Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-270/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice TI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Peraković Turković, odvjetnica u Otočcu, Bartola Kašića 4, protiv 1. tuženika FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa skrbnik (1. tuženik) ĐI, radi utvrđenja prava vlasništvu, nakon održane glavne rasprave 14. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, te 1. i 2. tuženika, 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica TI vlasnica suvlasničkog dijela od 1/10 dijela ŠI, [adresa] i suvlasničkog dijela od 3/10 dijela ŽI, [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica]/P48 PODKUĆNICA, voćnjak površine 899 m2, livada površine 360 m[2] , oranica površine 7193 m[2] , sveukupne površine 8452 m2, upisane u ZK uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što su joj 1. tuženik ĐI i 2. tuženik KI kao nasljednici Drage i ŽI dužni priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica TI traži utvrđenje prava vlasništva nad preostalih utuženih 2/10 suvlasničkih udjela ŠI, [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica]/P48 PODKUĆNICA, voćnjak površine 899 m2, livada površine 360 m[2] , oranica površine 7193 m[2] , sveukupne površine 8452 m2, upisane u ZK uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se 1. tuženiku ĐI i 2. tuženiku KI, svakom u jednakom dijelu, nadoknaditi tužiteljici EI trošak postupka u iznosu od 184,86 eura (slovima: stoosamdesetčetirieuraiosamdesetšestcenta), u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija, kao i zahtjev da se 1. i 2. tuženiku naloži solidarna isplata troškova.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 6. listopada 2025. podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navodi da su na k. č. br. [katastarska čestica]/P48 upisane ZK uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao formalne vlasnice upisane pok. ŽI, T, [adresa], pok. ŠI, [adresa] i MI, Ponor svaka u 3/10 dijela (što je pogrešan navod, jer MI ima 1/10 dijela, a tužiteljica 3/10 dijela). Stvarna vlasnica i posjednica suvlasničkog dijela predmetne nekretnine je tužiteljica koja je pravo vlasništva stekla temeljem darovnog ugovora. Naime, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila je vlasništvo Delić Zadruge koja je brisana 13. srpnja 1962. rješenjem pod poslovnim brojem R1-192/62, te su sve nekretnine zadruge istim rješenjem pripale u vlasništvo pok. oca i majke tužiteljice, DI i ĆI (Vidi) Delić. Dio čestica su se odrekli u korist društva 14. siječnja 1965. Po smrti pok. oca tužiteljice DI, po rješenju o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-36/72-6 od 23. travnja 1973. svog zakonskog dijela prihvatile su se supruga ĆI i kćer, odnosno sestra tužiteljice MI, dok su se svog dijela odrekle u korist majke, kćeri, odnosno sestre tužiteljice ŽI, ŠI te i sama tužiteljica. Nadalje, darovanjem, zaključenim pred Općinskim sudom u Titovoj Korenici pod poslovnim brojem R2-21/89 od 27. veljače 1989., tužiteljica i sestre SI i ŠI primile su dio svih nekretnina iz posjedovnog lista 48 k. o. [katastarska općina] i posjedovnom lista 601 k. o. [katastarska općina], dok je tužiteljica još primila u darovanje i dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem se nalazi kuća. Isto je provedeno pod poslovnim brojem Z Pol: 37/89 od 27. veljače 1989. Na navedenoj čestici, sada k. č. br. [katastarska čestica]/P48 k. o. [katastarska općina] usklađenoj upravim rješenjem, nalazi se kuća tužiteljice gdje ista živi, održava i obrađuje ju tužiteljica te su sve režije na ime tužiteljice koja ih i plaća. Sestre, pok. prednice 1. i 2. tuženika, za života nisu polagale nikakva prava na tu kuću. Tužiteljicu do danas i njezine prednike nitko nije ometao u posjedu.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu (str. 26. i 27. spisa) navode da osporavaju raspravnu sposobnost i ubrojivost tužiteljice, dok je tuženik II poslovno nesposoban, te mu je 1. tuženik skrbnik. Zbog toga su predložili da sud o parnici obavijesti Hrvatski zavod za socijalni rad. Osporili su da bi tužiteljica bila stvarni vlasnik prijepora jer je kuću na čestici izgradio otac 1. i 2. tuženika.

3. Sud je raspravnim rješenjem na ročištu 14. siječnja 2026. dopustio Hrvatskom zavodu za socijalni rad miješanje na strani tuženika.

4. Tijekom postupka pročitani su izvadak iz BZP-a za ZK uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (str. 4. - 7. spisa), rješenje broj R1-197/62-2 Kotarskog suda u Titovoj Korenici od 13. srpnja 1962. (str. 8. i 9. spisa), potvrda Narodnog odbora Općine Titova Korenica od 14. siječnja 1965. (str. 10. i 11. spisa), zapisnik Odjela za privredu i financije Općine Titova Korenica (str. 11. spisa), rješenje o nasljeđivanju broj O- 36/72-6 od 24. srpnja 1972. (str. 12. i 13. spisa), rješenje Okružnog suda u Gospiću broj Gž-58/73-3 od 23. travnja 1973. (str. 14. i 15. spisa), zapisnik od 27. veljače 1989. Općinskog suda u Titovoj Korenici broj R2-21/89 (str. 16. i 17. spisa), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Titovoj Korenici broj Z Pol:37/89 od 20. ožujka 1989. (str. 18. spisa), izvadak iz zbirke pologa isprava k. o. [katastarska općina] Pol- 37/89od 9. listopada 1997. (str. 19. i 20. spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Virovitica od 20. siječnja 2023. (str. 28. – 31. spisa), medicinska dokumentacija tužiteljice (str. 42. i 43. spisa), obavijest o načinu korištenja i stupnja oštećenja stambenog objekta koji je vlasnik napustio Stambene komisije Općine Plitvička Jezera od 14. lipnja 1999. (str. 44. – 46. spisa), rješenje Odbora za rješavanje stambenih potreba umirovljenika i invalida rada od 8. lipnja 1977. (str. 47. i 48. spisa), rješenje Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Gospiću od 22. srpnja 1981. (str. 49. i 50. spisa), Ugovor o zajmu br. 04-SFU 105/81 od 4. kolovoza 1981. (str. 51. i 52. spisa), Ugovor o kreditu br. 04-SFU V-118/74 od 18. srpnja 1974. (str. 55. i 56. spisa), rješenje Zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja + radnika Hrvatske, Podružnica Gospić od 18. srpnja 1974. (str. 57. spisa), rješenje Zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 5. lipnja 1975. (str. 58. i 59. spisa) i ugovor o zajmu br. 04-SFU 90/30-77 od 16. lipnja 1977. (str. 60. i 61. spisa).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. U postupku nije sporno da su, nakon brisanja kućne zadruge, vlasnici prijepora postali otac i majka tužiteljice, odnosno djed i baka tuženika, DI i ĆI svatko u 1/2 dijela. Nakon Stevine smrti njegova supruga ĆI je naslijedila 4/5 Stevinog dijela prijepora jer su joj njezine i Stevine kćeri ČI (majka tuženika), TI i ŠI ustupile svoje dijelove, dok je kći MI prihvatila svoj dio. Tijekom postupka su tuženici učinili nespornim da je darovnim ugovorom sklopljenim pred Općinskim sudom u Titovoj Korenici 27. veljače 1989. ĆI darovala svojim kćerima TI, ŠI i SI svoje dijelove nekretnina iz posjedovnih listova 48, k. o. [katastarska općina] i 601, k. o. [katastarska općina] na jednake dijelove, osim k.č.br. D 263 (novu kuću) koju je ostavila TI. Nije sporni ni da su tuženici djeca pok. RI, a da je ŠI umrla bez nasljednika prvog nasljednog reda.

7. U postupku je sporno je li tužiteljica vlasnice utuženih 6/10 dijela prijepora na kojem su upisane kao vlasnice njezine sestre ČI i ŠI i je li otac tuženika sagradio kuću na prijeporu.

8. Iz rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Titovoj Korenici broj Z Pol:37/89 od 20. ožujka 1989. je vidljivo da se dopušta polaganje isprava, i to ugovora o darovanju sastavljenog na zapisnik kod Općinskog suda u Titovoj Korenici broj R2-21/69 od 27. veljače 1989. kojim se tužiteljica EI upisuje kao vlasnice 9/10 dijela k.č.br. D 263.

9. Iz izvatka iz zbirke pologa isprava k. o. [katastarska općina] Pol-37/89od 9. listopada 1997. je vidljivo da je tužiteljica TI vođena kao samovlasnica k.č.br. D 263, k. o. [katastarska općina].

10. Iz medicinske dokumentacije tužiteljice je vidljivo da je dr. med. CI **.**.2025. izdao potvrdu da je tužiteljica psihofizički zdrava. Iz priloženog nalaza specijalista psihijatra dr. Zorana Vrcića je vidljivo da tuženica uredno funkcionira, negira tegobe psihičke prirode, uredno je orijentirana u svim pravcima, za razgovora je adekvatnog ponašanja i kontakta, u sadržaju bez dublje psihopatije. Mnestičke i intelektualne funkcije joj odgovaraju dobi i naobrazbi.

11. Uz obavijest o načinu korištenja i stupnja oštećenja stambenog objekta koji je vlasnik napustio Stambene komisije Općine Plitvička Jezera od 14. lipnja 1999. je priloženo rješenje Stambene komisije od 11. lipnja 1999. kojim je ukinuto rješenje kojim je kuća na k. č. br. [katastarska čestica] dana na privremeno korištenje izbjeglici GI i njegovoj obitelji. Odluka o ukidanju je donijeta na zahtjev TI koja je tijekom postupka priložila dokaz o vlasništvu (z.k. izvadak).

12. Prvenstveno, što se tiče navoda o raspravnoj sposobnosti, odnosno neubrojivosti tužiteljice, čl. 79. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) propisuje da stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost). Iz priložene medicinske dokumentacije je razvidno da tužiteljica nema psihičkih tegoba. Ali pitanje ubrojivosti tužiteljice nije pitanje koje brine ovaj sud jer je tužba podnijeta u njezinu korist. Pitanje koje je važno ovom sudu je pitanje raspravne sposobnosti stranke, ali samo ako poduzima samostalno radnje u postupku. Tužiteljicu zastupa punomoćnica odvjetnica, dakle, tužiteljica ne poduzima sama radnje u postupku, pa pitanje njezine raspravne sposobnosti nije niti odlučno za vođenje ovog postupka.

13. Tuženici su naveli da je njihov otac gradio kuću na prijeporu. Sud je dodatno provjerio taj navod tuženika na ročištu 14. siječnja 2026. zbog mogućnosti stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu na temelju čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14 i 81/15, dalje: ZV). Međutim, tuženici su na ročištu pojasnili da je njihov otac, dok je ljetovao u tom kraju 1977. i 1978., zajedno s ostalim sumještanima sudjelovao u gradnji kuće koja se obavljala ljeti, ali nije financijski ulagao u gradnju te kuće. Misle da je baka F plaćala gradnju te kuće. Iz toga proizlazi da je njihov otac samo pomagao u gradnji tuđe kuće, što mu ne daje pravo poštenog graditelja na tuđem zemljištu što bi mu dalo pravo steći vlasništvo na zemljištu nepoštenog vlasnika.

14. Međutim, tuženici tvrde da tužiteljica nije vlasnica te kuće, odnosno da nije posjednica. Iz dokumentacije priložene spisu se lako može zaključiti da je tužiteljičina majka ĆI darovala svojih 9/10 kuće tužiteljici darovnim ugovorom sklopljenim pred Općinskim sudom u Titovoj Korenici. Tuženici su na ročištu 14. siječnja 2026. valjanost tog ugovora učinili nespornim. Vidljivo je i da je taj ugovor bio položen u zbirci pologa isprava, čak je nekako tužiteljica uz zemljišnoknjižnom izvatku iz 1997. bila navedena kao samovlasnica prijepora, a kako se i identificirala pred Stambenom komisijom kad je 1999. zatražila povrat privremeno oduzete kuće na prijeporu, koji joj je i odobren. Sami tuženici na ročištu 14. siječnja 2026. navode da su redovito ljetovali u toj kući dok im prije dvije godine tužiteljica nije zabranila dolazak, što sve ukazuje na to da tužiteljica od povrata 1999. u samostalnom posjedu prijepora.

15. Čl. 159. st. 1. ZV-a propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. U st. 2. je propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

16. U postupku nije ni sporno da tužiteljica ima pravni temelj stjecanja, a to je ugovor kojim joj je njezina majka darovala svojih 9/10 prijepora. Zbog toga je njezin posjed zakonit. (čl. 18. st. 1. ZV-a) Posjed je stekla od svoje majke, prethodne vlasnice, odnosno nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, pa je posjed i istinit. (čl. 18. st. 2. ZV-a) Konačno, poštenje se predmnijeva (čl. 18. st. 5. ZV-a), a nitko nije dokazao suprotno. Zbog svega toga tužiteljičin posjed prijepora ima kvalifikatorne kvalitete da se može steći vlasništvo dosjelošću.

17. U pogledu trajanja posjeda, potrebno je deset godina neposrednog samostalnog posjeda nekretnine da bi se steklo pravo vlasništva dosjelošću. Tužiteljica je, prema vlastitom navodu, bila u izbjeglištvu od 1995. do 1998. ili 1999. godine. To potvrđuje i odluka kojom joj se vraća privremeno oduzeta kuća 1999. godine. Tuženici ne spore da je tužiteljica od tad u toj kući u koju su i oni dolazili ljetovati dok im nije zabranila prije dvije godine. Zbog toga je i taj uvjet ispunjen.

18. Međutim, nije jasno zbog čega je tužiteljica tužila tuženike, djecu svoje pok. sestre ČI, i za utvrđenje da je vlasnica 3/9 dijela u kojem je kao vlasnica upisana njezina pok. sestra ŠI. Nesporno je da je ŠI umrla bez nasljednika 1. nasljednog reda, pa su na nasljeđivanje njezinog dijela pozvani potomci njezinih roditelja na temelju čl. 12. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN). Tako su nasljednici jedne trećina Draginog dijela tuženici, druge trećine MI, a treće sama tužiteljica. Zbog toga se tužbeni zahtjev ne može s uspjehom usmjeriti prema tuženicima za dio koji nisu niti naslijedili od pok. ŠI, već samo za trećinu koju nasljeđuju po zakonu, a to je, u apsolutnom iznosu, 1/10 dijela idealnog prijepora u kojem je kao vlasnica upisana ŠI. U preostala apsolutna 2/10 dijela prijepora koji su upisani na nasljednici ŠI su pozvani četvrta sestra MI i sama tužiteljica, koji bi bili pasivno legitimirani kao nositelji prava vlasništva. Tuženici nisu niti zemljišnoknjižni vlasnici tih 2/10 dijela niti zakonski nasljednici upisanih vlasnika, pa ne mogu niti trpjeti da se na tim dijelovima upiše tužiteljica kao vlasnica.

19. Tužiteljica je djelomično i u većoj mjeri uspjela u parnici, pa ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a. Uspjeh tužiteljice u sporu je 66,66%, a tuženika 33,33%.

20. Kad se oduzme postotak stranke koja je manje uspjela u parnici od postotka stranke koja je uspjela više, dobije se 33,33%, koliki dio priznatog troška će se dosuditi tužiteljici.

21. Tužiteljici se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- nagrada za sastavljanje tužbe od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 45. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa),

- nagrada za pristup ročištu 14. siječnja 2026. od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 45. toč. 1. Tarife,

- trošak pristojbe na tužbu od 26,55 eura,

- trošak pristojbe na presudu od 53,09 eura, te

- PDV od zatraženih 75,00 eura (na dvije priznate radnje ukupni PDV iznosi 100,00 eura)

pa je ukupni priznati trošak tužiteljici 554,64 eura. Dio koji odgovara postotku od 33,33% tog iznosa je 184,86 eura koji je i dosuđen tužiteljici.

22. Odbijaju se sljedeći troškovi:

- trošak konzultacija sa strankom: iako Tarifa daje pravo odvjetniku da naplati stranci 50 bodova za svaki započeti sat sastanka sa stankom (Tbr. 32. 1. Tarife), tužiteljica nije iznijela niti jedan razlog zbog čega bi se taj trošak trebao priznati pored troška priznatog za sastavljanje tužbe. Naime, nemoguće je sastaviti tužbu bez prethodnih konzultacija sa stankom jer odvjetnik nema nikakvih saznanja o predmetu, ali trošak spoznaje informacija bitnih za sastavljanje tužbe je sastavni dio sastavljanja tužbe, te se taj trošak manifestira u priznatom trošku za sastavljanje tužbe. Za svaku radnju, bilo podnesak, bilo dolazaka na ročište, je potreba priprema za koju se odvjetnik nagrađuje kroz nagradu propisanu za tu radnju. Tarifa ne određuje pobliže što obuhvaća radnja „sastavljanja tužbe“ iz Tbr. 7.1., ali svakako se ta radnja sastoji od nekoliko radnji osim same fizičke izrade tužbe koja je njihova kulminacija. Priznati kao posebnu nagradu konzultacije sa strankom bi imalo smisla jedino kad bi postojala posebna potreba za dodatnim radom koji bi opravdao i tu nagradu, a tužiteljica to ničim nije dokazala. U protivnom, priznanje te nagrade bi bilo dvostruko nagrađivanje odvjetnika za sastavljanje tužbe.

23. Treba odbiti i zahtjev tužiteljice da joj tuženici solidarno nadoknade troškove jer na temelju čl. 161. st. 3. ZPP-a suparničari solidarno odgovaraju za troškove postupa samo ako solidarno odgovaraju u glavnoj stvari. Predmet spora je tužba za utvrđenje prava vlasništva i tuženici su obični suparničari od kojih je svaki tužen za svoj alikvotni dio stvari koji u pravnom prometu predstavlja zasebnu stvar, pa nema mjesta solidarnoj odgovornosti.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 12. veljače 2026.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.