Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-452/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-optuženog ZN i II-optuženog ŠN zbog kaznenog djela iz članku 244.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19. i 84/21 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-1071/2022-30 od 7. travnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Anice Dumančić, a u odsutnosti I-optuženog ZN, branitelja I-optuženika Berislava Pavišića, odvjetnika u Rijeci, II-optuženog ŠN i branitelja II-optuženika Mirne Škerl, odvjetnice u Rijeci,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe I-optuženog ZN i II-optuženog ŠN kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci I-okrivljeni ZN i II-okrivljeni ŠN proglašeni su krivima za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – nedozvoljenim posjedovanjem bezgotovinskog instrumenta plaćanja opisano i kažnjivo po članku 244.a KZ/11.
1.1. Temeljem čl. 244.a KZ/11 I. okrivljenom ZN izrečena je kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11 I. okrivljenom ZN izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko 1.okrivljeni ZN ne počini novo kazneno djelo u roku od dvije (1) godine.
1.2. Temeljem čl. 244.a KZ/11 2.okrivljenom ŠN izrečena je kazna zatvora u trajanju od četiri (4) mjeseca.
1.3. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br.152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 139/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) I. okrivljeni ZN i II. okrivljeni ŠN su dužni solidarno naknaditi imovinsko pravni zahtjev oštećeniku Ministarstvu unutrašnjih poslova PU Varaždinska u iznosu od 356,76 eur (tristopedesetšest eura i sedamdesetšest centi)
1.4. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od I. okrivljenika ZN se oduzima jedan ENC uređaj ser. br. [serijski broj] oduzet od I. okrivljenika ZN potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU PG Sektor kriminalističke policije, Kriminalno obavještajna služba ser. br. [serijski broj] koji će se po pravomoćnosti presude dostaviti nadležnom tijelu policije.
1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 I. okrivljeni ZN i II. okrivljeni ŠN dužni su naknaditi troškove ovog kaznenog postupka u visini paušala od 200,00 eura (dvjesto eura) svaki te solidarno putne troškove za svjedoke ABC 30,52 eura (trideseteura i pedesetdva centa), svjedoka LN 22,00 eura (dvadesetdva eura), svjedok AN 25,96 (dvadesetpeteura devedesetšest centi)
2. Protiv presude žalbu je podnio I-optuženi ZN po branitelju Berislavu Pavišiću, odvjetniku u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže žalbu optuženika prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti na način da se žalitelja oslobodi od optužbe, podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.
2.1. Žalbu protiv presude podnio je i II-optuženi ŠN po branitelju Mirni Škerl, odvjetnici u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom žalbu optuženika prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti na način da se žalitelja oslobodi od optužbe, podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, I-optuženi ZN, branitelj I-optuženika Berislav Pavišić, odvjetnik u Rijeci, II-optuženi ŠN, branitelj II-optuženika Mirna Škerl, odvjetnica u Rijeci.
4.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda nisu pristupili I-optuženi ZN, branitelj I-optuženika Berislav Pavišić, odvjetnik u Rijeci, II-optuženi ŠN, branitelj II-optuženika Mirna Škerl, odvjetnica u Rijeci, te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.
4.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbi I-optuženog ZN i II-optuženog ŠN, koje je izložio sudac izvjestitelj.
5. Žalbe nisu osnovane.
U odnosu na žalbe I-optuženog ZN i II-optuženog ŠN zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka
6. I-optuženi ZN i II-optuženi ŠN pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatraju da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Navedenu bitnu povredu obrazlažu time što žalbom upiru da prvostupanjski sud nije dao razloge o tome što ENC uopće znači, je li ENC bezgotovinsko sredstvo plaćanja. Nadalje smatraju (I-optuženi ZN) da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jesu li I-optuženi ZN i II-optuženi ŠN supočinitelji s obzirom da su se predmetnim vozilom osim optuženika koristili i drugi članovi obitelji, te su izostali razlozi u pobijanoj presudi da su optuženici bili svjesni da ENC uređaj nije njihovo vlasništvo kada su vozilo kupili na dražbi od ovlaštenog prodavatelja.
6.1. Suprotno žalbenim navodima I-optuženog ZN i II-optuženog ŠN prvostupanjski sud je pozorno cijenio izvedene dokaze, u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela te razloge kojima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja. Naime, poznata je činjenica da je uređaj ENC elektronička naplata cestarine dugi niz godina u Republici Hrvatskoj koja se sastoji u beskontaktnoj metodi plaćanja cestarine bez posredovanja blagajnika. Nastavno navedenom, člankom 87. stavak 31. KZ/11 definiran je pojam bezgotovinskog instrumenta plaćanja. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da su između ostalog bezgotovinski instrumenti plaćanja pokretna stvar koji nositelju ili korisniku omogućuju samostalno ili u vezi s postupkom prijenos novca odnosno novčane vrijednosti kao što je to slučaj kod uređaja ENC-a. Neosnovano u žalbi upire I-optuženi ZN da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama da je s II-optuženim ĆN bio supočinitelj. Navedeno iz razloga jer je prvostupanjski sud o navedenoj odlučnoj činjenici dao razloge u obrazloženju pobijane presude pod točkom 32.
U odnosu na žalbe I-optuženog ZN i II-optuženog ŠN zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja
7. U žalbama I-optuženi ZN i II-optuženi ŠN ističu žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedenu žalbenu osnovu obrazlažu time što smatraju da je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su se u radnjama optuženika stekli elementi bića navedenog kaznenog djela. U žalbi ponavljaju navode obrane, prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daju ocjenu izvedenih dokaza te predlažu time drukčiju ocjenu izvedenih dokaza. Navedeno obrazlažu postupanjem oštećenika koji je iskazao nemar jer je mogao na krajnje jednostavan način isključiti uređaj ENC putem elektroničke pošte slanjem obrasca u Hrvatske autoceste, pozvati optuženike na povrat ENC uređaja. U žalbama naglašavaju da je ENC uređaj bio unutar vozila koje je kupljeno na javnoj dražbi na kojoj se prije licitiranja vozilo moglo pregledati samo izvana, ne zna se što je u unutrašnjosti vozila, naknadni prigovori i reklamacije su isključeni. Vozilo je kupljeno na zakonit način, u vozilu su zatečeni predmeti koji su trebali biti uklonjeni, a naknadne reklamacije nisu dozvoljene te je stoga nastavljeno korištenje vozila sa ENC uređajem.
7.1. Suprotno žalbenim navodima I-optuženog ZN i II-optuženog ŠN nakon pozorne ocjene obrana I-optuženog ZN i II-optuženog ŠN koji poriču počinjenje kaznenog djela, iz iskaza ispitanih svjedoka, analize isprava koje prileže spisu, analizirajući sve izvedene dokaze posebno i u međusobnoj vezi, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno i na zakonit način utvrdio da su I-optuženi ZN i II-optuženi ŠN počinili kazneno djelo opisano u izreci presude. Da je tome tako pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su optuženici predmetni uređaj ENC zatekli u vozilu, nakon kupovine vozila na javnoj dražbi, znali su da je predmetno vozilo bilo u vlasništvu MUP-a RH s obzirom da su zbog propusta oštećenika u predmetnom vozilu ostali i drugi uređaji koji nisu prije javne dražbe uklonjeni. I-optuženi ZN i II-optuženi ŠN bili su svjesni da bezgotovinski instrument plaćanja uređaj ENC koriste protupravno, da predmetni uređaj nije sastavni dio vozila, te su se s navedenim koristili prilikom naplate cestarine u 63 navrata i to u više vozila te na taj način pribavili sebi protupravnu imovinsku korist u iznosu od 356,76 eura. Stoga je pravilno prvostupanjski sud I- optuženog ZN i II-optuženog ŠN proglasio krivima za počinjenje kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja bezgotovinskog instrumenta plaćanje iz članka 244.a KZ/11 pri čemu su optuženici postupali na temelju zajedničke odluke, obojica optuženika sudjelovala u počinjenju, dakle bili su supočinitelji, postupali su sa izravnom namjerom svjesni da predmetni uređaj ENC nije sastavni dio vozila te su ga protupravno prisvojili, što su i htjeli s ciljem pribavljanja naprijed navedene imovinske koristi.
U odnosu na žalbe I-optuženog ZN i II-optuženog ŠN zbog povrede Kaznenog zakona
8. Navedenu povredu Kaznenog zakona obrazlažu time što smatraju da je izostala namjera na strani optuženika. Navedeno iz razloga jer je I-optuženi ZN bio kupac te vlasnik vozila, vozilo je prije prodaje pregledano od strane servisa MUP-a, ostala je ugrađena policijska oprema. Stoga smatraju da nema namjere za učin kaznenog djela.
8.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika takvi žalbeni navodi nemaju uporišta u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavljaju prijedlog usmjeren na drukčiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u vezi sugeriranja drukčijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenog kaznenog djela. Pri tome je za naglasiti da se Kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje utvrdi prvostupanjski sud a ne na ono na koje žalitelji smatraju da je trebalo biti utvrđeno.
9. S obzirom da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona podnesena u korist optuženika shodno članku 478. ZKP/08 u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na I-optuženog ZN i kazni u odnosu na II-optuženog ŠN ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u navedenom dijelu.
9.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i težine kaznene sankcije I-optuženom ZN cijenio olakotne okolnosti: dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da je osoba starije životne dobi te odsutnost otegotnih okolnosti te unutar granica propisane kazne za kazneno djelo iz članka 244.a KZ/11 osudio na kaznu zatvora od šest mjeseci te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osuda tako što se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ako I- optuženi ZN u vrijeme provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 može ostvariti kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci bez njezinog izvršenja dakle izricanjem uvjetne osude s vremenom provjeravanja od jedne godine. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne je dostatna da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženi počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. KZ/11).
9.2. Pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na II-optuženog ŠN utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti na strani II optuženog ŠN: otac jednog djeteta kao i otegotnu okolnost raniju osuđivanost II-optuženog ŠN prema izvodu iz kaznene evidencije (list 149 spisa) za istovrsna i druga kaznena djela te unutar propisane kazne za kazneno djelo iz članka 244.a KZ/11 II-optuženog ŠN osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca. Međutim, ocjenjujući dokaze koji su od značaja za utvrđivanje visine i vrste kazne ovaj drugostupanjski sud utvrdio je prema podacima spisa da je terećeno kazneno djelo počinjeno prije skoro četiri godine. S obzirom na iznimnost kratkotrajne kazne zatvora u trajanju do šest mjeseci (članak 45. stavak 1. KZ/11) pravilno je prvostupanjski su ocijenio da s obzirom na raniju osuđivanost II optuženog ŠN te sve okolnosti počinjenja kaznenog djela samo ovakovom bezuvjetnom kratkotrajnom kaznom zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 može ostvariti bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od četiri mjeseca. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne je dostatna da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženi počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. KZ/11).
10. Slijedom navedenog, žalbe optuženika nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08 te odlučiti kao u izreci.
Osijek, 12. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
