Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1196/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PA, zbog prekršaja iz članka 286. stavak 4. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22) i članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/15, 42/20, 144/20 i 114/22), rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave sisačko-moslavačke Policijske postaje Kutina, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, broj: Pp-60/2026-5 od 19. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se žalba tužitelja Policijske uprave sisačko-moslavačke Policijske postaje Kutina, kao osnovana i preinačuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, tako da se na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) od okrivljenika PA trajno oduzima privremeno oduzeto vozilo marke „BMW“, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], vlasništvo KA, privremeno oduzeto Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] od 18. siječnja 2026. i isto postaje vlasništvo Republike Hrvatske, te se na temelju odredbe članka 138. i 139. Prekršajnog zakona okrivljeniku PA određuje plaćanje stvarnog troška postupka koji se odnosi na izmještanje navedenog vozila u iznosu od 61,70 (šezdesetjedaneuroisedamdeesetcenti) eura, koji je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, u korist Državnog proračuna RH, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik PA proglašen je krivim zbog djela prekršaja članka 286. stavak 4. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisanih u izreci i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura i kaznom zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana. U izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika u trajanju od 15 (petnaest) dana te mu je preostalo za izdržati 15 (petnaest) dana zatvora. U odnosu na prekršaj iz članka 163. stavak 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljenik je oslobođen od optužbe.
2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura.
4. Pobijanom presudom privremeno oduzeto osobno vozilo marke „BMW“, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], sa pripadajućim ključem i prometnom dozvolom, vraćeno je vlasniku.
5. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog vraćanja privremeno oduzetog vozila. Smatraju da je prvostupanjski sud okrivljeniku trebao oduzeti osobno vozilo s obzirom da je isti višestruko kažnjavan zbog istovrsnih prometnih prekršaja, da se radi o upornom recidivistu te da bi se svrha specijalne i generalne prevencije postigla samo oduzimanjem motornog vozila jer do sada izrečene novčane kazne, uvjetne kazne i kazna zatvora te poduzete mjere oduzimanja vozačke dozvole i ukidanje iste nisu okrivljenika spriječile da i nadalje čini iste prekršaje. Također ukazuju na činjenicu da je privremeno oduzeto vozilo vlasništvo okrivljenikovog sina, koji je znao da je ocu ukinuta vozačka dozvola i koji je predmetne zgode i bio suputnik u vozilu kojim je upravljao okrivljenik. Predlažu da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.
Žalba je osnovana.
6. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud dao pogrešan razlog za ne oduzimanje privremeno oduzetog vozila kojim je okrivljenik upravljao s obzirom da nije vlasnik vozila jer činjenica vlasništva nad vozilom treće osobe, nije odlučna za odluku o oduzimanju vozila.
8. Nadalje, iako je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid u Izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika, podcijenio je njihov značaj, budući da je već višestruko pravomoćno kažnjavan i to za prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4., članka 282. stavak 1. i 9., članka 199. stavak 2. i 8. i članka 199. stavak 2. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji prekršaj predstavljaju najteže oblike prometnih prekršaja, te su mu izricane novčane kazne i zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, ali i uvjetne kazne zatvora te u jednom navratu i kazna bazuvjetnog zatvora u trajanju od 60 dana. Ranije izrečene sankcije očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja jer okrivljenik i nadalje čini iste prekršaje, odnosno pokazuje naročitu upornost u činjenju najtežih prekršaja.
9. Dakle, imajući u vidu da je okrivljenik već kažnjavan za najteže prometne prekršaje, evidentno je da nikakve sankcije ne djeluju na okrivljenika i ne sprečavaju ga u ponovnom činjenju tih djela. Počinjeni prekršaji spadaju u najteže prometne prekršaje i predstavljaju izrazitu opasnost za druge sudionike u prometu i njihovu imovinu te često rezultiraju teškim posljedicama koji prekršaji u svezi s ranijim ponašanjem dovode do zaključka da se radi o upornom, drskom i bezobzirnom ponašanju okrivljenika, kojim dovodi u pitanje živote, zdravlje i imovinu drugih sudionika u prometu, pa su ostvareni uvjeti za primjenu članka 76.a Prekršajnog zakona, na što opravdano ukazuje tužitelj.
10. Stoga, ovaj Sud smatra da je oduzimanje vozila, kao krajnja mjera kojom se zadire u ustavno pravo vlasništva, u predmetnom slučaju opravdana i nužna kako bi se okrivljenika onemogućilo u ponavljanju prekršaja, budući da je država dužna poduzeti sve raspoložive mjere radi izbjegavanja neželjenih posljedica.
11. Okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući da se radi o povratniku na kojeg dosadašnje sankcije nisu djelovale da promjeni ponašanje i poštuje pozitivne propise, pa nije odlučno je li predmetno vozilo njegovo ili tuđe vlasništvo, jer je očito da ga se na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom.
12. Oduzimanje vozila ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta, a vlasnik vozila koji nije počinitelj prekršaja ima pravo na povrat predmeta ili naknadu tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, pod zakonom propisanim uvjetima (članak 76.a stavak 4. Prekršajnog zakona).
13. Cijeneći naprijed navedeno, ovaj Sud je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i trajno oduzeo vozilo uporabljeno za počinjenje prekršaja, smatrajući da je takva odluka sukladna odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te stajalištima izraženim u odlukama Europskog suda za ljudska prava.
14. Odluka o naknadi stvarnog troška postupka donesena se sukladno odredbama članka 138 i 139. Prekršajnog zakona.
15. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 12. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda, v.r.
Davorko Kučan, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
