Poslovni broj 34: Ovr-232/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Crikvenici

Kralja Tomislava 85A

51260 Crikvenica

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mariji Turina u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d. OIB: 23057039320,51000 Rijeka Jadranski trg 3A, protiv ovršenika EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU Gjergj Lekaj i Marko Rogić, Rijeka, Dolac 8, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, bez održavanja ročišta, 12. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za odgodu prijenosa novčanih sredstava ovršenika koji je Financijska agencija izvršila na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d. OIB: 23057039320, zaprimljenog u Financijskoj agenciji dana 31. ožujka 2023. u 10:55 sati i to pljenidba s računa ovršenika u iznosu od 41.556,42 EUR, kao i prijenos tih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d. OIB: 23057039320, Rijeka, do pravomoćnosti odluke o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao neosnovan.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, temeljem ovršne isprave - zadužnice pod poslovnim brojem: OV-6107/2012 od 14. rujna 2012. ovjerene po javnom bilježniku Koku Borasu iz Crikvenice, iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 19. svibnja 2023. podnio ovome sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu od strane ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka iznos od 41.556,42 EUR na temelju na temelju zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Koka Borasa iz Crikvenice, broj: OV-6107/2012 od 13. rujna 2012. Ističe da je ovršenik putem Financijske agencije i zahtjeva za izravnu naplatu od dana 31. ožujka 2023. obaviješten da je protiv njega zaprimljena osnova za plaćanje iz čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18), kojom se zahtjeva izravna naplata novčane tražbine na temelju zadužnice broja upisnika OV – 6107/2012, ovjerene od javnog bilježnika Koko Boras, izdane 13. rujna 2012., a ovjerene dana 14. rujna 2012. prema priloženoj specifikaciji dospjelih dugovanja. Predmetno se potraživanje osporava u cijelosti, jer ovršenik da nije dužan ovrhovoditelju navedenu novčanu tražbinu u iznosu od 41.556,42 € / 313.106,84 kn kako to proizlazi iz specifikacije iznosa i vrste duga navedene od ovrhovoditelja. Naime, iz navedene specifikacije ne proizlazi jasno na koje se točno tražbine odnosi predmetno potraživanje i na temelju kojih parametara je ovrhovoditelj došao do iznosa koje potražuje predmetnom ovrhom. Predmetno se potraživanje osporava u cijelosti i zbog činjenice da ovršeniku nisu nikada dostavljeni obračuni temeljem kojih potraživanja je podnesen predmetni Zahtjev za izravnu naplatu, te isti nije zaprimio nikakvu obavijest od strane ovrhovoditelja vezano za postojanje dugovanja, a svoje obveze po partiji kredita: 5107522590 uredno podmiruje. Ovršenik je stoga bio neugodno iznenađen Zahtjevom za izravnu naplatu po zadužnici br. OV – 6107/2012 od strane ovrhovoditelja te osporava potraživanje istog u cijelosti, ističući prigovore na sadržaj isprava za ovrhu, a opreza radi ističe i prigovor zastare. Jednako tako, ovršeniku bi provedbom predmetne ovrhe na novčanim sredstvima, bila nanesena znatna nenadoknadiva šteta, jednako kao i ugrožena egzistencija , kako njega osobno, tako i ostalih članova obitelji koje isti uzdržava. Slijedom navedenoga, zahtjev ovrhovoditelja prema ovršeniku nije osnovan, te ovršenik a imajući u vidu čl. 50. i 53. Ovršnog zakona, predlaže da Naslovni sud, temeljem čl. 210 istoga zakona, donese rješenje kojim će naložiti agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

2. Ovrhovoditelj se po pozivu suda iz zaključka od dana 13. srpnja 2023. podneskom od dana 21. srpnja 2023. očitovao istaknuvši da su prigovori ovršenika neutemeljeni te usmjereni isključivo na odugovlačenje ovršnog postupka. Ovrhovoditeljeva tražbina proizlazi iz Ugovora o dugoročnom kreditu br.5107522590 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) sklopljenog između ovrhovoditelja i ovršenika dana 13.09.2012.god., kojim je ovrhovoditelj odobrio ovršeniku ukupan iznos od 72.000,00 EUR-a. U skladu s člankom 11. Ugovora o kreditu, ovršenik je kao korisnik kredita, kao osiguranje naplate tražbine iz Ugovora o kreditu potpisao zadužnicu solemniziranu od strane javnog bilježnika Koka Borasa iz Crikvenice dana 14.09.2012.god., pod brojem OV- 6107/2012. Ovršenik nije uredno podmirivao obveze po predmetnoj partiji kredita, odnosno posljednja uplata na partiju kredita izvršena je u 10/2019, stoga su navodi ovršenika o redovnim uplatama na partiju kreditu u potpunosti neosnovani. Dana 15.03.2023. god. ovrhovoditelj je pozvao ovršenika na podmirenje dugovanja, o čemu je pokušao obavijestiti ovršenika, međutim ovršenik nije preuzeo pismeno. Budući dugovanje nije podmireno, ovrhovoditelj je otkazao Ugovor o kreditu sa danom 15.03.2023. god. te pokrenuo postupak prisilne naplate. U prilog navedenim tvrdnjama ovrhovoditelj dostavlja Izvod iz poslovnih knjiga na dan 21.07.2023. Prema odredbama čl. 215. Ovršnog zakona zadužnica ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, a kako je 15.03.2023.god. postavljen zahtjev za povratom dospjelog dugovanja, zastarni rok počeo je teći prvog idućeg dana od otkaza kredita. Obzirom da se primjenjuje zastarni rok od 10 godina, u skladu s člankom 233.st.1. Zakona o obveznim odnosima, u potpunosti je neosnovan prigovor ovršenika da je tražbina zastarjela. Slijedom naprijed navedenog, ovrhovoditelj predlaže sudu da u skladu s čl. 54. st. 3 Ovršnog zakona donese rješenje kojim odbacuje prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

3. Ovršenik je podneskom od 4. listopada 2024. obavijestio sud kako povremeno ovrhovoditelju uplaćuje određene novčane iznose po partiji kredita 5107522590, pa je tako izvršio uplatu iznosa od 10.000,00 EUR, 1. kolovoza 2024. Ovršenik smatra da bi bila svrsishodna odgoda ovrhe u ovom postupku s obzirom na visinu troškova koji će nastati provedbom ovrhe. Slijedom navedenog, ovršenik predlaže da Naslovni sud zatraži očitovanje ovrhovoditelja o tome je li isti suglasan, sukladno čl. 66. i čl. 70. st. 3. Ovršnoga zakona da sud odgodi ovrhu u potpunosti za šest mjeseci.

4. Prijedlog ovršenika dostavljen je zaključkom od dana 11. listopada 2024. na očitovanje ovrhovoditelju koji se u danom roku o prijedlogu ovršenika nije očitovao.

5. Odredbom čl. 210. st.1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje u tekstu OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

6. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u skladu s čl. 210. st. 2. OZ-a na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a). Zakonskom odredbom čl. 52. st. 3. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje žalbenih razloga ili se ne očituje, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dostave zaključka pokrene parnicu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a, a zbog kojih je izjavio žalbu.

7. Ovršenik je u prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim istaknuo žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a svoje navode nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog nisu općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, u skladu s čl. 52. st. 4. OZ-a, pa je stoga valjalo temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a, odlučiti kao u zaključku.

8. Prijedlog ovršenika za odgodu i prijenos zaplijenjenih sredstava kao i prijedlog za odgodom ovrhe temeljem podneska ovršenika od dana 4. listopada 2024. nije osnovan.

9. Na prijedlog ovršenika za donošenje rješenja kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u skladu s čl. 210. st. 2. OZ-a, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe (konkretno čl. 65. OZ-a).

10. U skladu s odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je ispunjen jedan od uvjeta taksativno navedenih točkama 1.- 11. st. 1. citiranog članka OZ-a. Navedena odredba znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz citirane zakonske odredbe, odnosno da je ovršenik osim jednog od uvjeta taksativno navedenih točkama 1.-11. st. 1. čl. 65. OZ-a konkretno učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe.

11. Prijedlogom od 19. svibnja 2023. ovršenik je ujedno podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim temeljem zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Koka Borasa, Ov-6107/2012, od 14. rujna 2012., čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a.

12. Što se tiče ispunjenja drugoga uvjeta potrebnog za odgodom ovrhe, nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno potrebu sprječavanja nasilja, po mišljenju ovoga suda ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu propisanu odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a. Naime, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Ovršenik je u prijedlogu naveo da bi mu provedbom predmetne ovrhe na novčanim sredstvima, bila nanesena znatna nenadoknadiva šteta, jednako kao i ugrožena egzistencija, kako njega osobno, tako i ostalih članova obitelji koje isti uzdržava. Za istaknuti je da se za odgodu izravne naplate odnosno provedbu ovrhe ne traži postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, a da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Naime, kada se ispituje ili ocjenjuje vjerojatnost da bi ovršenik provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja, a ne na imovinske prilike ovršenika.

13. Stoga kako ovršenik navodima iz prijedloga nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, te je valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao izreci ovoga rješenja.

U Crikvenici, 12. veljače 2026.

SUTKINJA:

Marija Turina

UPUTA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga rješenja može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenoga prijepisa istog.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).

D N A :

1. Ovrhovoditelju putem e-Komunikacije

2. Punomoćniku ovršenika, putem e-Komunikacije