Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-487/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog PL zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-191/2024-29 od 8. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog PL kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu optuženi UL proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – krađom - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22, dalje u tekstu: KZ/11).
1.1. Okrivljeni UL, osnovom čl. 228. st. 1. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08, okrivljeni UL se oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 6. i 7. ZKP/08 i to troška paušala, te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, koji padaju na teret proračuna.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi UL putem branitelja Domagoja Štefana, odvjetnika u Čakovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže županijskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i okrivljenika osloboditi kaznenopravne odgovornosti za predmetno kazneno djelo. Podredno, predlaže se županijskom sudu preinačiti odluku o kazni na način da izrekne blažu kaznu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba nije osnovana.
6.Optuženi UL žalbom putem branitelja uvodno pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. U obrazloženju žalbe optuženi UL ne obrazlaže navedeni žalbeni navod.
6.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženog povrijeđen Kazneni zakon.
7. Optuženi UL žali se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu optuženi UL upire na iskaze ispitanih svjedoka GL, ŠL koji su zajedno sa optuženim radili na čišćenju parcele po nalogu oštećenog JL. Naglašava u žalbi kako oštećeni ispitan u svojstvu svjedoka nije iskazao da se predmetni elektromotor ne smije odnijeti kao otpad. Nastavno navedenom, smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kada je činjenicu da je optuženi UL platio oštećenom 1.000,00 eura na ime štete cijenio kao priznanje već se navedeno treba tumačiti kao iskazana odgovornost za nesporazum glede predmetnog elektromotora. Glede žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže.
7.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog PL prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te na temelju izvedenih dokaza izveo valjane zaključke koje o svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi. Naime, optuženi UL u žalbi ponavlja navode obrane iznesene na raspravi, daje svoju ocjenu izvedenih dokaza u suštini tražeći njihovu preocjenu na način kako bi to odgovaralo probicima njegove obrane. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenika ispitanog u svojstvu svjedoka JL čiji je iskaz jasan i dosljedan tijekom postupka da je jasno i nedvosmisleno prilikom davanja uputa za rad optuženom PL, GL i AL koji su došli raditi na čišćenju njegove parcele rekao koje stvari trebaju odnijeti kao otpad i pri tome izričito naglasio da predmetni elektromotor ne smiju dirati. Da je tome tako pravilno je utvrdio i zaključio prvostupanjski sud na temelju obrane optuženog PL dane prilikom prvog ispitivanja koji navedeno ne osporava, a kasnije tijekom rasprave mijenja obranu kao i ispitani svjedoci GL i DL. Povezujući obranu optuženog PL, iskaz ispitanog oštećenog JL u svojstvu svjedoka, svjedoka ŠL koji se na raspravi prisjetio svog ranijeg iskaza te iskazao da je njegov prvotni iskaz točan i činjenicu da je optuženi UL platio štetu u iznosu od 1.000,00 eura oštećeniku pod prijetnjom kaznenog progona pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženi UL počinio kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 s obzirom da su se u radnjama optuženog stekli objektivni i subjektivni elementi bića navedenog kaznenog djela, te je postupao sa izravnom namjerom. Naime, optuženi UL bio je svjestan da je predmetni elektromotor u vlasništvu oštećenog JL (tuđa pokretna stvar) te ga je oduzeo s ciljem da je protupravno prisvoji.
7.2. Stoga nije osnovana žalba optuženog PL zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice u odnosu na inkriminirano kazneno djelo te o navedenom dao jasne, argumentirane razloge koje prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Naime, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi u smislu članka 470. stavak 2. ZKP/08 da je činjenično stanje glede pravilnosti dovedeno u sumnju kao i u odnosu na pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica koje prihvaća ovaj drugostupanjski sud.
8. Optuženi UL pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona smatra da optuženi nije postupao sa namjerom da protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar, odmah je nadoknadio štetu oštećeniku. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećena kaznena djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju optuženog PL sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11. opisane u izreci pobijane presude.
9. Optuženi UL žali se zbog odluke o kazni. Navedenu žalbeni osnovu obrazlaže time što smatra da je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu optuženom te da prilikom odmjere vrste i visine kazne nije cijenio činjenicu da je optuženi naknadio štetu oštećenom.
9.1.Suprotno žalbenim navodima optuženog PL prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti (nezaposlen, korisnik socijalne pomoći, otac jednog djeteta o kojem skrbi, nadoknadio štetu oštećeniku), kao i otegotnu okolnost da je optuženi UL specijalni povratnik osuđivan za kaznena djela protiv imovine. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije (list 41 spisa) optuženi UL u dva navrata osuđivan je zbog kaznenih djela protiv imovine. Stoga je pravilno prvostupanjski sud polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera), društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela za koje je proglašen krivim a u okviru granica propisane kazne za kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 pravilno optuženog PL osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Pravilno prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 može ostvariti kaznom zatvora u trajanju od deset mjeseci. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne je dostatna da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženi počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. KZ/11).
10. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavak 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 12. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
