Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: Pr-143/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja Transcom WorldWide d.o.o. Osijek, Vukovarska cesta 31, OIB: 74033467966, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Jurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić u Osijeku, protiv tuženika Radničko vijeće Transcom WorldWide d.o.o. Osijek, Vukovarska cesta 31, radi nadomještaja suglasnosti radničkog vijeća na odluku o otkazu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i predsjednice tuženika, te uz javnu objavu presude, 12. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Nadomješta se suglasnost koju je za otkaz ugovora o radu radniku NŠ uskratilo dati Radničko vijeće trgovačkog društva Transcom WorldWide d.o.o. Osijek e-mailom/dopisom od 5. rujna 2025.
II/ Nalaže se tuženiku Radničko vijeće Transcom WorldWide d.o.o., Osijek, Vukovarska cesta 31, da tužitelju Transcom WorldWide d.o.o., Osijek, Vukovarska cesta 31, OIB: 74033467966, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 651,55 EUR (šestopedesetjedaneuroipedesetpetcenti), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao poslodavac bio prisiljen ukinuti sva radna mjesta na „Vodafone (Teletu)“ projektu. Razlog za ukidanje navedenih radnih mjesta je prestanak potrebe za obavljanjem poslova koje su radnici na tom radnom mjestu obavljali zbog potpunog gašenja projekta. Klijent tužitelja/poslodavca je odlučio prekinuti poslovanje projekta. Poslodavac je prije otkazivanja proveo zakonom propisani postupak na način da je proveo savjetovanje s Radničkim vijećem te o tome obavijestio Hrvatski zavod za zapošljavanje. Radnica tužitelja NŠ koja je zaposlena kao voditelj tima na projektu Vodafone (Teletu) je član Radničkog vijeća pa je prema čl. 151. st. 1. toč. 1 Zakona o radu tužitelj bio dužan prije otkazivanja NŠ pribaviti suglasnost Radničkog vijeća na namjeravanu odluku. Zbog navedenog se poslodavac dana 04. rujna 2025. godine obratio tuženiku putem e-maila i dostavio obavijest o namjeri donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu navedenoj radnici te zatražio suglasnost za donošenje takve odluke. Tuženik se 5. rujna 2025. očitovao na način da je protiv donošenja odluke o otkazu te je navedeno: „RV je većinom glasova protiv odluke poslodavca sve dok se ne utvrdi konačan broj radnika koji su kolektivni višak“. Na taj način je tuženik uskratio suglasnost te je tu svoju uskratu obrazložio. Radnica NŠ spada u kategoriju radnika iz čl. 151. st.1. toč. 1. Zakona o radu tj. radi se o radnici koja je članica Radničkog vijeća. Za takvu vrstu otkaza je poslodavcu potrebna prethodna suglasnost radničkog vijeća. Tužitelj je naveo da je ukinut cjelokupan projekt na kojem je radila ova radnica te da su svi radnici koji su radili na ovom projektu dobili odluke o otkazu ugovora o radu jer za njihovom radom više neće biti potrebe, pa smatra kako u ovom slučaju postoje razlozi za donošenje takve odluke. Razlozi koje tuženik navodi u očitovanju a koji zapravo predstavljaju protivljenje takvoj odluci nisu osnovani. Naime, poslodavac je ovlašten otkazati ugovore o radu onih radnika koji zbog smanjenja obima posla nisu potrebni. U ovom slučaju se radi o cijelom projektu te na to pravo poslodavca ni na koji način ne utječe utvrđenje konačnog broja radnika koji su kolektivni višak, kako to navodi tuženik. Iz očitovanja tuženika proizlazi da se ne spore ostale okolnosti otkazivanja poput „gašenja“ projekta i otkazivanja svim radnicima. Protivljenje tuženika je načelno jer konačan broj radnika ni na koji način ne utječe na pravo otkazivanja konkretnoj radnici. Tužitelj je tijekom postupka navodio da sve što je tuženik naveo na ročištu održanom 13. siječnja 2026. nije relevantno za donošenje odluke u predmetu. Tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom se nadomješta suglasnost koju je za otkaz ugovora o radu radniku NŠ koju je uskratilo dati Radničko vijeće trgovačkog društva Transcom WorldWide d.o.o. Osijek e-mailom/dopisom od 5. rujna 2025., a potražuje i naknadu troška postupka.
2. Tužba s pozivom za davanje odgovora na tužbu je tuženiku dostavljena 25. rujna 2025., a tuženik u danom roku za davanje odgovora na tužbu nije ponio odgovor na tužbu.
2.1. Tijekom postupka, i to na ročištu održanom 13. siječnja 2026. tuženik je naveo da su na Radničkom vijeću donijeli odluku da se protive otkazu ugovora o radu NŠ jer nije utvrđen kolektivni višak. Nadalje, tuženik je naveo da u ugovoru o radu sklopljenim između tužitelja i NŠ nije bilo navedeno da se njezin radni odnos veže za projekt, nego je bila navedena njezina pozicija, ali da smatraju da je tužitelj trebao uzeti NŠ kao voditeljicu i ostalih projekata te joj ne otkazati ugovor o radu. Navodi da je NŠ trenutno još uvijek zaposlenik tužitelja te da se prijavila na jedan natječaj unutar firme, ali da na njemu nije prošla.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju i te će je pročitao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list spisa 4- 7), Zahtjev za suglasnost (list spisa 8), Očitovanje Radničkog vijeća (list spisa 9).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sudska odluka nadomjesti uskratu suglasnosti za otkaz ugovora o radu radnici NŠ, a koju suglasnost nije dalo Radničko vijeće.
6. Tijekom postupka sporno je je li opravdana uskrata suglasnosti tuženika a radi donošenja odluke o otkazu ugovora o radu radnici NŠ, članici Radničkog vijeća.
7. Tijekom postupka nije sporno da tužitelj nema potrebu za i gasi radna mjesta na projektu Vodafone (Teletu) u TWW Pula. Također nije sporno da je na istom projektu zaposlena NŠ. Isto tako nije sporno da je radničko vijeće većinom glasova protiv odluke tužitelja o otkazu ugovora o radu radniku s invaliditetom.
8. Iz ugovora o radu (list spisa 4-7) proizlazi kako je tužitelj, kao poslodavac, sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s NŠ, kao radnicom, i to 1. lipnja 2013. Također je isti ugovorom navedeno kako je mjesto rada Transcom Worldwide d.o.o. Pula, a radnica će obavljati poslove radnog mjesta agenta u službi za korisnike.
9. Iz zahtjeva za suglasnost (list spisa 8) proizlazi da je putem e-mail poruke FŠ obavijestila tuženika kako više nema potrebu za radna mjesta te da se gase se radna mjesta na projektu Vodafone (Teletu) u TWW Pula, a kao razlog za ukidanje radnih mjesta na navedenom projektu je prestanak potrebe za obavljanjem poslova koje su radnici na tom radnom mjestu obavljali zbog potpunog gašenja projekta. Klijent poslodavca je odlučio prekinuti poslovanje, a samim time prestaje potreba za obavljanjem poslova koje radnici obavljaju. Nadalje se navodi kako je radnica NŠ zaposlena na radnom mjestu voditelja tima na projektu Vodafon (Teletu) i da je ista članica Radničkog vijeća, pa je zbog navedenog tužitelj dužan zahtijevati suglasnost Radničkog vijeća u vezi namjere prekida radnog odnosa. Nadalje, da su svi radnici informirani o otvorenim natječajima unutar Transcoma te da se radnica NŠ nije prijavila niti na jedan otvoreni natječaj. Poslodavac predlaže poslovno uvjetovani otkaz, te traži suglasnost Radničkog vijeća.
10. Iz Očitovanja Radničkog vijeća (list spisa 9) proizlazi da je RV većinom glasova protiv odluke poslodavca sve dok se ne utvrdi konačni broj radnika koji su kolektivni višak.
11. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno ovaj sud je utvrdio da: tužitelj nema potrebu za radnim mjestima i da gasi radna mjesta na projektu
Vodafone (Teletu) u TWW Pula
- da je kao voditelj tima na projektu Vodafon (Teletu) zaposlena radnica NŠ, a koja je članica Radničkog vijeća,
- da je zbog toga poslodavac (tužitelj) predložio tuženiku davanje suglasnosti na odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radnici NŠ,
- da je tuženik većinom glasova odbio tužitelju dati takvu suglasnost, a sve dok se ne utvrdi konačan broj radnika koji su kolektivni višak.
12. Odredbom članka 151. stavka 1. točke 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., u nastavku: ZR) propisano je poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu članu radničkog vijeća.
12.1. Nadalje, odredbom čl. 151. st. 4. ZR-a propisano je da ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka.
13. Odredbom 115. st. 1. toč. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
14. U konkretnom slučaju sud je utvrdio kako se zapravo tuženik (a uvidom u predmetno obrazloženje) ne želi upuštati u obrazloženje zbog čega je isto uskratio, već samo navodi kako je protiv odluke poslodavca o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radnici NŠ, a sve dok se ne utvrdi konačan broj radnika koji su kolektivni višak. Ovdje se ističe da tijekom postupka nije sporno da je radnica NŠ bila zaposlena kao voditeljica projekta Vodafon (Teletu), a koji projekt je u potpunosti ugašen te je prestala potreba za obavljanjem poslova svih radnika na navedenom projektu. Isto tako, okolnost da u ugovoru o radu sklopljenim između tužitelja i radnice NŠ nije navedeno da je radnica zaposlena na projektu, nije odlučna za ovu pravnu stvar, nego je odlučno postoji li opravdani razlog za otkaz ugovora o radu radnici NŠ.
15. U sporovima u kojima se zahtjeva nadomještanje suglasnosti za otkaz ugovora o radu raspravljanje se ograničava na utvrđenje namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje zakon kao dopuštene razloge za otkaz, zatim postoji li zabrana otkaza i upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.
16. Prema ocjeni ovoga suda poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje zakon. Naime, poslodavac, odnosno tužitelj, namjerava otkazati ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga. U konkretnom slučaju ne postoji zakonska zabrana otkaza ugovora o radu radnici NŠ.
16.1. Nadalje, ovaj sud je utvrđivao osnovanu sumnju da bi se ostvario opravdani razlog otkaza ugovora o radu, jer u ovoj parnici sud niti ne može utvrđivati je li razlog za namjeravani otkaz ugovora o radu bio opravdan (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revr-201/2018, te Revr-353/17).
17. Sud je utvrdio kako tužitelj želi radnici NŠ otkazati ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu, kao jednim od redovitog načina otkazivanja ugovora o radu sukladno članku 115. stavku 1. toč 1. ZR-a, a da je razlog tužitelja za takav otkaz ugovora o radu gašenje projekta Vodafone (Telet) u TWW Pula, a na kojem projektu je zaposlena NŠ, kao voditeljica projekta.
17.1. Imajući na umu sve prednje navedeno, a s obzirom da tužitelj gasi u cijelosti projekt Vodafone (Telet), tužitelj je dokazao osnovanu sumnju u postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu radnici NŠ, članici radničkog vijeća, pa je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim.
18. U odnosu na navod tuženika kako se prvo treba utvrditi konačan broj radnika koji su kolektivni višak, valja istaknuti kako navedeno uređuje članak 127. ZR-a, a radi se o savjetovanju s radničkim vijećem i obvezi tužitelja za isto, ukoliko se ispune određene pretpostavke, međutim u konkretnom slučaju ne radi se o situaciji kolektivnog viška radnika i obvezi tužitelja o savjetovanju, već o suglasnosti iz članka 151. ZR-a, a u ukoliko tužitelj nije poštivao obvezu savjetovanja s radničkim vijećem, tada bi poslovno uvjetovani otkazi mogli biti ništetni, sukladno odredbi članak 150. stavka 12. ZR-a, međutim navedeno bi moglo biti dio predmeta spora u slučaju osporavanja odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (kasnijem postupku), ali ne u ovoj parnici.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.-dalje u tekstu: ZPP), te je tuženiku naloženo naknaditi trošak tužitelju prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. -daje u tekstu: Tarifa) i to naknadu za jednokratnu naknadu za postupak, uvećanu za PDV, u sporovima iz radnih odnosa prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife u iznosu od 625,00 eura, za pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura, što ukupno iznosi 651,55 eura, te je stoga odlučeno kao u točki II/ izreke.
20. Kako tuženik nije potraživao trošak ovog postupka, sud o istome nije niti odlučivao.
Osijek, 12. veljače 2026.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DOSTAVITI:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku
