REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: P-1106/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić kao sucu pojedincu, u stvari tužiteljice UD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Šebalju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Radanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenoga 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz zam. punomoćnika Petra Šapinu, odvjetnika i tuženika osobno uz punomoćnika Borisa Radana, odvjetnika, 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] žiro-račun otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d., IBAN:

[broj bankovnog računa] da tužiteljici IKA BOŽIĆ, [adresa], Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata plaćenog dijela kupoprodajne cijene isplati iznos od 27.000,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. srpnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća pa do isplate u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici IKA UD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata poreza na promet nekretnina isplati iznos od 1.422,24 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. srpnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća pa do isplate u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici IKA UD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.996,01 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 10. studenoga 2023. sklopila s tuženikom Ugovor o kupoprodaji nekretnine, stana u [adresa]. Ugovorne strane utvrdile su kupoprodajnu cijenu u iznosu od 35.000,00 EUR-a, te je tužiteljica na dan potpisa i ovjere ovog Ugovora isplatila tuženiku iznos od 27.000,00 EUR-a.

1.1. Nadalje tužiteljica navodi da su 6. ožujka 2024. stranke sklopile Sporazum o raskidu Ugovora o kupoprodaji nekretnine zbog neprovedivosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine i zbog nepodobnosti nekretnine za upis u zemljišne knjige te time i stjecanja prava vlasništva nekretnine u korist tužiteljice. Člankom 2. navedenog sporazuma stranke su suglasno utvrdile da je tužiteljica tuženiku isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 27.000,00 EUR-a te da je snosila i poreznu obvezu na promet nekretninama u iznosu od 1.422,24 EUR-a. Člankom 3. istog Sporazuma tužiteljica i tuženik utvrđuju da raskidaju Ugovor o kupoprodaji pod uvjetom da tuženik do dana 31. lipnja 2024. godine tužiteljici izvrši u cijelosti uplatu novčanog iznosa od 27.000,00 EUR-a s osnove povrata plaćenog dijela kupoprodajne cijene i iznos plaćenog poreza na promet nekretnina.

1.2. Tužiteljica ističe da se 21. listopada 2024. obratila tuženiku sa dopisom- opomenom pred tužbu sa pozivom na povrat plaćenog dijela kupoprodajne cijene i plaćenog poreza na promet nekretnina obzirom da tuženik u ugovorenom roku nije postupio po navedenom sporazumu odnosno da nije izvršio povrat plaćenog dijela kupoprodajne cijene i plaćenog poreza na promet nekretnina.

1.3. S obzirom da tuženik do dana podnošenja ove tužbe tužiteljici nije vratio plaćeni dio kupoprodajne cijene i plaćeni porez na promet nekretnina, a uzevši u obzir činjenicu da tuženik očito nema namjeru tužiteljici izvršiti povrat plaćenog dijela kupoprodajne cijene i plaćenog poreza na promet nekretnina, tužiteljica predlažu Naslovnom sudu da nakon provedenog dokaznog postupka donese kojom će se tuženiku naložiti da tužiteljici isplati iznos od 27.000,00 eura na ime povrata plaćenog dijela kupoprodajne cijene te iznos od 1.422,24 eura na ime povrata poreza na promet nekretnina, sve uz pripadajuće zatezne kamate te nadoknadu troškova postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je nesporno da su stranke 10. studenog 2023. sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine te kako je bila ugovorena kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu u iznosu od 35.000,00 eura. Međutim tuženik osporava da bi mu tužiteljica na dan potpisa i ovjere ugovora isplatila dio kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu u iznosu od 27.000,00 eura. Naime, iako je u članku 3. predmetnog ugovora o kupoprodaji navedeno da je tuženik kao prodavatelj potpisom ugovora i ovjerom potpisa kod javnog bilježnika potvrdio da je primio iznos od 27.000,00 eura, navedeno nije točno budući tuženik od tužiteljice ovakav iznos nikada nije primio.

2.1. U pogledu Sporazuma o raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je zaključen dana 06. ožujka 2024. godine tuženik navodi kako je on potpisao navedeni sporazum međutim nije bio svjestan što potpisuje.

2.2. Naime, tuženiku je neposredno prije potpisivanja navedenog sporazuma prezentirano da potpisuje drugu ispravu te je tuženik, bez čitanja sadržaja, potpisao navedenu ispravu.

2.3. Tuženik nikada ne bi potpisao navedeni sporazum iz navodnog razloga što Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. studenog 2023. godine nije provediv u zemljišnim knjigama i to stoga što su i tužiteljica i tuženik bili svjesni te činjenice u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kupoprodaji nekretnine.

2.4. Naime, u ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 10. studenog 2023., u člancima 1. i 2. je detaljno navedeno i opisano da je nekretnina koja je predmet navedenog ugovora izvanknjižno vlasništvo tuženika, da ista nije upisana u zemljišne knjige i katastarski operat, da se u pogledu iste treba provesti postupak legalizacije te ostale okolnosti vezane za navedenu nekretninu.

2.5. Iz navedenog je dakle vidljivo kako su i tužiteljici i tuženiku u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kupoprodaji bile jasne sve okolnosti vezane za predmetnu nekretninu pa nije logično da bi tuženik iz navedenih razloga pristao zaključiti sporazum o raskidu navedenog ugovora o kupoprodaji.

2.6. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da mu naloži da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sporazum o raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnine od 6. ožujka 2024. (str. 5-6 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. studenoga 2023. (str. 7-10 spisa), opomenu pred tužbu (str. 11 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

4. Postupajući sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice prema tuženiku radi isplate iznosa na ime dijela kupoprodajne cijene te na ime poreza na promet nekretnina.

6. Između stranaka je nesporno da su stranke sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine 10. studenog 2023. u kojem je bila ugovorena kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu u iznosu od 35.000,00 eura. Također je nesporno da navedeni ugovor nije bio provediv u zemljišnim knjigama, kao i da su stranke 6. ožujka 2024. sklopile Sporazum o raskidu Ugovora o kupoprodaji nekretnine.

6.1. Sporno je je li tužiteljica isplatila tuženiku dio kupoprodajne cijene u iznosu od 27.000,00 eura te je li ista u obvezi vratiti mu navedeni iznos, kao i iznos od 1.422,24 eura na ime porezne obveze na promet nekretnina.

7. Uvidom u predmetni Ugovor o kupoprodaji od 10. studenog 2023. utvrđeno je da je u članku 3. istog ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 35.000,00 eura, kao i da se navedeni iznos kupac obvezuje isplatiti prodavatelju obročno, vlastitim sredstvima, i to na dan potpisa i ovjere ovog Ugovora kupac isplaćuje prodavatelju iznos u visini od 27.000,00 eura na ime isplate dijela kupoprodajne cijene time da primitak uplaćenog iznosa prodavatelj potvrđuje svojim potpisom ovog Ugovora i ovjerom potpisa kod javnog bilježnika. Potpisi stranaka ovjereni su kod javnog bilježnika Maje Peris 10. studenog 2023.

7.1. Iz Sporazuma o raskidu Ugovora o kupoprodaji nekretnine što su ga stranke sklopile 6. ožujka 2024. proizlazi da u članku 2. Sporazuma ugovorne strane suglasno utvrđuju da je kupac UD isplatila prodavatelju SD dio kupoprodajne cijene u iznosu od 27.000,00 eura te da je snosila poreznu obvezu na promet nekretnina u iznosu od 1.422,24 eura. U članku 3. Sporazuma je navedeno da ugovorne strane iz razloga neprovedivosti Ugovora o kupoprodaji zbog nepodobnosti nekretnine za upis u zemljišnu knjigu te time stjecanje prava vlasništva Nekretnine u korist Kupca, raskidaju Ugovor o kupoprodaji, pod uvjetom da prodavatelj u cijelosti do 31. lipnja 2024. kupcu izvrši u cijelosti uplatu novčanog iznosa od 27.000,00 s osnova povrata plaćenog dijela kupoprodajne cijene i plaćenog poreza na promet nekretnina.

8. U članku 368. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. U stavku 2. istog članka propisano je da, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

8.1. U članku 1111. stavak 1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (članak 1111. stavak 3. ZOO).

8. U svom iskazu tužiteljica je vezano za predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine navela kako je isti sklopila s tuženikom i tom mu je prilikom na njegovo inzistiranje na ruke dala iznos od 27.000,00 eura. Obzirom da se nije mogla upisati u zemljišne knjige kao vlasnik tog stana, dogovorila je s tuženikom da će raskinuti ugovor o kupoprodaji. To su dogovarali telefonski i on je rekao da nema problema te je došao i sve potpisao. Rekao je da će joj novac vratiti u roku od tri mjeseca, međutim, do danas nije ništa vratio. U odnosu na porez na nekretninu navodi da to nije platila. Na poseban upit punomoćnika tuženika o tome je li bila svjesna u trenutka potpisivanja ugovora o kupoprodaji da tužitelj nije upisan kao vlasnik stana, odgovara da je on tvrdio da se navedeno može riješiti, ali je na kraju ispalo da ipak ne može.

8.1. Iz iskaza tuženika proizlazi da je on s tužiteljicom potpisao predmetni ugovor o kupoprodaji, a dogovor je bio da će u trenutku isplate potpisati drugi ugovor. Stoga je on došao kod javnog bilježnika uvjerenja da potpisuje taj drugi ugovor i da će tada dobiti novac od tužiteljice. Tada su s tužiteljicom kod javnog bilježnika bila njezina dva sina. On je tom prilikom nešto potpisao što nije pogledao, jer ne vidi bez naočala i ne zna što je potpisao, a bio je uvjerenja da će mu tada isplatiti novac što tužiteljica nije učinila. Njezini sinovi su ga tad izgurali iz prostorije i sve se sigurno može vidjeti na kamerama kod javnog bilježnika. On nikada nije primio novac od tužiteljice na ruke. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice o tome za koji ugovor točno mu nije bilo poznato što potpisuje, odgovara da za drugi ugovor, dok prvi ugovor o kupoprodaji nekretnine je znao što potpisuje. Poznato mu je da je u tom ugovoru navedeno da potpisom istog potvrđuje primitak iznosa od 27.000,00 eura, ali to je bilo navedeno u Ugovoru kako bi tužiteljica dobila kredit pa da mu isplati novac. Na upit odgovara da je tužiteljica došla s prijedlogom vezano za sklapanje ugovora, a on je onda pravnici dao da sastavi takav ugovor. Na upit odgovara da je on prvi put sporazum o raskidu ugovora vidio kad je podnesena tužba, a kad je taj sporazum potpisivao mislio je da potpisuje nešto drugo, kako je već ranije naveo. Na upit odgovara da zna čitati i pisati.

9. Na temelju provedenih dokaza proizlazi da je tuženik dva puta potpisao da mu je tužiteljica na temelju predmetnog ugovora o kupoprodaji platila iznos od 27.000,00 eura i to kako prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. studenog 2023. tako i prilikom sklapanja Sporazuma o raskidu Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 6. ožujka 2024.

9.1. Pritom je tuženik u svom iskazu naveo da je kod potpisivanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine svojim potpisom potvrdio primitak iznosa u visini 27.000,00 eura kako bi tužiteljica dobila kredit i isplatila mu novac. Ovakvoj izjavi tuženika sud nije povjerovao jer je ista neuvjerljiva te suprotna preostalim izvedenim dokazima.

9.2. Također, neuvjerljivi su i navodi da tuženik ne bi znao što potpisuje prilikom sklapanja Sporazuma o raskidu Ugovora o kupoprodaji nekretnine, jer da nije pogledao što potpisuje, da tada nije imao naočale i da je mislio da je tada došao kod javnog bilježnika kako bi mu tužiteljica dala novac.

9.3. Naime, tuženik je odrasla, potpuno poslovno sposobna osoba koji je bio upoznat i svjestan činjenice da je s tužiteljicom ranije potpisao Ugovor o kupoprodaji nekretnine, kao i činjenice da se navedeni ugovor nije mogao provesti u zemljišnim knjigama. Za sud je stoga potpuno neuvjerljivo da bi isti došao kod javnog bilježnika uvjeren da će mu tužiteljica isplatiti ostatak novaca te da je potpisao ugovor, odnosno sporazum bez da je takav sporazum pročitao i bez da je znao što potpisuje. Ako bi pak tvrdio da je ugovor potpisao u zabludi ili pod utjecajem prisile, tuženik je za isto trebao dostaviti, odnosno predložiti odgovarajuće dokaze, što nije učinio.

10. Stoga je u konkretnom slučaju sud utvrdio da je tužiteljica isplatila tuženiku iznos od 27.000,00 eura na ime dijela kupoprodajne cijene nekretnine. Također, za tužiteljicu je u trenutku sklapanja ugovora nastala obveza plaćanja porez na promet nekretnina (članak 16. stavak 1. u vezi članka 6. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina, Narodne novine broj 115/16, 106/18) pri čemu su stranke u Sporazumu o raskidu Ugovora o kupoprodaji nekretnine sporazumno utvrdili da visina te obveze iznosi 1.422,24 eura te da će prodavatelj (ovdje tuženik) izvršiti kupcu (ovdje tužiteljici) u cijelosti uplatu novčanog iznosa od 27.000,00 eura s osnova povrata plaćenog dijela kupoprodajne cijene, kao i plaćenog poreza na promet nekretnina.

11. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 1111. stavak 1. i 3. ZOO te članaka 2. i 3. Sporazuma o raskidu Ugovora o kupoprodaji nekretnine valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati tražene iznose, odnosno odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke.

11.1. Kako su stranke dogovorile da će tuženik navedene iznose isplatiti tužiteljici u cijelosti do 31. lipnja 2024., to su dosuđene i zatezne kamate koje teku od 1. srpnja 2024. nadalje, sve u skladu s člankom 29. stavak 1. i 2. ZOO.

12. Tužitelju su primjenom članka 154. stavak 1. ZPP sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 OT), za podnesak od 21. siječnja 2025. 250 bodova (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištima 16. rujna 2025. i 13. studenog 2025. po 250 bodova (Tbr. 9/1 OT u vezi Tbr. 7/1 OT), ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00 eura, što uz pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 2.500,00 eura. Tome su dodani troškovi pristojbe na tužbu u iznosu od 165,34 eura i na presudu 330,67 eura, tako da su dosuđeni troškovi u iznosu od 2.996,01 eura. Primjenom članka 151. stavak 3. ZPP dosuđene su zatezne kamate na troškove postupka od donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 12. veljače 2026.

Sudac:

Marina Nikolić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.