Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-2/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Split, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Arijane Bolanče kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja HG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Dinu Španjolu Varenina, odvjetniku u Rabu, protiv tuženika LG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], HGŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], LGŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, radi utvrđenja izvanbračne zajednice i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku od 22. listopada 2025., pod poslovnim brojem P Ob-43/2019, u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi kako su tužitelj HG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i provotuženica LG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u vremenskom razdoblju od 01.04.1993. godine pa do 13.01.1998. godine živjeli u izvanbračnoj zajednici i da se na ime ½ dijela vrijednosti izvanbračne stečevine nastale tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka u razdoblju od 01.04.1993. godine pa do 15.05.2017. godine nalaže tuženima LG, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], HGŠ u, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] te LGŠu, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplate tužitelju HG iznos od 350.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Djelomičnim uvaženjem tužiteljeve žalbe preinačuje se prvostupanjska presuda u preostalom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tako da se sudi:

Utvrđuje se da su tužitelj HG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i provotuženica LGŠ LG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u vremenskom razdoblju od 14.01.1998. godine pa do 15.05.2017. godine živjeli u izvanbračnoj zajednici.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su tužitelj HG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i provotuženica LG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u vremenskom razdoblju od 01.04.1993. godine pa do 15.05.2017. godine živjeli u izvanbračnoj zajednici.

2. Na ime ½ dijela vrijednosti izvanbračne stečevine nastale tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka u razdoblju od 01.04.1993. godine pa do 15.05.2017. godine nalaže se tužiteljima LG, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], HGŠu, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] te LGŠu, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplate tužitelju HG iznos od 350.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

3. Tuženi su dužni platiti tužitelju nastali parnični trošak u iznosu od …….. sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena od dana pravomoćnosti presude pa do isplate.“

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 12.562,50 EUR-a, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj osporavajući presudu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet postupka između stranaka jest tužiteljev zahtjev za utvrđenje izvanbračne zajednice i za isplatu iznosa od 350.000,00 kuna (što bi sada predstavljao iznos od 46.452,98 EUR).

6. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- kako je tužitelj zaista počeo živjeti zajedno s tuženicom pod 1 od 1993.,

- kako je tužitelj bio u braku s trećom osobom do 13. siječnja 1998., kada su nastupile posljedice razvoda braka,

- kako je tužitelj živio zajedno s tuženicom pod 1 do 2017.,

- kako je između tužitelja i tuženice pod 1/ postojala zajednica koja se kao faktična emocionalna zajednica mogla smatrati izvanbračnom zajednicom od 1998. do 2017.

7. Nadalje je prvostupanjski sud naveo kako primjenjuje odredbu članka 262 Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 162/98 – u daljnjem tekstu ObZ/98).

8. Međutim s obzirom da je smatrao kako tužitelj nije izvršio nikakva ulaganja u nekretninu u suvlasništvu prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice.

9. Zaključak prvostupanjskog suda, a glede odbijanja tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao pravilan ne prihvaća ovaj sud.

10. Naime, zaista od 1993. do 13. siječnja 1998. tužitelj i tuženica pod 1/ su očito živjeli u konkubinatu. Izvan bračna zajednica predstavlja neformalnu bračnu zajednicu i stoga kako nije moguće istovremeno valjano imati dva sklopljena braka (to bi predstavljalo ili bigamiju ili biandriju) nije istovremeno moguće biti u braku s jednom osobom a u izvanbračnoj zajednici s drugom osobom.

11. Stoga, jer je ispravno utvrđena činjenica postojanja braka tužitelja s trećom osobom do 13. siječnja 1998. godine valjalo je dijelom odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da su tužitelj i tužena pod 1/ u vremenskom razdoblju od 1. travnja 1993. pa do 13. siječnja 1998. živjeli u izvanbračnoj zajednici.

12. Glede vremenskog perioda u od 14.01.1998. pa do 15. svibnja 2017. prema utvrđenju prvostupanjskog suda upravo su tužitelj i tužena pod1/ živjeli u izvanbračnoj zajednici. Prvostupanjski sud je utvrdio osim što se radilo o intimnoj (ljubavnoj) zajednici u kojoj je tužitelj stanovao kod tužene pod1/, i da je tužitelj znao kupiti hranu, napraviti roštilj ili burek, voziti djecu tužene pod1/ ako je gdje trebalo i slično, te da je prvotuženica vraćala dugove tužitelja koje da je ovaj imao prema trećim osobama (jer ga je doživljavala kao svog partnera) pa bi se zajednicu tužitelja i tuženice pod 1/ trebalo smatrati izvanbračnom.

13. Stoga su se ostvarile pretpostavke i to iz odredbe članka 2. i 262. ObZ/98 za početak te zajednice, ali su se pretpostavke nastanka izvanbračne zajednice zbog proteka roka ostvarile tek za vrijeme važenja Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015 – u daljnjem tekstu ObZ/03).

14. Zato je, po odredbi članka 3. ObZ/03 po kojoj se odredbe ObZ-a o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, zaista postojala izvanbračna zajednica između tužitelja i prvotuženice.

15. Ako bi smatrali da tužitelj nema pravo tražiti utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice samo zato jer nema valjanu osnovu za imovinskopravni zahtjev po pravnom shvaćanju ovog suda došlo bi do ograničenja prava na pristup sudu što je protivno Europskoj Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18-120/97 i 6-142/99) od 4. studenog 1950.

16. Nadalje pravni interes i ekonomski interes nisu istovjetni pojmovi te neovisno hoće li tužitelj uspjeti u zahtjevu za isplatu, a cijeneći da mu pravni interes nije niti bio osporavan, valja smatrati kako su na temelju utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 373. ZPP-a da se dijelom prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u dijelu za utvrđenje kako je za vremenskog perioda od 14. siječnja 1998. pa do 15. svibnja 2017. postojala izvanbračna zajednica između tužitelja i prvotuženice.

17. Glede zahtjeva za isplatu iz prvostupanjskog spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi kako slijedi:

- kako je kuća na adresi [adresa] u kojoj su živjeli tuženici u biti bila vlasništvo pok. supruga tužene pod 1/ odnosno oca tuženih po 2 i 3/,

- kako je zaista kuća nadograđivana od 90 ih godina prošlog stoljeća,

- kako je tužitelj po struci bravar, nije bio zaposlen, već da je radio „na crno“ („u fušu“),

- kako je tužitelj mjesečno znao zaraditi do 1.500,00 DEM-a, ali ne svaki mjesec, te da je taj novac išao za hranu u kući, dok da je ostatak slao svojoj djeci u Bosnu, slijedom čega da ponekad nije imao dovoljno novaca niti za sebe,

- kako je tužitelj bio i osoba sklona kockanju i zapravo imao problema sa vlastitim uzdržavanjem i da stoga nije imao/niti mogao imati dovoljno financijskih sredstava (stečenih radom ili koji potječu iz rada) sa kojima je zajedno sa prvotuženicom doprinosio ulaganju u rekonstrukciju/nadogradnju kuće na adresi [adresa],

- kako prvotuženica, unatoč činjenici što nakon 1993. više nije radila, imala dovoljno novčanih sredstava kako za svakodnevni život, tako i za rekonstrukciju/nadogradnju svoje kuće, budući je živjela od novaca koje je ostvarila kako prodajom postojećih i naknadno naslijeđenih nekretnina po [adresa], tako i kao vid novčane pomoći od njezinih teta u Americi, a što je sve predstavljalo njenu posebnu imovinu.

18. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da se nisu ostvarile pretpostavke iz ObZ/98, a niti po odredbi članka 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO) te da valja odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan jer nije došlo do prijelaza tužiteljeve imovine u imovinu tuženih.

19. S obzirom na tužiteljeve žalbene određene navode valja istaći kako se zaista prvostupanjski sud pozvao na odredbu 8 ZPP-a smatrajući da tužitelj nije dokazao s obzirom na svoje imovinsko stanje i imovinsko stanje prvotuženice da je izvršio ulaganja u kuću na adresi [adresa], a da nije izveo dokaz vještačenjem kako je to predložio tužitelj.

20. Međutim, prvostupanjski sud se očitovao kako je odbio izvođenje dokaza očevidom i građevinskim o vještačenjem na okolnost vrijednosti predmetne nekretnine 1998. i 2017., te izvršenih ulaganja u istu u istom vremenskom razdoblju, jer je utvrdio da tužitelj nije sudjelovao sa tuženicom u financiranju nadogradnje kuće, kao i izgradnje ostalih dijelova koje spominje u svojoj tužbi, već je sve troškove tih ulaganja snosila prvenstveno prvotuženica, a potom eventualno i njezini sinovi, i to uglavnom IG, svojom posebnom imovinom (dar, nasljedstvo i slično).

21. Dakle, građevinskim vještačenjem ne bi moglo biti utvrđeno je li tužitelj ulagao u predmetnu kuću i koliko, već samo potencijalno kolika je razlika vrijednosti nekretnine 1998. i 2017. Iako, inače da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221a. ZPP (u svezi odredbe članka 8 ZPP-a), bi trebale biti ispunjene pretpostavke:

1. da je sud izveo (predložene) dokaze i

2. da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku (odlučnu) činjenicu.

22. Radi se o ustaljenom pravnom shvaćanju koje je još istaknuo Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-22/08, te potom u čitavom nizu odluka.

23. Međutim u ovom konkretnom slučaju, kako je to i naveo prvostupanjski sud očevid i građevinsko vještačenje ne služe razrješenju utvrđivanja osnove zahtjeva već isključivo visine, a kako je to uostalom i predložio tužitelj u tužbi ističući ovaj dokazni prijedlog.

24. Prvostupanjski sud nije odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao visinu svojih ulaganja, već suprotno zbog utvrđenja da su tuženici dokazali kako je predmetna kuća nadograđena i uređena sredstvima koja su posebna odnosno vlastita imovina tuženih, a da su tužiteljeve imovinske prilike bile takve da nije niti imao sredstava za ulaganje u predmetnu kuću.

25. Kada sud zaključi o nepostojanju jedne od pretpostavki za osnovanost zahtjeva, zbog koje je tužbeni zahtjev već neosnovan, suvišno je izvoditi dokaze na okolnost visine zahtjeva; a ovo analogno cijeneći pravno shvaćanje Vrhovnog suda u odluci Rev-57/2020.

26. Stoga prvostupanjski sud nije počinio povredu postupka ne izvođenjem dokaza očevidom uz građevinsko vještačenje.

27. Tužiteljevi žalbeni navodi predstavljaju njegovo subjektivno viđenje spora, jer je prvostupanjski sud utvrdio kako su svi radovi bili plaćeni od sredstava tuženih, pa dakle niti doprinos u samom fizičkom radu u kući ne znači udio u stjecanju izvanbračne zajednice kad je sav rad već plaćen, te se prvostupanjski sud u obrazloženju detaljno izjasnio o novčanim iznosima koje je prvotužena stekla bilo prodajom nekretnina koje su bile njena posebna imovina, bilo darovanjem/nasljeđivanjem od rodbine iz Sjedinjenih Američkih Država.

28. Kako tužitelj nije ulagao u predmetnu kuću ispravno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo na koje se i pozvao u obrazloženju svoje presude kada je odbio tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu.

29. S obzirom da je ovaj sud dijelom preinačio prvostupanjsku presudu u obvezi je donijeti novu odluku o troškovima postupka u smislu odredbe članka 166 ZPP-a.

30. Po pravnom shvaćanju ovog suda, a i na tragu više odluka Vrhovnog suda, u ovom konkretnom predmetu ne može se gledati isključivo matematički uspjeh stranaka, već treba cijeniti i o čemu se konkretno raspravljalo.

31. S obzirom da su se tuženici iz svih razloga oprli zahtjevu za utvrđenje izvanbračne zajednice te predlagali svjedoke na okolnost da se radilo o nekoj zajednici koja bi imala isključivo neku intimnu sferu, a prvostupanjski sud je utvrdio suprotno, te s obzirom da bi i prema testu razmjernosti prava stranaka u ovakvoj situaciji bila izjednačena trebalo je poći od toga da su se ispunile pretpostavke iz odredbe članka 154 stavak 4. ZPP-a da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Splitu, 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Nediljka Radić

.