio da tužitelj ima pravo na navedenu naknadu iz razloga što je iz svih izvedenih dokaza utvrdio da tužitelju navedena naknada nije plaćena, i to u visini kako je to vještak utvrdio u svom nalazu i mišljenju, a sve sukladno odredbama članka 37. odnosno članka 36. KU.
35.2. Napominje se, da je općepoznato da stranke u nagodbi mogu dogovoriti i više prava od onih koja bi im pripadala po kolektivnom ugovoru ili Zakonu o radu, pa je stoga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u sveukupnom iznosu od 53.728,57 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, i odlučiti kao pod točkom I. stavak 1., 2., 3. i 4. izreke ove presude.
36. Dalje, ocjenjujući tuženikov prigovor zastare u odnosu na potraživanje iz radnog odnosa, sud je utvrdio da je djelomično osnovan.
36.1. Naime odredbom članka 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014 - dalje ZR) propisano je da ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina dok je odredbom članka 135. Zakona o radu (Narodne novine 149/09., 61/11., 82/12., 73/13 dalje ZR/09) propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za tri godine. Završnim i prijelaznim odredbama u članku 232 stavak 2. Zakona o radu ( ZR je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. propisano je da se odredbe zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu ZR.
36.2. Primjenom Zakona o radu koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, dok se za potraživanja iz radnog odnosa nastala prije navedenog 7. kolovoza 2014. primjenjuje zastarni rok od tri godine, što znači da ako je do 7. kolovoza 2014. istekao zastarni rok od tri godine tada će ta tražbina se utvrditi zastarjelom, no ukoliko ta tražbina 7. kolovoza 2014. nije zastarjela po zastarnom roku od tri godine tada će se za tu tražbinu nadalje primjenjivati zastarni rok od pet godina.
36.3. Stoga su sva tužiteljeva potraživanja koja su dospjela do 7. kolovoza 2014. i za koje je do tog datuma protekao rok zastare zastarjela (iznos od 53.216,24 eura s pripadajućim zakonskim zateznih kamatama koja se odnose na razdoblje od 30. lipnja 2007. do 10. prosinca 2013.) dok nisu u zastari ona tužiteljeva potraživanja za koja do 7. kolovoza 2014. još nije bio protekao zastarni rok određen po Zakonu o radu koji je važio do 7. kolovoza 2014. (53.728,57 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja se odnose na razdoblje od 31. prosinca 2013. do 1. rujna 2022.), a imajući u vidu da je tužitelj tužbu podnio 14. prosinca 2018.
37. Nadalje, valja reći da ovaj sud nije utvrdio da bi tužitelj imao pravo na naknadu troškova na ime poreza na nekretnine i za osiguranje kredita, a sve zbog toga što iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, a niti iz iskaza svjedoka, tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je navedenu naknadu dogovorio u predmetnoj izvansudskoj nagodbi od 3. srpnja 2007., odnosno tužitelj u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a nije dokazao da su se on i tuženik zaista sporazumjeli oko navedene naknade, pa je u tom dijelu valjalo tužbeni zahtjev odbiti i odlučiti kao pod točkom II. stavak 5. izreke ove presude.
37.1. S tim da se napominje da čak i da je tužitelj dokazao da je dogovorio u izvansudskoj nagodbi od 3. srpnja 2007. predmetno potraživanje s osnove naknade na porez na nekretnine i za osiguranje kredita i to za potraživanje iznosa od 1.049,93 eura za razdoblje dospijeća od 7. listopada 2009. pa do isplate i za potraživanje iznosa od 36,04 eura za razdoblje dospijeća od 5. studenog 2009. pa do isplate, navedena potraživanja bila bi u zastari iz razloga što je protekao rok zastare od tri godine s obzirom da su predmetna potraživanja dospjela prije 7. kolovoza 2014., tj. do navedenog datuma je za navedena potraživanja protekao rok zastare od 3 godine.
38. Slijedom svega navedenog valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja po zatraženim pravnim osnovama u sveukupnom iznosu od 53.728,57 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. stavak 1., 2. 3., i 4. izreke ove presude, odnosno djelomično odbiti zahtjev tužitelja po zatraženim pravnim osnovama u sveukupnom iznosu od 53.216,24 eura pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te je odlučeno kao pod točkom II. stavak 1., 2., 3. 4. i 5. izreke ove presude.
39. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-391/09 od 23. veljače 2011. ukinuto je rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 1210/08 od 30 rujna 2008., kojom je ovdje tužitelju naloženo naknaditi ovdje tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.625,85 eura/ 12.225,00 kn, a na temelju kojega je određena ovrha, čime je tužitelj dokazao da je ostvaren razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ, odnosno da na temelju te ovršne isprave tuženik nema pravo tražiti ovrhu protiv njega, dakle da je u tom dijelu ovrha nedopuštena. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
40. Nadalje, tužiteljevi navodi da je bolnica trebala platiti trošak svom odvjetniku nisu od utjecaja jer je presudom Općinskog suda u Županji poslovni broj P-165/07 od 28. rujna 2009. i presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-861/11 od 12. srpnja 2011. bilo naloženo tužitelju da plati tuženiku Općoj bolnici Vinkovci trošak parničnog postupka, a tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je tu obvezu izvršio upravo tuženiku. Dakle, sukladno naprijed navedenom, nedvojbeno proizlazi da je ovrha tuženika (Opća županijska bolnica Vinkovci iz Vinkovaca) na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovnog broja Ovr-580/2018-2 od 25. srpnja 2018. radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika (ovdje tužitelja) dopuštena za iznos od 816,24 eura/6.150,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 28. rujna 2009. pa do isplate i za iznos od 4.081,22 eura /30.750,00 kuna od 7. veljače 2012. pa do isplate, te za trošak ovršnog postupka u iznosu od 218,99 eura/1.650,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 25. srpnja 2018. do isplate, odnosno nije se ostvario razlog iz članka 50. stavak 1. točke 7. i 9. OZ,, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.
41. S obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima ovaj sud je primjenom članka 154. stavak 4. ZPP odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
42. Sukladno članku 48. u svezi članka 43. stavak 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.) iznosi novčanih obveza iskazani su dvojno, u eurima i kunama, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona.
Velika Gorica, 12. veljače 2026.
Sutkinja:
Zorana Matešić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
