REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-60/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BC, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog BC, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kv- 316/2025 (K-139/2025) od 12. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog BC odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na temelju članka 127. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), određen je istražni zatvor optuženom CC, iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 233. stavka 2. KZ/11.
2. Pravodobnu žalbu podnio je optuženi OC po branitelju Petru Petroviću, odvjetniku iz Sesveta, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, "pogrešne primjene odredaba materijalnog prava" i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine pobijano rješenje.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba optuženog BC nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi ističe da se istražni zatvor određuje kao krajnja mjera za osiguranje optuženikova sudjelovanja u kaznenom postupku te da ga treba samo iznimno određivati. Stoga drži da u konkretnom slučaju nema zakonskih razloga za određivanje istražnog zatvora optuženiku jer da se za sada to ne ukazuje opravdanim i na zakonu osnovanim.
6. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, a koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Također, pravilno je navedeno i da se utvrđena opasnost od bijega može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je mjerom jamstva niti blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08.
6.1. Prema tome, neosnovani su prigovori žalitelja da je rješenje nejasno, proturječno i da ne sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, osobito u dijelu u kojem sud zaključuje da se optuženik krije i da se nalazi u bijegu. Naime, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, a koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju sadržajno upire žalitelj.
6.2. Također se ističe žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i navodno nedostatnom količinom izloženih razloga ne opravdava niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
7. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da su "pogrešno primijenjene odredba materijalnog prava" odnosno da je počinjena povreda kaznenog zakona. Žalitelj ne označava o kojoj bi se povredi kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. imalo raditi, a to se ne može razabrati niti iz sadržaja žalbe.
8. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu i nije počinjen neki drugi vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. U argumentaciji pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira) žalitelj osporava postojanje posebnih okolnosti koje bi upućivale na opasnost od bijega ili da se krije, navodeći da optuženik, kada je napustio program liječenja od ovisnosti u Zajednici Susret, nije bio svjestan poziva suda. Imajući u vidu da je istražni zatvor najteža mjera, žalitelj smatra da se određivanjem jamstva uz izricanje više mjera opreza mogla ostvariti ista svrha. Zaključno, žalitelj ponavlja da se prevencija opasnosti od bijega trebala osigurati primjenom mjera opreza.
10. Suprotno prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu opasnost da bi optuženik puštanjem na slobodu mogao pobjeći i ponovno postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske te tako onemogućiti ili znatno otežati vođenje kaznenog postupka, slijedom čega je protiv njega ispravno određen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
10.1. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je optuženi OC ispitan 4. lipnja 2024. u svojstvu osumnjičenika pred policijskim istražiteljem PP Zaprešić te da je tada kao adresu stanovanja naveo [adresa], a istom prilikom je i upoznat sa svojom obvezom da se odazove pozivu i da odmah priopći svaku promjenu ili namjeru promjene adrese. Nakon podizanja optužnice ista je uz dopis upućena optuženiku na adresu prijavljenog prebivališta [adresa], kao i na adresu boravišta, [adresa], no dostave su s obje adrese vraćene neuručene pa je dostava za optuženika obavljena putem e-oglasne ploče. Na isti način mu je uručen i poziv za sjednicu optužnog vijeća 28. veljače 2025. na kojoj je doneseno rješenje o potvrđivanju optužnice. Nakon toga prvostupanjski sud je odredio raspravu za 14. studeni 2025. te je optuženiku poziv za raspravu ponovno slao i na adresu prebivališta [adresa], kao i na adresu boravišta, [adresa], ali su i te dostave vraćene neuručene. Potom je sud zatražio terensku provjeru adrese te je iz dopisa VII Policijske postaje Zagreb od 1. prosinca 2025. i dopisa II. Policijske postaje Zagreb od 21. studenog 2025. utvrđeno da optuženik ne živi niti na adresi [adresa] niti na adresi [adresa] već da se nalazi u Domu za ovisnike Zajednice Susret, Okučani, Donji Rogolji 101. Po izvršenim terenskim provjerama adrese optuženika sud je odredio raspravu za 12. prosinca 2025., međutim ta je rasprava odgođena zbog nedolaska optuženika, s time da je sud prije rasprave u telefonskoj provjeri u Domu za ovisnike Zajednice Susret utvrdio da je optuženik program u navedenom domu svojevoljno napustio 31. listopada 2025.
10.2. Kako je iz svega navedenog razvidno da se optuženik očito krije i izbjegava primitak sudskih pismena i dolazak na sud, iako je svjestan činjenice da se protiv njega vodi kazneni postupak i da je prilikom prvog ispitivanja upozoren na dužnost odazivanja pozivima i priopćavanja promjene adrese, kao i na posljedice ako tako ne postupi, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije moguće osigurati optuženikovu prisutnost u postupku, a što ukazuje na to da se optuženi OC krije odnosno da je u bijegu.
11. Također, prvostupanjski sud je vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Naime, prvostupanjski sud je ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama te je, razmatrajući sve utvrđene okolnosti i uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i po ocjeni ovoga suda, pravilno utvrdio da se opasnost od bijega optuženika može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te da se ista svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti nekom blažom mjerom, kao niti mjerom jamstva.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 12. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec
