REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1199/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćnici Draženki Buntak, odvjetnici u ZOU Jureško i Buntak u Zagrebu, protiv tuženice ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici mr.sc. Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1613/2022 od 23. svibnja 2025., 12. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice – i u cijelosti potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1613/2022 od 23. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja, u njenoj toč. I., naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 222,88 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 119,17 eura od 17. rujna 2020. do isplate, a na iznos od 103,71 eura od 24. ožujka 2021. do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi. Istom je presudom naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 48,12 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po propisanoj kamatnoj stopi (toč. II.).
2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica navodeći da je podnosi zbog povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredbi materijalnog prava i pogrešne odluke o trošku. Žalbeni je prijedlog tuženice da se pobijanu presudu preinači i odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev, ili, podredno, da se istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Sa tom je žalbom postupljeno na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tuženice nije osnovana.
6. U ovom parničnom postupku sud prvog stupnja je, predmnijevajući da su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 331.b. ZPP-a donio presudu zbog ogluhe kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tuženici naloženo isplatiti mu iznos od 222,88 eura, zajedno sa zateznim kamatama računatim na iznos od 119,17 eura od 17. rujna 2020. do isplate, a na iznos od 103,71 eura od 24. ožujka 2021. do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi, te je posljedično sa time naložio tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 48,12 eura.
7. Takva odluka suda prvog stupnja u cijelosti je pravilna i zakonita.
8. Sud prvog stupnja je pobijanu presudu donio na temelju odredbe čl. 331. b. ZPP- a, s obrazloženjem da je tuženica uredno primila rješenje za podnošenje odgovora na tužbu, i to 28. ožujka 2025., ali u zadanom roku od 35 dana od dana primitka nije dostavila svoj odgovor na tužbu, te da osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio te činjenicama koje su opće poznate, niti ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženicu spriječio opravdani razlog da podnese odgovor na tužbu.
9. Prema odredbi čl. 331. b. ZPP-a ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku donijeti će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno ovim uvjetima: ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
10. Suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja je tužbu uz poziv da podnese odgovor na tužbu dostavio tuženici po sudskom dostavljaču, 28. ožujka 2025. (dostavnica na poleđini stranice 25 spisa), a iz dostavnice, koja je javna isprava, upravo proizlazi kako je potpisana po tuženici, a ona potvrđuje primitak rješenja od 14. prosinca 2022. sa tužbom i prilozima, s time da tuženica u ostavljenom roku nije dala odgovor na tužbu.
11. Kako je presuda zbog ogluhe pravni institut koji se zasniva na predmnijevi da tuženik svojom pasivnošću odnosno propuštanjem davanja odgovora na tužbu priznaje točnost činjeničnih navoda iz tužbe, te kako i iz činjeničnih navoda u tužbi i priloga uz tužbu (računa, izvoda iz poslovnih knjiga, kartice analitičkog knjigovodstva, rješenja o nasljeđivanju i ZK izvatka), proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu utuženog iznosa, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i donošenjem presude zbog ogluhe obvezao tuženicu na plaćanje duga tužitelju.
12. O žalbenom prigovoru pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u ovoj fazi postupka ne može se odlučivati, jer je to materijalnopravni prigovor koji pretpostavlja utvrđivanje činjenica, a presuda zbog ogluhe se prema odredbi čl. 353. st. 2. ZPP-a ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
13. U žalbi tuženica ističe i prigovor zastare tražbine tužitelja, međutim prema odredbi čl. 352. st. 2. ZPP-a ako stranka nije tijekom prvostupanjskog postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji sud prvog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi, pa stoga izneseni prigovor zastare tražbine ovaj sud nije mogao razmatrati.
14. Konačno, iako je točno da tužitelj do kraja postupka nije uredio tužbeni zahtjev sukladno valuti euro, time što je sud prvog stupnja dosudio tužitelju traženi iznos u valuti euro, nije došlo do prekoračenja postavljenog tužbenog zahtjeva, obzirom da se radi o primjeni materijalnog prava i to Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22), polazeći od toga da je fiksni tečaj konverzije određen na 7,53450 kn za jedan euro, kako je propisano Odlukom o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 85/22).
15. Također i odluka o troškovima postupka (koju tuženica samo paušalno osporava) donijeta je uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 123/23).
16. Slijedom iznijetog, kako je sud prvog suda i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da su u ovom parničnom postupku kumulativno ispunjeni svi zakonski uvjeti iz odredbe čl. 331. b. st. 1. ZPP-a za donošenje pobijane presude zbog ogluhe, a da pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivala tuženica, kao niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U Puli – Pola, 12. veljače 2026.
S u d a c
Igor Rakić
