Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl. br. Gž-151/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri N, rođ. DV, umirovljenice iz [adresa], rođene **.**.1933., a umrle **.**.2018., državljanke Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi zakonskog nasljednika DV iz [adresa] i treće osobe ĐV iz [adresa], oboje zastupani po Draženu Štiviću, odvjetniku iz Županje, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. O-5202/2018 od 12. veljače 2019., dana 12. veljače 2006.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba DV i ĐV i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. O-5202/2018 od 12. veljače 2019.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točci I) izreke utvrđeno je da ostavinsku imovinu ostaviteljice sačinjavaju pokretnine i to: A) novčana sredstva na tekućem računu [broj bankovnog računa] otvorenom kod ... sa stanjem na dan smrti ostaviteljice u iznosu od 3.058,84 kn i novčano potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s osnova neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu, te B) novčana sredstva na deviznom računu [broj bankovnog računa] otvorenom kod ... sa stanjem na dan smrti ostaviteljice u iznosu od 5.005,5 eura. Nadalje toč. II) izreke njezinim nasljednicima na temelju zakona u odnosu na pokretnine pod I.A) proglašeni su DV, nećak ostaviteljice u 1/10 dijela, JV, nećak ostaviteljice u 1/10 dijela, HV, nećakinja ostaviteljice u 1/10 dijela, EV, nećakinja ostaviteljice u 1/10 dijela, IV, nećak ostaviteljice u 2/10 dijela, LV, nećakinja ostaviteljice u 1/10 dijela, UV, nećakinja ostaviteljice, u 1/10 dijela i ZV, sestra ostaviteljice u 2/10 dijela, dok je toč. III) izreke njezinom nasljednicom na temelju vlastoručne oporuke od 13. siječnja 2018. u odnosu na pokretninu navedenu pod I.B) proglašena ŽV, nećakinja ostaviteljice, u cijelosti.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnose zakonski nasljednik DV i treća osoba ĐV iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP), a koji propis se primjenjuje temeljem odredbe čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ( NN 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje ZN-a ). Predlažu ukidanje pobijanog rješenja.
3. U žalbi žalitelji u bitnom navode da su sa pok. NV i pok. FV sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren kod Općinskog suda u Zagreb pod posl. br. R1-1542/93 od 17. lipnja 1993. kojim da su kao davatelji uzdržavanja stekli stan u [adresa] u površini od 85,80 m2, grobnicu i grobna mjesta na groblju ..., sve nekretnine i pokretnu imovinu koja se u trenutku smrti primatelja uzdržavanja zatekne u stanu. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da nema spora o sastavu ostavine, odnosno da je pogrešno protumačio da novčana sredstva na računima kod banke nisu obuhvaćena predmetnim ugovorom, posljedično čemu je ta novčana sredstva rasporedio na zakonske nasljednike i oporučnu nasljednicu. Navode da oporuka ostaviteljica iz 2018. ne proizvodi pravne učinke jer da je ostaviteljica svojom pokretnom imovinom raspolagala ugovorom koji je zaključen prije oporuke. Navode da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada ih nije uputio u parnicu obzirom da se radi o spornim činjenicama o kojima ovisi sastav ostavine. Navode da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost.
4. Odgovor na žalbu nije podnijet.
5. Žalba je neosnovana.
6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje:
- da su zakonski nasljednici ostaviteljice sestra ZV i nećaci DV, JV, HV, EV, LV i UV,
- da je ostaviteljica vlastoručnom oporukom od 13. siječnja 2018. odredila da sve svoje eure koji se nalaze u ... ostavlja svojoj nećakinji ŽV, rođenoj JV,
- da nitko od zakonskih nasljednika ostaviteljice nije osporio valjanost te oporuke,
- da je ostaviteljica u trenutku smrti imala novčana sredstva na tekućem računu i deviznom računu otvorenim kod ..., kao i potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s osnova neisplaćene mirovine,
- da je ostaviteljica sa zakonskim nasljednikom DV i ĐV kao davateljima uzdržavanja sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju kao primateljica uzdržavanja kojim je u čl. 1. ugovoreno da primatelji uzdržavanja daju u nasljedstvo davateljima uzdržavanja stan površine 85,80 m2, grobnicu i grobna mjesta na groblju ... te svu nekretninu i pokretnu imovinu koja se u trenutku njihove smrti zatekne u stanu,
- da po stavu suda, u ovoj pravnoj stvari nema mjesta prekidanju postupka i upućivanju stranaka u parnicu zbog spora o sastavu ostavine u smislu odredbe čl. 224. ZN-a iz razloga što da među strankama nema spora o činjenicama o kojima ovisi sastav ostavine,
- tako da među strankama nije sporna činjenica da je ostaviteljica u ugovoru o doživotnom uzdržavanju dala (uz odgodu stjecanja do smrti primatelja uzdržavanja) primateljima uzdržavanja (osim nekretnine i grobnih mjesta na groblju ...) svu pokretnu imovinu koja se u trenutku njezine smrti zatekne u stanu, kao niti činjenica da je ostaviteljica u oporuci odredila da sve svoje eure koji se nalaze u ... ostavlja ŽV, te činjenica da je ostaviteljica u toj banci imala otvoren devizni račun na kojem se nalaze novčana devizna sredstva i da je imala otvoren tekući račun na kojem se nalaze kunska sredstva,
- da pitanje predstavljaju li u konkretnom slučaju novčana sredstva na tekućem i deviznom računu, te neisplaćena mirovina ostavinsku imovinu ili se radi o imovini kojom je ostaviteljica raspolagala ugovorom o doživotnom uzdržavanju, predstavlja pravno pitanje,
- da po stavu suda predmetna novčana sredstva predstavljaju ostavinsku imovinu ostaviteljice iz razloga što da je ostaviteljica u ugovoru o doživotnom uzdržavanju raspolagala svom svojom pokretnom imovinom koja se u trenutku njezine smrti zatekne u stanu (dakle nije raspolagala svom svojom pokretnom imovinom, nego samo onom koja se u trenutku njezine smrti zatekne u stanu), a niti jedna od spornih pokretnina da se nije nalazila u stanu ostaviteljice u trenutku njezine smrti, pa da se radi o ostavinskoj imovini, a ne o imovini kojom je ostaviteljica raspolagala u ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 226. ZN-a donosi pobijano rješenje.
8. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 175. st. 2. ZN-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP-a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana odluka nije nerazumljiva i nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
9. Isto tako pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te je pravilno sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijanog rješenja primijenio materijalno pravo.
10. Naime, iz stanja u spisu nesporno proizlazi:
- da su ostaviteljica i BV kao primatelji uzdržavanja zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa CV i ABC kao davateljima uzdržavanja, a koji ugovor je ovjeren pred Općinskim sudom u Zagrebu pod posl. br. R1-1542/93 17.06.1993.
- da su čl. 1. navedenog ugovora ostaviteljica i FV, koji je umro prije nje, raspolagali u korist davatelja uzdržavanja, između ostalog i „svom pokretnom imovinom koja se u trenutku njihove smrti zatekne u stanu“,
- da je ostaviteljica vlastoručnom oporukom od 13.01.2018. raspolagala svojom imovnom na način da je „sve svoje eure koji se nalaze u ...“ ostavila nećakinji ŽV,
- da pravnu valjanost navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i vlastoručne oporuke ostaviteljice nitko nije osporio.
11. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je stav prvostupanjskog suda da ostaviteljica citiranim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju nije raspolagala svom svojom pokretnom imovinom u korist davatelja uzdržavanja, već samo onom koja se u trenutku njezine smrti zatekne u stanu, a kako je to izrijekom u ugovoru i navedeno. Dakle, predmetnim ugovorom ostaviteljica nije raspolagala „svim svojim pokretninama“ kako to žalitelji tvrde, već je naprotiv, u čl. 1. ugovora jasno i određeno stipulirano da su ugovorom obuhvaćene samo one pokretnine koje se u času njezine smrti zateknu u stanu. Navedenim je ostaviteljica raspolagala točno određenim pokretninama jer je iste označila prostorno ( zateknu u stanu ) u smislu odredbe čl. 122. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ( Službeni list FNRJ br. 20/1955, NN 51/1971, 47/1978, 71/1991 i 37/1994 ) koji je važio u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju.
12. Na navedeno ukazuje i činjenica da je ostaviteljica nakon zaključenja predmetnog ugovora, vlastoručnom oporukom od 13.01.2018. raspolagala svojim eurskim novčanim sredstvima koje je imala deponirane kod ....
13. Obzirom da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren 17.06.1993. od strane suca tadašnjeg Općinskog suda u Zagrebu u predmetu pod posl. br. R1- 1542/93, to isti predstavlja javnoovjerovljenu ispravu.
14. Odredbom čl. 224. st. 2. ZN-a propisano je da sud neće prekinuti postupak u slučaju iz st. 1., ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnjeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.
15. Dakle u slučaju kada u ostavinskom postupku postoji spor o činjenicama o kojima ovisi sastav ostavine, sud neće prekinuti postupak ako te sporne činjenice može utvrditi iz javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju tih isprava utvrditi, uz predmijevu da je sadržaja tih isprava istinit, ulazi li određena imovina ( pokretnine u konkretnom slučaju ) u sastav ostavine ili ne ulazi, te će donijeti rješenje o nasljeđivanju, a nasljednika koji tvrdi suprotno uputiti će da to dokaže u parnici.
16. Kako u konkretnom slučaju, iz predmetnog formalno valjanog ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji nije raskinut, poništen ili utvrđen ništetnim, jasno proizlazi da je ostaviteljica tim ugovorom raspolagala točno prostorno određenim pokretninama ( koje se zateknu u stanu ), to je pravilno prvostupanjski sud primjenom citirane odredbe čl. 224. st. 2. ZN-a, navedene sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine ( da novčana sredstva ostaviteljice kao pokretnine, koje su u trenutku smrti bile na bankovnim računima predstavljaju ostavinsku masu ), utvrdio na temelju predmijeve u istinitost sadržaj ugovora kao javnoovjerovljene isprave, posljedično čemu pravilno nije prekinuo predmetni ostavinski postupak, već je donio pobijano rješenje o nasljeđivanju.
17. Pri tom, žalitelji u konkretnoj činjeničnoj situaciji svoje pravo mogu ostvarivati u zasebnoj parnici sukladno naprijed citiranom čl. 224. st. 2. ZN-a, pa će prvostupanjski sud posebnim rješenjem navedene uputiti da svoje pravo ostvaruju u parnici.
18. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 12. veljače 2026.
SUTKINJA:
Iva Smokvina-Dadasović
