Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž R-131/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, [adresa], protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., OIB: 82031999604, Zagreb, Ozaljska ulica 105, zastupanog po punomoćnicima HĐ, Denisu Bajsu i Toniju Orestu Draškoviću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević i Bajs, iz Zagreba, Smičiklasova 18/III, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1395/2024-29 od 28. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1395/2024-29 od 28. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za sastav odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 4.642,82 EUR bruto, s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.200,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. (st. II. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u cijelosti presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 8. ZPP, jer je sud činjenično stanje utvrdio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloga o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st .2. ZPP.

8. Predmet spora je isplata razlike plaće za razdoblje od 1. listopada 2019. do 29. veljače 2024., u kojem je tuženik isplaćivao plaću tužitelju prema koeficijentu složenosti poslova 2,00, nakon toga 2,10, a tužitelj smatra da mu je trebao isplaćivati plaću prema koeficijentu složenosti posla 2,20 prema kojem koeficijentu složenosti posla je isplaćivana plaća njegovim radnim kolegama, koji su obavljali potpuno iste poslove kao i tužitelj, bez obzira na formalni naziv radnog mjesta.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio da među strankama nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju radio kao kontrolor karata kod tuženika, te da nije sporno da je tužitelju koeficijent složenosti poslova za obračun plaće iznosio 2,00 u razdoblju od 1. listopada 2019. do 20. travnja 2023., da je koeficijent složenosti poslova za obračun plaće iznosio 2,10 u razdoblju 20. travnja 2023. do 8. travnja 2024., te da je koeficijent složenosti poslova za obračun plaće iznosio 2,20 u razdoblju od 8. travnja 2024. nadalje.

10. Prema čl. 91. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, dalje: ZR) poslodavac je dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Prvostupanjski sud pravilno ekstenzivno tumači navedenu zakonsku odredbu na način da se odredbe o jednakosti plaća ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito i na jednakost plaća radnika koji neovisno od naziva radnog mjesta obavljaju iste poslove u istim uvjetima rada, pa je stoga tijekom postupka bilo potrebno utvrditi obavljaju li tužitelj i ostali kontrolori karata koji imaju ugovoren veći koeficijent, iste poslove, odnosno jesu li za jednak rad više plaćeni. Osnovna plaća za iste poslove koje obavljaju različiti radnici bi trebala biti ista, ako se isti posao obavlja u istim ili sličnim uvjetima.

11. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je za radnika tuženika ABC, koji je radio na radnom mjestu kontrolora karata III, koeficijent složenosti posla iznosio u razdoblju od 24. listopada 2016. do 19. travnja 2023. 2,20, te da mu je i u razdoblju koje je slijedilo nakon 19. travnja 2023. koeficijent složenosti posla iznosio također 2,20, dok je za radnika tuženika koji se zove ABC i koji je radio na radnom mjestu kontrolora karata III, koeficijent složenosti posla iznosio u razdoblju od 9. svibnja 2017. do 19. travnja 2023. 2,20, te da mu je i u razdoblju koje je slijedilo nakon 19. travnja 2023. koeficijent složenosti posla iznosio također 2,20.

12. Svjedok ABC u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika od listopada 2016. do danas, te da je od početka rada na tom radnom mjestu imao koeficijent složenosti posla 2,20, a da mu je koeficijent povišen od 26. ožujka 2024. sa zadnjom sistematizacijom te da iznosi 2,30, jer je njegovo radno mjesto od tada zamjenik kontrolora – koordinatora kontrole karata. Ne zna iz kojeg razloga je poslodavac u sistematizaciju uveo radna mjesta kontrolor I, II i III s obzirom da kontrolori karata obavljaju iste poslove. Navodi da je priroda posla svima ista bez obzira na naziv radnog mjesta jer su svi kontroli karata te rade isti posao, a i uvjeti rada su im identični. Tužitelj i on rade iste poslove.

13. Svjedok ABC u svom iskazu navodi da cijelo vrijeme radi na radnom mjestu kontrolora karata te da mu se koeficijent složenosti posla nije mijenjao i da je uvijek iznosio 2,20, da kontrolori karata obavljaju identične poslove, da su im uvjeti rada isti, pa ne zna radi čega su kontrolori karata imali različite koeficijente složenosti posla za obračun plaće. Svjedok je iskazao da je od posljednje sistematizacije voditelj grupe koordinatora, ali da kao voditelj nije ništa posebno radio jer se sve odvijalo kako treba.

14. Svjedok ABC u iskazu navodi da kontrolori karata obavljaju isti posao, tako da i tužitelj obavlja isti posao kao i on, da je njegov posao potpuno isti kao i od tužitelja, iako je prema ugovoru o radu koordinator kontrole karata, njegov je posao potpuno isti kao i posao tužitelja. Navodi da je ponekad trebao provoditi određene akcije, te je tako znao kontrolore zadužiti da prodaju karte, primjerice za blagdan Svih svetih kako bi se posao obavio bolje i brže, te bi imao i službeno vozilo, ali da takve akcije nije bilo najmanje 6 godina, ali da inače obavlja isti posao kao i tužitelj.

15. Iskaze navedenih svjedoka, prvostupanjski je sud pravilno prihvatio, jer se radi o iskazima koji su glede odlučne činjenice, da kao kontrolori obavljaju potpuno jednak rad kao i tužitelj, u cijelosti suglasni. Dio iskaza svjedoka ABC u kojem navodi da je kao kontrolor koordinator iznimno trebao provoditi određene akcije, primjerice za blagdan Svih svetih, nije odlučan za ovaj postupak, jer je isto tako naveo da takvih akcija nije bilo najmanje zadnjih 6 godina, dakle, u spornom razdoblju takvih akcija nije bilo.

16. U odnosu na žalbene navode tuženika da je sud propustio prilikom ocjene iskaza svjedoka ABC uzeti u obzir da je kao tužitelj podnio istovjetnu tužbu u postupku koji se vodi pred istim prvostupanjskim sudom, treba reći da samo ta okolnost nije dovoljna da se ne prihvati njegov iskaz, kada se ima u vidu da se radi o iskazu koji na jednak način opisuje poslove kontrola karata kao i ostali saslušani svjedoci.

17. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je sud zanemario činjenicu da su svi saslušani svjedoci obavljali različite poslove od tužitelja, različitog naziva te da se sud nije osvrnuo na sadržaj poslova iz zaključenih ugovora o radu niti na sadržaj poslova iz pojedinih karti radnih mjesta. Ovo stoga jer je u ovom postupku odlučno jesu li usporedni radnici obavljali jednak rad, pod jednakim uvjetima, za koji su bili više plaćeni od tužitelja, neovisno o nazivima radnih mjesta, i sadržaju tih poslova prema internim aktima tuženika.

18. Svi saslušani svjedoci obavljali su poslove kontrolora karata s time da je ABC prema ugovoru u radu obavljao poslove radnog mjesta „Zamjenik kontrolora koordinatora karata“, ABC poslove radnog mjesta „Kontrolor koordinator kontrole karata“, te ABC poslove radnog mjesta „Kontrolora karata“ i prema Ugovora o radu od 3. svibnja 2012. „Kontrolor karata III“, ali prema njihovim iskazima njihov se posao u ničemu nije razlikovao od poslova koje je kao kontrolor karata obavljao tužitelj.

19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno na temelju iskaza navedenih svjedoka i iskaza tužitelja utvrdio da svi kontrolori karata obavljaju identične poslove (iste poslove) u istim uvjetima rada, ali da je poslodavac nekima obračunavao plaću po višem koeficijentu složenosti (2,20), kao primjerice ABC, a nekima po nižem koeficijentu složenosti (2,00), zatim (2,10) kao primjerice tužitelju, iako za to nije bilo nikakve podloge.

20. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud provodi financijsko vještačenje, a vještaku daje u zadatak da sačini izračun razlike plaće za vremensko razdoblje od 7. listopada 2019. do 31. ožujka 2023., prema koeficijentu 2,20, uzevši u obzir da je u tom vremenskom razdoblju obračun plaća tužitelja vršen prema koeficijentu složenosti 2,00, te za vremensko razdoblje od 1. travnja 2023., do 29. veljače 2024. Prema koeficijentu složenosti 2,20, uzevši da je u tom vremenskom razdoblju obračun plaće tužitelja vršen prema koeficijentu 2,10, te temeljem tako provedenog financijskog vještačenja utvrđuje da razlika bruto plaće u spornom razdoblju iznosi 4.642,82 EUR.

21. Slijedom izloženog, prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 91. ZR, kada je naložio tuženiku da tužitelju naknadi razliku plaće u iznosu od 4.642,82 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

22. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa je odluka o trošku postupka pravilna i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP).

23. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi u cijelosti pobijanu presudu.

24. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

25. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat