REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-385/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu 1. tužiteljice ĆGČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje oboje zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, odvjetnici u Zagrebu, Maksimirska 25, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Senju, Senj, Frankopanski trg 5, radi uklanjanja, 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Senju KLASA: UP/I-362-02/25-04/2, URBROJ: 443-02-02-20-25-2 od 3. ožujka 2025.

- u dijelu toč. 1. izreke kojim je određen rok za izvršenje od 15 (petnaest) dana i

- u toč. 2. izreke

te se u navedenom dijelu vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Senju KLASA: UP/I-362-02/25-04/2, URBROJ: 443-02-02-20-25-2 od 3. ožujka 2025. u preostalom dijelu izvan toč. I. izreke ove presude.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Senju KLASA: UP/I-362-02/25-04/2, URBROJ: 443-02-02-20-25-2 od 3. ožujka 2025. naređeno je investitorima, ovdje tužiteljima uklanjanje sljedećih građevina: - pet (5) stambena građevina tlocrtnih dimenzija 11,00/12,50 metara, visine P+1 sa ravnim krovom i natkrivenim terasama krajnjih tl. dimenzija 5,50/11,00 metara te bazena tl. dimenzija 6,00/4,00 metara; - pomoćne građevine sa nadstrešnicom površine manje od 50 m2, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez izvršne/pravomoćne građevinske dozvole, unutar zaštićenog obalnog područja mora od 1000 metara, u roku od 15 (petnaest) dana od zaprimanja ovog rješenja. Toč. 2. izreke upozoravaju se tužitelji da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe na njihovu odgovornost i trošak, ako ne postupe po naredbi iz točke l. izreke rješenja. Toč. 3. izreke upozoreni su tužitelji da će se bez donošenja dopunskog, odnosno posebnog rješenja, ukloniti i preostali dijelovi građevine koji ne ispunjavaju temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti ili bi mogli biti opasni za život ljudi, za druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu. Toč. 4. izreke upozoreni su tužitelji, ako ne postupe po naredbi iz točke 1. izreke. da napuštaju posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina i odriče se prava vlasništva bez prava na naknadu štete. Toč. 5. upozoreni su tužitelji da su obvezani ukloniti stvari iz građevine u roku iz točke 1. izreke, jer se u protivnom smatra da napuštaju posjed stvari odriču se prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete.

2. Tužitelji su u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika podnijeli tužbu ovom sudu, a isto pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te počinjenih povreda upravnog postupka. Bitna povreda odredbi upravnog postupka očituje se u okolnosti da upravno tijelo nije postupilo po odredbi čl. 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku jer u postupku nije utvrdilo pravo stanje stvari i u tu svrhu nije utvrđivalo sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a što je bilo dužno napraviti, dok se apsolutno bitna povreda odnosi na postupanje suprotno pravilima o osobnoj dostavi pobijanog rješenja. Prvenstveno se ukazuje kako su tužitelji kao stranke u upravnom postupku koji se vodio pred tuženikom opunomoćili odvjetnika Krešimira Ćurkovića iz odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. na zastupanje. Pobijano rješenje tuženika nije dostavljeno tužiteljima kao strankama u upravnom postupku niti je dostavljeno opunomoćeniku stranaka, iako je u pobijanom rješenju naznačeno kako je uredna punomoć za zastupanje dostavljena u spis, već je dostava izvršena na odvjetnički ured Renata Cara u Crikvenici, a koji nije sudionik upravnog postupka već ga je opunomoćenik stranaka odvjetnik Krešimir Ćurković, opunomoćio da pristupi na usmenu raspravu u Senju dana 6. veljače 2025. Nadalje, tužitelji ističu kako je dana 19. kolovoza 2024. izvršen inspekcijski nadzor bez nazočnosti tužitelja, u zapisniku o kojem se navodi kako se na lokaciji ne izvode kakvi građevinski radovi, te će se u svezi izgrađenih građevina pozvati investitori na usmenu raspravu i dostavu dokumentacije. Tužitelj je po pozivu tuženika dostavio Ugovor o građenju od 16. listopada 2020. sklopljen između ovdje tužitelja i društva M.A.S.H. d.o.o., Zagreb kao izvođača, a kojim je ugovorena izgradnja stambenih i gospodarskih građevina na kat. čest. br. [katastarska čestica] te prilaznog puta na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Varsanu, u skladu s glavnim projektom. Ugovorom o građenju su stranke u čl. 1. Ugovora izričito ugovorile kako se izgradnja predmetnih građevina vrši u skladu s glavnim projektom koji će izraditi izvođač, te prema građevinskoj dozvoli Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Ispostava Novalja, koju će ishoditi izvođač. Tužitelji su osobe koje žive i rade u Saveznoj Republici Njemačkoj, a radi čega su s izvođačem, sukladno njegovoj ponudi, ugovorili ishođenje svih potrebnih dozvola od strane izvođača, te mu za isto platili ugovorenu cijenu jer je izvođač osoba građevinske struke, i za razliku od tužitelja, upoznat sa svih građevinskim propisima i procedurama. Radi navedenog tužitelji su predložili tuženiku da zatraži očitovanje od izvođača radova o statusu podnesenog zahtjeva za građevinsku dozvolu, što tuženik nije zatražio. Tuženik je potvrdio da se na predmetnoj lokaciji ne izvode nikakvi građevinski radovi, to iz razloga što je tužitelj obustavio daljnju suradnju sa izvođačem radova, po saznanju o propustima u postupku ishođenja potrebnih dozvola i samoj gradnji. Tužitelji su postupili sukladno čl. 41. Zakona o gradnji te poslove u svezi građenja povjerili pisanim ugovorom pravnoj osobi koja ispunjava uvjete za obavljanje građevinske djelatnosti. Tako se u pobijanom rješenju navodi kako je čl. 53. toč. 3. Zakona o gradnji propisano da izvođač može pristupiti građenju na temelju pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole na odgovornost investitora i nakon što je prethodno izvršena prijava građenje. Nadalje, sukladno čl. 106. Zakona o gradnji građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne/izvršne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom. Obzirom je ishođenje građevinske dozvole ugovoreno, isto se obvezao ishoditi izvođač te obzirom je izvođač pristupio izvođenju građevinskih radova, to nije bilo osnova da bi tužitelji posumnjali da zahtjev za građevinskom dozvolom ne bi bio pravovremeno predan i u radu pred nadležnim tijelom. Tužitelji su protiv izvođača radova radi gore opisanog prijevarnog postupanja pokrenuli odgovarajuće postupke pred nadležnim sudovima. Tužitelji su radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i načela materijalne istine, predložili da tuženik službenim putem zatraži od izvođača radova svu dokumentaciju o tijeku ishođenja građevinske dozvole, eventualnom odbijanju zahtjeva, obzirom je izvođač rješavao istu sukladno ugovoru, a što nije učinjeno. Tužitelji su nadalje predložili da budu saslušani kao stranke u postupku, a radi razjašnjena nastale situacije i zamolili zakazivanje termina kada mogu pristupiti u Republiku Hrvatsku, ali je i navedeno tuženik, bez argumentiranog i dostatnog obrazloženja odbio. Tužitelji su predložili i da se sasluša djelatnica Područnog ureda za urbanizam Grada Novalje, CG radi očitovanja o statusu građevina te izradi DPU-a za navedene objekte, a koji prijedlog je tuženik bez obrazloženja odbio izvesti. Kako tužitelji nisu u Republici Hrvatskoj, to su predložili tuženiku da službenim putem zatraži neposredno od Grada Novalje i izvođača radova svu dokumentaciju u svezi građevinske dozvole, a koju su i sami sada zatražili za potrebe vođenja ovog postupka. Gore opisano postupanje tuženika u suprotnosti je s odredbom čl. 52. Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelji su takvim postupanjem tuženika onemogućeni u raspravljanju i sudjelovanju u postupku, a čime je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka. Kao dokaz navedenog predloženo je između ostalog saslušanje tužitelja, zatražiti službenim putem od izvođača radova, društva M.A.S.H. d.o.o. dostavu dokumentacije u svezi podnesenog zahtjeva za ishođenje građevinske dozvole, saslušanje CG, djelatnice Područnog ureda za urbanizam Grada Novalje. Nastavno, tužitelji u tužbi ističu kako je tuženik pobijanim rješenjem pogrešno utvrdio činjenično stanje i u odnosu na samu katastarsku česticu na kojoj se nalaze građevine. Naime, u naselju Dubac – Varsan, Otok Pag, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označena je pobijanim rješenjem pogrešno kao zona namjene M1 (mješovita namjena -pretežno stambena), manjim djelom u zoni T5 (gospodarska namjena – ugostiteljsko-turistička, prateći sadržaji ugostiteljsko-turističke namjene) te manjim djelom u zoni Z2 (javne zelene površine-dječje igralište) te područja mora od 1000 metara. Upravni odjel za poslove lokalne samouprave i uprave, Odsjek za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Grada Novalje usvojio je u 2025. godini Prijedlog izmjena i dopuna urbanističkog plana uređenja dijela građevinskog područja Dubac- Varsan koji je planiran za urbanu sanaciju te izmijenio zonu predmetne katastarske čestice. Slijedom navedenog, pobijano rješenje je i u tom dijelu činjeničnog utvrđenja pogrešno pa se ne može ispitati, a onda niti na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijeniti materijalno pravo. Kao dokaz navedenog predloženo je od Upravnog odjela za poslove lokalne samouprave i uprave, Odsjeka za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Grada Novalje, službenim putem zatražiti podatak o zoni za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik nije uvažio prijedloge tužitelja niti izvodio kakve dokaze čime je počinio povredu odredaba upravnog postupka te nije omogućio stranci sudjelovanje u postupku, a sve i s obzirom da je propustio navesti razloge o svim odlučnim činjenicama važnim za pravilno i zakonito rješavanje ove pravne stvari, odnosno ne spominje čitav niz pravno relevantnih činjenica, unatoč tome što je na njih ukazivao tužitelj, te istima nije posvetio nikakvu pažnju, radi čega pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se isto ne može ispitati, osobito stoga što izreka proturječi razlozima pobijanog rješenja, odnosno u njemu nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a pojedini navedeni razlozi su nejasni i proturječni. Ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje, između ostalog, uključuje i pravo stranke u postupku u kojemu se odlučuje o njenim pravima i obvezama iznijeti činjenice i predložiti dokaze u uvjetima koji omogućavaju ravnopravan odnos dviju strana u postupku. U postupku pred neovisnim i nepristranim sudom stranka mora biti u mogućnosti učinkovito osporavati činjenična utvrđenja iz upravnog postupka. Primarna je svrha ovakvog pristupa osiguravanje procesne jednakosti stranaka u postupku. Nadalje, tuženik je naložio tužiteljima da postupe po izreci pobijanog rješenja u roku od 15 dana, koji paricijski rok ne odgovara opsegu zahvata koji se nalaže tužiteljima te je tuženik imao naložiti tužiteljima postupanje po pobijanom rješenju u razumnom, za ovakvu vrstu postupka očekivanom roku. Tuženik pri donošenju pobijanog rješenja nije uvažio jedno od temeljnih načela upravnog postupka, načelo razmjernosti, koje zahtijeva da mjere koje se poduzimaju budu primjerene cilju koji se želi postići. Isto nije primijenjeno ni u odnosu na drastičnu mjeru naloženu tužiteljima izrekom pobijanog rješenja, a niti u odnosu na ostavljeni paricijski rok za postupanje po pobijanom rješenju, a što sve ukazuje na nezakonitost postupanja tuženika. Zaključno, tužitelji navode kako polazeći od nesporne činjenice da su pravo na pravično suđenje te pravo vlasništva od vitalne ustavnopravne važnosti, kao i od činjenice da se u konkretnom slučaju ne može tvrditi da se javni interes može zadovoljiti donošenjem upravnih akata utemeljenih na najgrubljim povredama navedenih prava već upravo suprotno da se javnom interesu šteti postupajući na takav način, a da bi nastavak postupka prouzročio tužiteljima štetu koja bi se teško ili nikako mogla popraviti, pri čemu se istodobno niti jednom drugom pravnom subjektu ne bi odgodom ovrhe nanosila ili mogla nanijeti bilo kakva šteta, to su tužitelji predložili sudu donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe, sukladno čl. 42. Zakona o upravnim sporovima, do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

3. Slijedom svega navedenog, predloženo je sudu donošenje presude kojom se poništava rješenje tuženika uz obvezivanje istog na naknadu tužiteljima troškova spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu 28. siječnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je bio uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS-a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Na navedenoj raspravi zamjenik opunomoćenika tužitelja ostao je kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te kod prijedloga za odgodu izvršenja. Istaknuo je da su tužitelji njemački državljani i ne žive u [adresa] te je cjelokupnu proceduru oko ishođenja dozvola vodio izvođač radova sukladno ugovoru o građenju. Stoga je predloženo da sud naloži izvođaču dostavu svih podnesenih zahtjeva za ishođenje građevinske dozvole. Ustrajao je kod prijedloga za saslušanjem svjedokinje CG, kako je predloženo u tužbi te dodatno predložio saslušanje svjedoka SG iz [adresa], arhitekta, MG iz [adresa], arhitekta i ZG iz [adresa], geodeta, na okolnost sudjelovanja u izradi projekta te postupka ishođenja predmetnih dozvola.

6. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te onu koja se nalazi u spisu upravnog postupka. Sud je odbio provesti preostale po tužiteljima predložene dokaze ocijenivši da provođenje istih dokaza nije odlučno za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja tuženika kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora., već je sud iste ocijenio usmjerene na odugovlačenje postupka.

7. Na temelju razmatranja spornih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Prije svega valja reći kako je sud tužbu ocijenio pravodobnom sukladno odredbi čl. 40. ZUS-a, cijeneći pri tome okolnosti da spisu upravnog postupka prileži punomoć izdana odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug od strane ovdje tužitelja, a koja prileži ispisu maila od 11. prosinca 2024., činjenicu da je tužba zaprimljena kod ovog suda 4. travnja 2025. dok je pobijano rješenje datirano sa 3. ožujka 2025. te činjenicu da je podneskom od 14. ožujka 2025. odvjetnik Renato Car obavijestio tuženika da nije opunomoćen za zastupanje tužitelja te je povratno dostavio pobijano rješenje tuženiku.

9. Prema čl. 106. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, 145/24 i 155/25, dalje: ZG) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako tim Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano. U st. 2. istog članka propisano je da investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole.

10. Odredbom čl. 103. st. 3. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj: 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje: ZDI) propisano je da kada građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće inspekcijske mjere u skladu s tim Zakonom.

11. Odredbom čl. 113. st. 1. toč. 1. ZDI-a propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

12. Utvrđenje službene osobe tuženika vezano za postojanje sporne gradnje, lokaciju iste, njezine dimenzije te činjenicu da su tužitelji investitori predmetne gradnje proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom pregledu od 19. kolovoza 2024., koji sukladno odredbi čl. 76. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21) ima dokaznu snagu javne isprave, kao i iz isprava dostavljenih od strane samih tužitelja tijekom upravnog postupka.

13. Nadalje, ukazuje se na sadržaj odredbe čl. 106. st. 4. ZDI-a kojom je propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke. Nesporno je da su tužitelji primili zapisnik s obavljenog očevida te da su pozvani da se o istome očituju, čime im je omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, odnosno da iznesu činjenice i dokaze koji im idu u prilog. Na navedeno ne utječe činjenica da je inspekcijski nadzor proveden u odsutnosti tužitelja, a s obzirom na citiranu odredbu čl. 106. st. 4. ZDI-a. Pri tome se napominje da su tužitelji u konkretnom predmetu pozvani na usmenu raspravu 17. prosinca 2024. pri čemu je od strane opunomoćenika tužitelja zatražena odgoda usmenog saslušanja zbog korištenja godišnjeg odmora od strane opunomoćenika. Nova usmena rasprava određena je i održana 6. veljače 2024. na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužitelja izjavio kako ispričava nedolazak tužitelja zbog drugih obaveza tužitelja te je predložena pribava dokumentacije od strane upravnog ureda za urbanizam i angažiranog izvođača radova na okolnost zakonitosti gradnje. Spisu upravnog postupka prileži i zapisnik o usmenoj raspravi 28. veljače 2025. na kojoj je saslušan TG, direktor tvrtke M.A.S.H. d.o.o. Zagreb, koja je s ovdje tužiteljima sklopila ugovor o građenju od 16. listopada 2020., koji je između ostalog izjavio kako je investitor bio upoznat pri samoj kupnji predmetnog zemljišta od tadašnje vlasnice KG da pristupni put nije dovoljne širine da bi udovoljio uvjetima gradnje objekata planiranih od strane investitora, a na što je isti i sam osobno upozorio investitora, kao što ih je upozorio i projektant dipl. ing. građ. ČG, angažiran od strane TG za izradu projekta po nalogu investitora, na što su investitori izjavili da su toga svjesni te da će to već nekako riješiti. Na temelju potonje iznesenog činjeničnog stanja, ocjenjuju se neosnovanima navodi tužitelja da tuženik nije zatražio očitovanje od izvođača radova te da tužiteljima nije omogućeno da budu saslušani kao stranke u upravnom postupku, iako to nije obaveza sukladno ranije citiranoj odredbe čl. 106. st. 4. ZDI-a. Sve navedene činjenice konstatirane su i u obrazloženju pobijanog rješenja te se ne može prihvatiti navod iz tužbe da iste tužiteljima nisu poznate, a neosnovanost navoda tužitelja potvrđuju isprave u spisu.

14. Također, tužiteljima se ukazuje kako je od strane tuženika prethodno donošenju pobijanog rješenja izvršen uvid u Informatički sustav prostornog uređenja (ISPU) kojom prilikom je utvrđeno da za predmetnu gradnju na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije izdan nikakav akt za građenje ni drugi akt kojim bi se predmetna gradnja smatrala zakonitom, slijedom čega se suprotni navodi tužitelja iz tužbe ukazuju neosnovanima.

15. Kraj navedene činjenice da tužitelji za gradnju koja je predmetom pobijanog rješenja ne posjeduju građevinsku dozvolu, odnosno akt za gradnju, kao i da su tužitelji investitori, i ujedno vlasnici iste, pravilno je tuženik sukladno ranije citiranim odredbama tužiteljima naložio uklanjanje opisane gradnje. Odgovornost izvođača radova prema ovdje tužiteljima nije ekskulpacijska okolnost, odnosno okolnost koja bi oslobodila tužitelje njihove odgovornosti temeljem odredbe čl. 106. ZG-a, odnosno posljedica temeljem odredbe čl. 113. st. 1. toč. 1. ZDI-a, već je to predmet možebitnog obveznopravnog zahtjeva tužitelja prema izvođaču. Iz istog razloga bespredmetno je bilo u ovom sporu provoditi dokaze (saslušanjem i pribavom isprava) na okolnost da li su za spornu gradnju pokrenuti postupci radi njezinog ozakonjenja, kraj nesporne i odlučne činjenice da u trenutku donošenja rješenja tuženika dozvola za gradnju nije ishođena.

16. Nadalje, pravilno je u upravnom postupku utvrđeno da se sukladno Urbanističkom planu uređenja dijela građevinskog područja Dubac-Varsan koji je planiran za urbanu sanaciju (Županijski glasnik LSŽ 12/19), važećem u vrijeme odlučivanja tuženika i donošenja pobijanog rješenja, predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazila većim dijelom u zoni namjene M1 (mješovita namjena – pretežno stambena) te manjim dijelom u zoni T5 (gospodarska namjena – ugostiteljsko- turistička, prateći sadržaji ugostiteljsko-turističke namjene) i najmanjim dijelom u zoni Z2 (javne zelene površine – dječje igralište). Tužbeni navodi koji se tiču donošenja izmjena i dopuna navedenog plana nakon relevantnog razdoblja, nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja koje se preispituje sukladno prostornom planu kako je ranije navedeno.

17. Nastavno, u upravnom postupku je utvrđeno da se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar zaštićenog obalnog područja mora od 1000 m.

18. Međutim, tuženik u pobijanom rješenju ne obrazlaže na temelju kojeg propisa područje na kojem se predmetna gradnja nalazi svrstava pod neku od kategorija posebno zaštićenih područja, kako ih ZDI definira u čl. 115. st. 2., prema kojoj odredbi "posebno zaštićena područja u smislu stavka 1. ovoga članka su: 1. površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku ili parku prirode ili izvan tradicijskih naseobina; 2. regionalni park, park-šuma, strogi rezervat, posebni rezervat, spomenik prirode i spomenik parkovne arhitekture; 3. planirani, istraženi ili izgrađeni koridor odnosno površina prometnih, energetskih i vodnih građevina; 4. područja posebne zaštite voda; 5. zona sanitarne zaštite vode za piće u kojoj je prema posebnim propisima zabranjeno građenje; 6. arheološka nalazišta ili arheološke zone i područje unutar prostornih međa nepokretnog kulturnog dobra, koje je upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske; 7. pomorsko dobro i 8. vodno dobro", već isti samo u pobijanom rješenju konstatira da se predmetna gradnja nalazi unutar zaštićenog obalnog područja mora od 1000 metara dok se pak u obrazloženju nigdje ne poziva na propis kojim je navedeno područje regulirano kao posebno zaštićeno područje iz odredbe čl. 115. st. 1. ZDI-a.

19. Stoga je sud ocijenio nezakonitim rješenje tuženika kojim je primjenom odredbe čl. 115. ZDI-a tužiteljima naloženo uklanjanje gradnje opisa kao u izreci izgrađeni na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez akta za gradnju, u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja.

20. Naime, imajući u vidu činjenično stanje konkretnog slučaja tuženik je pogrešno odredio rok za izvršenje rješenja o uklanjanju sukladno odredbi čl. 115. ZDI- a, obzirom se u konkretnom slučaju ne radi o građenju izvan građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području kako je to definirano navedenom odredbom, pa nije bilo niti osnove određivanja roka za izvršenje od 15 dana.

21. Odredbom čl. 114. ZDI-a propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe (st. 1.). Rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana (st. 2.). Prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne (st. 3.).

22. Sukladno potonje citiranoj odredbi nezakonitost rješenja tuženika ne ogleda se samo u činjenici pogrešno određenog roka za izvršenje koji je određen kao kraći od devedeset dana, protivno izričitoj zakonskoj odredbi, već i u daljnjim posljedicama njegova izvršenja. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 3. ZDI-a, na koje se tuženik pogrešno pozvao, rješenje se izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz čl. 114. st. 3. ovoga Zakona.

23. Slijedom navedenog, pobijano rješenje tuženika ocjenjeno je nezakonitim u dijelu toč. 1. izreke kojim je određen rok za izvršenje od 15 (petnaest) dana i u toč. 2. izreke kojom se investitori upozoreni da će se izvršenje provesti putem treće osobe na njihovu odgovornost i trošak, ako ne postupe po naredbi iz toč. 1. izreke rješenja pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a djelomično usvojio tužbeni zahtjev i djelomično poništio pobijano rješenje tuženika kao pot toč. I. izreke ove presude te u tom dijelu vratio predmet tuženiku radi donošenja dopunskog rješenja.

24. U preostalom dijelu, pobijano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno pod toč. II. izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 147. st. 2. ZUS- a i donesena je obzirom na postignuti djelomični uspjeh u sporu.

26. Nadalje, tužitelji su u tužbi podnijeli i prijedlog za određivanje odgodnog učinka.

27. Odredbom čl. 42. st. 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se mogla teško popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

28. Dakle, da bi sud odredio odgodni učinak tužbe uvjeti iz citirane odredbe čl. 26. st. 2. ZUS-a trebaju biti kumulativno ispunjeni. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelji nisu dokazali nastanak štete koja bi se teško mogla popraviti. Naime, težište nije u činjenici da će izvršeniku nastati šteta, jer će ista nastati gotovo svakim izvršenjem, već da bi se takva šteta teško mogla popraviti s gledišta štetnih posljedica koje nastaju na strani stranke. Pritom valja uzeti u obzir materijalnu i nematerijalnu štetu kao i stvarnu štetu i izmaklu dobit. Sukladno prethodnom, tužitelji su u zahtjevu bili dužni obrazložiti i argumentirati kakvu bi štetu mogli imati u slučaju izvršenja pojedinačne odluke i zbog čega bi se ta šteta teško mogla popraviti te podnijeti i dokaze o istome budući da se bez njih teško može utvrditi o kakvoj se šteti radi i je li ona teško popravljiva. Stoga, kako nije ispunjen jedan od zakonom propisanih uvjeta, to je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe te je riješeno kao u izreci rješenja.

U Rijeci 12. veljače 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke u toč. I. izreke ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv odluka u toč. II. i III. izreke ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave odluke.

Dostaviti:

- opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, odvjetnicima u Zagrebu, Maksimirska 25

- Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije,

Ispostavi u Senju, Senj, Frankopanski trg 5