Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-9/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Batarelo, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vanja Peh i Jelena Batarelo, Zagreb, Zavrtnica 17, objekt 2, protiv tužene Opće bolnice Pula, Santoriova ulica 24A

- Ospedale Generale di Pola, Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupanoga po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, Ciscuttijeva 8, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr- 31/2024-45 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Opće bolnice Pula – Ospedale Generale di Pola kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr- 31/2024-45 od 10. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužene Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 192,88 EUR (stotinu devedeset dva eura osamdeset osam centi).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati bruto iznos od 5.131,05 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose pobliže navedene u izreci presude od njihova dospijeća do isplate (točka I. izreke) te da joj nadoknadi trošak postupka u iznosu od 2.015,66 EUR (točka II. izreke), a odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude tužena je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 384,17 EUR.

3. Žalba je neosnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. Izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tuženik.

5. Predmet spora je isplata razlike plaće za razdoblje od prosinca 2013. do prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 5.131,05 EUR sa zateznom kamatom. Tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da joj tuženik pogrešno obračunava i isplaćuje plaću za prekovremeni rad i posljedično tome sve dodatke na prekovremeni rad, kao i naknadu za godišnji odmor.

6. Nakon što je rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž R-185/2022-2 od 8. veljače 2024. ukinuta ranije donesena odluka u ovoj pravnoj stvari, prvostupanjski je sud prihvatio (smanjeni) tužbeni zahtjev, u bitnome uz obrazloženje da je stajalište toga suda i dalje istovjetno ranije izraženom stajalištu u prethodnoj odluci, da u konkretnom slučaju treba primijeniti osnovni nalaz vještaka jer je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br. 148 i 153., koji izrijekom utvrđuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Stoga prvostupanjski sud nadalje zaključuje da se pravilnom primjenom Zaključka 153. u redovan mjesečni fond radnih sati mogu uračunavati samo radni dani umanjeni za subote i nedjelje, ali se pritom neradni dani ne smiju uračunavati u redovan mjesečni fond radnih sati jer kada bi se efektivni mjesečni fond sati za tužitelja računao na jednak način kao i za druge djelatnike (nasumično izabrane ili nemedicinsko osoblje), da bi tada razlika plaće bila identična izračunima iz osnovnog nalaza i mišljenja.

6.1. Međutim, budući je tužiteljica u ponovnom postupku smanjila tužbeni zahtjev i zatražila isplatu iznosa od 5.131,05 EUR, prema dopuni nalaza od 16. ožujka 2022., prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u navedenom iznosu, sudeći u okvirima postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP).

7. Odluka prvostupanjskoga suda o osnovanosti (smanjenog) tužbenog zahtjeva je pravilna i zakonita.

8. Tužena u žalbi u bitnome navodi da je odluka suda prvoga stupnja suprotna zauzetom tumačenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-281/21, Rev- 290/2021, Rev-655/2021, Rev-683/2022, Zaključku 148., Zaključku 153, Zaključku 58., Zaključku 95., odredbama KU, njegovim Dodacima i drugim tumačenjima, kao i uputi Županijskog suda u Velikoj Gorici iz odluke posl. br. Gž R-185/2022 od 8. veljače 2024., da je redovan rad tužitelja rad koji odrađuje prema unaprijed utvrđenom mjesečnom rasporedu rada, u bilo kojem danu tjedna, dakle i subotom i nedjeljom pa tako i blagdanom, odnosno neradnim danom, ako radi vikendom – subota ili nedjelja, da mu se plaća uvećana satnica za 25 odnosno 35%, da dobiva uvećanje na noćni rad za 40%, na ime prekovremenih sati za 50%, a ako mu je raspored takav da prema redovnom rasporedu rada mora raditi na blagdan, da mu je satnica uvećana za 150%, dakle za sat rada na blagdan satnica iznosi 250%, koja uvećanja su tužiteljici u cijelosti isplaćena, što i vještakinja potvrđuje u svom nalazu i mišljenju te da tužiteljica i sud pogrešno tumače i primjenjuju pojam “efektivnih radnih sati” iako taj pojam ne postoji u zakonu ni u bilo kojem pravilniku. Nadalje navodi da je vještak na sve krivo utvrđene ''prekovremene'' sate obračunavao dodatke – stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci, koji su se počeli obračunavati na sate odrađene u prekovremenom radu tek nakon izmjena KU u travnju 2020. točnije od 1. travnja 2020., kako to izričito navodi Dodatak III. KU.

9. U ovom stadiju postupka i dalje je sporna pravna osnova zahtjeva i način obračuna mjesečnog fonda radnih sati u situacijama kada tužiteljica radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka, a posljedično tome i broj prekovremenih sati, kao i način njihova obračuna te s obzirom na to i je li tužiteljici isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

10. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo utvrđeno je, između ostaloga, da bi, primjenom Zaključka br. 148. Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od veljače 2014. do 20. prosinca 2015. te primjenom zaključka 153. Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. do prosinca 2018., na način na koji ih tumači Vrhovni sud RH te primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i liječnički dodatak, tužiteljica primila veću bruto plaću i to po osnovi prekovremenog rada (neobračunati sati) 1.609,82 kn, neisplaćenih dodataka na prekovremeni rad 27.786,64 kn te na ime razlike naknade za godišnji odmor 9.263,46 kn odnosno ukupno 38.659,92 kn / 5.131,05 EUR, koliko je smanjenim tužbenim zahtjevom i zatraženo.

10.1. Matematički izračun visine potraživanja tužiteljice u ovom postupku, nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, nije bio sporan niti ga tuženik osporava predmetnom žalbom.

11. S obzirom na navedeno, materijalno pravo pravilno je primijenjeno jer je sud pravilno ocijenio da tužiteljici pripada pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada i za posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve odrađene sate, dakle i na sate odrađene u prekovremenom radu njezinog radnog mjesta (liječnik specijalist na radiologiji, specijalist radiolog). Takva odluka u skladu je s odredbom čl. 91. st. 3., čl. 94. i čl. 81. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR), kao i odredbama čl. 34. i čl. 57. i čl. 36. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'', broj 88/13, 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13) te čl. 34. i čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'', broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – dalje: KU/18).

11.1. Budući da tužiteljici nisu isplaćeni navedeni dodaci, pravilno joj je sud prvoga stupnja dosudio razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje.

12. S obzirom na navedeno, odluka suda prvoga stupnja o osnovanosti smanjenog tužbenog zahtjeva nije suprotna navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao ni ranije donesenoj odluci ovoga suda i Zaključcima na koje se tužena poziva u žalbi.

12.1. U odnosu na žalbene navode tužene treba reći da je pravilno prvostupanjski sud imao u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) od 9. prosinca 2019., donesen prije stupanja na snagu KU Dodatak III. pa neosnovano tužena ustraje u tvrdnji da se predmetni dodaci obračunavaju tek od 1. travnja 2020.

12.2. Ostali žalbeni navodi predstavljaju iznošenje vlastitih pravnih shvaćanja koja nemaju uporišta niti u stanju spisa, a niti u mjerodavnim zakonskim odredbama koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio. Stoga nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

13. Odluka o zateznim kamatama ispitana je u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP i ocijenjena pravilnom i zakonitom u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

14. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).

15. Tužena nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka (čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 12. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor