Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž R-143/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Krešimiru Arambašiću, odvjetniku u Osijeku, Kralja Zvonimira 11, protiv tuženog UKOP d.o.o. Osijek za pogrebne usluge, Osijek, Vinkovačka cesta 63d, OIB: 00509601366, zastupanoga po punomoćniku Vedranu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno d.o.o. Osijek, Kardinala A. Stepinca 10, radi utvrđenja odluke o otkazu nezakonitom i nedopuštenom, te povrata na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-16/2025-10 od 31. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženog UKOP d.o.o. Osijek kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-16/2025-10 od 31. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženog UKOP d.o.o. Osijek za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR (tri stotine dvanaest eura pedeset centi).
III. Odbija se zahtjev tužitelja ZĆ za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura).
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
''Utvrđuje se da je Odluka tuženika UKOP d.o.o. za pogrebne usluge Osijek, OIB: 00509601366, Vinkovačka cesta 63d, 31000 Osijek o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13.01.2025. tužitelju ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nedopuštena i nezakonita, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku UKOP d.o.o. za pogrebne usluge Osijek, OIB: 00509601366, Vinkovačka cesta 63d, 31000 Osijek, da tužitelja ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na posao i to na radno mjesto radnik pogrebnih usluga, u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku UKOP d.o.o. Osijeka za pogrebne usluge, Osijek, Vinkovačka cesta 63d, OIB:00509601366, da tužitelju ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 eura (petstoeura) sa zateznim kamatama tekućim od dana 31. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.''
2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava navode tuženika i zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 60,00 EUR.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj sud nije našao da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik jer presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati.
5.1. Izvedene dokaze sud je pravilno ocijenio i za svoje uvjerenje naveo potrebne razloge pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu te za vraćanjem tužitelja na radno mjesto na kojem je radio.
7. U postupku je utvrđeno:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu radnika pogrebnih usluga na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. srpnja 2023.,
- da je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) koje je koristio zbog psihičkih tegoba, kao prijatelj pokojnog prijatelja UĆ, s užim članovima pokojnikove obitelji (bivšom suprugom pokojnika MĆ, sestrom pokojnika i njezinim suprugom te prijateljem pokojnika, PĆ), u prostorijama svoga poslodavca, ovdje tuženika, dva dana prije sahrane pokojnog prijatelja, 8. siječnja 2025. dočekao dovoz lijesa s tijelom pokojnika iz inozemstva od strane konkurentske tvrtke tuženika,
- da se tom prilikom tužitelj dovezao na groblje s drugim prijateljem pokojnika, PĆ, u njegovom osobnom vozilu,
- da je vozač pogrebnog vozila, ĐĆ, ujedno i vlasnik pogrebne tvrtke koja je dovezla lijes,
- da je tužitelj pomogao ĐĆ podići i prebaciti lijes iz vozila na kolica,
- da je navedena radnja trajala svega par sekundi,
- da tužitelj pritom nije radio za konkurentsku tvrtku, niti je bio plaćen za pomoć koju je pružio ĐĆ,
- da druge radnje tužitelj pritom, a niti nakon toga, nije obavljao,
- da je tužitelj u to vrijeme bio na bolovanju,
- da je tužitelj blizak s članovima uže obitelji pokojnog UĆ,
- da je tužitelj bio na sahrani i karminama nakon sahrane UĆ s užim članovima njegove obitelji,
- da je u odluci tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, između ostaloga, navedeno da je tužitelj na neprekidnom bolovanju od 15. listopada 2024., da je 8. siječnja 2025., za vrijeme bolovanja, obavljao poslove istovara pokojnika u hladnjaču UKOP-a za račun druge tvrtke, koja također obavlja pogrebničke usluge, da je navedenu činjenicu utvrdio 10. siječnja 2025. pregledom video nadzora, da je tužitelj svojim postupanjem počinio nekoliko osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa opisanih u članku 135. Pravilnika o radu tvrtke Ukop d.o.o. i to:
- zloupotrijebio bolovanje,
-obavljanjem poslova za drugu pogrebničku tvrtku prekršio zakonsku zabranu natjecanja s Poslodavcem te
- narušio ugled Poslodavca, čime da su ispunjeni svi uvjeti za izvanredni otkaz radniku jer je tužitelj, postupajući na taj način, nepovratno izgubio povjerenje poslodavca, radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć.
8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje:
- da u konkretnom slučaju tužitelj, kada je pri dočeku tijela svoga pok. prijatelja s članovima obitelji pokojnika, pomogao vozaču pogrebnog vozila pri prebacivanju lijesa iz vozila konkurentske tvrtke na kolica radi smještaja lijesa u hladnjaču tuženika, u trajanju od par sekundi, nije radio za konkurentsku tvrtku sa svrhom obavljanja posla i da ta radnja nije aktivnost koja predstavlja natjecanje s poslodavcem, već pomoć iz poštovanja prema pok. prijatelju, u privatnom, neprofesionalnom kontekstu, a ne da bi ostvario konkurentski posao ili novčanu naknadu od konkurentske tvrtke, da nije radio za konkurentsku firmu, niti je bio plaćen za pruženu pomoć, da tim činom nije narušio ugled svoga poslodavca te da stoga ne može predstavljati opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog kršenja zakonske zabrane natjecanja s Poslodavcem,
- da je tužitelj bio na bolovanju zbog psihičkih tegoba, koje ne zahtijevaju liječenje na način da je vezan za krevet ili da ne smije obavljati određene aktivnosti, npr. fizičke poslove i sl., da tuženik nije dokazao da je tužitelj tijekom bolovanja morao strogo mirovati, da se nije smio kretati izvan svog doma ili da bi kretanjem usporio svoje liječenje na štetu poslodavca i da zbog toga nije smio obaviti radnju pružanja pomoći pri istovaru lijesa pa da tužitelj stoga nije zlouporabio bolovanje na način da bi počinio osobitu tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava otkaz ugovora o radu,
- da tuženik nije dokazao da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da tužitelju onemogući iznošenje obrane pa da i zbog toga predmetni otkaz Ugovora o radu trpi manjkavosti radi kojih je nedopušten.
9. Zaključak prvostupanjskoga suda je pravilan te ga prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj odluci.
10. Prema čl. 116. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje: ZR), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
11. Cijeneći težinu povrede obveze iz radnog odnosa, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik nije imao opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer sve utvrđene okolnosti i prema ocjeni ovoga suda, ne upućuju na zaključak da je riječ o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa u smislu čl. 116. st. 1. ZR.
12. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava utvrđeno činjenično stanje, treba reći da i u slučaju kada postoji osobito teška povreda radne obveze, za izvanredni otkaz ugovora o radu mora biti ostvarena i druga pretpostavka propisana čl. 116. st. 1. ZR – da se radi o tako osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, što ovdje nije slučaj jer sve utvrđene činjenice i okolnosti ne ukazuju da bi postupanje tužitelja kritične zgode stvorilo takav odnos između stranaka u mjeri u kojoj, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć.
12.1. Tuženik u žalbi navodi da sud ignorira snimke video nadzora i događaj analizira na temelju personalnih dokaza, iako su iskazi svjedoka suprotni snimkama. U odnosu na navedeno treba reći da je prvostupanjski sud, na temelju iskaza tužitelja i svih saslušanih svjedoka, kao i na temelju ocjene snimke video nadzora, pravilno zaključio da postupanje tužitelja u konkretnom slučaju ni po kojoj osnovi navedenoj u spornoj odluci, ne ispunjava pretpostavke za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.
12.2. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ističe da tužitelj u postupku uopće nije tvrdio da bi mu bilo onemogućeno iznošenje obrane, treba reći da je tužitelj navedenu tvrdnju iznio na ročištu od 21. listopada 2025., na kojem je bio prisutan i punomoćnik tuženika.
13. Budući da otkaz nije dopušten, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo propisano čl. 124. st. 1. ZR kada je naložio tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto, u skladu s ugovorom o radu.
14. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).
15. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. i 2. ZPP -a, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).
16. Odluka o trošku nije ispitana jer tuženik istu ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
17. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
18. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer taj podnesak pa stoga ni taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice pa je odlučeno kao u točki III. izreke (čl. 166. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 12. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Goran Škugor
