REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-239/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužitelja PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćenicima Marinu i Marinku Brajko, odvjetnicima u Đakovu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupan po opunomoćeniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. veljače 2026., u nazočnosti tužitelja opunomoćenika tužitelja Marina Brajka i zamjenika opunomoćenika tuženika SO, te uz javnu objavu presude, 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. Ugovora o kreditu broj: 528- 50- 4756004 sklopljenog 12. ožujka 2008. između ovdje parničnih stranaka, a koji glasi: „dio glavnice kredita u iznosu od CHF 11.951,48 otplaćuju se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita“ te dio koji glasi: „preostali dio glavnice kredita u iznosu od CHF 5.009,35 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita iz točke a), a prema otplatnom planu koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati kredita“, te isti ne proizvode pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužitelju PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.664,68 eura (tri tisuće šesto šezdeset četiri eura i šezdeset osam centi) na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. studenog 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana, i to na:

- iznos od 4,91 eura počev od 01.11.2008. pa sve do isplate

- iznos od 6,72 eura počev od 01.01.2009. pa sve do isplate

- iznos od 6,41 eura počev od 01.02.2009. pa sve do isplate

- iznos od 8,63 eura počev od 01.03.2009. pa sve do isplate

- iznos od 7,32 eura počev od 01.04.2009. pa sve do isplate

- iznos od 7,69 eura počev od 01.05.2009. pa sve do isplate

- iznos od 6,06 eura počev od 01.06.2009. pa sve do isplate

- iznos od 3,11 eura počev od 01.07.2009. pa sve do ispate

- iznos od 3,64 eura počev od 01.08.2009. pa sve do isplate

- iznos od 4,63 eura počev od 01.09.2009. pa sve do isplate

- iznos od 4,55 eura počev od 01.10.2009. pa sve do isplate

- iznos od 3,52 eura počev od 01.11.2009. pa sve do isplate

- iznos od 5,43 eura počev od 01.12.2009. pa sve do isplate

- iznos od 6,98 eura počev od 01.01.2010. pa sve do isplate

- iznos od 9,18 eura počev od 01.02.2010. pa sve do isplate

- iznos od 8,67 eura počev od 01.03.2010. pa sve do isplate

- iznos od 11,64 eura počev od 01.04.2010. pa sve do isplate

- iznos od 11,09 eura počev od 01.05.2010. pa sve do isplate

- iznos od 12,19 eura počev od 01.06.2010. pa sve do isplate

- iznos od 20,50 eura počev od 01.07.2010. pa sve do isplate

- iznos od 19,69 eura počev od 01.08.2010. pa sve do isplate

- iznos od 25,74 eura počev od 01.09.2010. pa sve do isplate

- iznos od 23,67 eura počev od 01.10.2010. pa sve do isplate

- iznos od 20,34 eura počev od 01.11.2010. pa sve do isplate

- iznos od 27,36 eura počev od 01.12.2010. pa sve do isplate

- iznos od 36,31 eura počev od 01.01.2011. pa sve do isplate

- iznos od 29,97 eura počev od 01.02.2011. pa sve do isplate

- iznos od 32,19 eura počev od 01.03.2011. pa sve do isplate

- iznos od 29,39 eura počev od 01.04.2011. pa sve do isplate

- iznos od 29,88 eura počev od 01.05.2011. pa sve do isplate

- iznos od 41,85 eura počev od 01.06.2011. pa sve do isplate

- iznos od 43,02 eura počev od 01.07.2011. pa sve do isplate

- iznos od 53,00 eura počev od 01.08.2011. pa sve do isplate

- iznos od 47,89 eura počev od 01.09.2011. pa sve do isplate

- iznos od 42,34 eura počev od 01.10.2011. pa sve do isplate

- iznos od 40,95 eura počev od 01.11.2011. pa sve do isplate

- iznos od 40,52 eura počev od 01.12.2011. pa sve do isplate

- iznos od 43,18 eura počev od 01.01.2012. pa sve do isplate

- iznos od 45,47 eura počev od 01.02.2012. pa sve do isplate

- iznos od 45,78 eura počev od 01.03.2012. pa sve do isplate

- iznos od 44,19 eura počev od 01.04.2012. pa sve do isplate

- iznos od 45,26 eura počev od 01.05.2012. pa sve do isplate

- iznos od 45,99 eura počev od 01.06.2012. pa sve do isplate

- iznos od 44,76 eura počev od 01.07.2012. pa sve do isplate

- iznos od 45,09 eura počev od 01.08.2012. pa sve do isplate

- iznos od 44,14 eura počev od 01.09.2012. pa sve do isplate

- iznos od 42,16 eura počev od 01.10.2012. pa sve do isplate

- iznos od 44,28 eura počev od 01.11.2012. pa sve do isplate

- iznos od 45,31 eura počev od 01.12.2012. pa sve do isplate

- iznos od 44,60 eura počev od 01.01.2013. pa sve do isplate

- iznos od 40,57 eura počev od 01.02.2013. pa sve do isplate

- iznos od 43,99 eura počev od 01.03.2013. pa sve do isplate

- iznos od 44,19 eura počev od 01.04.2013. pa sve do isplate

- iznos od 42,95 eura počev od 01.05.2013. pa sve do isplate

- iznos od 38,87 eura počev od 01.06.2013. pa sve do isplate

- iznos od 38,67 eura počev od 01.07.2013. pa sve do isplate

- iznos od 39,69 eura počev od 01.08.2013. pa sve do isplate

- iznos od 41,33 eura počev od 01.09.2013. pa sve do isplate

- iznos od 43,61 eura počev od 01.10.2013. pa sve do isplate

- iznos od 42,44 eura počev od 01.11.2013. pa sve do isplate

- iznos od 43,27 eura počev od 01.12.2013. pa sve do isplate

- iznos od 44,22 eura počev od 01.01.2014. pa sve do isplate

- iznos od 44,73 eura počev od 01.02.2014. pa sve do isplate

- iznos od 46,03 eura počev od 01.03.2014. pa sve do isplate

- iznos od 45,63 eura počev od 01.04.2014. pa sve do isplate

- iznos od 44,24 eura počev od 01.05.2014. pa sve do isplate

- iznos od 43,80 eura počev od 01.06.2014. pa sve do isplate

- iznos od 43,99 eura počev od 01.07.2014. pa sve do isplate

- iznos od 45,55 eura počev od 01.08.2014. pa sve do isplate

- iznos od 46,87 eura počev od 01.09.2014. pa sve do isplate

- iznos od 46,59 eura počev od 01.10.2014. pa sve do isplate

- iznos od 47,72 eura počev od 01.11.2014. pa sve do isplate

- iznos od 48,50 eura počev od 01.12.2015. pa sve do isplate

- iznos od 48,04 eura počev od 01.01.2015. pa sve do isplate

- iznos od 48,66 eura počev od 01.02.2015. pa sve do isplate

- iznos od 48,66 eura počev od 01.03.2015. pa sve do isplate

- iznos od 48,66 eura počev od 01.04.2015. pa sve do isplate - iznos od 1.146,02 eura počev od 01.04.2015. pa sve do isplate,

i

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva od 7. veljače 2024.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužitelju PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.702,50 eura (tisuću sedamsto dva eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama počev od 12. veljače 2026. po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. lipnja 2023. ovome sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je početkom 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-4756004 u valutnoj klauzuli CHF sa svrhom kupovine osobnog automobila s rokom otplate na 7 godina (84 mjeseci). Parnične stranke su po saznanju tužitelja člankom 7. Ugovora ugovorile odredbu kojom se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

1.1. Ističe da je tuženik na taj način u članku 7. Ugovora inkorporirao valutnu klauzulu kojom je glavnicu, koja čini predmet Ugovora o kreditu, vezao za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu, a čijim nekontroliranim rastom je tužitelj oštećen za razliku između tečaja švicarskog franka koji je iznosio na dan isplate kredita tužitelju i tečaja koji se naknadno tijekom postojanja ugovorne obveze povećavao. Naime, ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak bile su nerazumljive tužitelju, kao prosječnom potrošaču, nepoštene i prema tome ništetne, jer je tuženik kao kreditor u vrijeme zaključivanja ugovora propustio informirati tužitelja o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Naime, prema članku 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje propisano je da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a što je ovdje upravo slučaj.

1.2. Ukazuje kako su sve ove odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa pokrenutom sukladno članku 502. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP), te se pravne i fizičke osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu direktno pozivati na utvrđenja iz tih odluka radi ostvarivanja vlastitih prava, a sud je u individualnim parnicama vezan za ta utvrđenja, sve sukladno članku 502. c ZPP-a.

1.3. Nadalje, uzimajući u obzir odredbe članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača, odredbe članka 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje: ZOO) i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, ističe da se jasno da zaključiti da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj na način da je u ugovoru o kreditu ponudio nisku kamatnu stopu i inkorporirao valutnu klauzulu CHF, a istodobno prešutivši u potpunosti ekonomski rizik tečajnih razlika i rizik povećanja kamatne stope. Zaključno, tužitelj smatra kako je odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu CHF ništetna, te da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. ZOO- a o stjecanju bez osnove.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik prvenstveno ističe kako nije sporno da su tužitelj i tuženik 12. ožujka 2008. zaključili Ugovor o kreditu broj: 528-50-4756004 kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 16.960,83 a da je ugovorena redovna kamata 6,75 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

2.1. Tuženik nadalje ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. ZOO- a koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

2.2. Ukazuje da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu).

2.3. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, tuženik ističe da je postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Ističe i prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno članku 226. ZOO-a propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Protivi se pozivanju tužitelja na odredbe ZOO-a o stečenom bez osnove jer konkretno nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove. Takav institut bi došao u obzir samo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe ne bi imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci sud, odnosno odluci neke druge nadležne vlasti ili zakonu. Tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza njegove imovine u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Da bi pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku pročitao opomenu tuženika (list 6 spisa), zahtjev za dostavom dokumentacije (list 7 spisa), Ugovor o kreditu od 12. ožujka 2008., broj: 528-50-4756004 (list 15-19 spisa), otplatni plan (list 20-23 spisa), specifikaciju uplata (list 24-30 spisa), otplatni plan (list 31-39 spisa), zahtjev za kredit (list 46-47 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje Tonke Vulić od 16. siječnja 2024. (list 55-66 spisa), priloge uz podnesak tužitelja od 7. veljače 2024. (list 75-83 spisa), podnesak vještakinje kojim se očituje na prigovore tuženika (list 102 spisa) te saslušao tužitelja.

4. Cijeneći provedene dokaze zasebno kao i u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. ZPP-a, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Naime, iz svega gore navedenoga razvidno je da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli te za isplatom preplaćenih iznosa kredita s osnova ugovorene valutne klauzule po osnovi stjecanja bez osnove i to za razdoblje od studenog 2008. do travnja 2015. u iznosu od 3.664,68 eura, a koji iznos čini zbroj svih mjesečnih potraživanja više uplaćenih iznosa svake mjesečne rate kredita bez uračunavanja tzv. negativnih razlika, a sve prema nalazu i mišljenju vještaka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog plaćenog iznosa pa do isplate.

6. Dakle, sporno je među strankama da li je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna, odnosno da li je tuženik na temelju ništetne ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli stekao nešto što mu ne pripada i to na štetu tužitelja kao potrošača, a kako je tuženik prigovarao i pasivnoj legitimaciji valjalo je i tom prigovoru odlučiti.

7. Prema mišljenju ovog suda, neosnovano tuženik osporava pozivanje tužiteljice na pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 te presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/2017 i poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., odnosno na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., kao i poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojom je odbijena revizija između ostalih i tuženika izjavljena protiv citiranih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, odnosno Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetima kolektivne tužbe Udruge Franak protiv Banaka među kojima je i tužena te su potvrđene presude Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu gore navedene kojima je presuđeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i o valutnoj klauzuli u kreditima koje je tužena zaključila s potrošačima kao fizičkim osobama u valuti CHF, dakle i s tužiteljem ništetne.

8. Isto tako, neosnovano tuženik smatra da tužitelj nije u pravu kada se poziva na odredbu članka 502.c. ZPP-a i na gornje presude jer upravo tom odredbom je zakonodavac omogućio fizičkim osobama u ovom slučaju tužitelju da u posebnoj parnici se može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba i u tom slučaju je sud vezan za utvrđenja iz tih parnica, a upravo to je tužitelj učinio kada se pozivao na presude Trgovačkog suda u Zagreb i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu koje su do podnošenja tužbe pravomoćno odlučile u kolektivnoj tužbi po tužbenom zahtjevu Udruge Franak za valutnu klauzulu što je predmet ovoga spora, a u međuvremenu je samo Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom revizijskom odlukom odbio revizije banaka kao neosnovane i potvrdio gornje presude.

9. Dakle, nesporno je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom gore navedenom odlukom u svezi sa ugovorenom valutnom klauzulom utvrdio da su ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu ništetne i stoga sud smatra da ništetnost istih nije potrebno obrazlagati tim više što je nakon saslušanja tužitelja na okolnost zaključenja predmetnog ugovora nesporno utvrdio da se predmetni ugovor o kreditu odnosio na kredit u svrhu kupovine novog automobila i to za osobne potrebe, dakle da je tužitelj konkretni ugovor zaključio kao potrošač, da je izabrao ovu vrstu kredita jer su mu prilikom zaključenja kredita kod tuženika pojasnili da je to najpovoljniji kredit, njemu je mjesečna rata odgovarala pa ništa nije ispitivao, a nitko mu od djelatnika banke ništa nije ni pojašnjavao bilo što pojašnjeno u svezi s ugovornom odredbom o valutnoj klauzuli te je on ugovor kao takav i osobno potpisao. Iz svega navedenog, dakle proizlazi da je kredit tužitelj zaključio kao fizička osoba, dakle radi se o potrošačkom kreditu za osobne potrebe/kupovinu novog automobila, da je tuženik tužitelju ponudio ovu vrstu kredita kao najpovoljniji kredit koji mu je i odgovarao, a da o eventualnim rizicima i eventualnim povećanjem ili smanjenjem mjesečne rate nisu razgovarali niti su to pojašnjavali. Štoviše, tužitelj niti jednom svojom radnjom nije mogao utjecati na bilo koju odredbu ugovora ili bolje rečeno o nijednoj ugovornoj odredbi nije mogao pregovarati, a što vjerodostojno ističe tužitelj u svom iskazu, a tuženik ničim ne dokazuje da se o ovoj ugovornoj odredbi pregovaralo, odnosno kada navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasno uočljiva i razumljiva ne podrazumijeva pregovaranje s obzirom da je nesporno utvrđeno da se radi o formalnom, unaprijed pripremljenom ugovoru na čije ugovorne odredbe tužitelj uopće nije mogao utjecati pa tako ni na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli što ima za posljedicu da je ova odredba o kojoj se nije pregovaralo nepoštena, a onda posljedično sukladno odredbama o Zakona o zaštiti potrošača i ništetna.

10. Dakle, zbog utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koja je utvrđena i odlukama po kolektivnoj tužbi, a samo potvrđena iskazom samog tužitelja iz kojeg nedvojbeno proizlazi da se o ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli prilikom zaključenja predmetnog ugovora uopće nije pregovaralo, a tuženik ničim nije dokazao pregovaranje i koja je u konačnici zbog neravnopravnog položaja tuženika u ovom poslovnom odnosu uzrokovala štetu na strani tužitelja i to stjecanjem bez osnova preplaćenih mjesečnih iznosa anuiteta u utuženom razdoblju s obzirom na rast tečaja CHF u odnosu na početni tečaj koji je važio za valutu CHF prilikom isplate kredita i stoga je dužan tužitelju vratiti sve što je na temelju takve ništetne ugovorne odredbe stekao s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog plaćenog mjesečnog anuiteta jer je tuženik nepošteni stjecatelj.

11. Što se tiče visine postavljenog tužbenog zahtjeva iz pisanog podneska od 7. veljače 2024., a radi koje je sud proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje i nakon kojeg vještačenja je tužitelj konačno postavio svoj tužbeni zahtjev, istog sud smatra u cijelosti osnovanim za iznos od 3.664,68 eura specificiranim po mjesečnim iznosima pri čemu valja napomenuti da je sam tužitelj postavio tužbeni zahtjev kojim obuhvaća samo pozitivne iznose s osnova tečajne razlike i to iz razloga jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo jasan stav da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva u postupcima u kojima se potražuje isplata preplaćenih mjesečnih iznosa s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF sud nije ovlašten niti je dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima ili tzv. negativnim iznosima za razdoblja kada je tečaj CHF bio manji u odnosu na tečaj CHF na dan isplate kredita, a sve u odnosu na tečaj HRK ako tuženik na nesumnjiv način ne istakne prigovor radi prebijanja te ako određeno ne navede svoju tražbinu koju stavlja u prijeboj i kvantitativno ju odredi pa kako to tuženik nije učinio jer nije stavio valjani prigovor prijeboja radi prebijanja do zaključenja prethodnog postupka, a nije ni kvantitativno odredio svoju tražbinu koju stavlja u prebijanje, iako je u nalazu i mišljenju vještaka određena, sud nije tužbeni zahtjev tužitelja umanjio za samo paušalni istaknuti prigovor na nalaz i mišljenje vještaka kojim je zahtijevao da se utvrde i tzv. negativne razlike što je vještak i učinio, no sud nije ovlašten tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti prema nalazu i mišljenju vještaka bez valjanog prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva.

12. Nadalje, tuženik je podneskom od 8. listopada 2025. prigovarao nalazu i mišljenju vještaka na način da je istaknuo kako vještakinja nigdje nije utvrdila kamatnu stopu koja se primjenjivala na anuitete tijekom njihove otplate, a isto je nužno utvrditi jer je i sam tužitelj izričito naveo da tužbom zahtjeva isplatu iznosa isključivo s osnova valute CHF, ne i promjenjive kamatne stope. Ističe da Banka obračunava kamate na neotplaćenu glavnicu, stoga je za analizu utjecaja promjene kamatne stope potrebno izračunati kamatu na istu glavnicu s različitim kamatnim stopama te iskazati razliku dobivenih iznosa kako bi se utvrdio stvarni financijski učinak promjene kamatne stope. Ukazuje da je za izračun utjecaja primjene valutne klauzule potrebno izračunati plaćene iznose anuiteta u kunama primjenom tečaja plaćanja na konačni otplatni plan, primjenom početnog tečaja na konačni otplatni plan te iskazati razliku dobivenih Iznosa kako bi se utvrdio stvarni financijski učinak primjene valutne klauzule. Kako vještak isto nije uopće utvrdio, odnosno nije izračunao i zasebno prikazao financijski utjecaj promjenjive kamatne stope u anuitetu, tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje.

12.1. Vještakinja je u podnesku od 7. studenog 2025. otklonila sve prigovore tuženika navodeći kako je u ovome predmetu isključivo tražen izračun razlike tečaja, a da je isti sačinjen na temelju metode izračuna preporučene na webinaru na temu „Izračun utjecaja kamate i tečaja“ organiziranog u lipnju 2020. od strane Hrvatskog društva vještaka i procjenitelja iz Zagreba. Ističe da je metodom izračuna kako je obavila vještačenje, isključen utjecaj kamate iz izračuna razlike tečaja. Razlika kamate se računa kao razlika između stvarno obračunate kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i kamate prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i množi se tečajem početka korištenja kredita da se isključi utjecaj tečaja iz izračuna kamate. Isto znači da je u stvarno realiziranom otplatnom planu po promjenjivoj kamatnoj stopi uključena glavnica + početno ugovorena kamata + razlika kamate. Kako je vještakinja od stvarno plaćenih anuiteta po tečaju na dan plaćanja anuiteta oduzela stvarno plaćeni anuitet (u CHF) pomnožen tečajem početka korištenja kredita, oduzela je i razliku kamate, jer je ista sadržana u plaćenome anuitetu (po promjenjivoj kamatnoj stopi).

12.2. Zaključno, vještakinja navodi da je u njenom izračunu isključen utjecaj kamate u izračunu tečaja i nije ga trebalo posebno prikazivati, jer to nije niti traženo zadatkom iz rješenja o vještačenju, prema tome potvrđuje svoj nalaz i mišljenje.

12.3. Tuženik se po zaprimljenom očitovanju vještakinje nije dodatno očitovao, a sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje jer je sačinjen po pravilima struke i sukladno zadatku iz rješenja o vještačenju. Štoviše, na ročištu održanom 5. veljače 2026. tuženik je naveo kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje, nakon zaprimljenog očitovanja na prigovore.

13. Valja se osvrnuti i na tuženikovo protivljenje uređenom tužbenom zahtjevu tužiteljice. Naime, sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva od 7. veljače 2024. sukladno odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a jer je ova preinaka svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, a tužitelj je tek nakon provedenog vještačenja mogao postaviti pravilno svoj konačni tužbeni zahtjev.

14. Sukladno svemu obrazloženom, sud je u cijelosti udovoljio konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 3.664,68 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

15. Upravo slijedom obrazloženog, tužitelju je sud dosudio utužene iznose kao pod točkom II. izreke ove presude s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od prvog dana idućeg mjeseca za protekli mjesec, a sve sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a jer je tuženik nepošteni stjecatelj i dužan je tužitelju naknaditi stečeno bez osnove s kamatama od dana stjecanja.

16. Kako se u konkretnom slučaju definitivno radi o stjecanju bez osnove na strani tuženika, a sve zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, to je na temelju odredbe članka 1111. stavak 1. ZOO-a tuženik dužan tužitelju platiti sve stečeno bez osnove s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to kao nesavjesni stjecatelj od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate jer kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Prema stavku 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

17. Valja također ukazati kako sud nije prihvatio ni istaknuti prigovor zastare tuženika iz odgovora na tužbu prema kojemu povremene tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a sve prema članku 226. ZOO-a. Naime, po mišljenju ovog suda i u skladu sa pravnim shvaćanjem iznesenog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2245/2017-2 od 20. veljače 2018. i suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom predmetu zastara je prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu dana 4. travnja 2012., a presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž6632/2017 je u odnosu na valutnu klauzulu je donesena 14. lipnja 2019., dok je tužba podnesena 8. lipnja 2023., to znači da do podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, odnosno opći zastarni rok od pet godina jer je riječ o stjecanju bez osnove pa nije nastupila zastara tražbine za potraživanja dospjela nakon 1. studenog 2008.

18. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te je tuženik dužan tužitelju naknaditi nastali parnični trošak u iznosu od 1.702,50 eura koji se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, pristupa na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (3. studenog 2023. i 5. veljače 2026.) u iznosu od 200,00 eura svako ročište, pristupa odgođenom ročištu održanom 11. prosinca 2023. u visini od 50,00 eura, sastava pisanog obrazloženog i potrebnog podneska od 20. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 eura, sastava pisanog i obrazloženog podnesak od 7. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura, pristupa punomoćnika tužiteljice na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, odnosno ukupno 1.150,00 eura, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 287,50 eura i troška provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja i nagrade isplaćene vještaku u iznosu od 265,00 eura čini ukupni nastali parnični trošak u iznosu od 1.702,50 eura, kako je to tužitelj i potraživao svojim zahtjevom za naknadom troška koji je u cijelosti u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. i 107/25. – dalje: OT) pa je takvom tužbenom zahtjevu sud u cijelosti udovoljio.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Đakovo, 12. veljače 2026.

Sudac

Petar Grgur

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Dostaviti:

1. Opunomoćeniku tužitelja, e-komunikacijom

2. Opunomoćeniku tuženika, e-komunikacijom