REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-128/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog MB zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. - dalje: KZ-21.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 13. prosinca 2023. broj K-809/2022 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 18. rujna 2024. broj Kž - 102/2024-6, u sjednici održanoj 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog MB za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 13. prosinca 2023. broj K-809/2022 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 18. rujna 2024. broj Kž-102/2024-6 osuđen je MB zbog počinjenog kaznenog djela protiv javnog reda - prisilom prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ-21. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2. Protiv drugostupanjske presude osuđenik je pravovremeno po branitelju, odvjetniku Toniju Vukičeviću podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, povrede kaznenog zakona i povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi“, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da se pobijana odluka preinači na način da se okrivljenik u cijelosti oslobodi svakog tereta krivnje počinjenja predmetnog kaznenog djela, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje“.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 6. lipnja 2025. pod brojem Ksm-DO-126/2025-2, s prijedlogom da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku osuđenik smatra kako je ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. ZKP-a, a iz samog sadržaja ovog dijela zahtjeva proizlazi kako isti smatra da se u konkretnom slučaju radi o takvoj povredi odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je bila od utjecaja na pobijanu presudu, što sadržajno ukazuje na to kako upire na povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a.

6.1. Obrazlažući ovaj razlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik ističe kako drugostupanjski sud u svojoj odluci navodi da je sud prvog stupnja iz izvedenih dokaza, a poglavito iskaza saslušanih svjedoka - policajaca SB i UB, koji po tvrdnjama tog suda nemaju interesa za ishod ovog postupka, za razliku od svjedoka koje je na okolnost svog alibija predložio optuženik, pravilno utvrdio kako je osuđenik počinio inkriminirano kazneno djelo. Suprotno navedenom, osuđenik u zahtjevu ističe kako iz izvedenih dokaza i podataka u spisu predmeta proizlazi da se njegov kazneni progon i osuđujuća presuda isključivo zasniva na iskazima navedenih policajaca, a koji su kao oštećenici zainteresirani te su i inicirali ovaj kazneni postupak protiv njega.

6.2. Međutim, u navedenom podnositelj zahtjeva nije u pravu.

6.3. Naime, suprotno navedenim tvrdnjama, treba napomenuti da iako podnositelj zahtjeva sadržajno ističe zakonom dopuštenu osnovu pobijanja pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a. ovakvim svojim tvrdnjama zapravo u bitnome osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postupanje osuđenika tempore criminis , kao što i u preostalom, većem i pretežitom dijelu ovog izvanrednog pravnog lijeka (stranica 3. do 5. obrazloženja), polemizira s pravilnošću utvrđenog činjeničnog stanja i osporava zaključke drugostupanjskog suda u odnosu na utvrđene odlučne činjenice u ovom kaznenom predmetu. Stoga se ovakvim tvrdnjama podnositelja zahtjeva, kojima se prvenstveno osporava ocjena vjerodostojnosti iskaza ovih svjedoka, pa onda i dokazanost pojedinih navoda iz činjeničnog opisa pravomoćne presude, po ocjeni ovog suda, u suštini, kao i u prethodno iznesenoj žalbi na prvostupanjsku presudu, problematizira i osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pravomoćnoj presudi i na taj se način, mimo uvjeta propisanih u zakonu, nastoji ishoditi njegova naknadna preocjena u trećem stupnju.

6.4. Kako se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona iz članka 515. stavak 1. i članka 517. stavak 1. ZKP-a, ali se ne može podnositi i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno okolnosti koje se tiču činjeničnih utvrđenja, to uslijed navedenog nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP -a, na koju se osuđenik sadržajno u ovom dijelu zahtjeva neosnovano poziva.

7. U odnosu na daljnje razloge za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, treba napomenuti da iako osuđenik uvodno ističe i povredu kaznenog zakona, iz čega proizlazi kako u ovom dijelu zahtjeva upire na povredu iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP-a, u nastavku podnesenog zahtjeva uopće ne obrazlaže, a niti argumentira o kojoj konkretnoj povredi kaznenog zakona bi se ovdje radilo, u čemu bi se sastojala navedena povreda kaznenog zakona odnosno na koji način je ta povreda i ostvarena u ovom kaznenom predmetu, pa je evidentno kako se u ovom konkretnom slučaju radi o paušalno iznesenoj i ničim obrazloženoj odnosno argumentiranoj tvrdnji.

8. Kada ističe da je ostvarena povreda prava okrivljenika na obranu, pri čemu u zahtjevu niti ne tvrdi da se radi o povredi tog prava na raspravi, a koju povredu potom direktno i neposredno povezuje s bitnom povredom odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, osuđenik navodi kako je tijekom prethodnog postupka obavljena dokazna radnja prepoznavanja osobe, ali, po njegovoj ocjeni, ne na način kako to propisuju mjerodavne odredbe ZKP-a, što je on prigovorio u izjavljenoj žalbi na prvostupanjsku presudu, međutim, o tome nema niti riječi u drugostupanjskoj presudi. Ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku nalazi u tome što u odluci suda drugog stupnja nema očitovanja o sadržaju zapisnika od 29. travnja 2022. odnosno o dokazima navedenim pod točkama 1. i 2. optužnice (zapisnici o prepoznavanju osobe), kao i o prijedlogu za njihovo izdvajanje kao nezakonitih dokaza jer se na tim dokazima, po ocjeni podnositelja zahtjeva, nije mogla temeljiti sudska odluka.

8.1. Međutim, nije u pravu osuđenik kada tvrdi da u drugostupanjskoj presudi nisu dani razlozi u odnosu na istaknute žalbene prigovore odnosno da su iz spisa predmeta trebali biti izdvojeni kao nezakoniti dokazi zapisnici o prepoznavanju osobe, a koji sa nalaze na listovima 9 - 10, 11 - 12 i 14 spisa predmeta. Naime, sud drugog stupnja se u točki 7. obrazloženja ukratko, ali na jasan i dostatan način očitovao na ovaj žalbeni razlog koji se odnosi upravo na valjanost i zakonitost navedenih dokaza. Pritom također treba istaknuti da je o zakonitosti ili nezakonitosti tih dokaza tijekom prvostupanjskog postupka već prethodno pravomoćno donio odluku Županijski sud u Splitu i to svojim rješenjem od 19. srpnja 2022. pod brojem Kž-496/2022-5 (list 156 do 158 spisa predmeta), kada je odlučivao o žalbi obrane izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 27. lipnja 2022. pod brojem Kov-343/2022 (list 148 do 150 spisa predmeta), kojom je odbijen prijedlog obrane za izdvajanjem ovih zapisnika kao nezakonitih dokaza, a kada je potvrdio takvu odluku prvostupanjskog suda. Stoga, u takvoj situaciji, a kada je u cijelosti prihvatio argumentaciju danu od Županijskog suda u Splitu u odnosu na ocjenu o zakonitosti navedenih dokaza, drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije bio u obvezi ponovno na opširan i detaljan način elaborirati zbog čega se u konkretnom slučaju radi o zakonitim dokazima te iz kojih razloga se na njima može temeljiti sudska odluka. Naime, prihvaćanje sveobuhvatnih zaključaka danih u tom drugostupanjskom rješenju Županijskog suda u Splitu ne znači da drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije odgovorio na ovaj žalbeni prigovor, kako to pogrešno tvrdi podnositelj zahtjeva, već pokazuje da se u žalbi ne iznosi ništa bitno novo što bi prethodna utvrđenja i zaključivanja tog drugostupanjskog suda dovela u sumnju. No, zasigurno bi obveza žalbenog suda bila drugačija da u prvostupanjskom postupku u odnosu na ova pravna pitanja postoje određeni nedostaci ili nejasnoće u procesu utvrđivanja odlučnih činjenica i zaključivanju, međutim, to ovdje nije bio slučaj pa je slijedom navedenog i ovaj navod u osuđenikovom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude neosnovan.

8.2. Također nije u pravu podnositelj zahtjeva kada nakon toga u nastavku zahtjeva (stranica 3. pa do stranice 5., 1. odlomak obrazloženja), kao i u podnesenoj žalbi protiv prvostupanjske presude, detaljno analizira dokazni postupak, osobito iskaze svjedoka- policajaca te tvrdi kako su, po njegovoj ocjeni, počinjeni propusti u kriminalističkoj obradi slučaja, zbog čega odlučne činjenice koje se odnose na kazneno -pravnu odgovornost počinitelja za inkriminirano kazneno djelo nisu na nedvojbeni način utvrđene, a da o tome sud drugog stupnja, iako je on i te prigovore isticao u žalbi na prvostupanjsku presudu, nije dao nikakve razloge u svojoj odluci.

8.3. Naime, iako osuđenik tvrdi kako je drugostupanjski sud postupio na način da u svojoj odluci nije dao razloge o iznesenim bitnim žalbenim prigovorima pa, iako to izričito ne navodi, evidentno smatra da je na taj način sud drugog stupnja postupio protivno članku 487. stavku 1. ZKP-a, iz samog obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi kako je sud drugog stupnja i u odnosu na ove okolnosti, a koje se tiču ocjene vjerodostojnosti iskaza navedenih svjedoka i prethodno obavljenu kriminalističku obradu te dokaze koji su tom prigodom prikupljeni, dao jasne, razumljive i dostatne razloge pod točkama 8., 8.1., 9. i 10. obrazloženja svoje odluke, međutim, druga je stvar što se podnositelj zahtjeva s takvim razlozima i danim obrazloženjem ne slaže i što smatra da je isti trebao donijeti drugačije i povoljnije zaključke za osuđenika. No, podredno treba ponovno istaći da tako nešto u ovoj fazi postupka nije dopušteno jer na ovaj način osuđenik pokušava ishoditi novu i drugačiju ocjenu činjeničnog stanja i utvrđenih odlučnih činjenica u trećem stupnju, a što je u direktnoj suprotnosti s odredbom članka 517. stavka 1. ZKP-a.

9. Stoga, slijedom svega prethodno iznesenog, nije ostvarena niti jedna od povreda na koje ukazuje osuđeni MB u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

10. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP- a, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 12. veljače 2026.

Predsjednica Vijeća:

Ileana Vinja