REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1334/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Ždravac, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ZRINJEVAC, [adresa], OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ester, odvjetnik iz Zagreba, II Loparska ulica broj 2, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te presude javno objavljene dana 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 30.07.2024. godine, KLASA: 114-02/24-01/144, URBROJ: 01-10-24-03 kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ZRINJEVAC sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, kao poslodavac, tužitelju HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radniku, otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 30.03.2023. godine.

Utvrđuje se da radni odnos tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ZRINJEVAC sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987 koji je zasnovan na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 30.03.2023. godine nije prestao, odnosno da kontinuirano traje i da je još uvijek u tijeku.

Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ZRINJEVAC sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987 vratiti tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad i to na radno mjesto za koje je sklopljen ugovor o radu od dana 30.03.2023. godine ili na drugo odgovarajuće radno mjesto u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate „.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da mu je dana 06.08.2024. godine dostavljena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 30.07.2024. godine, KLASA: 114-02/24-01/114, URBROJ: 01-10-24-03, a kojom je tuženik kao poslodavac otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen s tužiteljem dana 30.03.2023. godine za radno mjesto Voditelj Tima III, izvanrednim otkazom. Tužitelj je protiv iste dana 21.08.2024. godine podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kojim je predmetnu odluku u cijelosti osporio te je zatražio od tuženika staviti istu odluku izvan snage i vratiti tužitelja na radno mjesto, a na koji zahtjev tuženik nije odgovorio. Tužitelj osporava navedenu odluku u cijelosti, poriče da bi počinio povrede koje mu se stavljaju na teret, a sve iz razloga koje detaljno opisuje u tužbi. Ističe prigovore nezakonitog savjetovanja sa sindikatima, nepravilnost sastava odluke o otkazu, nedostatak upute o pravnom lijeku, te diskriminatorno postupanje u odnosu na tužitelja i stavljanje istoga u nepovoljniji položaj od drugih radnika. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te navodi da je za donošenje osporavane odluke imao osnovane razloge koji su mjerodavni za odlučivanje u predmetnom sporu., iz razloga što je tužitelj tijekom radnog vremena, zlorabeći svoj položaj, upućivao radnike tuženika na rad u dvorište privatne osobe i to sa službenom opremom i uniformama, dakle na trošak tuženika, što sam priznaje.Tužitelj je time postupio protivno zakonskoj zabrani natjecanja, jer je bez odobrenja za svoju korist sklopio posao iz djelatnosti tuženika, što također priznaje. Time je zlouporabom svog položaja i kršenjem zakonske zabrane natjecanja počinio tešku povredu radne obveze (što priznaje) i time financijski oštetio tuženika i nepovratno narušio odnos povjerenja, a kako to sve detaljno opisuje u odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30.7.2024., Zahtjev za zaštitu prava od 21.8.2024. uz potvrdu o primitku i povratnicu, Potvrdu od 19.8.2024., Očitovanje radnika podružnice Zrinjevac, HI od 23.7.2024., očitovanje radnika II, očitovanje radnika ĆI, radno vrijeme i obračunske liste za radnika II i ĆI i tužitelja HI, Pravilnik o radu zagrebačkog holdinga d.o.o. iz lipnja 2023., Izvadak iz obrtnog registra, Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 26.3.2024., Etički kodeks od 24.11.2010., Nalog za prekovremeni rad, Operativni plan izvođenja radova, Građevni dnevnik, email AIO sindikatu, Očitovanje radnice TI, Potvrda MUP-a od 27.6.2024., saslušao je svjedoke ĆI, II, PI, RI, AIO, FI te tužitelja.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelju otkazan ugovor o radu odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 30.07.2024. godine, a kojom je tuženik kao poslodavac otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen s tužiteljem dana 30.03.2023. godine za radno mjesto Voditelj Tima III, da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava u prekluzivnom roku, na koji tuženik nije odgovorio.

6. Sporno je između stranaka da li je tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz.

7. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je proveo dokaze uvidom u dostavljenu dokumentaciju te saslušao svjedoke i tužitelja kao stranku.

8. Uvidom u Odluku o otkazu Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 30.07.2024. godine, KLASA: 114-02/24-01/114, URBROJ: 01-10-24-03, a utvrđeno je da se ista donosi zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

U obrazloženju navedene odluke je navedeno da je poslodavac dana 15.srpnja 2024. zaprimio prijavu u kojoj se ukazuje na moguća nezakonita postupanja tužitelja na način da je isti kao Voditelj Tima III RJ Novi Zagreb istok upućivao radnike kojima je nadređen van gradske četvrti za koju je zadužen ( u naselje Lašćina) odnosno dodjeljivao zadatke koji nisu predviđeni operativnim poslovima gradske četvrti Novi Zagreb istok.

Po zaprimljenoj prijavi poslodavac je ispitao radnike ŠI i MI, a koji su u svojem očitovanju naveli kako su tjedan dana i to od 09. srpnja 2024. godine, uključujući i subotu 13. srpnja 2024. godine, za koju im je isplaćen i prekovremeni rad, po nalogu nadređenog HI upućeni da obavljaju poslove krčenja raslinja oko kuće i zemljište nepoznate osobe na području Lašćine, a na koju lokaciju ih je imenovani HI svaki dan i vozio.U odnosu na očitovanje tužitelja odnosno iznošenju obrane na okolnosti za koje ga se tereti od dana 23. srpnja 2024. godine u Sektoru za upravljanje ljudskim potencijalima radnik HI priznaje upućivanje radnika na rad na lokaciju na Lašćini na poslove krčenja zemljišta, navodi da je radnike uputio na rad po pozivu poznanika, starijeg gospodina te pritom navodi kako je propustio radnicima upisati godišnji odmor za navedene dane kako je prethodno dogovorio. Iz svega navedenog je poslodavac nesporno utvrdio kako je radnik HI u evidenciji radnog vremena prikazivao da su radnici obavljali poslove iz redovne djelatnosti poslodavca , dok su radnici zapravo upućeni obavljati poslove krčenja raslinja za privatnu osobu, poznanika radnika HI na području naselja Lašćina (Maksimir) pa da zbog toga poslodavac osnovano sumnja kako je HI iskoristivši vlastitu poziciju voditelja tima imenovane radnike upućivao na obavljanje poslova u vlastito ime i za vlastiti račun, sve za vrijeme trajanja radnog vremena radnika, dakle na štetu poslodavca, a čime je počinio štetu poslodavcu evidentirajući radnicima radno vrijeme – redovan rad, kao da su obavljali poslove za koje su sklopili ugovor o radu za poslodavca , a radnicima je poslodavac bio u obvezi isplatiti plaću. Nadalje se u bitnom navodi da je tim radnicima lažno naložio te lažno evidentirao prekovremeni rad i na taj način dodatno financijski oštetio poslodavca, te da im je na korištenje dao tehničku opremu poslodavca a sve da sebi osigura kakvu financijsku naknadu. Iz svega navedenog poslodavac opravdano sumnja da je postupanje radnika bilo usmjereno na stjecanje odgovarajuće protupravne imovinske koristi radnika pa da smatra da je time tužitelj povrijedio opće obveze iz radnog odnosa koje proizlaze iz odredaba članka 111. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., a kojima je propisano da je radnik dužan poslove i radne zadatke utvrđene opisom poslova radnog mjesta obavljati savjesno i stručno u skladu s pravilima struke i obvezujućim propisima te ne zloupotrebljavati i ne prekoračivati dana ovlaštenja, te da je počinio je osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih je poslodavac izgubio povjerenje u radnika slijedom čega uvažavajući sve okolnosti poslodavac smatra da nastavak radnog odnosa više nije moguć.

9. U pogledu prigovora tužitelja da savjetovanje nije provedeno sud je iz dokumentacije u spisu i to maila od 24.srpanja 2024. upućenog Sindikatu ZGH radi savjetovanja te iskaza saslušanog svjedoka FI, te AIO utvrđeno je da je savjetovanje provedeno sukladno odredbama članka 150. Zakona o radu i članka 154. KU, jer je poslodavac prije donošenja odluke o otkazu uputio poziv Sindikatu na očitovanje. Utvrđeno je da je savjetovanje provedeno, što je utvrđeno iskazom svjedoka FI koji je u svom iskazu potvrdio da su dobili nacrt odluke o otkazu u kojoj je pisalo da je tužitelj priznao počinjenje povrede koja mu stavlja na teret, iako sama izjava odnosno obrana tužitelja nije bila priložena nisu imali daljih pitanja niti su tražili dostavu dokumentacije jer je priznanje tužitelja bilo dovoljno za savjetovanja. Također navodi da je u vrijeme otkaza tužitelj bio član sindikata koji ih nije kontaktirao u svezi savjetovanja. Njegov iskaz je u suglasju sa dokumentacijom u spisu i iskazom AIO da se Sindikat nije očitovao u pogledu namjeravane odluke i nije tražio dodatnu dokumentaciju. i sud je prihvatio isti u cijelosti. Slijedom navedeno prigovor tužitelja u pogledu savjetovanja nije osnovan.

10. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka te uvida u dokumentaciju u spisu.

11. U očitovanju radnika II od 19.07.2024. navedeni iskazuje da je tužitelj kao šef poslao na rad na Lašćinu, njega i DI, da su tamo krčili nečiju kuću i zemljište od utorka 09.07.2024. uključujući i subotu.

12. U očitovanju MI od 19.07.2024. proizlazi da ih je tužitelj povremeno slao i u druge gradske četvrti, a na Lašćini su radili po njegovom nalogu od 09.07.2024 uključujući i subotu na krčenju kuće i zemljišta, a šef ih je vozio na lokaciju i vratio nazad.

13. Uvidom u očitovanje tužitelja od 23.07.2024. u bitnom proizlazi da je tužitelj napravio previd jer je radnike ĆI i ŠI nagradio dodatnim poslom za koji su bili dodatno plaćeni, a da im nije otvorio godišnji odmor kako su se dogovorili. Poriče da bi imao ikakvu korist od toga, a priznaje da je kriv što im nije otvorio godišnji odmor, a sve opravdava stresom pod kojim se nalazio jer je bio izložen verbalnom napadu i zastrašivanju od nepoznatog muškarca , te da mu je razbijen privatni automobil, a pretpostavlja da je sve to povezano sa prijavom za neprofesionalnost i manjkavost u radu kooperanata, a na što je ukazivao.

14. U svom iskazu svjedoci ĆI i ŠI osporavaju navode iz izjava, iako ne spore da su ih potpisali, ali osporavaju sadržaj istih, opravdavajući navedeno bojaznima da će dobiti otkaz.

15. Sud nije prihvatio njihove iskaze, već ih je ocijenio kao pomoć tužitelju za postizanje uspjeha u sporu. Valja istaknuti da sud ne može prihvatiti takve iskaze koji su u suprotnosti sa izjavama koje su dali poslodavcu, a koje opravdavaju strahom od otkaza. Svjedoci su u svojim iskazima pokušali opravdati postupanje tužitelja, a sud ih je ocijenio kao neistinite u pogledu davanja naloga.

Naime, bilo bi logično da radnici imaju odluku o korištenju godišnjeg odmora, pa u tom slučaju ne moraju misliti da li su ili nisu na godišnjem odmoru. Još je neuobičajeno da ih za vrijeme radnog vremena tužitelja, koji nije na godišnjem odmoru, vozi do privatne kuće gdje imaju obaviti rad.

16. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja koji pokušava otkaz prikazati kao diskriminatorno obzirom na njegove godine i političke stavove, a naročito zbog političke angažiranosti u stranici SDP-a, da je to bio predmet poruge ,a naročito je to eskaliralo nakon što se javio za voditelja podružnice prije šest godina, jer da je bilo rečeno da što se ima javljati za takvo radno mjesto, obzirom na starosnu dob, iako je u konačnici za voditelja izabran radnik koji je i stariji od njega.

17. U tom dijelu sud nije prihvatio kao vjerojatno da bi se odluka temeljila na diskriminatornom postupanju, tim više što je tužitelj nesmetano radio sve te godine, nije prijavljivao bilo kakvo neželjeno ponašanje, pa su navodi izneseni u tom pogledu ocjenjeni kao pokušaj osporavanja odluke o otkazu.

18. U odnosu na opravdavanje tužitelja da nije bio koncentriran na rad zbog verbalnih napada i napada na njegovo vozilo, valja istaknuti da sud u donošenju odluke opravdanosti otkaza ispituje činjenice koje su dovele do odluke o otkazu, a ne može u obzir uzimati eventualne pogreške radnika. Poslodavac je taj koji odlučuje da li će povredu radne obveze opravdati ili će dati otkaz, a sud samo utvrđuje da li je povreda takve težine da opravdava odluku o otkazu.

19. Imajući u vidu da je tužitelj priznao da nije prijavio godišnje odmore za radnike, da su se oni vodili kao da su na poslu za vrijeme radnog tjedna, ali da su radili u subotu prekovremeno jer je postojala potreba, valja istaknuti da sud nije prihvatio istinitim navode tužitelja, jer je iskaz isključivo usmjeren na postizanje uspjeha u sporu, tim više da je nelogično da je baš te radnike zvao da dođu raditi prekovremeno u subotu, iako su navodno bili na godišnjem odmoru cijeli tjedan. Iskaz je ocijenjen kao neistinit, nelogičan, neživotan te usmjeren isključivo na postizanje uspjeha u sporu.

20. Iskaze svih ostalih svjedoka je sud u cijelosti prihvatio, obzirom da su svjedoci PI, AIO suglasno iskazivali da su postupali temeljem anonimne dojave koja se odnosila na tužitelja i radnike ĆI i ŠI, da su radnici priznali navode iz prijave, kao i tužitelj u svojoj obrani, a svjedok RI je iskazivao postupak provođenja interne istrage radi utvrđivanja svih činjenica, a u kojoj istrazi su saslušali navedene radnike.

21. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a stavkom 2. tog članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

22. Izvanredni otkaz ugovora o radu je najteža mjera koja se može izreći radniku i u svojoj biti namijenjena je za najteže slučajeve kršenja obveza iz radnog odnosa, a pri tome valja voditi računa o interesima zbog kojih radni odnos više nije moguć, odnosno da li je upravo ta mjera jedino moguća za sankcioniranje povreda iz radnog odnosa i da se na drugi način ne mogu riješiti problemi u odnosu poslodavca i zaposlenika.

23. Na temelju provedenog dokaznog postupka, iz razloga koji su naprijed obrazloženi, sud je zauzeo stav da tužitelj svojim ponašanjem počinio takve povrede koje opravdavaju donošenje najteže mjere o prestanku radnog odnosa.

24. Valja istaknuti da je za opravdanost odluke o otkazu dovoljno da sud utvrdi da je radnik počinio jednu od povreda koje mu se stavljaju na teret, pa je tako u ovom postupku nesporno utvrđeno da je tužiteljevo postupanje kao voditelja tima III kada je radnike uputio na rad na druge lokacije van područja djelovanja društva tuženika, za vrijeme radnog vremena radnika, te da ih je pri tome i osobno vozio na tu lokaciju, i to za vrijeme svog radnog vremena, samo po sebi predstavlja tešku povredu iz radnog odnosa obzirom da se svi radnici, a pogotovo radnici koje obnašaju voditeljske pozicije, moraju brinuti da rade sukladno preuzetim obvezama iz radnog odnosa temeljem ugovora o radu, zakona i pravilnicima poslodavca, a naročito da štite ugled i financijsko poslovanje poslodavca. Tako je nedopustivo obavljanje poslova izvan radnog vremena, a iz djelatnosti poslodavčevog poslovanja, osim ako ne postoji izričito odobrenje, a koje u konkretnom slučaju ne postoji, nedopustivo je i predstavlja tešku zlouporabu ovlasti radnog mjesta.

Sama činjenica da su radnici poslove svog radnog mjesta obavljali za treću osobu, za vrijeme radnog vremena, neovisno da li su pri tome koristili sredstva poslodavca, a sve po uputi naređene osobe, ovdje tužitelja, predstavlja tako tešku povredu da nastavak radnog odnosa među strankama nije moguć, neovisno da li je nastala materijalna šteta za poslodavca. Pri tome valja istaknuti da je utvrđeno u postupku da je takvim postupanjem tužitelj nanio materijalnu štetu poslodavcu, kako je to i opisano u odluci o otkazu.

25. Slijedom navedenog je utvrđeno da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz.

26. Činjenica da otkaz ne sadrži uputu o pravnom lijeku ne čini istu nedopuštenom, jer za tužitelja nisu nastupile posljedice, obzirom da je podnio zahtjev za zaštitu prava i tužbu u zakonskim rokovima.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika i odmjeren je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake parnične radnje.

Tuženiku je sukladno Tbr. 7/2 priznat trošak postupka u vidu jednokratne nagrade u visini 250 bodova (uključene četiri radnje: odgovor na tužbu, pripremno ročište 9.4.2025., ročišta za glavnu raspravu 2.7.2025. i 7.10.2025.), pristup na ročište od 13.11.2025. i 26.1.2026. za svako ročište po 50 bodova (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), ukupno 350 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 700,00 eura, na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a u iznosu od 175,00 eura, sveukupno 875,00 eura.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. veljače 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku