REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-508/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ljerke Perice, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 5396486500, zastupanog po ČZ, službenoj osobi, radi prava na uslugu osobne asistencije, 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-05/24-04/79, URBROJ: 524-11-02/7-24-3 od 9. prosinca 2024.

Predmet se vraća na ponovni postupak pred drugostupanjsko javnopravno tijelo radi odluke o žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja.

II. Drugostupanjsko javnopravno tijelo obvezno je u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 551-05/24-04/79, URBROJ: 524-11-02/7-24-3 od 9. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar, KLASA: UP/I-551-03/23-15/81, URBROJ: 139-004/05-02-24-9 od 28. veljače 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je priznato pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju od 88 sati mjesečno, počevši od 1. ožujka 2024.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, ukazuje da je kod njega utvrđen četvrti stupanj invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti te Barthelov indeks 32. Stoga smatra da ulazi u kategoriju osoba koje prema članku 34. stavku 1. i 2. Zakona o osobnoj asistenciji imaju pravo na uslugu osobne asistencije u trajanju od 176 sati mjesečno. Prema stavu tužitelja, tuženik se neosnovano poziva na to da živi u kućanstvu sa suprugom kada obrazlaže da mu pripada maksimalno 88 sati mjesečno usluge osobne asistencije, jer zanemaruje da je njegova supruga 100 % invalid III. do IV. stupnja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sukladno članku 34. stavku 1. Zakona o osobnoj asistenciji („Narodne novine“ broj 71/23; dalje: ZOA/23) uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent, a za kojom je procijenjena potreba pomoći na temelju Liste procjene potreba, može ostvariti osoba s invaliditetom u rasponu od 44 do 352 sata mjesečno, odnosno 10 do 80 sati tjedno.

Prema članku 34. stavku 2. al. 2. ZOA/23 uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju do 176 sati mjesečno može ostvariti:

1. osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 0 – 20

2. osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 21 – 35 i koja živi sama ili su ostali članovi kućanstva maloljetni

3. samac s mentalnim oštećenjem 4. stupnja.

6. Nakon odluke i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3330/2023 i dr. od 16. prosinca 2025., donesena je Uredba o izmjenama Zakona o osobnoj asistenciji („Narodne novine“ broj 157/25; dalje: Uredba).

7. Prema članku 34. stavku 1. Zakona o osobnoj asistenciji („Narodne novine“ broj 71/23, 154/25 i 157/25; dalje: ZOA/25) najveći broj sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent iznosi 24 sata dnevno, svaki dan.

Sukladno članku 34. stavku 2. ZOA/25 broj sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent određuje se u rješenju iz članka 52. ZOA/25 na temelju Liste procjene potreba korisnika za svaku osobu iz članka 12. ZOA/25 pojedinačno prema sljedećim obvezujućim i kumulativno postavljenim mjerilima:

1. vrsti oštećenja trećeg ili četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti

2. objektivnim materijalnim, odnosno socijalnim okolnostima u kojima korisnik živi, bilo samostalno ili u kućanstvu, i

3. specifičnim individualnim potrebama korisnika.

Prema članku 34. stavku 3. ZOA/25 broj sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent određuje se u rasponima po skupinama korisnika razvrstanih prema vrsti i stupnju oštećenja u skladu sa stavkom 2. točkom 1. i stavkom 4. ovoga članka. Nakon što se utvrdi kojoj skupini korisnik pripada te se odredi broj sati usluge koji mu pripada ovisno o vrsti i stupnju oštećenja, taj se broj sati uvećava ili smanjuje prema mjerilima iz stavaka 5., 6. i 9. toga članka (mjerila za individualizaciju slučaja).

8. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem tužitelju priznato pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju od 88 sati mjesečno, počevši od 1. ožujka 2024. Iako je tijekom upravnog postupka, a na temelju provedenog vještačenja, utvrđeno da je tužitelja osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks u rasponu od 21 do 35 (Barthel indeks 32), nije mu priznato pravo na uslugu osobne asistencije u trajanju od 176 sati mjesečno, jer da u smislu članka 34. stavka 2. al. 2. ZOA/23 nije osoba koja živi sama (samac), odnosno nije osoba čiji su ostali članovi kućanstva maloljetni. Kako tužitelj živi u kućanstvu sa suprugom, zbog čega se ne može smatrati samcem, tuženik u osporenom rješenju odbija žalbu tužitelja.

9. Uvažavajući odluku i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3330/2023 i dr. od 16. prosinca 2025. kojim su ukinuti dijelovi članka 34. stavka 1. i 2. ZOA/23 koji su ograničavali broj sati usluge osobne asistencije, kao i novi izričaj članka 34. ZOA/25, sud smatra pogrešnim stav tuženika koji ne uvažava specifične potrebe tužitelja kao osobe s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks u rasponu od 21 do 35 (Barthel indeks 32) u pogledu opsega (broja sati) usluge osobne asistencije. Iako tužitelj živi u kućanstvu s drugom osobom (suprugom), nije na odgovarajući način cijenjeno od strane tuženika to što je supruga tužitelja invalid i osoba koja ima tjelesno oštećenje 100%. Od takvog člana kućanstva ne može se očekivati ona razina asistencije u svakodnevnom životu tužitelja koja se može očekivati od člana kućanstva koji nema takve teškoće. Stoga je pogrešno tuženik, pozivajući se na članka 34. stavka 2. al. 2. ZOA/23, odbio žalbu tuženika konstatirajući da tužitelj nije samac, odnosno da živi u kućanstvu sa suprugom bez razmatranja navedenih specifičnih okolnosti i potreba tužitelja.

10. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio nezakonitim te je valjalo temeljem članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) poništiti navedeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak pred tuženika radi odluke o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Sud nije mogao sam riješiti stvar jer je potrebna nova ocjena specifičnih potreba tužitelja i broja sati usluge osobne asistencije (nastavno na 88 sati mjesečno) sukladno individualizaciji predviđenoj (izmijenjenim) člankom 34. ZOA/25. Tuženik je u ponovljenom postupku obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude (članak 119. stavak 4. u svezi članka 151. stavak 2. ZUS-a).

U Zagrebu 12. veljače 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Dna:

1. tužitelj

2. tuženik – uz spis tuženika