REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-740/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Tomislavu Miškiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupang po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-961/2024-8, od 21. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-961/2024-8, od 21. srpnja 2025.

II. Tuženik Addiko bank d.d., odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-961/2024-8, od 21. srpnja 2025., u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 6. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 5140230452-20010422672/2007., sklopljenog 24.5.2007. između tužiteljice ČŽ i prednika tuženika Slavonska banka d.d., Osijek/Hypo Alpe-Adria bank d.d. (sada Addiko bank d.d., a koja odredba glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,0% (dvaposto) jednokratno, unaprijed.".

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku Addiko Bank d.d. da tužiteljici ČŽ isplati iznos od 175,14 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 29.5.2007. pa do isplate.

1.2. U točki III. izreke naloženo je tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici ČŽ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 261,54 eura zajedno sa zateznom kamatom od 21. srpnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

1.3. U točki IV. izreke djelomično je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 693,11 eura uvećan za zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan.

1.4. U točki V. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troškova postupka u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio tuženik zbog bitnih povreda postupka. zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači presuda na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, budući prvostupanjski sud uopće nije proveo test nepoštenosti sporne odredbe ugovora.

2.2. U sadržaju žalbe glede žalbenih razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tuženik posebno ukazuje da je prvostupanjski sud zaključio da je sporna odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača bez navođenja ikakvih razloga za takav zaključak. Posebno se ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje naknade za obradu kredita, te je opća poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, sa čime su potrošači bili upoznati, a odredba kojom se ugovara naknada za obradu kredita jasna, lako uočljiva i razumljiva.

2.3. U žalbi se ponavlja i dodatno elaborira prigovor zastare ponavljajući da restitucijski zahtjevi iz ništetnih ugovora zastarijevaju u relativno zastarnom roku od 5 godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi ( čl. 328. ZOO).

2.4. Tuženik smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i u odnosu na dosuđene zatezne kamate na tužbeni zahtjev tužitelja, s obzirom da bi dan otkad teku zakonske zatezne kamate trebao biti dan podnošenja tužbe.

2.5. Odluka o troškovima postupka osporava se prvenstveno iz razloga što tuženik smatra pogrešnom odluku glavnoj stvari, kao i zbog toga što je tužitelju dosuđen trošak za zastupanje na ročištu za objavu presudu u iznosu od 12,50 bodova, obzirom da sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a nije riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, utvrdio je da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povredu postupka, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredba članka 6. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 5140230452-20010422672/2007., sklopljenog 24.5.2007. između tužiteljice ČŽ prednika tuženika Slavonska banka d.d, kojom je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita od 2.0%, te isplata iznosa od 175,14 eura, plaćenog na ime te naknade.

7. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu i nije sporno među strankama je:

- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 5140230452- 20010422672/2007, dana 24. svibnja 2007., kojom je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita od 2.0%, jednokratno i naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

- da jednokratna naknada od 2,0 % od iznosa kredita iznosi 175,14 eura.

8.1. U drugostupanjskom postupku sporno je da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva ništetna i da li tužiteljica ima pravo na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama, te da li je nastupila zastara potraživanja.

9. Saslušanjem tužiteljice prvostupanjski sud utvrdio je da se o odredbi članka 3. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, niti je od strane tuženika tužiteljici dano objašnjenje na koje se sve troškove odnosi 2,0 % iznosa od cjelokupne isplate kredita, a iz uvida u ugovor utvrđeno je da se radi o tipskom ugovoru kojeg je unaprijed pripremio tuženik. Također je utvrđeno da je Ugovor o kreditu tužiteljica podigla radi kupnje automobila za osobne potrebe.

10. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača ((NN br. 96/03,45/97,79/07, u nastavku ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 12. rujna 2007.

10.1. Odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pa tako i u predmetnom Ugovoru o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna odredba članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva. jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ista ponuđena tužitelju kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Ta odredba nije jasna, lako razumljiva i uočljiva iz razloga što tuženik nije pojasnio tužitelju koje to troškove navedena naknada podmiruje, tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita.

12. Zbog navedenog prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj pa da sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

13. Zatezna kamata pravilno je dosuđena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje ZOO).

14. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja je potvrđena ovom drugostupanjskom presudom.

14.1. Naime, u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO-a, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

15. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima postupka.

15.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužiteljice po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti spora, a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

15.2. Tužiteljici je pravilno dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu presude, budući je predviđen odredbama Odvjetničke tarife.

16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić