REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – istok, Turinina 3

Posl.br. P Ob-308/2020-93

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Jošku Meštrovu-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Luki Mađeriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženog GĐ iz [adresa], trenutno na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje mlt. TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlenice Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu s položenim pravosudnim ispitom, radi razvoda braka, nakon nejavne glavne rasprave, zaključene dana 20. ožujka 2025. u prisutnosti stranaka, punomoćnika tužene, a u odsutnosti posebne skrbnice i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, dana 12. veljače 2026

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak koji je sklopljen dana 2. prosinca 2006. u Zagrebu između GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoga **.**.1979. u [adresa], te GĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1979. u Zagrebu, a koja činjenica sklapanja braka je upisana u Maticu vjenčanih matičnog područja Zagreb-Maksimir za godinu 2006. pod rednim brojem 00319.

II. Zajedničko maloljetno dijete stranaka TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2011. u Zagrebu, nakon razvoda braka stanovati će sa ocem GĐ.

III. Osobni odnosi između majke GĐE i djeteta mlt. TĐ

Kabić odvijati će se

1.) prvi i treći tjedan u mjesecu srijedom u trajanju od dva sata sukladno obavezama mlt. TĐ, kao i majke;

2.) drugi i četvrti tjedan u mjesecu od četvrtka do nedjelje;

3.) polovicu svih blagdana i školskih praznika mlt. TĐ naizmjenično će provoditi kod oca i majke.

IV. Nalaže se tužiteljici da po osnovi dospjelog zakonskog uzdržavanja mlt. TĐ za razdoblje od 1. srpnja 2024. pa do 31. prosinca 2025. isplati jednokratni iznos od 4.133,00 eura (četiritisućestotridesettrieura) sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja presude 11. veljače 2026. do isplate, putem tekućeg računa oca GĐ.

V. Nalaže se tužiteljici TĐE da po osnovi zakonskog uzdržavanja mlt. TĐ doprinosi mjesečnim iznosom od 290,00 eura (dvjestodevedeseteura), za razdoblje od 1. siječnja 2025. pa nadalje, dok za to budu ispunjenje zakonske pretpostavke, do svakog 15. -tog u mjesecu za tekući mjesec putem tekućeg računa oca GĐ.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za donošenje odluke o stanovanju mlt. djeteta s njom, ostvarivanju osobnih odnosa sa ocem, te zakonskog uzdržavanja u cijelosti kako u pogledu MĐ, tako i mlt. TĐ.

VII. Odbija se zahtjev tuženog GĐ za uzdržavanje MĐ u cijelosti, te za uzdržavanje mlt. TĐ za razdoblje od 1. lipnja do 30. lipnja 2024., te od 1. kolovoza do 31. kolovoza 2024.

VIII. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženom troškove postupka u iznosu

od 14,40 eura (četrnaesteuračetrdesetcenti), u roku od 15 dana.

IX. Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

X. Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu do pune visine zahtjeva od 7.000 eura.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučen tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 1.889,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužbom od 9. studenog 2020. tužiteljica podnijela je zahtjev za razvod braka sklopljenog 2. prosinca 2006. u Zagrebu. Za vrijeme trajanja braka parničnih stranaka da je rođeno dvoje zajedničke djece i to (sada punoljetna) MĐ rođena **.**.2007. i mlt. TĐ rođena **.**.2011.U tužbi je uz zahtjev za razvod braka zatražila donošenje odluke da zajednička maloljetna djeca nakon razvoda braka stanuju s njom, da nad njima vrši samostalnu roditeljsku skrb, da se presudom urede osobni odnosi djece sa ocem, te da isti plaća uzdržavanje i to počevši od dana 20. prosinca 2019.

2. Rješenjem suda od 10. studenog 2020. mlt. djeci stranaka imenovana je posebna skrbnica UĐ, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo s položenim pravosudnim ispitom.

3. Tuženi je u podnescima od 21. prosinca 2020., te 3. veljače 2021. osporio navode tužbe koji se odnose na njegovo navodno neadekvatno ispunjavanje sadržaja roditeljske skrbi, te predložio određivanje privremene mjere na način da zajednička mlt. djeca stanuju s njim, da ostvaruju osobne odnose s majkom, te da se majku obveze na plaćanje uzdržavanja u iznosima od po 1.200,00 i 1.100,00 kn. Podnescima je ukazao i na narušeni odnos djece s majkom, a da MĐ od prosinca 2020. živi sa ocem na njen izričit zahtjev. U oba navedena podneska nije iznesen izričiti odgovor na tužbu.

4. Podneskom od 3. veljače 2021. posebna skrbnica izjavila je da se s obzirom na proturječne navode stranaka te manjak izvješća Centra za socijalnu skrb (dalje u tekstu: Centar) o obiteljskim prilikama nije u mogućnosti očitovati o zahtjevima stranaka. Predložila je pribaviti mišljenje i prijedlog Centra, a ukoliko u okviru obrade ne bude obavljen razgovor psihologa s mlt. djecom radi utvrđivanja njihovog mišljenja, zamolila sud da je obavijesti o potrebi provedbe razgovora s djecom, kako bi se iste zaštitile od višestrukog iskazivanja.

5. Na ročištu od 4. veljače 2021. predstavnica Centra priložila je neposredno u spis mišljenje i prijedlog. Na temelju razgovora s roditeljima, djecom, te uvida u dostupnu dokumentaciju predloženo je određivanje privremene mjere da djevojčice nastave živjeti s roditeljem s kojim trenutno žive, uzimajući u obzir da je zbog novonastalih okolnosti mlt. MĐ odselila kod oca gdje kontinuirano živi od prosinca 2020. Budući da su roditelji i obje djevojčice od siječnja 2021. uključeni u tretman kod psihologa, koji je potrebno nastaviti i raditi, prvenstveno, na poboljšanju odnosa mlt. MĐ i majke, te uspostavi redovitih odlazaka i boravaka mlt. MĐ kod majke, predložili su da se osobni odnosi između njih odvijaju prema dogovoru i obvezama mlt. djeteta, a najmanje jednom tjedno te svaki drugi vikend od petka do nedjelje i to onaj vikend u kojem je mlt. TĐ kod majke, sve kako bi se izbjeglo dodatno razdvajanje sestara do uspostave redovitih i opsežnijih kontakata majke i kćeri. Budući da je mlt. TĐ dijete koje je do sada u kontinuitetu živjelo i živi kod majke, a sa ocem ima dobar odnos i redovite susrete, te sa obje strane postoji želja za povećanjem istih, da je u interesu djeteta da boravi jedan tjedan kod majke a drugi kod oca; u tjednu kad mlt. TĐ boravi kod majke, jedan dan u tjednu poslije škole, npr. srijedom će biti kod oca, drugi tjedan kod majke i to na način da obje djevojčice budu u isto vrijeme kod istog roditelja. Takav prijedlog stručnog tima da ima za svrhu omogućavanje roditeljima preuzimanja brige i razvijanje odnosa sa obje djevojčice uz međusobno povezivanje sestara te poštivanje trenutne želje mlt. MĐ a uvažavajući činjenicu da su se roditelji uključili u tretman psihologa i da je za očekivati da će doći do poboljšanja odnosa, prvenstveno majke i starije kćeri, te roditeljske suradnje.

6. Tužiteljica je na istom ročištu potvrdila je da trenutno mlt. TĐ stanuje s majkom, mlt. MĐ sa ocem, ali da navedena situacija nije dobra za djecu niti u njihovom interesu, te je stoga i osporila mišljenje i prijedlog Centra. Predložila je pribaviti mišljenje posebne skrbnice prije eventualnog odlučivanja o privremenoj mjeri.

7. Tuženi je na istom ročištu prihvatio mišljenje i prijedlog Centra kojim da je ispravno detektiran sadržaj obiteljskih problema, te je predložio odrediti privremenu mjeru sukladno istom.

8. Predstavnica Centra nakon uvodnih očitovanja stranaka ispravila je prijedlog na način da bi se susreti mlt. MĐ i majke odvijali najmanje jedan dan u tjednu.

9. Podneskom od 23. veljače 2021. posebna skrbnica istaknula da u potpunosti podržava mišljenje i prijedlog Centra. Iz istog da je iz razgovora sa djevojčicama vidljivo da su već previše opterećene narušenom obiteljskom situacijom što je posebice razvidno uz činjenice da je mlt. TĐ na razgovor o obitelji reagirala plačem. Stoga drži da je potrebno odrediti privremenu mjeru na način kako je to Centar predložio, a tijekom koje će se moći pratiti međusobna suradnja roditelja i napredak u obiteljskim odnosima.

10. Na ročištu od 12. ožujka 2021. nakon uvodnog izjašnjavanja stranaka, postignut je sporazum o uređivanju osobnih odnosa privremenom mjerom, što je potom učinjeno zapisnički kao i rješenjem od istog dana poslovni broj: P Ob-308/2020-14. Citiranom privremenom mjerom uređeno je da će mlt. MĐ i mlt. TĐ stanovat će počevši od nedjelje 14. ožujka 2021. do sljedeće nedjelje 21. ožujka 2021. sa ocem GĐ, a od nedjelje 21. ožujka 2021. do sljedeće nedjelje 28. ožujka 2021. stanovati će s majkom GĐEN, pa tako naizmjence tjedan za tjedan (1.) U tjednu u kojem će djeca stanovati s ocem majka će održavati osobne odnose s djecom utorkom i četvrtkom od završetka nastave do 20:00 sati, a u tjednu kada će djeca stanovati s majkom djeca će ostvarivati osobne odnose s ocem utorkom i četvrtkom od završetka nastave do 20:00 sati (2.). U vrijeme tjednih kontakata roditelji će preuzimati djecu u školi i u 20:00 sati ih dovesti na adresu roditelja kod kojeg taj tjedan stanuju, a nedjeljom će roditelj kod kojeg djeca stanuju djecu dovoditi kod drugog roditelja u 20:00 sati (3.) Roditelji neće inzistirati na održavanju osobnih odnosa s djetetom i promjeni stanovanja ukoliko će dijete pokazivati intenzivni otpor (4.) Polovicu proljetnih praznika mlt. djeca provodit će na način da će prvu polovicu provoditi s majkom, a drugu polovicu s ocem, a nakon proljetnih praznika nastavit će se ustaljeni raspored počevši od stanovanja s majkom pa dalje naizmjence (5.).

11. Rješenjem suda od 21. rujna 2021. mlt. djeci stranaka imenovana je nova posebna skrbnica JĐ, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo s položenim pravosudnim ispitom.

12. Na ročištu od 8. studenog 2021. tužiteljica je potvrdila da se privremena mjera provodi po pitanju naizmjeničnog stanovanja djece kod svakog roditelja "tjedan za tjedan", ali da postoje problemi koji se tiču snošenja troškova za djecu (gimnastika, glazbena škola, aparatić za zube) te predložila da se odredi privremena mjera kojom bi se za periodične troškove odredilo da ih roditelji naizmjenično podmiruju iz mjeseca u mjesec, a za veće troškove u polovini iznosa po izdanom računu.

13. Posebna skrbnica ukazala je da bi Centar trebao dostaviti mišljenje i prijedlog vezano za roditeljsku skrb, budući da je postojeće dano samo za privremenu mjeru. Rješenjem suda naloženo je Centru da i postupi u tom smislu.

14. Dana 9. ožujka 2022. zaprimljeno je mišljenje i prijedlog kojim je ukazano da se nakon donošenja privremene mjere evidentira konfliktan odnos roditelja, uz sklonost međusobnim optužbama i pritužbama. Roditelji da bitno drugačije doživljavaju većinu pitanja roditeljske skrbi, međusobne komunikacije i suradnje. U studenom 2021. roditelji da su upućeni uključiti se u Školu za roditelje Obiteljskog centra grada Zagreba. Iz pribavljenog izvješća OŠ Mladost iz prosinca 2021. da je utvrđeno da su mlt. MĐ i mlt. TĐ odlične učenice, redovito pohađaju nastavu, ne primjećuju se promjene u ponašanju, te se doživljava da uredno funkcioniraju u školi. Roditelji redovito surađuju s razrednicima i informiraju se o djeci koja su prihvaćena od strane vršnjaka i imaju razvijene prijateljske odnose. Iz nalaza psihologinje CĐ od siječnja 2022. procijenjeno je da djevojčicama trenutno nije potreban tretman. Nastavno se iznosi sadržaj razgovora sa svakim od roditelja ponaosob, time da se ni kod jednog psihologijskom obradom ne dobiva indikatora dublje psihopatologije u doživljavanju i ponašanju. Proveden je i razgovor s djecom stranaka koje ostavljaju dojam vedrog raspoloženja. Otvoreno komuniciraju, izražavaju zadovoljstvo trenutnim rasporedom provođenja vremena s roditeljima te potvrđuju da im odgovara sa svakim od roditelja naizmjenice provoditi po tjedan dana. MĐ navodi kako je smeta što u tjednu kad vrijeme provodi kod jednog roditelja, utorkom i četvorkom mora provoditi vrijeme s drugim roditeljem i takav raspored susreta je opterećuje. TĐ se u pogledu istog izjasnila da nema ništa protiv provođenja vremena s drugim roditeljem kroz tjedan ali da joj ne bi nedostajalo kad u tom tjednu ne bi vidjela drugog roditelja. Zaključno uzimajući u obzir informacije prikupljene u razdoovorima s članovima obitelji, izvješća škole i psihologa te izraženog mišljenja mlt. MĐ i TĐ, Centar je mišljenja da je u najboljem interesu djece da se roditeljska skrb i dalje odvija na način da djeca naizmjenično borave sa svakim od roditelja po tjedan dana.

15. Rješenje suda od 11. listopada 2023. razriješena je posebna skrbnica djece JĐ, imenovana posebna skrbnica UĐ te je naloženo strankama da se očituju na mišljenje i prijedlog Centra od 7. ožujka 2022.

16. Podneskom od 17. listopada 2023. posebna skrbnica izjavila je da nema primjedbi na mišljenje i prijedlog, no kako isto datira iz ožujka 2022., dakle, prije godinu i pol dana, da si pridržava pravo dodatno očitovanja.

17. Na ročištu od 7. veljače 2024. tužiteljica je potvrdila da se u protekle 2 godine osobni odnosi odvijaju sukladno mišljenju i prijedlogu, da je suglasna da se tako nastavi i dalje, da djeca provode naizmjenično sa svakim roditeljem po tjedan dana, te po pola državnih praznika i vjerskih blagdana. Drži da nema potrebe da sud detaljno definira o kojim se državnim praznicima i vjerskim blagdanima radi, budući da se stranke o tome mogu dogovoriti. Stajališta je da je djeci dodatno opterećenje da u tjednu u kojem borave s jednim roditeljem održavaju osobne odnose s drugim roditeljem, te su se djeca tako i izjasnila. Predlaže da sudska odluka sadrži stanovanje djece s majkom.

18. Tuženi se na istom ročištu suglasio s mišljenjem i prijedlogom, te dodao da se situacije u protekle 4 godine stabilizirala utoliko da djeca doista žive naizmjenično kod svakog roditelja po tjedan dana. Suglasan je da tako bude i dalje, te da podjednako provode praznike i blagdane. Suglasan je sa odlukom da djeca stanuju na adresi majke ukoliko to neće utjecati na njegovo pravo da se s djecom viđa kao što je to do sada bio slučaj. Smatra da nema potrebe da sud definira koje praznike i blagdane će djeca provoditi sa kojim od roditelja.

19. Nakon navedenog izjašnjenja tuženog, tužiteljica upitana što predstavlja datum za koji je u tužbi (20. prosinca 2019.) vezan početak tijeka zahtjeva za uzdržavanje djece, navela da se radi o datumu kad je tuženi odselio, nakon čega da su djeca godinu dana živjela sa tužiteljicom, a nakon tih godinu dana pa na dalje da su provodili podjednako vremena sa svakim od roditelja. Stoga da bi uzdržavanje trebalo urediti za navedeno razdoblje od godinu dana. Naime, u tom razdoblju tuženi da se viđao s djecom, da ih dolazio posjetiti, išao s njima u šetnju, te da su znali kod njega boraviti jedan dan u vikendu. Ne zna je li im nešto kupovao, ali da u tom razdoblju nije novčano doprinosio za uzdržavanje. Dodala je da je pripremila dokumentaciju o znatnijim materijalnim troškovima koje je isključivo snosila, pa drži da bi stranke te troškove trebale podijeliti na jednake dijelove.

20. Tuženi je osporio kao neistinite navode tužiteljice o tome da nije doprinosio za uzdržavanje djece nakon prestanka životne zajednice. Točnije, tog 17. ili 19. prosinca 2019. kada je napustio dotadašnje domaćinstvo, da su se stranke detaljno dogovorile o tome na koji način će se podmirivati životni troškovi, pa da je dogovoreno da će tuženi plaćati kredit za stan i režije, ili kredit za stan i nešto treće, da to može pogledati po emailovima, ali da tada nije bilo nikakvog govora o uzdržavanju, niti je tuženi bio upoznat sa aktivnostima tužiteljice u vezi sa pokretanjem sudskog postupka. Prvih 5 mjeseci da je svaki dolazio u stan, kuhao, čistio, išao u trgovinu, a da ima emailove gdje ga tužiteljica traži da skuha ili da nešto kupi. Nakon toga da tuženi više nije mogao izdržati takav ritam, a nakon što nije pristao otići nabaviti "banane i ananas" da došlo do incidenta, a u kolovozu 2020. izjave tužiteljice da je dužan plaćati uzdržavanje 4.000,00 kn, kredit, izvanškolske aktivnosti, da je vidio da je angažirala odvjetnicu i da je situacija krenula u potpuno drukčijem smjeru. Da je kupio kompjuter, mobitel u dva navrata, plaća pretplatu za mobitel, troškove psihologa, kardiologa 1.000,00 kn. Izjavljuje da raspolaže računima, ali ne trenutno kod sebe.

21. Tužiteljica je po pitanju zahtjeva pojasnila da se za uzdržavanje za razdoblje od godine dana od 20. prosinca 2019. do prosinca 2020. potražuje jedinstveni iznos od 48.000,00 kn odnosno 6.370,69 Eura što predstavlja zbroj 12 mjeseci uzdržavanja od ukupno 4.000,00 kn, a na ime ostalih materijalnih troškova koje je tužiteljica više platila u periodu nakon što djeca žive podjednako kod stranaka iznos od 7.281,00 Eura, a što je sve dokumentirano u danas predanoj dokumentaciji. Navedeni iznos predstavlja razliku ukupnog duga koji je prikazan u danas priloženoj specifikaciji, umanjeno za ranije specificirani iznos alimentacije.

22. Tuženi je izjavio da je zaposlen u vlastitoj firmi MATIK d.o.o.

23. Podneskom od 15. ožujka 2024. tuženi se očitovao na zahtjev za uzdržavanje uz opsežnu dokumentaciju o izvršenim plaćanjima (cca 120 stranica).

24. Podneskom od 8. travnja 2024. tužiteljica je u odnosu na priložene račune izjavila da nije jasno što se istima pokušava dokazati, da osim svega par računa koji se odnose na plaćanje glazbene škole i za troškove zubara, tuženik dostavio račune koji se odnose na kupnju predmeta u robnoj kući IKEA (zvučnici, ormar, vješalica, mirisne svijeće, tegle za biljke, ukrasni jastuci i slično) koji se sigurno ne odnose na njihovu maloljetnu djecu. Osim toga predmetne račune da nije platio tuženi nego društvo MATIK d.o.o. Ono što je bitno za predmet ovog spora, a što je nesporna činjenica jest to da se tuženik odselio u prosincu 2019. od kad su djeca, mlt. MĐ i mlt. TĐ, živjele s majkom, tužiteljicom. U razdoblju od prosinca 2019. do srpnja 2020., kada su mlt. MĐ i mlt. TĐ živjele s majkom, tuženik nije plaćao uzdržavanje, a bio ga je u obvezi plaćati. Zbog navedenog, tužiteljica je snosila i one troškove uzdržavanja koje je bio u obvezi doprinositi tuženik. Tužiteljica stoga potražuje na ime troškova uzdržavanja za period od prosinca 2019. godine do srpnja 2020. godine, iznos od 3.716,30 eura, odnosno za svaki mjesec iznos od 530,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Od siječnja 2021., mlt. MĐ i mlt. TĐ, naizmjenično stanuju s ocem i majkom. Za vrijeme tzv. ravnopravno podijeljenog roditeljstva, dakle od siječnja 2021. do dana sastavljanja podneska, tužiteljica da je plaćala troškove Glazbenog učilišta " SĐ“ za mlt. MĐ, troškove gimnastike (plesa) za mlt. TĐ, troškove boravka hrane u školi slijedom čega od tuženika potražuje polovicu iznosa predmetnih troškova u iznosu od 1.889,30 eura. Slijedom svega navedenoga predložila je donošenje presude kojom će se razvesti brak stranaka (1.), mlt. djeca stranaka naizmjenično stanovati sa svakim od roditelja po tjedan dana (2.). Oko izbora svih eventualnih budućih izvanškolskih aktivnosti, stranke će donositi odluku zajedno. Ako se roditelj suglase oko buduće izvanškolske aktivnosti, troškove će snositi u jednakim dijelovima na način da ih jedan mjesec snosi tužiteljica, a jedan mjesec tuženik. Troškove izleta, školskog pribora i slično, roditelji će snositi na jednake dijelove (3.). Troškove stomatologa, liječnika, psihologa, logopeda i ostale troškove koji se odnose na zdravstvenu i medicinsku skrb maloljetne djece, stranke će nositi na jednake dijelove (4.). Potražuje iznos od 4.792,55 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

•530,90 eura od 15. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022.

•530,90 eura od 15. veljače 2020. do 31. prosinca 2022.

•530,90 eura od 15. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022.

•530,90 eura od 15. travnja 2020. do 31. prosinca 2022.

•530,90 eura od 15. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022.

•530,90 eura od 15. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022.

•530,90 eura od 15. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022.

•215,25 eura od 15. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2022.

•215,25 eura od 15. rujna 2020. do 31. prosinca 2022.

•215,25 eura od 15. listopada 2020. do 31. prosinca 2022.

•215,25 eura od 15. studenog 2020. do 31. prosinca 2022.

•215,25 eura od 15. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022.

kao i iznos od 1.889,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe (5.) do isplate u roku od 15 dana.

25. Na ročištu od 11. travnja 2024. tužiteljica je pojasnila da se dio zahtjeva pod točkom 5. tužbenog zahtjeva ovisi na trošak uzdržavanja od prosinca 2019. do srpnja 2020., 8 mjeseci, a nakon toga u djelomičnom iznosu budući da su uračunati iznosi koje je tuženik plaćao u tom razdoblju. U odnosu na iznos od 1.889,90 eura kamata da bi tekla od dana presuđenja.

26. Tuženi je izjavio da je suglasan s točkama II., III., i IV. tužbenog zahtjeva. U cijelosti osporava tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu troškova uzdržavanja. Naime, da je imao troškove iako ne formalno, u vidu alimentacije pa pojašnjava da je od razgovora kojim su stranke dogovorile način na koji će funkcionirati nakon rastave, snosio troškove režija, kredita i slično. Dodaje da mu je račun bio blokiran i da iz tog razloga nije mogao doći do podataka, s kojima sada raspolaže te u tom vidu može dopuniti dokumentaciju koju je već priložio u spis. Tuženik navodi da dokumentacije koju do sada nije dostavio u spis ima za sigurno 50-ak stranica, da to može dostaviti u ponedjeljak. Izričito navodi da je to sva dokumentacija koju je u mogućnosti priložiti.

27. Podneskom od 16. travnja 2024. tuženi je naglasio da odgovorno obavlja apsolutno sve svoje obaveze kao otac, uključujući i one financijske prirode. Ističe da se nikada nije dogodilo da nešto ne želi platiti, odnosno da bi odbio sudjelovati u nekom trošku koji se tiče djece. Priložio je dostupne račune (cca 150 stranica) o sudjelovanju u troškovima uzdržavanja djece.

28. Podneskom od 2. svibnja 2024. tužiteljica je istaknula da su za predmetni postupak potpuno nebitni navodi o tome je li ili nije tuženik u vrijeme dok su stranke živjele zajedno, plaćao kredit, režijske troškove i ostalo. Bitna je činjenica, koju je i sam tuženik u konačnici priznao u podnesku, da mu je tužiteljica svaki mjesec od kad se iselio, davala (vraćala) iznos od 3.000,00 kuna za kredit i režijske troškove. Dakle, nema govora o tome, a što je tuženik prethodno tvrdio tijekom postupka, da je u cijelosti plaćao kredit za stan i režijske troškove za vrijeme dok su djeca živjela s tužiteljicom. Tuženik je uz svoj podnesak dostavio čitav niz dokumentacije koja je međutim nebitna za predmet ovog postupka, primjerice troškovi veterinara, hrane za mačku, Hep - Toplinarstva d.o.o., Zagrebačkog holdinga d.o.o., troškova interneta i slično. Također, potpuno je suvišno navođenje tuženika da je imao troškove ljekarne za vrijeme dok su djeca bila bolesna i kod njega. Nadalje, okolnost što je tuženik s vremena na vrijeme primjerice platio troškove glazbene škole djeteta, ne dokazuje činjenicu da bi time prestala njegova zakonska obveze uzdržavanja maloljetne djece za vrijeme dok su djeca živjela s tužiteljicom, a što tuženik uporno bez osnove tvrdi. Primjerice, iz dokumentacije koju je dostavio tuženik bi proizlazilo da je isti za dvoje maloljetne djece u mjesecu siječnju 2020., platio iznos od 220,00 kuna, dakle niti 30 eura, za mjesec veljaču 2020., iznos od 738,00 kuna, odnosno 93,96 eura. Navedenim periodičnim plaćanjem manjih iznosa, nije prestala tuženikova zakonska obveza plaćanja uzdržavanja za svoju maloljetnu djecu niti je bio dogovor stranaka da će umjesto uzdržavanja svoje maloljetne djece, tuženik periodično plaćati određene troškove škole ili izvanškolskih aktivnosti djece. Plaćanja koja je tuženik vršio od mjeseca siječnja 2021. na dalje nisu ni bitna za predmet ovog postupka. Nesporna je činjenica da tuženik u periodu od mjeseca prosinca 2019. do mjeseca srpnja 2020. godine, kad su djeca živjela s tužiteljicom, nije plaćao uzdržavanje, a što je bio u obvezi zbog čega je tužiteljica u tom periodu snosila i one troškove uzdržavanja koje je bio u obvezi snositi tuženik stoga potražuje za svaki mjesec iznos od 530,90 eura. Od mjeseca kolovoza 2020. do mjeseca prosinca 2020., tuženik je tužiteljici na ime uzdržavanja plaćao iznos od 2.378,33 kune odnosno iznos od 315,66 eura, a trebao je plaćati iznos od 530,90 eura. S obzirom na navedeno, tužiteljica potražuje na ime troškova uzdržavanja koje je snosila umjesto tuženika za period od mjeseca prosinca 2019. do mjeseca srpnja 2020., iznos od 4.247,20 eura (za svaki mjesec iznos od 530,90 eura), a za period od mjeseca kolovoza do mjeseca prosinca 2020., iznos od 1.076,20 eura (za svaki mjesec iznos od 215,24 eura, odnosno razliku mjesečnog iznosa od 530,90 eura koji je tuženik trebao plaćati i mjesečnog iznosa od 315,66 eura koji je u tom periodu plaćao).

29. Na ročištu od 6. svibnja 2024. tužiteljica je izjavila da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a na upit suda u odnosu na zahtjev pod točkom 6. (isplata iznosa od 1.889,90 eura) da se radi o trošku uzdržavanja nakon zasnivanja podijeljenog roditeljstva, a što je obrazloženo u točci V. podneska od 8. travnja 2024. Do utuženog iznosa da se došlo zbrajanjem dostupnih računa. Iznos od 530,90 Eura da je definiran prema tadašnjim tuženikovim primanjima.

30. Tuženi u odnosu na podnesak od 6. svibnja 2024. izjavio je da ne stoji tvrdnja da je s vremena na vrijeme plaćao, nego da je kontinuirano podmirivao sve troškove, što da je vidljivo iz opsežne dokumentacije koju je dostavio.

31. Nakon pribavljenih podataka porezne uprave, nakon saslušanja stranaka, podneskom od 9. svibnja 2024. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev pod točkom (5.) a sukladno podacima Porezne uprave te sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 32/2019) i Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 39/2020). Za period od mjeseca prosinca 2019. godine do mjeseca ožujka 2020., sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 32/2019), tužiteljica potražuje mjesečni iznos od 2.496,00 kuna (dva puta iznos od 1.248,00 kuna s obzirom da su oba djeteta u tom periodu bila u razredu broja godina od 7 do 12) odnosno iznos od 331,28 eura. Za period od mjeseca travnja do mjeseca srpnja 2020., sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 39/2020), tužiteljica potražuje mjesečni iznos od 2.711,00 kuna (odnosno zbroj iznosa od 1.291,00 kuna za mlt. TĐ koja je tad imala 8 godina i iznosa od 1.420,00 kuna za mlt. MĐ koja je tad imala 13 godina) odnosno iznos od 359,81 eura. Za period od mjeseca kolovoza do mjeseca prosinca 2020., a s obzirom na činjenicu da je tuženik u tom periodu na ime uzdržavanja za maloljetnu djecu, tuženik tužiteljici plaćao mjesečni iznos od 315,66 eura, tužiteljica potražuje razliku od minimalnog novčanog iznosa propisanog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 39/2020) i iznosa koji je tuženik u tom periodu plaćao, odnosno potražuje iznos od 44,15 eura. Dakle, tužiteljica potražuje na ime troškova uzdržavanja ukupan iznos od 2.985,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dana dospijeća do isplate

• 331,28 eura od 15. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022.

• 331,28 eura od 15. veljače 2020. do 31. prosinca 2022.

• 331,28 eura od 15. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022.

• 331,28 eura od 15. travnja 2020. do 31. prosinca 2022.

• 359,81 eura od 15. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022.

• 359,81 eura od 15. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022.

• 359,81 eura od 15. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022.

• 359,81 eura od 15. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2022.

• 44,15 eura od 15. rujna 2020. do 31. prosinca 2022.

• 44,15 eura od 15. listopada 2020. do 31. prosinca 2022.

• 44,15 eura od 15. studenog 2020. do 31. prosinca 2022.

• 44,15 eura od 15. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022.

• 44,15 eura od 15. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022.

Tužiteljica ponavlja da nije bilo nikakvog dogovora između stranaka vezano uz uzdržavanje djece u periodu dok su živjela s njom (od mjeseca prosinca 2019. godine do mjeseca prosinca 2020. godine) što u konačnici potvrđuje činjenica da je tuženik počeo na ime uzdržavanja u mjesecu kolovozu 2020., plaćati tužiteljici mjesečni iznos od 315,66 eura. Nadalje, u periodu kad su djeca živjela s tužiteljicom, tužitelj je povremeno plaćao troškove glazbene škole čime apsolutno nije prestala tuženikova zakonska obveza plaćanja uzdržavanja za svoju maloljetnu djecu niti je dogovor stranaka bio da će umjesto uzdržavanja svoje maloljetne djece, tuženik periodično plaćati određene troškove škole ili izvanškolskih aktivnosti djece. Osim toga, u tom periodu, tužiteljica je, a kao i za cijelo vrijeme trajanja braka, kupovala hranu za djecu, dok je svoj dio kredita za stan i režija i troškove školskih i izvanškolskih aktivnosti djece koje bi platio tuženik, njemu vraćala u iznosu od 3.000,00 kuna mjesečno. U cilju okončanja postupka, tužiteljica povlači tužbeni zahtjev u točki 6. kojim je potraživala isplatu iznosa od 1.889,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

32. Podneskom od 15. svibnja 2024. tuženi se očitovao na podnesak tužiteljice.

33. Na zaključnom ročištu od 23. svibnja 2024. posebna skrbnica ostala je kod svih dotadašnjih navoda, pa imajući u vidu da su se stranke sporazumjele o svim pitanjima roditeljske skrbi izjavila je da podržava navedeni sporazum.

Odluku o uzdržavanju prepustila je sudu.

34. Rješenjem o zaključenju glavne rasprave određeno je ročište radi objave presude za dan 10. srpnja 2024.

35. Međutim, podneskom od 5. srpnja 2024. tuženi je podnio zahtjev za promjenu odluke o obiteljskoj dinamici, sa zahtjevom da mu se dodijeli puno skrbništvo, tj. da djeca provode vrijeme kod njega a majku da viđaju svaki drugi vikend; praznici da se dijele po pola. Naime, već 4 tjedna da su obje kćeri s njim u kontinuitetu jer ne žele ići kod majke. Kako stvari stoje da će tako ostati i slijedeća 3 i pol tjedna budući da počinje njegov dio godišnjeg odmora s djecom (3 tjedna), kada će ići na more, a nakon toga da je dogovoreno da djeca idu kod majke na 3 tjedna. Trenutno da je upitno hoće li djeca ići na godišnji odmor s majkom, iako ih on potiče da idu, ali djeca govore da nisu sigurna. Potom na više stranica tiskanog teksta razlaže zbivanja ne samo od navedene promjene načina odvijanja roditeljske skrbi, nego i unatrag nekoliko godina, ukazujući u značajnoj mjeri na neprimjereno postupanje majke, kako emotivno, tako i egzistencijalno (navodnim odbijanjem kuhanja "standardnih jela" djeci jer da nisu zdrava, a ona da se hrani veganski).

36. Izvanraspravnim rješenjem od 9. srpnja 2024. preotvorena je glavna rasprava radi dopune dokaznog postupka u svrhu prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djece (čl. 5. Obiteljskog zakona). Nalaženo je Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured u Novom Zagrebu (dalje u tekstu: Zavod), da žurno upotpuni mišljenje i prijedlog od 07. ožujka 2022., kako zbog proteka vremena, tako i novih okolnosti navedenih u podnesku tuženog od 5. srpnja 2024. Naloženo je posebnoj skrbnici žurno utvrđivanje mišljenja djece mlt. MĐ i mlt. TĐ u svjetlu novih okolnosti, navedenih u podnesku tuženog od 5. srpnja 2024.

37. Dana 27. kolovoza 2024. zaprimljen je podnesak sa utvrđenim mišljenjem djece stranaka.

38. Dana 26. veljače 2025. zaprimljeno je ažurirano mišljenje i prijedlog Zavoda. Tijekom postupanja (po novom timu) proveden je razgovor s roditeljem, proveden je razgovor psihologinje s mlt. djecom stranaka, izvršen terenski izvid na adresama stanovanja roditelja, te pribavljana izvješća OŠ. Mladost (za mlt. TĐ) te Gimnazije Tituša Brezovačkog (za mlt. MĐ). Na temelju tako provedene obrade procijenjeno je da je potrebno uvažiti jasno i razloženo iskazanu želju mlt. MĐ i mlt. TĐ. Mišljenje i prijedlog stručnog tima je da mlt. djevojke stanuju s ocem GĐ, a da osobne odnose s majkom TĐE ostvaruju na slijedeći način:

- prvi i treći tjedan u mjesecu srijedom u trajanju od dva sata sukladno obavezama mlt. TĐ i mlt. MĐ, kao i majke;

- drugi i četvrti tjedan u mjesecu od četvrtka do nedjelje;

- polovicu svih blagdana i školskih praznika djevojke će provoditi naizmjenično kod oca i majke.

Želja djece procjenjuje se autentičnom, k tome mlt. MĐ i mlt. TĐ su u dobi kada bi bilo kakav pritisak na suživot s roditeljem s kojim žele provoditi manje vremena rezultirao dodatnim otporom i izbjegavajućim ponašanjem. Obzirom na iskazane teškoće u odnosu majke GĐE s mlt. djevojkama, posebno mlt. MĐ, preporuča se odlazak majke s djecom i/ili individualan odlazak u tretman na savjetovanje, kako bi se radilo na poboljšanju odnosa i uspostavi redovitog kontakta majke s djecom.

39. Podneskom od 10. ožujka 2025. tužiteljica je ukazala na nepravilnosti koje je počinio Zavod prilikom postupanja, i to konkretno aktivnosti propisane Zakonom o zašiti nasilja u obitelji, kao ni Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, a koje je trebalo poduzeti temeljem saznanja o psihičkom nasilju stranaka u prisutnosti djece od 8. siječnja 2021. Slijedom navedenog predloženo je odgoditi ročište budući da mišljenje i prijedlog od 23. siječnja 2025. ima nedostataka i nepravilnosti zbog kojih se ne može (i ne smije) uzeti u obzir. Predlaže odrediti slijedeće ročište nakon što Zavod dostavi na zakonu utemeljeno mišljenje i prijedlog.

40. Podneskom posebne skrbnice od 17. ožujka 2025., imajući u vidu obavljeni razgovor posebne skrbnice s mlt. djevojčicama, kao i njihov ponovni razgovor s psihologom Zavoda iz rujna 2024., istaknula je kako je u cijelosti suglasna s mišljenjem i prijedlogom Zavoda od 23. siječnja 2025. jer je isto u skladu s izraženim mišljenjem mlt. djece. Naime, mlt. djeca su visoke kronološke dobi, sposobne su shvatiti značenje predmetnog postupka i izraziti svoje mišljenje o navedenom, stoga smatra kako je u interesu djece, donijeti odluku uvažavajući izraženo mišljenje mlt. djevojčica.

41. Dana 26. travnja 2025. zaprimljen je podnesak Zavoda u kojemu se navodi kako je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike provelo izvanredan upravni nadzor nad radom Zavoda, kako je i navedeno u podnesku tužiteljice, no mjere koje su određene provedenim nadzorom ne utječu na prethodno izrađen Prijedlog i mišljenje o roditeljskoj skrbi u postupku razvoda braka, kao niti na zakonitost istog. Nadalje, mjere koje su određene provedenim nadzorom Zavod je prihvatio i po istima postupao odmah po zaprimanju Izvješća. Obzirom na prethodno navedeno, stručni tim Zavoda i nadalje ostaje pri Prijedlogu i mišljenju o roditeljskoj skrbi u postupku razvoda braka donesenom 23. siječnja 2025., odnosno da mlt. djevojke stanuju s ocem GĐ, a da osobne odnose s majkom TĐE ostvaruju na slijedeći način:

- prvi i treći tjedan u mjesecu srijedom u trajanju od dva sata sukladno obavezama mlt. TĐ i mlt. MĐ, kao i majke;

- drugi i četvrti tjedan u mjesecu od četvrtka do nedjelje;

- polovicu svih blagdana i školskih praznika djevojke će provoditi naizmjenično kod oca i majke.

42. Podneskom od 17. lipnja 2025., a s obzirom na izraženu želju djece u lipnju 2024. da žive s njim, tuženi je postavio zahtjev za uzdržavanje u iznosu od po 300 eura po djetetu, uz napomenu da prema njegovim saznanjima je tužiteljica redovno zaposlena i prima plaću od 2.000,00 eura mjesečno. No, ukoliko sud procijeni da visina zatraženog iznosa nije razmjerna njenim trenutnim mogućnostima, prepustio je sudu da uzme u obzir sve okolnosti i odredi primjeren iznos uzdržavanja.

43. Podneskom od 20. lipnja 2025. tužiteljica je predložila odgoditi glavnu raspravu s obzirom da je dana 11. lipnja 2025. podnijela "Zahtjev za preraspodjelu predmeta".

44. Podneskom od 24. lipnja 2025. posebna skrbnica ukazala je da je MĐ **.**.2025. navršila 18. godina te da je posebna skrbnica nije više ovlaštena zastupati u ovom postupku.

45. Podneskom od 25. lipnja 2025. tužiteljica ponovno predlaže odgoditi glavnu raspravu s obzirom Zavod još nije odlučio o njenom Zahtjevu za preraspodjelu predmeta.

46. Na ročištu od 26. lipnja 2025. tužiteljica je ustrajala u stajalištu da je Područni ured Zavoda nastupao pristrano i da se stoga mišljenja i prijedlozi ne mogu uzeti u obzir. Predložila je odgoditi ročište na trajanje od 2 tjedna ili dulje po procjeni suda u kojem roku bi se po očekivanjima mogla donijeti odluka o zahtjevu za preraspodjelu predmeta.

47. Tuženi je na istom ročištu izjavio da su u proteklih godinu dana osobni odnosi između djece i majke bili vrlo rijetki, gotovo izostali, a u zadnjih mjesec dana da su se povremeno odvijali u smislu odlazaka na "kavu", kazalište, u trajanju do par sati, time da mlađa kćer više ne ide na boravak kod majke preko svakog drugog vikenda, te se i taj susret zadnje vrijeme nije odvijao do pred 10 dana, kada su se vidjele dva puta na kraćim druženjima. Što se tiče formalne odluke suda stajališta je da bi se mišljenje i prijedlog Zavoda, te utvrđeno mišljenje po posebnoj skrbnici trebalo unijeti u odluku suda, a ako bi dijete izrazilo želju više se viđati s majkom, da on to ni u kom slučaju ne bi branio. Što se tiče uzdržavanja, majka da u zadnjih godinu dana nije ništa plaćala, tako da bi inzistirao da za navedeno razdoblje za svako dijete plati po 300 eura mjesečno. Dodao je da je Zavodu dostavio poduže očitovanje o postupanjima majke prema TĐ, koje da po njegovom opažanju podsjeća na ono što se u istoj dobi zbivalo sa MĐ, od anksioznosti, samoozljeđivanja, suicidalnih misli, a u zadnjih mjesec dana da je toliko popustila u školi da ju je "povukao" zadnji tjedan iz škole.

48. Predstavnica Zavoda na istom ročištu potvrdila je da je da je zaprimljen podnesak tuženog te da je proslijeđen na postupanje policiji. Što se tiče samog predmeta, područni ured nije imao saznanja o podnesenom zahtjevu za preraspodjelu predmeta. Na temelju zahtjeva majke da je proveden inspekcijski nadzor radi mjere koju je majka predlagala, područni ured je dobio odluku kojom se odbija izuzeće, a ovaj sad zahtjev u osnovi predstavlja isto iako se nominalno drugačije naziva. U dosadašnjem postupanju stručnog tima obavljen je razgovor s djecom, djeca su isto tako razgovarala i sa posebnom skrbnicom i iznijela su jasno da žele viđati majku, ali na kraće i da im je tako dobro. Osporavaju se navodi da bi područni ured bio pristran u korist oca. Formalno i dalje da je na snazi odluka iz 2020. prema kojoj bi djeca trebala naizmjenično provoditi po tjedan dana sa svakim od roditelja, ali to nije ono što bi prema trenutnim okolnostima moglo zaživjeti. Što se tiče prijedloga odgode ročišta, to u praksi ne bi bilo 2 tjedna, jer ako bi središnji ured prihvatio prijedlog tužiteljice, predmet bi se trebao proslijediti fizički drugom uredu, te bi taj drugi ured trebao ponovno provesti cjelokupnu obradu što bi zasigurno trajalo duže od 2 tjedna. Što se tiče samog načina uređenja roditeljske skrbi ostaje se kod zadnjeg mišljenja i prijedloga, jer su djevojke izričito inzistirale da se odvijaju svaki drugi vikend od četvrtka do nedjelje, a kako bi se majci omogućio još dodatni kontinuitet, predložena je i srijeda u tjednima kad se ne odvijaju osobni odnosi vikendom.

49. Podneskom od 26. lipnja 2025. tuženi je iznio dodatnu kronologiju zbivanja od lipnja 2024., s osvrtima po mjesecima, s osvrtom na roditeljske kompetencije majke, sve do zaključno 25. lipnja 2025.

50. Podneskom od 2. srpnja 2025. tužiteljica je predložila provedbu vještačenja radi utvrđivanja roditeljskih sposobnosti stranaka, iznoseći pritom tvrdnje o izjavama i postupcima tuženog prema djeci koje drži neprimjerenima, koje da predstavljaju vid psihičkog zlostavljanja i manipuliranja s djecom. Što više, gotovo je sigurno da su djeca stranaka izrazile želju da žive s njim upravo iz straha koji osjećaju prema njemu. Nadalje, tužiteljica je Područnom uredu Novi Zagreb 6. lipnja 2025. na zapisnik dala izjavu o psihičkom zlostavljanju kćeri MĐ od strane tuženika. Područni ured Novi Zagreb temeljem te prijave tužiteljice, očito nije poduzeo ništa. S druge strane, vrlo znakovito, nakon što je tužiteljica Područni ured Novi Zagreb obavijestila o psihičkom zlostavljanju MĐ od strane tuženika, tuženik je 25. lipnja 2025., dakle dan prije održavanja ročišta od 26. lipnja 2025., predao Područnom urednu Novi Zagreb prijavu protiv tužiteljice (kako i sam navodi, u skladu s prijedlogom Područnog ureda Novi Zagreb) da bi predstavnica Područnog ureda Novi Zagreb na ročištu 26. lipnja 2025. izjavila da je zaprimljen podnesak od strane tuženog te da je proslijeđen na postupanje policiji. Dakle, nadležna socijalna radnica je u jednom danu odmah i pročitala prijavu tuženika i proslijedila je policiji dok je s druge strane ignorirala prijavu tužiteljice od 6. lipnja 2025. Stoga je i više nego očito da je Područni ured Novi Zagreb obavijestio tuženika o prijavi tužiteljice te da je tuženik, „brže bolje“ napisao prijavu protiv tužiteljice povodom koje je Područni ured Novi Zagreb odmah poduzeo daljnje radnje (koliko zaključuje tužiteljica, a prema datumu navedenom u prijavi, u roku kraćem od jednog dana što je doista super brzo postupanje od strane Područnog ureda Novi Zagreb koje je u slučaju tužiteljičine prijave vrlo znakovito izostalo). Osim toga, na ročištu održanom 26. lipnja 2025. socijalna radnica Andrea Ščekić niti jednom riječju nije spomenula navode o psihičkom zlostavljanju MĐ od strane tuženika. Zbog svega navedenog, tužiteljica je zabrinuta za zdravlje svoje djece; a o svemu tome je upoznat Područni ured Novi Zagreb koji međutim ne poduzima ništa stoga tužiteljica predlaže provođenje sudskog vještačenja na okolnost utvrđivanja roditeljskih sposobnosti stranaka, a kako je uvodno navedeno.

51. Podneskom od 14. srpnja 2025. tuženi se očitovao na podnesak tužiteljice, uz stajalište da cijeli podnesak te prijedlog vještačenja se temelji gotovo isključivo na Zapisniku sa sastanka u područnom uredu Zavoda od 6. lipnja 2025. i to na nizu neutemeljenih, iskrivljenih i potencijalno vrlo štetnih tvrdnju koje je tada iznijela tužiteljica. Istima da se pokušava stvoriti iskrivljena slika tuženog kao roditelja i dovesti u pitanje stvarnu dinamiku odnosa u obitelji. Tužiteljica da kontinuirano, umjesto iskrenog i predanog rada na popravljanju odnosa sa svojom djecom, kontinuirano ulaže ogroman dio svog vremena i energije u administrativne manipulacije, pokušaj diskreditacije i formalna prepucavanja pred institucijama. Nakon toga iznosi cjelovitu kronologiju obiteljske dinamike od prekida zajednice.

52. Podneskom od 15. srpnja 2025. posebna skrbnica je ustrajala kod svih dotadašnjih navoda s obzirom na dotadašnji dokazni postupak i izraženo mišljenje djece stranaka, te prepustila sudu odluku o provedbi vještačenja.

53. Raspravnim rješenjem od 16. srpnja 2025. usvojen je dokazni prijedlog tužiteljice, te određena provedba kombiniranog psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja na okolnost roditeljskih kapaciteta stranaka.

54. Tuženi je na istom ročištu izjavio da su dva neovisna stručna tima već procijenila roditeljske kapacitete, no da nakon iznesenih razloga za prihvaćanje vještačenja nema druge nego prihvatiti takvu odluku suda.

55. Predstavnica Zavoda za socijalni rad suglasila se sa odlukom suda.

56. Tuženi je nastavno izjavio da u 13 mjeseci koliko su djeca kod njega tužiteljica ni na koji način nije sudjelovala, bilo plaćanjem uzdržavanja ili džeparca.

57. Tužiteljica je na navedeno uzvratila tvrdnjom da tuženi ne postupa sukladno privremenoj mjeri iz 2021., tako da ne postoji osnova za donošenje predložene mjere. Navodi da ona kupuje djeci što je potrebno i daje džeparac, time da ima hrpu računa kojima može dokazati što je kupovala za djecu.

58. Tuženi je što se tiče tvrdnji o nabavama za djecu, izjavio je da su djeca jednom došla s tenisicama koje je majka kupila, platila je pola troška za atletiku (40 eura svaki drugi mjesec), te pola troška maturalca za MĐ.

59. Predstavnica Zavoda u osnovi je suglasna s prijedlogom za privremenu mjeru radi uzdržavanja, s obzirom na trajanje postupka od 5 godina, te činjenicu da djeca doista žive kod oca 13 mjeseci. Što se tiče tvrdnji o kršenju privremene mjere iz 2021., po saznanjima Zavoda moglo bi se reći da obje strane krše tu mjeru.

60. Dana 14. rujna 2025. zaprimljen je nalaz i mišljenje vještaka. Nakon opsežnog (48 stranica) nalaza i mišljenja vještaci su iznijeli slijedeće zaključke koji se tiču roditeljskih kompetencija i to kako slijedi:

1. Gospođa TĐE je osoba superiorne inteligencije. Profil ličnosti opisuje osobu koja tendira konverzivnom poremećaju. Ima poteškoće u sagledavanju vlastitih reakcija i dojma kojeg ostavlja na druge, nije svjesna hostilnih i agresivnih impulsa kao i razdražljivosti već se smatra osjetljiva prema drugima. Doživljava sebe kao osobu koja nije sklona konfliktu već s u odnosu s drugima doživljava kao konvencionalna i rezervirana te i submisivna. U svakodnevnim se komunikacijama kontrolira te je dobro socijalizirana no u situacijama pojačane frustracije ili nagomilanog stresa u stanju je reagirati napadački.

2. Pokazuje se da je stres, depresivna tingiranost, nedostatak taktičnosti i svojevrsna egocentričnost u odnosima te ozlojeđenost odlukom supruga napuštanja bračne zajednice teška afektivna kombinacija, koju majka, gđa. TĐE, nije uspjela potisnuti tijekom odnosa s maloljetnom TĐ, kao niti sa starijom kćeri. U tom kontekstu TĐ odabire oca i njegovo kućanstvo kao manje emocionalno opterećujuće, što majka doživljava i kao dio manipulativnog utjecaja oca, povezano i za obvezu plaćanja za uzdržavanje djece od strane roditelja kod kojeg djeca ne stanuju. 3. Emocionalnim opterećenjem TĐ svojim teškim afektivnim stanjem, uznemirujućim ideacijama o ocu i zahtjevom od tog istog oca da nametne TĐ postupanje po aktualnom sudskom rješenju, vještaci ocjenjuju roditeljske kompetencije gđa TĐE reduciranim u okolnostima roditeljskog spora o uređenju skrbi o maloljetnoj TĐ.

4. Gospodin GĐ je osoba superiorne inteligencije. Profil ličnosti opisuje energičnu, društvenu, komunikativnu osobu. Svojstvena mu je verbalna fluentnost, važno mu je socijalno priznanje, voli biti okružen ljudima i dobro se uklapa. U situacijama frustracije pokazuje ustrajnost i borbenost. Povećane je interpersonalne osjetljivosti. Osjetljiv je na verbalne i neverbalne signale, lako ga je povrijediti. Izražena je feminina strana. Doživljava se ponekad preplavljen osjećajima te ima potrebu da aktivno djeluje na to da se smiri. Intenzivno proživljava i pozitivno i negativno. Zrelih je mehanizama obrane, načelno dobre samokontrole. Urednih je socijalnih odnosa.

5. U konstelaciji roditeljskog spora otac, gosp. GĐ, postavlja se kao zastupnik svoje strane, podržavajući u djeci ideacije nedostatno dobre majke, što nije u interesu djece, budući da je intrapsihička slika lošeg roditelja psihopatološki čimbenik što predstavlja rizik za razvoj mentalnih teškoća kako u dječjoj tako i u odrasloj dobi. Imajući ovo u vidu vještaci procjenjuju roditeljske kompetencije gosp. GĐ blaže reducirane u okolnostima roditeljskog spora o uređenju skrbi o maloljetnoj TĐ.

6. Četrnaestogodišnja TĐ je djevojčica intelektualne efikasnosti na razini iznadprosjeka. Inventarom ličnosti ne dobiva se psihopatologija. Perfekcionista je, izražene potrebe za kontrolom, što je nerijetko temelj za pretjeranu samokritičnost pa je zato i nešto lošija slika o sebi te je prisutan strah od pogreške i okupiranost brigama. Empatična je, brine da se oba roditelja dobro osjećaju, da budu sretni. Identificira se sa sestrom.

7. Djevojčica se pokazuje tijekom ispitivanja za potrebe ovog vještačenja nešto sniženog raspoloženja, iskazujući tugu i izraženu emocionalost. Ovakva je emocionalna konstelacija djevojčice vezana uz fizički nedostatak majke u svakodnevnom životu, kao i nedostatak stabilne slike/prezentacije majke u mentalnom prostoru djevojčice, što TĐ i sama intuitivno prepoznaje. Ugroza mentalne slike majke kao dostatno dobrog roditelja kod TĐ jest rezultat ponovnog jačanja prijenosa tjeskobe majke na TĐ tijekom 2024., identifikacije TĐ s doživljajem majke od strane sestre MĐ, kao i pozicije oca koji se postavlja, u zahtjevu za promjenom aktualnog uređenja skrbi o TĐ, kao roditelj koji je usmjeren predstavljanju sebe kao dobrog roditelja i istodobno majke kao nedostatno dobrog roditelja, ciljajući na uređenje odnosa sukladno svojim stavovima o izvorištima konfliktnih odnosa majke i djece.

8. TĐ u situaciji roditeljskog spora bira oca kao roditelja kod kojeg bi htjela živjeti. Ujedno TĐ pokazuje obzir i empatiju prema majci te nastoji da je ne povrijedi. To nastojanje djevojčice, koje su vještaci opservirali, upućuje na to da otac nije strateški djelovao u smjeru koji bi udaljio TĐ od majke, u mjeri da gđa TĐE ne bi mogla svojim postupanjem utjecati na kćer da ju jednog dana ponovno privuče na značajniji opseg bivanja kod nje.

61. Podneskom od 26. rujna 2025. tužiteljica je iznijela primjedbe na nalaz i mišljenje i to u pogledu navodno neistinite tvrdnje tuženog koje se tiču njegovog zaposlenja, odnosno vođenjem firme i brojem zaposlenih, da se time kontinuirano i očito uspješno predstavlja drugačijim od onog kakav doista jest (ili je izgubio dodir s realnošću). Naime, tuženi da je nekoć bio vlasnik društva MATIK d.o.o. koje je brisano iz sudskog registra 28. svibnja 2024. Račun društva čiji je bio vlasnik da je bio blokiran od 2022., da je te godine blokiran i privatni račun tuženog, koji nema redovita primanja niti stalan posao, a tužiteljica sumnja da za život zarađuje kockajući. Nadalje, da je nejasno zašto sudski vještaci nisu prilikom izrade ekspertize uzeli u obzir obiteljsku anamnezu. Naime, na strani tuženika postoje psihičke bolesti, s tuženikove majčine strane, tuženikov djed je pokušao počiniti samoubojstvo više puta, tuženikova majka je počinila samoubojstvo nakon drugog pokušaja, a tuženikova teta se liječila na psihijatriji zbog suicidalnih misli. Također, bratić tuženikove majke boluje od shizofrenije. S tuženikove očeve strane, tuženikov otac, djed teta i stric su alkoholičari od kojih su teta i stric teški alkoholičari, a tuženikov otac se zbog alkoholizma liječio kod psihijatra. Nadalje, tuženikov otac je radio kao profesor u srednjoj školi te je bio prijavljen za vrijeđanje učenika. Tužiteljica predlaže da sudski vještaci prethodno navedene činjenice u obzir te se očituju usmeno na okolnost utječu li iste na njihov zaključak i na kompetencije tuženika kao roditelja. Također, predlaže se sudskim vještacima utvrditi je li neistinito iznošenje činjenica od strane tuženika, i to činjenica koje je lako provjeriti poput činjenice da tuženik nije vlasnik društva i da ne zapošljava do šest radnika, gubitak realnosti ili manipulacija te utječe li isto na njihov zaključak o roditeljskim kompetencijama tuženika.

62. Podneskom od 27. studenog 2025. tuženi je osporio navode iz podneska tužiteljice, ukratko iznio zaključke vještaka iz nalaza i mišljenja, te posebno ukazao da vještaci nisu utvrdili niti jedan indikator manipulativnog ponašanja, kontrole, zastrašivanja ili utjecaja na volju djece. Naprotiv, zaključili su da djeca kod njega funkcioniraju mirno, stabilno, i emocionalno sigurno, te da njihova volja proizlazi iz njihovog vlastitog iskustva, a ne iz bilo kakvog roditeljskog utjecaja. Prihvaćajući nalaz i mišljenje stajališta je da je u najboljem interesu mlt. TĐ da sud formalno potvrdi stanje koje u praksi egzistira već 17 mjeseci, a da u istom razdoblju tužiteljica nije uplatila ni jedan jedini iznos na ime uzdržavanja.

63. Podneskom tužiteljice od 2. prosinca 2025. ukazali su na stranicu 50 nalaza i mišljenja, te dio teksta koji glasi: " TĐ u situaciji roditeljskog spora bira oca kao roditelja kod kojeg bi htjela živjeti. Ujedno TĐ pokazuje obzir i empatiju prema majci te nastoji da je ne povrijedi. To nastojanje djevojčice, koje su vještaci opservirali, upućuje na to da otac nije strateški djelovao u smjeru koji bi udaljio TĐ od majke, u mjeri da gđa TĐE ne bi mogla svojim postupanjem utjecati na kćer da ju jednog dana ponovno privuče na značajniji opseg bivanja kod nje." Predložila je da se vještake zatraži obrazložiti što misle pod navedenim te postoji li mogućnost da tuženi strateški djeluje na mlt. TĐ a da ona unatoč tome pokazuje obzir i empatiju prema majci, te želi s njom provoditi vrijeme, ali navedene želje ne može realizirati zbog straha kojeg ima prema tuženom. Nastavno opisala je okolnosti dviju situacija od 1. i 4. studenoga 2025. kada su tužiteljica i mlt. TĐ imale dogovor za ručak ali se isti nije realizirao i to u oba navrata nakon poruka mlt. TĐ da je tuženi promijenio plan, odnosno drugi put da neće doći na ručak nakon čega joj prestaje pisati i odgovarati na pozive. Nakon toga da se tužiteljica jako zabrinula, nazvala je MĐ koja joj međutim nije odgovorila na telefonski poziv. Nakon toga, tužiteljica je poslala poruku u zajedničku grupu koju ima s kćerima te joj je tada mlt. TĐ odgovorila da je dobro i da joj je tata rekao da ne može ići tužiteljici jer već imaju dogovoren ručak za sutra i da joj je jako žao. Mlt. TĐ nema dovoljno snage suprotstaviti se tuženiku koji s njom kontinuirano manipulira. Tuženik u teoriji govori da želi da djeca imaju dobar odnos s majkom ovdje tužiteljicom međutim u praksi na sve načine onemogućava mlt. TĐ da viđa majku. Djetetu je potrebna majka, mlt. TĐ je potrebna njezina majka, potreban joj je odnos s majkom osobito jer je mlt. TĐ osjetljiva i izuzetno nježna djevojčica međutim tuženik ne dopušta tužiteljici da ostvaruje osobne odnose s mlt. TĐ.

64. Na ročištu od 29. prosinca 2025. vještaci su detaljno saslušani na okolnost iskazanih primjedbi u oba ranije navedena podneska tužiteljice. Pri tome, ostali su u cijelosti kod svoje procjene roditeljskih kompetencija. Nastavno, očitovali su se i na navod tužiteljice da tuženi ima facebook stranicu "Teretana za dušu" gdje navodi da komunicira sa izvanzemaljskom rasom, da prenosi njihovu poruku ljudima, da mu ljudi vjeruju, postavljaju pitanja o budućnosti.

65. Nastavno, tužiteljica je zaključila da je nalaz vještaka proturječan, da uopće nisu cijenili činjenice da je tuženi u pogledu bitnoga kao što je obiteljska anamneza, pitanje zaposlenja, iznosio neistine, kao ni to da tuženi komunicira sa izvanzemaljskom rasom te da ni to ne utječe na njegove roditeljske kompetencije. Nastavno, predložila je da se provede dodatno vještačenje budući da je i vještak dopustio postojanje sumanutog poremećaja na strani tuženog.

66. Nakon provedenog saslušanja vještaka, te nakon ustrajanja tužiteljice u primjedbama na isto i prijedloga da se provede novo vještačenje, predstavnica Zavoda izjavila je da Zavod ostaje kod postojećeg mišljenja i prijedloga na način da s majkom ostvaruje osobne odnose svaki drugi četvrtak do nedjelje, te srijedom, da su djeca u više navrata iskazala suglasnost s takvim načinom. Stajalište tima je da se djecu više ne „provlači“ kroz postupak, te da nema potrebe ni za dodatnim vještačenjem tuženog koje je predloženo na današnjem ročištu. Privremena mjera da na snazi već 5 godina, da se nije pokazalo da bi navedene okolnosti koje su iznesene u pogledu tuženog utjecale na djecu, a da i ne vide smisla u tome da se djecu „prisiljava“ na osobne odnose tjedan-tjedan.

67. Posebna skrbnica suglasila se sa predstavnicom Zavoda, predloženim načinom odvijanja osobnih odnosa, da imajući u vidu dob maloljetne TĐ, ne bi bilo svrsishodno određivati novu privremenu mjeru, već da se donese odluka o glavnoj stvari. Usprotivila se prijedlogu novog dodatnog vještačenja sa obrazloženjem da su se vještaci na tu okolnost već dovoljno očitovali, pa čak potvrdili da ako je to sve točno s obzirom na obiteljsku anamnezu da to oca čini još kompetentnijim. Da netko ima sumanuti poremećaj to bi se valjda do sada već pokazalo.

68. Izvedeni su dokazi uvidom u isprave o osobnim statusima stranaka i zajedničke djece, njihovim saslušanjem, te kombiniranim psihologijsko- psihijatrijskim vještačenjem roditelja i djece u svrhu utvrđivanja roditeljskih kompetencija. Pribavljeno je i mišljenje djece, u više navrata po djelatnicima Centra/Zavoda, te na koncu i putem posebne skrbnice u mjesecu kolovozu 2024.

69. Zahtjev za razvod braka je osnovan. Naime, iako se tuženi čitavim tijekom ovog postupka nije izričito izjasnio o zahtjevu za razvod braka, iz njegovih izjava na ročištima potvrđeno je da od prestanka zajednice života u prosincu 2019., ista više nije ponovno uspostavljena. Time su se ispunile pretpostavke za razvod braka zbog proteka (najmanje) godine dana od prestanka zajednice života iz čl. 51. toč. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20. i 156/23; dalje: ObZ). Osim toga, držanje stranaka tijekom čitavog postupka, obrade Zavoda upućuje na zaključak o postojanju teško i trajno poremećenih bračnih odnosa, što predstavlja dodatnu osnovu za razvod braka po čl. 51. toč. 2. ObZ-a. Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u točci I. izreke.

70. Odredbom čl. 413. ObZ-a propisano je da će odlukom kojom se brak razvodi sud odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem, te uzdržavanju djeteta.

71. Uvodno valja istaknuti da je kćer stranaka MĐ s danom 22. travnja 2025. navršila 18. godina, postala punoljetna, čime je prestala roditeljska skrb i time ovlast suda da o tome donosi odluku. Ujedno, o čemu će biti više govora u daljnjem tekstu obrazloženja, ista nije opunomoćila bilo kojeg od roditelja, niti se osobno pridružila parnici vlastitim zahtjevom za uzdržavanje. Stoga se u daljnjem tekstu obrazloženja iznose relevantne okolnosti isključivo u odnosu na maloljetno dijete stranaka TĐ koja je 18. kolovoza 2025. navršila 14. godina.

72. Tijekom postupanja u ovom predmetu, dva različita tima Centra, odnosno Zavoda iznijeli su mišljenje i prijedlog. Pri tome, valja naglasiti da se prvo mišljenje i prijedlog izričito odnosilo isključivo na privremeno uređenje roditeljske skrbi, što je i učinjeno privremenom mjerom suda od 12. ožujka 2021. Od nespornog prekida bračne zajednice u prosincu 2019., obiteljska dinamika se sadržajno značajno mijenjala. Ipak, može se konstatirati da od suglasnog predlaganja sadržaja privremene mjere od strane parničnih stranaka na ročištu od 12. ožujka 2021., ista se, kako po navodima stranaka, tako i Zavoda, provodila korektno i u tom smislu došlo je do svojevrsnog ustaljivanja obiteljske dinamike sve do neodređenog dana u mjesecu lipnju 2024. Tada, nakon prvotnog zaključenja glavne rasprave (o čemu sud dobiva saznanja iz podneska tuženog) dolazi do značajne promjene obiteljskoj dinamici utoliko što je mlt. TĐ – i po vlastitoj izjavi posebnoj skrbnici – preselila k ocu ("nakon što su se MĐ i majka jako posvađale, došlo je čak i do fizičkog obračuna"), i od tada stanuje kod njega. Nije više mogla ostati s majkom jer su je smetale svađe i nije to više mogla slušati. Vezano uz sadašnju obiteljsku situaciju navodi da je zadovoljna i "da joj je to uredu". S majkom se sama dogovara kada će se vidjeti.

73. Mišljenje i prijedlog Zavoda od 23. siječnja 2025. podržalo je stanje koje egzistira od ljeta 2024., stanovanje mlt. TĐ sa ocem, te ostvarivanje osobnih odnosa s majkom na način pobliže opisan u točci II. izreke presude.

74. Na koncu na prijedlog tužiteljice provedeno je kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje po vještacima Josipu Podobniku i Višnji Škevin. U ranijem dijelu teksta detaljno je iznesen zaključak nalaza i mišljenja, pa da bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje, ukazuje se na okolnost da je kod oboje roditelja nađeno postojanje reduciranih roditeljskih kompetencija, time da su kod oca iste okarakterizirane blaže reduciranima zbog "podržavanja u djeci ideacije nedostatno dobre majke", za razliku od majke na čijoj strani ne postoji takav vid umanjenice ("blaže"); iz čitavog konteksta nalaza i mišljenja, kao i samog dijela zaključka može se zaključiti da su roditeljske kompetencije na strani majke značajnije reducirane u odnosu na oca ("… TĐ odabire oca i njegovo kućanstvo kao manje emocionalno opterećujuće, što majka doživljava i kao dio manipulativnog utjecaja oca, povezano i za obvezu plaćanja za uzdržavanje djece od strane roditelja kod kojeg djeca ne stanuju. Emocionalnim opterećenjem TĐ svojim teškim afektivnim stanjem, uznemirujućim ideacijama o ocu i zahtjevom od tog istog oca da nametne TĐ postupanje po aktualnom sudskom rješenju.")

75. U pogledu prijedloga tužiteljice da se provede dodatno vještačenje (mentalnog zdravlja) tuženog, kako zbog navodnog iskrivljavanja činjenica o vlastitom imovnom stanju, tako i o obiteljskoj anamnezi, valja ukazati na iskaze vještaka s ročišta od 29. prosinca 2025. prema kojima je "Hrvatski Zavod za socijalni rad zabilježio da otac negira psihičke bolesti i ovisnosti kao i prisutnost nasilja a s obzirom na sve ove možebitne dijagnoze iz obitelji g. TĐ, s obzirom na sadašnje stanje g. TĐ možemo zaključiti da je izrastao u vrlo čvrstu osobu koja se pored svih tih možebitnih nalaza jako dobro prilagodio životu. I ako je sve izneseno točno, onda je tek tu pogotovo čvršći i pozitivniji u očima vještaka." Vještak Josip Podobnik naglasio je da "ono što bi imalo značenje da je otac psihijatrijski liječen od psihijatrijskih teškoća koje uključuju tendenciju autodestruktivnog ponašanja ili recimo kriminalno delikventno ponašanje."

75.1. U odnosu na održavanje facebook stranice "Teretana za dušu" (te navodnog tuženikovog komuniciranja sa izvanzemaljskom rasom), vještak Josip Podobnik odgovorio je "mi ne znamo kontekst ovoga. Moguće je da roditelj služi ( očita pogreška na zapisniku prilikom bilježenja diktata vještaka što je naknadno uočeno, ali jasno ukazuje na moguću prihodovnu aktivnost tuženoga – op. suca ), novce na ovaj način da odigrava, kao da radi neku prezentaciju da bi (to bio) posao. Ako je to pitanje sumanutoga uvjerenja treba reći da takvo nešto nismo vidjeli u spisu niti nismo vidjeli tijekom ispitivanja za potrebe ovog vještačenja. Za sumanuti poremećaj je karakteristično to da se čovjek ne može od toga distancirati i da ustraje u tome. To može imati vrijednosti u procjeni roditeljskih kompetencija ako ta njegova ideacija koja nije usklađena s psihosocijalnim okvirom lokalne zajednice utječe na njega kao roditelja u odnosu na djecu. Mi od TĐ nismo čuli ništa o tome. Da smo čuli od nje i da je to stvarno pritisak na dijete onda bi to u našem mišljenju bilo navedeno."

76. Iz očitovanja vještaka (toč. 75. i 75.1. obrazloženja) proizlazi da (ničim dokazani) navodi tužiteljice o obiteljskoj anamnezi tuženog (ne i njega osobno!), tako i nesporno održavanje facebook stranice "Teretana za dušu", nema bitnog utjecaja na roditeljske kompetencije tuženoga.

77. Imajući u vidu recentno mišljenje i prijedlog Zavoda, pribavljeno mišljenje djeteta - kako od strane Zavoda, te posebne skrbnice a i prilikom samog vještačenja, stajalište je suda da je u najboljem interesu djeteta mlt. TĐ da stanuje sa ocem, te da s majkom ostvaruje osobne odnos na način kako je predloženo od strane Zavoda. Navedenim se odražava/održava stvarno stanje obiteljske dinamike koje nesporno egzistira od ljeta 2024.

78. Odredbom čl. 288. i 289. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnost uzdržavanja maloljetnog djeteta. Dijete stranaka MĐ tijekom postupka postala je punoljetna, a nije ovlastila izvornu tužiteljicu da u njeno ime potražuje uzdržavanje. Nastupanjem punoljetnosti djeteta prestaje i procesno-pravna legitimacija majke da u ime djeteta potražuje uzdržavanje od drugog roditelja. To se po stajalištu ovoga suda odnosi ne samo na razdoblje nakon nastupanja punoljetnosti, nego i razdoblje koje tome prethodi. To jasno proizlazi iz intencije zakonodavca koji je u pogledu prava na potraživanje uskraćenog uzdržavanja djeteta iz čl. 290. ObZ-a (koje prethodi utuženju) jasno definirao da se radi o tražbini djeteta, pa se to tim prije ima smatrati da je i zahtjev za uzdržavanje djeteta koji je podnesen sukladno čl. 306. ObZ-a za razdoblje od podnošenja tužbe na dalje također tražbina djeteta (neradi se o stečenom pravu roditelja). Prema tome, materijalno-pravna aktivna legitimacija za takav zahtjev pripada isključivo djetetu, a u pravnom okviru tužbe za razvod braka, roditeljsku skrb ili isključivo uzdržavanje, takav zahtjev u ime maloljetnog djeteta podnosi roditelj s kojim dijete stanuje. Punoljetno dijete mora samo postaviti tužbeni zahtjev za uzdržavanje jer ga više ne zastupa roditelj kao njegov zakonski zastupnik, a više nije niti stranka u postupku razvoda braka jer u smislu Obiteljskog zakona, kao i Konvencije o pravima djeteta UN (čl. 1.) dijete osoba do 18 godina.

79. U kontekstu uzdržavanja zajedničkog maloljetnog djeteta TĐ, postavljenih zahtjeva obiju stranaka i trajanja ovog postupka mogu se jasno razlučiti tri razdoblja:

a) Razdoblje nakon prestanka bračne zajednice u prosincu 2019.;

b) Razdoblje dogovorne uspostave obiteljske dinamike po principu "tjedan-tjedan" u prosincu 2020. (osnaženo sporazumnom privremenom mjerom od 12. ožujka 2021.);

c) Razdoblje od "ljeta" 2024. i prelaska mlt. TĐ na stanovanje sa ocem, što se održava i u vrijeme recentnog zaključenja glavne rasprave.

80. Iz razloga potanko iznesenih u toč. 78. obrazloženja ove presude, tužiteljica više nije aktivno legitimirana ne samo za podnošenje zahtjeva za uzdržavanje djeteta MĐ koja je tijekom postupka postala punoljetna, nego ni za uzdržavanje maloljetnog djeteta TĐ, pa tako ni za razdoblje kada je dijete stanovalo s njom. S druge strane, ni tuženi nije aktivno legitimiran za potraživanje uzdržavanja za punoljetno dijete MĐ, pa ni za ono razdoblje u kojem ista nesporno stanuje kod njega, a prethodilo je nastupanju punoljetnosti.

81. No, to nije jedini razlog zbog kojeg sud drži da taj zahtjev tužiteljice nije osnovan. Naime, osnovna postavka zahtjeva tužiteljice jest da od prekida bračne zajednice u prosincu 2019. tuženi nije uopće novčano doprinosio za uzdržavanje mlt. djeteta (djece) do mjeseca kolovoza 2020. (a od tada pa sve do dogovora o "podijeljenom" roditeljstvu u prosincu 2020. da je doprinosio u smanjenom mjesečnom iznosu od 2.378,00 kn odnosno 315,66 eura). Međutim, tijekom postupka iskristalizirala se kao nesporna činjenica da je tuženom nakon prekida bračne zajednice sa primanja ustezan čitav iznos anuiteta kredita za stan (u kojemu je ostala živjeti tužiteljica sa zajedničkom djecom) u iznosu od cca 2.600,00 – 2.700,00 kn. Osim toga, tuženi je nesporno, sukladno međusobnom dogovoru ("jer tada nisam imala Internet bankarstvo") vršio plaćanja za troškove domaćinstva, režija (dakle za domaćinstvo tužiteljice i zajedničke djece, a po vlastitoj tvrdnji i svih izvanškolskih aktivnosti djece). Tužiteljica je potom nesporno, po međusobnom "vraćala" (na ruke) tuženom mjesečni iznos od 3.000,00 kn. Međutim, između stranaka ne postoji suglasje o strukturi "vraćenih" iznosa. Po tužiteljici radilo se o zbroju polovine anuiteta 1.300,00 kn, a u ostatku od 1.700,00 kn je refundirala tuženom troškove režija. S druge strane, tuženi tvrdi (pa tako i u tabelarnom prikazu podneska do 15. ožujka 2024.) da mu je tužiteljica refundirala čitav anuitet kredita, a povrh toga da je on plaćao iznos od 1.500,00 – 2.000,00 kn za režije i aktivnosti djece.

82. Da se u tuženikovim tadašnjim plaćanjima nije radilo isključivo o (trajnim nalogom) naplaćenim anuitetima kredita, govori u prilog i iskaz tužiteljice: "U razdoblju dok sam tuženom refundirala troškove režija i izvanškolskih aktivnosti, nisam izvan toga podmirivala troškove izvanškolskih aktivnosti", što doista ukazuje na osnovanost tvrdnje tuženog da je u tom razdoblju podmirivao i sav trošak izvanškolskih aktivnosti djece, a ne samo cjelokupni anuitet kredita. Stoga valja zaključiti već iz navedenog da u svezi plaćanja tuženog i refundiranja tužiteljice očito postoji suvišak podmirenih troškova na strani tuženog i to barem u visini režija i izvanškolskih aktivnosti djece. To pak vodi do životnog zaključka o dogovoru kojim su obuhvaćeni ne samo troškovi kredita stana i troškova režija (dakle, troškova koji se odnose na nekretninu), nego i uzdržavanja djece na način da tužiteljica "ide u nabavu", a tuženi da podmiruje sav trošak izvanškolskih aktivnosti glazbena škole (tada mlt. MĐ), ples (obje kćeri), gimnastika (mlt. TĐ) – opseg aktivnosti detaljno izložen u iskazu tužiteljice (str. 3, stavak 2 raspravnog zapisnika od 6. svibnja 2024.). Valja posebno ukazati na dio iskaza tuženog koji glasi: "Do negdje sredine travnja 2020. ja sam funkcionirao praktički na isti način kao i prije dogovora o razvodu, po okončanju radnog vremena dolazio u stan u [adresa], proveo tamo ostatak dana, a onda sam išao spavati u ured. Od veljače 2020. sam išao spavati u unajmljeni stan. Čitavo to vrijeme do sredine travnja ja sam najnormalnije obavljao kupovine kao i prije, isto tako i tužiteljica. Osim što sam na opisani način doslovno svaki dan u tjednu bio u stanu s djecom, svaki vikend su bila sa mnom." Nakon iskaza tuženog, tužiteljica je istaknula primjedbu da je u siječnju i veljači 2020. isključivo ona plaćala hranu, kao i do tada, a tuženi da je plaćao kredit i režije. Nakon unajmljivanja stana da nije više dolazio svaki dan, te je s djecom bio jedan dan u vikendu. Iz navedenog se ukazuje nespornom tvrdnja tuženoga da je po postizanju dogovora o prestanku bračne zajednice isti doista do unajmljivanja stana (veljača 2020.) dolazio svaki dan u stan, što valja sagledavati u kontekstu odredbe čl. 310. st. 2. ObZ-a i vrjednovanja svakodnevne skrbi o djeci (izjednačavanja sa zadovoljavanjem materijalnih potreba djece).

83. Iz podneska tuženog od 15. ožujka 2024. (str. 5., stavak 3.) proizlazi nespornim da je "vraćanje" iznosa od 3.000,00 kn bila stvar međusobnog dogovora. Tuženi u citiranom podnesku to obrazlaže tvrdnjom da je on ionako do tada 12 godina preko Zabe plaćao kredit, a povrh toga da je nastavio plaćati režije za stan, i sve troškove dječjih aktivnosti.

84. Zahtjev za uzdržavanje (postavljen u tužbi od 9. studenoga 2020.) i tvrdnje o neplaćanju uzdržavanja zajedničke maloljetne djece od strane tuženog u razdoblju prosinac 2019. – kolovoz 2020.) u kontekstu nespornog i dogovorenog "vraćanja" iznosa od 3.000,00 kn mjesečno tuženom od strane tužiteljice ukazuje se neutemeljenom dispozicijom. Na izričito pitanje suda upućeno joj tijekom stranačkog iskaza, zašto je tuženom "vraćala" navedeni mjesečni iznos (za isto razdoblje za koje sada tužbom potražuje uzdržavanje), izjavila je da prije pokretanja brakorazvodne parnice nije znala da može tražiti uzdržavanje za djecu "od trenutka kada izađe iz stana". Međutim, sada nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, ukazuje se da očito dogovornim plaćanjem mjesečnog iznosa od 3.000,00 kn, tužiteljica tuženom refundirala upravo cijeli anuitet kredita (a ne pola anuiteta, što je posve neživotno u okolnostima prestanka bračne zajednice). Stoga po ocijeni suda navedenim refundiranjima nisu obuhvaćeni troškovi koje je tuženi svakomjesečno snosio za domaćinstvo u cjelini i izvanškolske aktivnosti djece, dakle cca 1.700,00 kn mjesečno. U konačnici, valja ukazati i na okolnost suglasnog određivanja privremene mjere na ročištu 12. ožujka 2021., koja je i po navodima stranaka posljedica dogovora o "podijeljenom" roditeljstvu koji je postignut u prosincu 2020. (do kada po navodima tužiteljice, tuženi uopće nije plaćao uzdržavanje, odnosno od kolovoza 2020. plaćao u smanjenom iznosu). Međutim, da tuženi doista nije (dostatno) plaćao za uzdržavanje, životnim bi bilo za očekivati da se privremenom mjerom uredi i pitanje plaćanja uzdržavanja, to tim prije ako tuženi "ne plaća" uzdržavanje, ili to čini u nedostatnoj mjeri. U tome ovaj sud upravo nalazi potvrdu postojanja dogovora stranaka o načinu zadovoljavanja potreba djece za uzdržavanjem; ako već prije pokretanja brakorazvodne parnice nije znala da može tražiti uzdržavanje za djecu "od trenutka kada izađe iz stana", to je godinu dana nakon pokretanja ovog postupka to zasigurno znala, kao i da privremenom mjerom može tražiti i reguliranje te obveze, istina za ubuduće. Međutim, u potpunom izostanku bilo kakve dispozicije tužiteljice u tom pogledu, sud zaključuje da u razdoblju koje je prethodilo privremenoj mjeri tražbina uzdržavanja maloljetne djece očito i nije bila ugrožena, odnosno, ista se dogovorno i ispunjavala.

85. Slijedom svega, navedenoga, sagledavajući zahtjev tužiteljice za uzdržavanje mlt. djeteta TĐ u cjelini primjene čl. 310. u svezi čl. 413. ObZ-a i razrješavanja pitanja roditeljske skrbi u širem smislu riječi, sud takav zahtjev tužiteljice nalazi neosnovanim u cijelosti.

85.1. Imajući u vidu izričitu izjavu o povlačenju tužbenog zahtjeva u točki 6. kojim je potraživala isplatu iznosa od 1.889,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, valjalo je temeljem čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u svezi čl. 346. ObZ-a riješiti kao u izreci.

86. S druge strane, sud nalazi zahtjev tuženog za uzdržavanje mlt. MĐ djelomično osnovanim.

87. Tuženi, s kojim mlt. TĐ sada stanuje, aktualno je u poziciji aktivno legitimiranog podnositelja - u ime i za račun mlt. djeteta – zahtjeva za uzdržavanje od strane drugog roditelja – majke – s kojim dijete ne stanuje. Postavio je je navedeni zahtjev u iznosu od 300,00 eura mjesečno i to od (1.) lipnja 2024.

88. Mlt. TĐ u trenutku podnošenja zahtjeva za uzdržavanje od strane tuženog u kontekstu Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnima za uzdržavanje djeteta, te Odluke o tablici o prosječnim potrebama za uzdržavanje djeteta (Narodne Novine 32/2019, 39/2020, 30/2021, 37/2022, 48/2023, 49/2024, 75/2025), imala je nepunih 13 godina (dana 18. kolovoza 2024. navršila je 13 godina) te se do 18. kolovoza 2024. nalazila u uzrastu od 7 do 12 godina; od 18. kolovoza 2024. na dalje mlt. TĐ spada u uzrast od 13 do 18 godina.

89. MĐ u razgovoru s posebnom skrbnicom 26. kolovoza 2024. izjavila "otprilike od lipnja ove godine stanuje s ocem". Postoji podatak u mišljenju i prijedlogu Zavoda od 23. siječnja 2025. da su djeca kod majke od 30. srpnja 2024., te se vratila od majke ocu 18. kolovoza 2024. Navod tužiteljice da je to 1. rujna 2024. (poziva se na e-mail) neživotan je i protivan stanju spisa, jer je upravo ta okolnost – prelaska djeteta na stanovanje ka ocu – bio osnova podneska tuženog od 5. srpnja 2024. temeljem kojega je došlo do preotvaranja glavne rasprave, ponovne obrade Zavoda te pribavljanja mišljenja djeteta izravno putem posebne skrbnice u kolovozu mjesecu 2024. Svim navedenim postupanjima potvrđeno je da maloljetno dijete stranaka već stanuje kod oca. Imajući u vidu vremenski kontekst podneska tuženog, sud je stajališta da je isti aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva i to počevši od 1. srpnja 2024. – ali bez obveze uzdržavanja za mjesec kolovoz 2024. To stoga što su djeca pretežiti dio kolovoza 2024. provela vrijeme s majkom (i bila na njenom uzdržavanju).

90. Tijekom postupka pribavljeni su podaci o radno-pravnom statusu i primanjima ali isključivo za tuženog, koji je do promjene obiteljske dinamike u ljeto 2024. bio roditelj s kojim djeca ne stanuju. Nakon toga, nisu pribavljeni istovrsni podaci za tužiteljicu, a visina zahtjeva koji je tuženi postavio ukazuje da se oslonio na aktualno propisani minimalni novčani iznos za dijete u dobi od 13 do 18 godina (Narodne Novine 75/2025) od 290,00 eura.

91. Tužiteljica je u odgovoru na tuženikov zahtjev za uzdržavanje mlt. djeteta TĐ na ročištu 16. srpnja 2025. izjavila da ona kupuje djeci što je potrebno i daje džeparac, time da ima "hrpu računa" kojima može dokazati što je kupovala za djecu. Međutim, nije dostavila u spis dokaz u prilog izrečenoj tvrdnji. Davanje džeparca djetetu (ako je istoga i bilo) ne smatra se davanjem uzdržavanja, već se isto vrši primarno plaćanjem roditelju s kojim dijete stanuje. Na tu okolnost tužiteljica niti ne tvrdi da je vršila plaćanja.

92. Nesporno je tužiteljica za trajanja trenutne obiteljske dinamike (stanovanja mlt. djeteta sa ocem) za mlt. TĐ nabavila tenisice, te plaćala pola troška za atletiku (40 eura svaki drugi mjesec). Budući da je u razdoblju od kronološki ukupno 18 mjeseci (računajući i mjesec u kojem je dijete pretežito provelo vrijeme s majkom), tužiteljica je platila trošak atletike za devet mjeseci što iznosi 360,00 eura. Kako nije poznata cijena/marka nesporno nabavljenih tenisica, ocijenjeno je da je u ukupnosti do zaključenja glavne rasprave tužiteljica podmirila do ukupno cca. 460,00 eura troška uzdržavanja mlt. TĐ.

93. Stoga sud nalazi da u razdoblju za koje se bez dvojbe može utvrditi da je mlt. TĐ gotovo isključivo na skrbi oca (izuzev povremenih viđanja "na kavi") tužiteljica u obvezi cjelovitog uzdržavanja po čl. 310. st. 1. ObZ-a, i to u nominalnom novčanom iznosu od 252,56 eura za razdoblje od 1. srpnja 2024. – izuzev kolovoza 2024. (Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnima za uzdržavanje djeteta – Narodne Novine 49/2024), a od 1. svibnja 2025. pa nadalje, u iznosu od 290,00 eura mjesečno (Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnima za uzdržavanje djeteta – Narodne Novine 75/2025).

94. Prema tome, tužiteljica je u obvezi za ukupno 17 mjeseci i to za srpanj 2024. (1 mjesec), rujan 2024. do prosinca 2025. (16 mjeseci), od čega prvih 9 mjeseci u iznosu od 252,56 eura (za važenja Odluke Narodne Novine 49/2024), te daljnjih 8 mjeseci u iznosu od 290,00 eura (od stupanja na snagu Odluke Narodne Novine 75/2025). Sveukupno, radi se o jednokratnom iznosu obveze od 4.593,04 (2.273,04 + 2.320,00) eura.

95. Navedeni iznos, umanjen za trošak učinjen od strane tužiteljice (pod toč. 92.) od 460,00 eura, rezultira ukupnim dospjelim iznosom do zaključenja glavne rasprave (podudarno s koncem mjeseca prosinca 2025.) u iznosu od 4.133,00 eura.

96. U razdoblju koje slijedi nakon zaključenja glavne rasprave, počevši od 1. siječanja 2026. obvezu uzdržavanja valjalo je sukladno dobi djeteta, važećoj Odluci (Narodne novine 75/25) utvrditi u iznosu od 290,00 eura. U preostalom dijelu do pune visine zahtjeva kojeg je tuženi tijekom postupka izrazio u visini iznosa od 300,00 eura mjesečno zahtjev je valjalo odbiti.

97. Odredbom čl. 366. ObZ-a propisano je da sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Ovaj postupak pokrenut je tužbom za razvod braka, odluku o načinu vršenja roditeljske skrbi (stanovanje, osobni odnosi, te uzdržavanja zajedničkog maloljetnog djeteta). U odnosu na navedeno tužiteljica je ostvarila uspjeh tek po zahtjevu za razvod braka, čime se može zaključiti da su obje stranke s obzirom na obiteljske okolnosti ostvarile uspjeh. Odgovarajućom primjenom odredbe čl. 154. ZPP-a koji se primjenjuje pozivom na odredbu čl. 346. ObZ-a, valja zaključiti da tužiteljica nije ostvarila pravo na naknadu troškova postupka.

98. S druge strane, za tuženog bi se moglo zaključiti da je uspio u značajnom dijelu svog zahtjeva, kako po pitanju roditeljske skrbi u užem smislu riječi (stanovanje, osobni odnosi), tako i po pitanju zahtjeva za uzdržavanje (u odnosu na mlt. TĐ). Međutim, prilikom postavljanja zahtjeva za uzdržavanje neposredno prije zaključenja glavne rasprave, tuženi je izjavio da traži trošak prijevoza povodom dolaska na sud, kao i njegovog vremena koje nije mogao koristiti na profesionalne usluge, budući da ovaj postupak traje 5 godina i da nije on nikoga tužio. Tuženi je postavio zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 7.000 eura, da se radi o približnom iznosu koji uključuje svo vrijeme na pripremi podnesaka, dolazaka na sud, da je minimalno potrošio 70 sati, a da sat svog rada cijeni iznosom od 100 eura.

99. U pogledu tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova postupka valja prvenstveno ukazati da fizičke osobe nemaju pravo, za razliku od odvjetnika, na nagradu za poduzimanje parničnih radnji, pa tako ni za sastava podnesaka, neovisno o tome koliko vremena i truda je tuženi uložio u više iznimno opsežnih i detaljnih podnesaka. Tuženi, kao fizička osoba imao bi pravo na naknadu materijalnih troškova koje je imao u svezi sa postupkom, poput npr., dolazaka na sud, što je i zatražio. Pri tome, nije jasno definirao, kakvim vidom prijevoza se služio, nije priložio kartu za (eventualno korišteni) javni prijevoz, niti ikakav dokaz o tome da se koristio osobnim prijevozom i koliko bi taj trošak iznosio (kilometraža, cijena benzina). Točno je, kako tuženi navodi, da on "nikoga nije tužio", odnosno da nije pokrenuo ovaj postupak, pa i primjena korektivnog načela culpae dovodi do zaključka da je osnovano dosuditi određeni vid naknade materijalnih troškova.

99.1. U ovoj glavnoj stvari, tuženi je osobno pristupio na ukupno 9 ročišta. Tuženi je po stanju spisa, sudu pristupao, bilo sa adrese formalnog prebivališta ([adresa]) bilo sa trenutne adrese stanovanja ([adresa]). Budući da nije naglasio da bi se koristio osobnim prijevozom (niti opravdane razloge takvog prijevoza), a u postupanju po čl. 366. ObZ-a sud nije vezan zahtjevima stranaka (kao u slučaju glavnih zahtjeva po čl. 2. ZPP-a), to je tuženom dosuđena naknada troškova prijevoza sukladno cijeni dviju dnevnih karata ZET-a s trajanjem od 30 minuta po danu ročišta (imajući u vidu nepredvidljivost vremenskog trajanja ročišta i očekivanog povratka s ročišta), ukupno 18 karata u visini cijene od 0,80 eura, ukupno 14.40 eura.

99.2. U preostalom dijelu do pune visine zahtjeva za naknadu troškova postupka, isti je valjalo odbiti, jer nije sukladna ovlastima stranke fizičke osobe, niti je u preostalom dijelu jasno definiran.

100. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. veljače 2026.

SUDAC:

Joško Meštrov-Uroda

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

I. Pun. tužiteljice, odvj. Luka Mađerić,

II. Tuženi, GĐ, [adresa]

III. Posebna skrbnica, UĐ

IV. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured u Novom Zagrebu

Po pravomoćnosti:

I. Matični ured vjenčanih Zagreb-Maksimir

II. Matični ured rođenih Zagreb-Medveščak

III. Pismohrana - ovdje