REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-7/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić- Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog BH, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog BH, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 15. listopada 2025. broj Kv- 138/2025-40, u sjednici održanoj 12. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog BH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 507. stavka 1. (pravilno bi bilo: "članka 498. stavka 5.") Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), odbijen je zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, podnesen na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
1.1. Kazneni postupak, za koji se traži obnova, okončan je pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 11. lipnja 2024. broj K-303/2024-6 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 12. kolovoza 2024. broj Kž-440/2024-4. Ovom pravomoćnom presudom je BH proglašen krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni BH osobno, bez izričitog isticanja žalbenih osnova, s prijedlogom usvojiti žalbu i odobriti mu "zahtjev za izvanrednim ublaženjem kazne zatvora".
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prije svega se ističe žalitelju kako je izvanredni pravni lijek pod nazivom "zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne" bio predviđen odredbama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06. – dalje: ZKP/97.). Međutim, stupanjem na snagu novog Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08.) je ZKP/97. prestao važiti, a odredbe koje su regulirale taj izvanredni pravni lijek sada se nalaze u odredbama ZKP/08., pod novim nazivom "obnova kaznenog postupka".
5.1. Nije u pravu žalitelj kada bespotrebno upire na dužnost suda da odluči o njegovom "zahtjevu za izvanrednim ublaženjem kazne", smatrajući kako on nije podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka, o kojem je prvostupanjski sud odlučio.
6. Nasuprot daljnjim žalbenim tvrdnjama, kojima žalitelj ponavlja navode iz zahtjeva za obnovu postupka, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako okolnosti koje se navode u zahtjevu niti su nove niti imaju takav značaj da bi, očito, dovele do izricanja blaže kazne.
6.1. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na odredbu članka 498. stavka 1. točke
4. ZKP/08., prema kojoj se pravomoćna presuda može preinačiti bez obnove kaznenog postupka ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.
6.2. Iz pravomoćne presude je razvidno da su, prilikom odmjeravanja kazne osuđeniku, olakotnim ocijenjene okolnosti osuđenikovog priznanja kaznenog djela te iskazanog kajanja i žaljenja, čime je osuđenik dao svoj doprinos efikasnosti i ekonomičnosti kaznenog postupka, kao i osuđenikove osobne, obiteljske i imovinske prilike. Županijski sud u Osijeku je, kao sud drugog stupnja, ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice od značaja za pravilno odmjeravanje vrste i mjere kazne na koju je osuđenik osuđen. Razvidno je da je drugostupanjski sud, odbijajući žalbu osuđenika kao neosnovanu, imao u vidu sve žalbene navode osuđenika, pa je tako neosnovanim ocijenjen žalbeni navod da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio utvrđene olakotne okolnosti . Pri tomu je drugostupanjski sud naglasio kako je izrečena kazne zatvora tek neznatno viša od zakonskog minimuma kazne za kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. KZ/11., propisane u trajanju tri godine.
6.3. Imajući navedeno u vidu, protivno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako starost i bolest osuđenikove majke te invalidnost i nesposobnost samostalnog života sestre osuđenika, koje okolnosti osuđenik nije isticao prilikom prvostupanjskog postupka, nisu nove okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda niti one nose takvu važnost da bi dovele do blaže osude. Uz to, ove okolnosti treba promatrati kako u kontekstu utvrđene kriminalne aktivnosti osuđenika, tako i ranije utvrđenih olakotnih okolnosti i odmjerene kazne. Pri tomu, notorno je da izdržavanje kazne ima često nepovoljne implikacije na ispunjavanje obiteljskih obveza osuđenika. Međutim, to su okolnosti koje u pravilu prate osuđenika i članove obitelji osuđenih osoba.
7. Zato je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka, te je pravilno odbijen osuđenikov zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka.
8. Budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 12. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
