REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-636/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj: P- 869/2024-13, od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog suda Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj: P-869/2024-13, od 28. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj: P-869/2024-13, od 28. svibnja 2025., u točki I. izreke, utvrđena je ništetnom odredba članka 6. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007., sklopljenog 13.06.2007., između tužitelja i prednika tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:
“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,00% jednokratno, unaprijed…“
1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju ŽG isplati iznos od 269,49 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 22.06.2007. do isplate.
1.2. U točki III. izreke naloženo je tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju ŽG plati parnični trošak u iznosu od 1.293,68 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28.5.2025., do isplate
2. Protiv ove presude tuženik je uložio žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu tuženiku cjelokupnog iznosa parničnog troška uključujući i troškove žalbe, ili podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPP- a, u vezi sa člankom 5. ZPP-a. tuženik nalazi u činjenici da u postupku nije izveden niti jedan važan dokaz važnih tuženikovih navoda o činjenicama (osim saslušanja jednog svjedoka), čime je povrijeđeno tuženikovo pravo na pravično suđenje te ravnopravnosti i procesna ravnoteža.
2.2. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da je izreka proturječna razlozima presude, zatim presuda nema razloga o pojedinim odlučnim činjenicama, o pojedinim odlučnim činjenicama postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
2.3. U sadržaju žalbe vezano uz žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u žalbi se navodi da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao je li sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da li je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da li su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi.
2.4. U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate u žalbi se objašnjava da prvostupanjski sud nije dao odgovarajuće razloge zašto tuženika smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a. Elaborira se i stav o osnovanosti prigovora zastare.
2.5. Kako se smatra pogrešnom odluka o glavnoj stvari, jer je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti, tuženik pobija i odluku o troškovima. Dodatno napominje kako prvostupanjski nije dao dostatno obrazloženje u vezano za iznose pojedinih radnji zastupanja koje je priznao tužitelju kao trošak parničnog postupka te je pogrešno je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu postupka, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.
7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim dijela članka 6. st. 1.Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007., sklopljenog 13.06.2007. između tužitelja i prednika tuženika, kojim je ugovorena jednokratna naknada u visini od 2,00% jednokratno, unaprijed i zahtjev za isplatom iznosa od 269,49 eura.
8. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu i nije sporno među strankama je:
- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007., 13.06.2007., u kojem Ugovoru je ugovorena jednokratna naknada u visini od 2,00% jednokratno, unaprijed.
- da jednokratna naknada od 2,00 % od iznosa kredita iznosi 269,49 eura.
- da je iz dopisa tuženika od 31. srpnja 2024. utvrđeno da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva ( ulazna naknada ) za predmetni Ugovor o kreditu naplaćena 21. lipnja 2007. prilikom korištenja kredita u iznosu od 2.030,53 kuna.
- da je presudom u predmetu broj P-642/2020., vođenom između stranaka, odlučeno o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o isplati preplaćenog iznosa po osnovi ugovorene valutne klauzule u CHF, a koja presuda je postala pravomoćna 30. studenog 2021.
8.1. U drugostupanjskom postupku sporno je da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva ništetna i da li tužitelj ima pravo na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama, te da li je nastupila zastara potraživanja.
9. Saslušanjem tužitelja prvostupanjski sud utvrdio je da je tijekom 2007. sklopio Ugovor o kreditu sa bivšom Slavonskom bankom d.d. Osijek u svrhu kupovine osobnog automobila za vlastite potrebe. U banci ga je dočekao već unaprijed napisani i pripremljeni ugovor o kreditu i pri potpisivanju ugovora nije pregovarao sa djelatnikom banke o odredbi kojom je reguliran iznos naknade za obradu kredita, a niti o drugim ugovornim odredbama, niti mu je djelatnik banke razjasnio koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita.
10. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 13. lipnja 2007.
10.1. Odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.
11. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pa tako i u predmetnom Ugovoru o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna odredba članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva. jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ista ponuđena tužitelju kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Ta odredba nije jasna, lako razumljiva i uočljiva iz razloga što tuženik nije pojasnio tužitelju koje to troškove navedena naknada podmiruje, tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita.
12. Zbog navedenog prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj pa da sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.
13. Zatezna kamata pravilno je dosuđena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje ZOO).
14. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja je potvrđena ovom drugostupanjskom presudom.
14.1. Naime, u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO-a, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
15. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima postupka.
15.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti spora, a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.
15.2. Prvostupanjski sud pravilno je priznao tužitelju troškove postupka i to: sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 15.11.2024. u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podneska od 15.4.2025. u iznosu od 50,00 eura te troškove zastupanja na ročištima od 25.3.2025. i 16.4.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 950,00 eura, što uz PDV od 25 % u iznosu od 237,50 eura te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i presudu u istom iznosu, iznosi sveukupno 1.293,68 EUR.
15.3. Tužitelju su nasuprot navodima žalbe pravilno priznati troškovi postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 -dalje Tarifa), jer je p ri obračunu vrijednosti boda pravilno primijenjena odredba čl. 48. st. 1. 2. i 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kojom je propisano da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade i da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (u vrijeme donošenja odluke vrijednost boda iznosi 2,00 eura).
16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.
U Požegi 12. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Branka Ribičić