REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, Metković
Poslovni broj: Pr-23/2024-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Rajki Ćubela, u pravnoj stvari tužiteljice GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Grada Vrgorca, Tina Ujevića 8, Vrgorac, OIB: 81573770233, kojega zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave dana 15. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika te punomoćnika tuženika, dana 12. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku GRAD VRGORAC, OIB: 81573770233, Tina Ujevića 8, Vrgorac, da isplati tužiteljici GZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.406,52 EUR bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 747,15 EUR od dana 16. travnja 2024. godine pa do isplate,
- na iznos od 691,12 EUR od dana 16. svibnja 2024. godine pa do isplate,
- na iznos od 747,16 EUR od dana 16. lipnja 2024. godine pa do isplate,
- na iznos od 747,16 EUR od dana 16. srpnja 2024. godine pa do isplate,
- na iznos od 747,16 EUR od dana 16. kolovoza 2024. godine pa do isplate,
- na iznos od 726,78 EUR od dana 16. rujna 2024. godine pa do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, odnosno sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO), u roku od petnaest dana.
II. Nalaže se tuženiku GRAD VRGORAC, OIB: 81573770233, Tina Ujevića 8, Vrgorac, da naknadi tužiteljici GZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana u tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena u Dječjem vrtiću Pčelica Vrgorac (dalje u tekstu: Poslodavac), čiji je osnivač tuženik, na radnom mjestu odgojiteljice, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenom između tužiteljice i poslodavca dana 27. studenog 1998. godine (dalje u tekstu: Ugovor o radu). Grad Vrgorac, ovdje tuženik, je kao jedinica lokalne samouprave osnivač ustanove Dječji vrtić Pčelica Vrgorac te stoga temeljem odredbe čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama (NN 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019, 151/2022, dalje u tekstu: Zakon o ustanovama) solidarno i neograničeno odgovara za njene obaveze. Grad Vrgorac je status grada dobio izmjenama i dopunama Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj iz 1997. godine te je sukladno odredbama navedenog zakona današnji Grad Vrgorac pravni sljednik nekadašnje Općine Vrgorac. Sukladno čl. 7. Ugovora o radu, poslodavac se obvezao da će tužiteljici obračunati i isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću u visini sredstava odobrenih iz općinskog proračuna, Pravilnika o plaćama i Kolektivnog ugovora. Čl. 9. st. 3. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje u tekstu: ZOR) propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Tužiteljica je zaposlena na radnom mjestu odgojiteljice te se njena plaća ima obračunavati temeljem čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 10/1997, 107/2007, 94/20¸¸13, 98/2019, 57/2022, 101/2023, 145/2023, dalje u tekstu: Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju), kojim je određeno kako se na utvrđivanje i obračun plaća, naknada i drugih prihoda radnika dječjih vrtića, koji su u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske, primjenjuju propisi kojima se uređuju plaće, naknade i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu, ako su ti propisi povoljniji za radnike. Dana 01. ožujka 2024. godine stupila je na snagu Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/2024, dalje u tekstu: Uredba), kojom je određen način obračunavanja plaća u osnovnom školstvu u pogledu utvrđivanja i obračuna plaća, naknada i drugih prihoda, radi čega od dana stupanja na snagu navedene uredbe treba doći do primjene iste prilikom obračuna plaće ovdje tužiteljice. Međutim, unatoč gore navedenoj jasnoj normi kojom je propisan način obračuna plaće tužiteljice od dana 01. ožujka 2024. godine, tužiteljici nije od strane njenog poslodavca, čiji je osnivač tuženik, obračunata i isplaćena plaća temeljem Uredbe koja je na snazi od dana 01. ožujka 2024. godine, kojom se uređuju koeficijenti za obračun plaća radnika u osnovnom školstvu, koji se temeljem čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju primjenjuju na utvrđivanje i obračun plaća, naknada i drugih prihoda radnika dječjih vrtića, koji su u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske. Tužiteljica u prilogu tužbe dostavlja izračun razlike plaće na koji ostvaruje pravo temeljem čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju te čl. 12. st. 5. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, kojim je propisan osnovni koeficijent za radno mjesto odgajatelja u iznosu 2,01000. Dakle, tužiteljici je od ožujka 2024. godine, za mjesece ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz, umjesto temeljem osnovnog koeficijenta u iznosu 2,0100 te obračunskog koeficijenta u iznosu 2,28135, poslodavac obračunavao i isplaćivao plaću temeljem osnovnog koeficijenta za obračun plaće u iznosu 1,31500 te nastavno na to obračunskog koeficijenta u iznosu 1,49253, koji nisu u odnosu na tužitelju primjenjivi od stupanja na snagu Uredbe, zbog čega tužiteljici za mjesece ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2024. godine nije isplaćena plaća na koju ima pravo temeljem odredbe čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Tužiteljici je tek u rujnu 2024. godine isplaćena plaća na koju ostvaruje pravo temeljem zakona, prema novim koeficijentima sukladno čl. 12. st. 5. Uredbe. Uslijed navedenog, tužiteljici je u predmetnom razdoblju isplaćena plaća koja je za 4.406,52 EUR bruto niža od plaće na koju tužiteljica ima pravo temeljem čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju te čl. 12. st. 5. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, dakle Uredbe koja je na snazi od dana 01. ožujka 2024. godine. Za slučaj osporavanja visine tužbenog zahtjeva od strane tuženika, tužiteljica predlaže da se visina razlike plaće na koju tužiteljica ostvaruje pravo utvrdi izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem uz davanje naloga vještaku da pribavi potrebnu dokumentaciju za izračun. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu da prihvati tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja kao neosnovane, te se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog traženja tužiteljice, uz osudu tužiteljice na plaćanje troškova ovog postupka tuženiku. Prije svega ističe se prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika. Čl. 11. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj: 76/93 i dr. – dalje: ZU) koji se zakon ima primijeniti u konkretnom slučaju, propisano je da se pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno. U konkretnom slučaju se status tužitelja kao zaposlenika ustanove pod nazivom Dječji vrtić Pčelica Vrgorac, ima prosuđivati i s aspekta zasnivanja radnog odnosa po odredbama Zakona o radu. Tako i odredbe o zaštiti njegovih prava, isplate beriva iz radnog odnosa i dr. treba prosuđivati temeljem gornjih odredbi zakona. Prema tome, svoja prava tužitelj kao radnik može ostvarivati prema svom poslodavcu. Ustanova Dječji vrtić Pčelica IMA status pravne osobe i ista je poslodavac tužitelju. Tuženik Grad Vrgorac to nije bio, niti jest. Tuženik ima status osnivača. Prema tome tuženik nije u statusnom radno-pravnom odnosu s tužiteljem jer na to ne upućuje niti jedna odredba zakona koja se, ima primjenjivati na konkretan slučaj. Obzirom na iznijeto, tuženik drži da je neosnovano pozivanje tužiteljice na čl. 59. st. 2. Zakona o ustanova, jer ovaj tuženik i u ovome sporu, iz gore navedenih razloga, nije pasivno legitimiran prema zahtjevu tužiteljice, već eventualno prema trećima; Isto tako, nema niti jednog pravorijeka iz kojeg bi se moglo utvrditi da je dug ustanove utvrđen u odnosu na samu ustanovu, pa je podnošenje tužbe protiv tuženika zapravo pokušaj ostvarenja prava na novčano potraživanje, a ne na utvrđenu obvezu, o kojoj piše čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama! Tuženik spori kako osnov, tako i visinu tužbenog zahtjeva.
3. U podnesku od 17. siječnja 2025. tužiteljica ističe da je prigovor promašene pasivne legitimacije koji tuženik ističe u odgovoru na tužbu u cijelosti je neosnovan. Tuženik je osnivač ustanove koja je poslodavac tužiteljice te je tužiteljica ustala s tužbom protiv tuženika temeljem odredbe čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama (NN 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019, 151/2022, dalje u tekstu: Zakon o ustanovama), kojom je jasno propisano kako osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za obaveze ustanove. Stoga, u cijelosti su neosnovani navodi tuženika iz odgovora na tužbu kako isti nije pasivno legitimiran u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice, obzirom da je čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama jasno i nedvojbeno ustanovljena solidarna odgovornost ustanove i osnivača ustanove za obveze ustanove. Prema odredbi čl. 43. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Obzirom da solidarna odgovornost osnivača ustanove postoji u odnosu na sve vrste obveza ustanove, pravo je vjerovnika da izabere kojeg će od dužnika tužiti za solidarnu obvezu, zbog čega tuženik neosnovano prigovara u odgovoru na tužbu kako nije pasivno legitimiran u ovom sporu jer njegova pasivna legitimacija egzistira temeljem gore citirane odredbe Zakona o ustanovama. Navedeno nedvojbeno potvrđuje i sudska praksa te se primjer jedne takve presude dostavlja u privitku. Također, tužitelj na ovom mjestu ističe kako se tuženik u odgovoru na tužbu očituje u odnosu na činjenice koje uopće nisu sporne u predmetnom postupku. Nije sporno da je tužiteljica u radnom odnosu kod poslodavca Dječji vrtić Pčelica Vrgorac, nije sporno da se na radni odnos tužiteljice kod poslodavca primjenjuju odredbe Zakona o radu, nije sporno da poslodavac tužiteljice kao ustanova ima status pravne osobe te da je tuženik kao jedinica lokalne samouprave osnivač Dječjeg vrtića Pčelica Vrgorac, pri čemu tužiteljica napominje kako ništa od prethodno navedenog nije niti osporavala! Sve gore navedeno je nesporno te nije od nikakvog utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženika u odnosu na potraživanje tužiteljice u predmetnom postupku. Shodno svemu prethodno navedenom, tužiteljica smatra kako je tužbeni zahtjev osnovan te predlaže naslovnom sudu da usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu troška tužiteljici.
4. Izvedeni su dokazi uvidom u sve isprave priložene spisu, Ugovor o radu od dana 27. studenog 1998., Izvadak iz sudskog registra DV Pčelica Vrgorac, obračune plaća tužiteljice, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Jelena Ćurlica od 17. listopada 2025. i saslušanjem svjedoka ĆZ.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 4.406,52 EUR bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim, na ime razlike plaće na koju bi ostvarivala pravo temeljem čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju te čl. 12. st. 5. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, kojim je propisan osnovni koeficijent za radno mjesto odgajatelja u iznosu 2,01000, a za razdoblje ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2024., odnosno od 1. ožujka do 1. rujna 2024.
7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena u Dječjem vrtiću Pčelica Vrgorac, čiji je osnivač tuženik, na radnom mjestu odgojiteljice.
8. Iz Ugovora o radu od 27. studenog 1998. proizlazi da je isti sklopljen između Dječjeg vrtića "Pčelica" Vrgorac, kao poslodavca i VZ iz [adresa], kao zaposlenika. Zaposlenik ima kod poslodavca zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme na poslovima odgojiteljice
9. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, kao i osnov i visina tužbenog zahtjeva.
10. Prije svega je trebalo odlučiti o istaknutom prigovoru tuženika nedostatka pasivne legitimacije na strani ovog tuženika.
11. I tužiteljica i tuženik se u ovom postupku pozivaju na odredbe Zakona o ustanovama, čije odredbe različito tumače kada je u pitanju ovaj spor. Nije sporno da tužiteljica nije zaposlenica ovog tuženika. Kako je tužiteljica utužila tuženika koji je osnivač Dječjeg vrtića Pčelica u Vrgorcu, čija je ona zaposlenica, na konkretan slučaj se ne primjenjuju odredbe Zakona o radu, već odredbe Zakona o ustanovama.
12. Prema odredbi čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19, 151/22, dalje u tekstu: Zakon o ustanovama), osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za obaveze ustanove.
13. Po stavu ovog suda, tužiteljica je bila ovlaštena podnijeti tužbu kako protiv ovog tuženika tako i protiv Dječjeg vrtića Pčelica Vrgorac, čija je zaposlenica, kao i tužbu protiv i tuženika i Dječjeg vrtića, koji solidarno odgovaraju za obveze prema tužiteljici, pa tako i za isplatu plaće. S obzirom na to da osnivač solidarno i neograničeno odgovora za obveze ustanove, tako odgovara i za obveze ustanove prema svojim zaposlenicima. Stoga je neosnovan istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije, jer je i ovaj tuženik pasivno legitimiran za predmetnu tužbu.
14. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Jeleni Ćurlica. Vještaku je naloženo da utvrdi visinu razlike plaće u razdoblju od ožujka 2024. do kolovoza 2024. temeljem čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju te čl. 12. st. 5. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama koja je na snazi od 1. ožujka 2024.
15. Iz nalaza i mišljenja vještaka Jelene Ćurlica od 17. listopada 2025. proizlazi da je uvidom u obračunske liste naknade plaće tužiteljice GZ u razdoblju od 01. ožujka do 31. kolovoza 2024. poslodavac je obračunavao plaću po osnovnom koeficijentu od 1,315. Na temelju zadatka suda, dokumentacije koja joj je bila na raspolaganju i podataka navedenih u vještvu, mišljenja je da tužiteljici GZ pripada razlika plaće, uslijed različitog iznosa osnovnog koeficijenta, za razdoblje od 01.03.2024. godine do 31.08.2024. godine u ukupnom bruto iznosu od 4.406,520 EUR, a sve prema tabličnom prikazu prikazanom po mjesecima za navedeno razdoblje.
16. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka s obzirom na to da je isti potvrdio izračun kako je naznačen u samoj tužbi.
17. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, s obzirom na to da isto nije primjenjivo u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva na tuženika Grad Vrgorac, a sve zbog nepostojanja pravnog osnova po kojem bi tuženik odgovarao za utuženu dužnu obvezu.
18. Iz iskaza svjedoka ĆZ proizlazi da je zaposlen kao pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela Grada Vrgorca, a ujedno je i član upravnog vijeća Dječjeg vrtića u Vrgorcu. Prije svega je kazao da nije jasno zašto je tužiteljica tužbu podnijela protiv Grada Vrgorca, kad je ista zaposlenica vrtića koji joj isplaćuje plaću pa stoga smatra da Grad Vrgorac nije legitimiran za ovu tužbu. Sredstva za isplatu plaća zaposlenika Dječjeg vrtića se osiguravaju iz vlastitih sredstava vrtića te gradskog proračuna te donacija. Donesena je uredba koja je na snazi od 1. ožujka 2024. Grad je pregovarao sa Sindikatima o povećanju sredstava u proračunu za usklađivanje koeficijenata sukladno Uredbi. Postignut je dogovor između Sindikata i Grada Vrgorca da će proračunska sredstva za povećanje plaća biti osigurana od 1. rujna, koji dogovor je i ispoštovan. Za utuženo razdoblje Grad nije imao sredstava da prebaci sredstva za povećanje plaća, a niti je Vrtić to tražio. Ako su imali svojih vlastitih sredstava mogli su i povećati plaću. Nakon 1. rujna su plaće sukladno dogovoru isplaćivane po Uredbi Vlade dok su određena materijalna prava ukinuta zbog nedostatka sredstava jer se nije moglo isplatiti i jedno i drugo. Grad Vrgorac s tužiteljicom nije u nikakvom obvezno-pravnom odnosu jer je nesporno da ista ima ugovor o radu s Dječjim vrtićem Pčelica, Vrgorac. Nije mu poznato da bi tužitelja ikada podnosila pisani zahtjev za isplatu razlike plaće prema Dječjem vrtiću. Oni proračunska sredstva, a s obzirom da je Grad Vrgorac osnivač Dječjeg vrtića, plaćaju isključivo na račun Vrtića. Tužiteljici je u utuženom razdoblju uredno isplaćivana plaća sve po zakonu jer su uredno sredstva prebacivali na račun Dječjeg vrtića.
19. Iako iz iskaza svjedoka ĆZ proizlazi kako je, bez obzira na Uredbu koja je stupila na snagu 1. ožujka 2024., na koju se tužiteljica poziva u tužbi, tuženik pregovarao sa sindikatima te je postignut dogovor da će proračunska sredstva za povećanje plaća biti osigurana od 1. rujna 2024., koji dogovor i da je ispoštovan, tuženik ne dostavlja u spis dokaz o tom postignutom dogovoru. Kraj nesporne činjenice da se plaće prema spomenutoj Uredbi isplaćuju za razdoblje od 1. rujna 2024. pa za ubuduće, obveza je ovog tuženika (kao što bi to bila i obveza poslodavca tužiteljice) isplatiti tužiteljici za utuženo razdoblje razliku između isplaćene joj plaće te plaće koja joj je trebala biti isplaćena, odnosno koja joj se isplaćuje za razdoblje od 1. rujna 2024. pa ubuduće.
20. Stranke nisu imali posebnih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Jelene Ćurlica, koja je nalaz i mišljenje dala upravo prema gore navedenoj Uredbi koja je na snazi od 1. ožujka 2024, s tim da tuženik i dalje smatra da ne postoji pravni osnov za predmetnu tužbu pa tako niti za ovakvu visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.
21. Slijedom navedenog, trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice jer je ovaj tuženik pasivno legitimiran, a tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka jelene Ćurlica, kojega ovaj sud prihvaća.
22. Tužiteljici pripadaju i zatezne kamate od dospijeća svake mjesečne plaće pa do isplate.
23. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), a tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na tri (3) ročišta u iznosu od po 200,00 eura, trošak jednog obrazloženog podneska u iznosu od 200,00 eura, sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika, uvećano za 25 % PDV-a, u iznosu od 1.250,00 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 350.00, eura, odnosno tužiteljici je priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.600,00 eura.
24. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Metković, 12. veljače 2026.
S u t k i n j a :
Rajka Ćubela
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku petnaest (15) dana. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. ZPP-a).
DNA:
1. Odvjetničko društvo Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba
2. Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu