Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Povrv-27/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužitelja Ličke vode d.o.o. Gospić, Bužimska ulica 10, OIB: 90077579259, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju FDD, protiv 1. tuženice FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika PD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. tuženika BD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne rasprave 14. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i 1. – 3. tuženika, 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića poslovnog broja Ovrv-624/15 od 6. lipnja 2015.

II. Nalaže se tuženicima FD, PD i BD da tužitelju Ličke vode d.o.o. Gospić isplate iznos od 277,76 eura (slovima: dvjestosedamdesetsedameuraisedamdesetšestcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 74,41 eura od 1. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 64,81 eura od 1. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 74,41 eura od 1. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 70,64 eura od 1. lipnja 2015. do isplate,

a koje se izračunavaju od dospijeća svakog pojedinog obroka do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima FD, PD i BD naknaditi troškove postupka tužitelju u iznosu od 82,96

eura (slovima: osamdesetdvaeuraidevedesetšestcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 12. veljače 2026. do isplate, a koje se izračunavaju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Prednik tužitelja (tada ovrhovoditelja) je 1. lipnja 2015. podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika KD kojim potražuje isplatu iznosa od 2.092,80 kuna (u sadašnjoj valuti 277,76 eura konvertirano uz fiksni tečaj konverzije 7,53450) i isplatu zakonskih zateznih kamata. Javni bilježnik Boris Zdunić iz [adresa] je donio rješenje o ovrsi broj Ovrv-624/15 6. lipnja 2015.

2. Tuženik KD (tada ovršenik) je pravovremeno podnio prigovor (naslovljen kao žalba) na predmetno rješenje o ovrsi u kojem navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju vjerodostojne isprave jer je ispunjenje tražbine odgođeno po samom zakonu i onemogućeno zbog činjenica koje su nastale prije izdavanje vjerodostojne isprave. Tvrdi da je račun za siječanj 2015. neosnovan i paušalno određen. Već je ranije isticao ovrhovoditelju da je vodoopskrbnu mrežu izgradio Investo RHE Obrovac kao pravni prednik HEP-a, a na osnovu tadašnje Vodoprivrede kao pravog prednika Hrvatskih voda. Izgradnjom akumulacije [adresa] su stanovnici [adresa], odnosno odvođenjem voda Obsenice izgubili trajno dobro koje im je nadoknađeno trajnim osiguranjem vodoopskrbe. Zbog toga ne postoji obveza ovršenika na plaćanje iznosa određenih rješenjem. Sve i da postoji pravna osnova, postavlja se pitanje temeljem čega je određene naknada bez očitanog vodomjera i bez priključka na javnu vodoopskrbnu infrastrukturu. U podnesku od 4. veljače 2015. označenom kao „Obavijest o uvrštenju domaćinstva u sustav naplate za neovlašteno korištenje javnih vodnih usluga“ ovrhovoditelj je naglasio da je domaćinstvo ovršenika KD priključeno na javnu vodoopskrbu bez mjerne opreme te da je korisnik prema svim propisima obvezan imati ugrađenu mjernu opremu pa da izostankom ste „Kaplja d.o.o.“ ima dužnost uvrstiti domaćinstvo kosnika usluga u sustav naplate za neovlašteno korištenje javnih voda. Pritom ne navodi koji su to sve propisi. (str. 9. i 10. spisa) Zbog prigovora je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12, 25/13 i 93/14, dalje: OZ).

3. Prednik tužitelja je u podnesku od 20. studenog 2015. (str. 15. i 16. spisa) naveo da tužitelj crpi vodu iz izvorišta Mračaj temeljem Vodoopskrbne suglasnosti od 16. prosinca 1978. i Vodopravne dozvole koju su uzdale Hrvatske vode te temeljem istih, sukladno Zakonu o financiranju vodnog gospodarstva, Zakonu o vodama, Odluci o priključenju na vodne komunalne građevine i Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, naplaćuje korištenje vodnih usluga. Tuženik je priključen na vodoopskrbnu mrežu ali odbija ugraditi vodomjer, a sve kako bi nezakonito pokušao izbjeći obvezu plaćanja naknade za korištenje vodnih usluga. S obzirom na to da je domaćinstvo tuženika priključeno na javnu vodoopskrbu bez mjerne opreme, a prema svim prednje navedenim propisima tuženik mora imati ugrađenu mjernu opremu, to je tužitelj imao dužnost uvrstiti tuženika u sustav naplate za neovlašteno korištenje vodnih usluga. U čl. 41. st. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga od 1. studenog 2014. je propisano: „Za neovlašteno korištenje komunalne vodne usluge iz ovog članka, točke 4. i 5. isporučitelj usluge ima pravo i dužnost neovlaštenom korisniku usluge/potrošaču naplatiti naknadu štete u paušalnom iznosu koji predstavlja iznos cijene za 2 m[3] vode/dnevno.“ Stoga je prigovor izjavljen isključivo zbog prolongiranja obveze plaćanja.

4. Tijekom postupka pročitani su računi (str. 3. – 6. spisa), vodoprivredna suglasnost Republičkog sekretarijata za vodoprivredu od 16. prosinca 1978. (str. 17. do 23. spisa), vodopravna dozvola Hrvatskih voda od 15. srpnja 2015. (str. 24. – 27. spisa), Odluka o priključenju na komunalne građevine Općinskog vijeća Općine Lovinac (str. 28. – 35. spisa), Opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga prednika tužitelja (str. 36. – 54. spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. KD broj O- 1157/2017, UPP/OS-305/2017 od 25. siječnja 2018. (str. 64. – 69. spisa), Sporazum o povlaštenom korištenu vodnih usluga iz sustava jave vodoopskrbe Općine Lovinac od 15. studenog 2019. (str. 78. – 80. spisa), te je saslušan svjedok HD (str. 109. spisa)

5. Sud nije izveo dokaz knjigovodstvenim vještačenjem jer sud ima dovoljno podataka u spisu da sam zaključi o visini štete. Također sud nije pronašao u dokumentaciji bivšeg Općinskog suda u Gračacu (koji je spojen s ovim sudom) dokumentaciju o oslobađanju mještana od plaćanja vodnih usluga. (službena bilješka pisarnice ispod naredbe prije str. 91. spisa)

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. U ovom postupku nije sporno da je kuća tuženika u razdoblju od siječnja do travnja 2015. bila spojena na javni vodooposkrbni sustav, što su tuženici učinili nespornim na ročištu 14. siječnja 2026., niti da u tom razdoblju nisu imali ugrađen vodomjer. 4. veljače 2015. prednik tužitelja je dostavio predniku tuženika „Obavijest o uvrštenju domaćinstva u sustav naplate za neovlašteno korištenje javnih vodnih usluga“. Od sklapanja sporazuma o povlaštenom korištenju vodnih usluga iz sustava vodoopskrbe Općine Lovinac od 15. studenog 2019. tuženici plaćaju vodne usluge pod povlaštenim uvjetima, a istim se sporazumom dogovorila ugradnja vodomjera domaćinstvu o trošku Općine [adresa].

8. Sporno je trebaju li račune za utuženo razdoblje od siječnja do travnja 2015. jer su zbog gradnje akumulacijskog jezera izgubili trajno dobro, i visina štete.

9. Prvotni tuženik KD je umro tijekom postupka, pa su njegovi nasljednici supruga FD, te sinovi PD i BD pozvani da preuzmu postupak. I tužitelj Kaplja d.o.o. [adresa] je tijekom postupka prestao postojati, a njegovu procesnu ulogu je preuzelo društvo preuzimatelj Ličke vode d.o.o. Gospić.

10. Iz računa za mjesec siječanj 2015. (str. 3. spisa) je vidljivo da je iznos obračunat za 62 m[2] potrošnje.

11. Iz računa za mjesec veljaču 2015. (str. 4. spisa) je vidljivo da je iznos obračunat za 56 m[2] potrošnje.

12. Iz računa za mjesec ožujak 2015. (str. 5. spisa) je vidljivo da je iznos obračunat za 62 m[2] potrošnje.

13. Iz računa za mjesec travanj 2015. (str. 6. spisa) je vidljivo da je iznos obračunat za 60 m[2] potrošnje.

14. Iz sporazuma o povlaštenom korištenju vodnih usluga iz sustava javne vodoopskrbe Općine Lovinac se vidi da je sklopljen 15. studenog 2019. između Općine Lovinac i 1. tuženice FD zbog formiranja akumulacionog jezera u [adresa], zbog čega je poremećen tok rijeke Opsenice nizvodno od jezera, a u ljetnim mjesecima nizvodno od jezera vode u koritu Opsenice nema, pa se Općina Lovinac obvezala određeni dio potrošnje platiti predniku tužitelj Kaplja d.o.o. [adresa] umjesto FD. Njime se FD obvezala omogućiti nesmetanu ugradnju vodomjera i njegovo očitovanje.

15. Čl. 41. st. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga prednika tužitelja propisuje da za neovlašteno korištenje komunalne vodne usluge isporučitelj usluge ima pravo i dužnost neovlaštenom korisniku usluge naplatiti naknadu štete u paušalnom iznosu koji predstavlja iznos cijene za 2 m[3] vode dnevno.

16. Svjedok DD, bivši direktor prednika tužitelja, je na raspravi 14. siječnja 2026., u bitnome, iskazao da je u utuženom razdoblju bio direktor prednika tužitelja i sjeća se da je 2013. godine pokrenut postupak ugradnje vodomjera u zaseoku Donjani (Modrići). Sva su domaćinstva pristala na ugradnju vodomjera osim KD. Njemu su u studenom 2013. poslali službeni dopis u kojem su tražili da u roku od 30 dana pripremi šaht za ugradnju vodomjera što nije učinio niti kroz 2014. godinu. Sam je svjedok obilazio kućanstva i nosio ugovore koji su neki potpisivali odmah, dok su neki pružali otpor. Pok. KD je odmah odbio potpisati ugovor jer je tvrdio da je on sam gradio vodni priključak, čak je 2014. godine potjerao dečke koji su došli ugraditi vodomjer. Koliko svjedok zna, pok. KD je odbio potpisati sporazum o povlaštenom korištenu vodnih usluga. Jedino je ovo kućanstvo ovršeno. Od početka 2015. godine se domaćinstvo vodi kao neovlašteni korisnik vodoopskrbne mreže, te je zaračunata, sukladno odluci, potrošnja od 2 m[3] po danu. Kasnije je vodomjer u tom domaćinstvu ugrađen. Odlukom Općinskog vijeća Općine Lovinac, a koje je prva donijeta 2017., je odlučeno ponuditi mještanima sklapanje sporazuma o povlaštenom korištenju vodnih usluga. Ta je odluka donijeta isključivo voljom vijeća. Ne postoji zakonska obveza za donošenje takve odluke vijeća. Misli da su Modrići ugovor sklopili negdje 2019. godine.

17. Prvenstveno, prigovori tuženika koji se odnose na to da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju vjerodostojne isprave jer je ispunjenje tražbine odgođeno po samom zakonu i onemogućeno zbog činjenica koje su nastale prije izdavanje vjerodostojne isprave nisu relevantni za vođenje ovog postupka jer je ovaj postupak, zbog izjavljenog prigovora, parnični postupak, pa za njegovo vođenje nisu relevantni prigovori koji se odnose na postupanje u ovršnom postupku.

18. Iz izvedenih dokaza je razvidno da je predniku tuženika pok. KD obračunata paušalna naknada od 2 m[3] potrošnje po danu za razdoblje od siječnja do travnja 2015. jer je odbijao priključiti vodomjer koji bi obračunao njegovu stvarnu potrošnju. U postupku je nesporno da je njegova kuća u to vrijeme bila priključena na javnu vodoopskrbnu mrežu bez ugrađenog vodomjera koji je ugrađen tek nakon što je postignut sporazum o povlaštenom korištenu vodnih usluga 2019. godine. Međutim, sud vjeruje svjedoku DD (koji više nije direktor prednika tužitelja, pa nema neposredni interes da tužitelj uspije u sporu) da je prednik tužitelja bezuspješno pokušavao ugraditi vodomjer, a što pok. KD nije dopuštao. Takvo postupanje pok. KD je logično i uzevši u obzir njegov stav da ne bi trebao plaćati vodu zbog izgradnje akumulacijskog jezera. Svjedok je detaljno i smisleno iznio slijed događaja vezano uz ugradnju vodomjera u kuću pok. KD, pa mu sud u cijelosti vjeruje. Iako njegova supruga, 1. tuženica FD tvrdi da im nikad nisu ni nudili ugradnju vodomjera, njezina djeca, 2. i 3. tuženik, tvrde da je pok. KD nudio da će ugraditi vodomjer uvjetovano sklapanjem sporazuma o povlaštenom korištenju vodnih usluga. (str. 110. spisa) Sve to dodatno potvrđuje zaključak suda da je pok. KD odbijao ugraditi vodomjer jer je smatrao da ne treba plaćati vodu.

19. U pogledu prigovora da bi tužitelji trebali biti oslobođeni plaćanja vodnih usluga, sud može naći uporište koje potvrđuje tu tvrdnju u izvedenim dokazima, a to u činjenici da je 2019. sklopljen sporazum s Općinom Lovinac o povlaštenom korištenju vodnih usluga iz sustava jave vodoopskrbe Općine Lovinac. Međutim, sud ne vidi pravno uporište da bi se ti povlašteno uvjeti korištenja vodnih usluga odnosili i na razdoblje od siječnja do travnja 2015. Sporazum s 1. tuženicom FD je sklopljen 15. studenog 2019., i njime se Općina Lovinac obvezala podmiriti subvencionirani dio duga predniku tužitelja Kaplja d.o.o. [adresa]. Ta odredba se slaže s izjavom svjedoka DD da je odluka o sklapanja takvih ugovora bila volja općinskog vijeća. Iako je točna tvrdnja prednika tuženika da je sporazum potpisan zbog problema s vodoopskrbom u ljetnim mjesecima zbog akumulacijskog jezera u [adresa], niti iz jedne pravne norme ne proizlazi dužnosti prednika tužitelja da umanji račun za vodne usluge za ranije razdoblje, odnosno da tuženici ne moraju uopće plaćati naknadu za vodne usluge prije sklapanja ugovora.

20. Čl. 212. Zakona o vodama („Narodne novine“, br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14, dalje: ZV) propisuje da je vlasnik građevine, odnosno vlasnik druge nekretnine dužan priključiti svoju građevinu, odnosno drugu nekretninu na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju, a najkasnije u roku od 1 godine od dana obavijesti isporučitelja vodne usluge o mogućnosti priključenja. Radove priključenja izvodi isporučitelj vodne usluge ili njegov ugovaratelj, a stvarni trošak radova snosi vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine koja se priključuje.

21. Kako je prednik tuženika pok. KD bio obaviješten u studenom 2013. da treba pripremiti šaht za ugradnju vodomjera, odluke prednika tužitelja da od siječnja 2015. naplaćuje domaćinstvu pok. ĆD vodu kao neovlaštenom korisniku sustava je zakonita. Nikakvo oslobođenje ili umanjenje obveze u utuženom periodu nema pravno uporište jer zakonska obveza ugradnje vodomjera iz čl. 212. ZV-a i obveza naplate korištenja vodnih usluga u skladu s načelom „korisnik plaća“ iz čl. 5. st. 5. ZV-a nije ničim umanjena domaćinstvu KD do sklapanja sporazuma s Općinom [adresa] 15. studenog 2019. A i sklapanjem sporazuma se ne umanjuje obveza plaćanja naknade domaćinstvu predniku tužitelja, već se Općina Lovinac obvezuje platiti ugovorom utvrđeni privilegirani dio umjesto 1. tuženice FD. Time se ne mijenja obveza 1. tuženice jer se radi o pravnom institutu preuzimanja ispunjenja iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) gdje ne prestaje obveza dužnika da podmiri cijeli dug vjerovniku, već nastaje samo ugovorni odnos između dužnika i treće osobe koja će podmiriti dug umjesto dužnika. Konačno, niti jedna pravna norma nije dalo pok. ID pravo da uvjetuje svoju zakonsku obvezu ugradnje vodomjera potpisivanjem sporazuma o povlaštenom korištenju vodnih usluga.

22. U pogledu visine duga, visina je, u ovoj situaciji, propisana čl. 41. st. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga prednika tužitelja koji propisuju da će se potrošnja neovlaštenom korisniku obračunavati po potrošnji od 2 m[3] dnevno. Tako je račun za siječanj 2015. obračunat za 62 m[3] (31 dan), veljaču za 56 m (28 dana), ožujak za 62 m[3] (31 dan) i travanj za 60 m (30 dana). Prednik tuženika je ovlašten donijeti takvu odluku na temelju čl. 215. st. 2. toč. 5. ZV-a. Zbog toga je neodlučan navod tuženika da iznos duga utvrđen bez očitanog vodomjera jer toliki iznos duga postoji upravo zbog toga što je pok. KD odbijao ugradnju vodomjera.

23. Iako utuženi iznos predstavlja dug pok. KD, 1. – 3. tuženik odgovaraju kao njegovi nasljednici za taj dug na temelju čl. 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje: ZN).

24. Na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

25. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa ima pravo na naknadu troškova postupka na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP). Tužitelju se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- trošak nagrade za sastavljanje prijedloga za ovrhu od traženih 250,00 kuna, u skladu s Tbr. 11. 1. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), što uvećano za PDV iznosi 312,50 kuna, odnosno 41,48 eura,

- trošak nagrade za podnesak od 20. studenog 2015. od traženih 250,00 kuna, u skladu s Tbr. 8. 1. u vezi s Tbr 7. 1. Tarife, uvećano za PDV 312,50 kuna, odnosno 41,48 eura,

pa ukupni priznati trošak tužitelju iznosi 82,96 eura. Tužitelju se priznaje i pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na priznati parnični trošak koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 2567/1999-2 od 10. prosinca 2022.).

26. Odbijaju se sljedeći troškovi:

- materijalni trošak tužitelja i trošak javnobilježničke nagrade jer tužitelj nije dostavio dokaz da je podmirio te troškove,.

- predvidivi troškovi ovrhe jer nisu ni nastali.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 12. veljače 2026.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Žalba ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a ZPP-a)