Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-349/2025-8

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1.opt. ZU i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 3. u svezi st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama 1.opt. ZU i 2.opt. OU podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. srpnja 2025. posl. br. K-1548/2024-91, u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2026., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Sande Pavlović Lučić, te 1.opt. ZU i 2.opt. OU putem audio-video veze iz Zatvora u Zagrebu

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1.opt. ZU i 2.opt. OU kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. srpnja 2025. posl. br. K-1548/2024-91 proglašen je krivim 1.opt. ZU zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 228. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 54. KZ/11 imenovanom optuženiku u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno od uhićenja i boravak u istražnom zatvoru od 6. svibnja 2024. do 6. studenog 2024. Na temelju čl. 68. KZ/11 1.opt. ZU izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja od jedne godine koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava tijekom izdržavanja kazne, a na temelju čl. 69. KZ/11 istom optuženiku izrečena je sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti od droga u trajanju od jedne godine, koja će se izdržavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne. Istom presudom 2.opt ABC proglašen je krivim zbog kaznenog djela prikrivanje iz čl. 244. st. 1. KZ/11 te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci u koju kaznu mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme oduzimanja slobode u svezi s predmetnim kaznenim djelom od 12. travnja 2024. do 13. travnja 2024., 3.opt. PU zbog kaznenog djela prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo, a na temelju čl. 54. KZ/11 imenovanom optuženiku u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme za koje mu je bila oduzeta sloboda u svezi s predmetnim kaznenim djelom od 12. travnja 2024. do 13. travnja 2024., 4.opt. KU zbog kaznenog djela pomaganja u prikrivanju iz čl. 244. st. 1. u svezi čl. 38. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđena na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te joj je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo, a na temelju čl. 54. KZ/11 imenovanoj optuženici u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme za koje joj je bila oduzeta sloboda u svezi s predmetnim kaznenim djelom od 12. travnja 2024. do 13. travnja 2024., te 5.opt. VU zbog kaznenog djela pomaganja u prikrivanju iz čl. 244. st. 1. u svezi čl. 38. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđena na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te joj je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo, a na temelju čl. 54. KZ/11 imenovanoj optuženici u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme za koje joj je bila oduzeta sloboda u svezi s predmetnim kaznenim djelom od 12. travnja 2024. do 13. travnja 2024.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni ŠU s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 30.000,00 EUR upućen je u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 2.opt. ABC, 3.opt. PU i 5.opt. VU su obvezani na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 300,00 EUR, koje troškove su dužni platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, dok su 1.opt. ZU i 4.opt. KU na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobođeni od plaćanja troškova kaznenog postupka i isti padaju na teret proračuna.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli 1.opt. ZU, po branitelju Anti Omaziću, odvjetniku iz ZOU Filip Gradišek i Ante Omazić iz Zagreba, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da mu se izrekne kazna zatvora "u trajanju ne većem od 8 (osam) mjeseci", te 2.opt. ABC osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u odnosu na njega ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno preinači na način da mu se izrekne uvjetna osuda "jednako kao i III., IV. i V. okrivljenicima".

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju čl. 475. st. 1. ZKP/08 izviješteni su na njihovo traženje 1.opt. ZU i njegov branitelj Ante Omazić, odvjetnik iz ZOU Filip Gradišek i Ante Omazić iz Zagreba, 2.opt. ABC te državni odvjetnik. Prije održavanja sjednice branitelj 1.opt. ZU, odvjetnik Ante Omazić, izvijestio je sud da nije u mogućnosti pristupiti na sjednicu te predložio da se ista održi u njegovoj odsutnosti, navodeći da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u žalbi protiv presude, pa je sukladno odredbi čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica održana u odsutnosti naprijed spomenutog branitelja. U javnom dijelu sjednice prisustvovali su zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Sanda Pavlović Lučić, te 1.opt. ZU i 2.opt. ABC putem audio-video veze iz Zatvora u Zagrebu.

6. Žalbe 1.opt. ZU i 2.opt. OU nisu osnovane.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 3. ZKP/08) 2.opt. ABC u žalbi navodi da on prvostupanjsku presudu nikada nije primio na svoju adresu, da je o njenom postojanju obaviješten od drugih optuženika i da potpis na dostavnici nije njegov.

7.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, iz dostavnice je razvidno da je istu potpisao u rubrici označenoj za primatelja, dakle osoba na koju pismeno glasi, opt. ABC. Neovisno o tome, činjenica je da je imenovani optuženik podnio žalbu protiv prvostupanjske presude, dakle bio je upoznat s njom, te se u samoj žalbi imenovanog optuženika konstatira da pravodobno podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude. Iz naprijed navedenih razloga nije mogla biti prihvaćena žalba 2.opt. OU zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

8. Nije osnovana žalba 2.opt. OU ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog zakona i povrede kaznenog zakona.

8.1. Protivno žalbenim navodima imenovanog optuženika, koji se svode na ponavljanje obrane koju je dao u dosadašnjem tijeku postupka, prvostupanjski sud je savjesnom i kritičnom ocjenom obrane 2.opt. OU, kao i obrana ostalih optuženika te ostalih provedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i u odnosu na 2.opt. OU, te izveo ispravan zaključak da je imenovani optuženik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim pobijanom prvostupanjskom presudom.

8.2. Naime, iz obrane 1.opt. ZU nedvojbeno proizlazi da je on otuđio predmetni automobil vlasništvo ĐU i da je taj automobil predao 2.opt. SU, koji ga je potom koristio. Iz obrane 1.opt. ZU proizlazi da je 2.opt. ABC znao da je on (1.opt. ZU) predmetni automobil otuđio. Nadalje, ostali optuženici, 3.opt. PU, 4.opt. KU i 5.opt. VU u svojim obranama su naveli da su svi oni, dakle uključujući i 2.opt. OU, znali da je 1.opt. ZU otuđio predmetni automobil i da su taj automobil koristili. I iz obrane samog 2.opt. OU proizlazi da je 4.opt. KU i 5.opt. VU rekao da je 1.opt. ZU vjerojatno ukrao predmetni automobil. Stoga prvostupanjski sud osnovano zaključuje da je na nedvojben način dokazano da je 2.opt. ABC predmetni automobil marke Mercedes kojeg je 1.opt. ZU ukrao oštećenom ĐU, znajući da je isti ukraden, koristio i čak ga namjeravao kupiti od 1.opt. ZU po znatno manjoj cijeni, čime su se u njegovu ponašanju ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim. Prvostupanjski sud je do svojih zaključaka i utvrđenja došao osnovano prihvaćajući obrane 1.opt. ZU, 3.opt. PU, 4.opt. KU i 5.opt. VU, koje je ocijenio logičnima, životnima i vjerodostojnima, u skladu s materijalnom dokumentacijom i reproduciranim snimkama, međusobno podudarne u bitnim činjenicama, pa tako i u odnosu na utvrđenja koja se odnose na kazneno djelo za koje se tereti 2.opt. ABC. S druge strane, prvostupanjski sud obranu 2.opt. OU je s pravom u većem dijelu ocijenio nevjerodostojnom i nelogičnom, suprotnom provedenim dokazima, posebno obranama 1.opt. ZU, 3.opt. PU, 4.opt. KU i 5.opt. VU. Naime, prvostupanjski sud je prihvatio dio obrane 2.opt. OU, da on nema ništa s krađom automobila, dakle da on nije otuđio predmetni automobil, da je on predmetni automobil koristio zajedno s 3.opt. PU vozeći ga i po Zagrebu i prilikom odlaska u Austriju te da je 4.opt. KU i 5.opt. VU rekao da je automobil vjerojatno ukraden, da nije pozvao policiju iako je posumnjao da je automobil ukraden, dok s druge strane prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio obranu 2.opt. OU kada je navodio da nije znao da je predmetni automobil ukraden i da je zvao 4.opt. KU kako bi premjestili predmetni automobil i da zovu vlasnicu automobila, budući to ne proizlazi iz materijalne dokumentacije jer automobil glasi na mušku osobu, odnosno oštećenog ĐU, ali niti iz obrane 4.opt. KU.

9. Žaleći se zbog odluke o kazni, 1.opt. ZU smatra da mu je izrečena previsoka kazna zatvora, pogotovo u usporedbi s kaznom koja je određena 2.opt. SU, te kod činjenice da je priznao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, da je tim priznanjem doprinio ekonomičnosti kaznenog postupka (za razliku od 2.opt. OU koji je negirao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti), te da se taj optuženik (2.opt. ABC) uz to neprikladno i neprimjereno ponašao na raspravi te ga je sudac udaljio s rasprave. 2.opt. ABC također smatra da mu je izrečena prestroga kazna, posebno u odnosu na 3.opt. PU, 4.opt.

KU i 5.opt. VU.

9.1. Ispitujući odluke o kazni u odnosu na 1.opt. ZU i 2.opt. OU, ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu odredbe čl. 47. st. 1. KZ/11 od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja.

9.2. Tako je pravilno u odnosu na 1.opt. ZU kao olakotno cijenio da je otac petoro malodobne djece o kojima skrbi, da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv te njegovo potpuno priznanje kaznenog djela za koje se tereti i iskazano kajanje što je počinio isto, čime je znatno olakšao dokazivanje u predmetnom postupku, a kao otegotno njegovu raniju višestruku kaznenu osuđivanost i to u devet navrata za istovrsna kaznena djela, kada su optuženiku izricane i uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora, koje očito nisu polučile svoju svrhu, budući se optuženik opet pojavio kao počinitelj istovrsnog kaznenog djela, uz to je i višestruko prekršajno kažnjavan, prvostupanjski sud je u obzir uzeo i stupanj krivnje s kojim je predmetno kazneno djelo počinjeno (izravna namjera) i težinu povrijeđenog zaštićenog dobra, pa je i po ovom drugostupanjskom sudu kazna zatvora na koju je osuđen 1.opt. ZU, u trajanju od jedne godine (propisana kazna zatvora za kazneno djelo za koje je proglašen krivim je od šest mjeseci do pet godina), u koju kaznu je imenovanom optuženiku na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. svibnja 2024. do 6. studenog 2024., u cijelosti podobna za ostvarenje svrha izricanja kazni iz č. 41. KZ/11.

9.3. U odnosu na 2.opt. OU, prvostupanjski sud je istom kao olakotnu okolnost cijenio da je otac dvoje maloljetne djece koju uzdržava, a kao otegotnu njegovu višestruku osuđivanost, zbog istih i istovrsnih kaznenih djela, kada su mu izricane i uvjetne, ali i bezuvjetne kazne zatvora, uz to je i višestruko prekršajno kažnjavan, što sve očito nije postiglo svoju svrhu i odvratilo imenovano optuženika od protupravnog ponašanja, pa imajući u vidu naprijed istaknute okolnosti koje se tiču osobnosti imenovanog optuženika, te težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj krivnje s kojim je isto počinjeno i težinu povrijeđenog zaštićenog dobra, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena kazna za imenovanog optuženika je ona koju je odredio prvostupanjski sud, dakle kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci (inače za kazneno djelo za koje je proglašen krivim propisana je kazna zatvora do tri godine), koja kazna bi trebala biti dovoljna da utječe na ovog optuženika da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela, kao i za ostvarenje ostalih zakonom propisanih svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Prvostupanjski sud je prilikom izricanja predmetne kazne zatvora 2.opt. SU u trajanju od šest mjeseci imao u vidu i odredbu čl. 45. st. 1. KZ/11, jer su imenovanom optuženiku i ranijim pravomoćnim presudama izricane kazne zatvora uz primjenu uvjetne osude, nakon kojih se isti ponovno vraćao kao osuđenik, a zadnja osuda je bila bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, da bi se optuženik ponovno pojavio kao osuđeni počinitelj kaznenih djela, zbog čega osnovano prvostupanjski sud smatra da se izrečena kratkotrajna kazna zatvora u predmetnom slučaju ne može zamijeniti radom za opće dobro niti uvjetnom osudom, već da će se upravo izrečenom kaznom zatvora 2.opt. SU u trajanju od šest mjeseci postići svrha kažnjavanja.

10. Slijedom svega izloženog, a obzirom da ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede na koje u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš