Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. P-39/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužiteljice IR iz [adresa], Žrtava fažizma 10, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Borislav Škarda, odvjetnik u Umagu, protiv tuženika KR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Jugoslav Puran i Saša Kutnjak, odvjetnici u Bjelovaru, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene 16. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, 12. veljače 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama pod poslovnim brojem Ovr-573/2024-2 od 12. kolovoza 2024. godine, na temelju bjanko zadužnice od 13. listopada 2011., ovjerene od Javnog bilježnika Željka Krajine iz Umaga, broj: Ov-8424/11, ovrhovoditelja KR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) protiv ovršenice IR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) te se ukidaju sve provedene radnje temeljem iste.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka isplatom 2.720,95 eura (dvijetisućesedamstodvadeset eura i devedesetpet centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. veljače 2026. do isplate po stopi iz 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u skladu sa zaključkom ovoga suda posl. br. Ovr-573/2024-8 od 12. prosinca 2024.

1. 1. U tužbi navodi da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama posl. br. Ovr-573/2024-2 od 12. kolovoza 2024. određena ovrha na pokretninama ovršenice, ovdje tužiteljice radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika. Predmetno rješenje tužiteljica je pobijala žalbom u kojoj se poziva na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona zbog nastupa zastare potraživanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika. Naime, ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha u ovršnom postupku je zadužnica izdana dana 13. listopada 2011. godine i koja je istog dana potvrđena kod javnog bilježnika Željka Krajine pod brojem OV-8424/11 i to od izdavatelja Gegač d.o.o. [adresa] kao dužnika, zastupano po zakonskom zastupniku IR kao i IR kao fizičkoj osobi. Zadužnica je izdana 13. listopada 2011. godine te je proteklo više od 10 godina od dana njena izdavanja. Temeljem članka 32. stavka 6. Ovršnog zakona (Narodne novine 139/2010) smatra se da ova isprava sadrži potvrdu ovršnosti ako je izdana sukladno zakonu. S obzirom da je gornja isprava potvrđena, smatra se u skladu s člankom 126. Ovršnog zakona (Narodne novine 139/2010) izdanom u skladu sa zakonom. Ovo znači da je od dana izdavanja i ovršnosti ove isprave prošlo više od 10 godina, dok članak 233. st. 1. Zakona obveznim odnosima (dalje: ZOO) određuje da tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina. Tražbina iz zadužnice zastarijeva za 10 godina jer je to tražbina iz javnobilježničkog akta, što proizlazi iz članka 126. Ovršnog zakona koji se primjenjuje u konkretnom slučaju na ovaj institut, a u vezi sa člankom 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009) koji definira da su i privatne potvrđene isprave izjednačene sa javnobilježničkim aktom. Tako je navedeno i u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda na sjednici Građanskog odjela (7/18) u pogledu zastarnog roka za tražbinu iz predmetne isprave. Sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Tražbina iz zadužnice dospijeva odmah po njenom izdavanju, jer kao što je ranije navedeno, smatra se da zadužnica sadrži potvrdu ovršnosti ako je izdana sukladno zakonu. S obzirom da je gornja isprava potvrđena, smatra se u skladu sa člankom 126. Ovršnog zakona (Narodne novine 139/2010) izdanom u skladu sa zakonom i sadrži potvrdu ovršnosti. Nadalje, rješenjem o ovrsi određena je naplata i kamata, dok kamate kao povremena davanja zastarijevaju u roku tri godine od dospjelosti (članak 226. st. 1. ZOO), te se prigovor zastare svakako odnosi i na njih. Tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, kako to utvrđuje članak 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, no povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, a to je za kamate temeljem članka 226. st. 1. ZOO-a rok od 3 godine od dospijeća. Tužiteljica smatra da je nastupila zastara potraživanja iz zadužnice i stoga što je zastara nastupila protiv glavnog dužnika Gegač d.o.o. [adresa] (članak 126. stavak 1. ZOO). Tuženikovo ranije pokretanje postupka protiv tužiteljice, koji je postupak pokrenut i okončan 2012. godine nije imao za posljedicu prekid zastare. Tuženik je pokrenuo postupak protiv ovdje tužiteljice koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr-795/12. Postupak je u odnosu na IR dostavljen tadašnjem Općinskom sudu u Bujama gdje je vođen pod poslovnim brojem Ovr-821/2012. Ovaj postupak potom je obustavljen rješenjem Općinskog suda u Bujama od dana 27. prosinca 2012., radi pasivnog držanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika. Pokretanje postupka pred sudom ili nadležnim tijelom dovodi do prekida zastare sukladno ZOO-u, međutim, u slučaju obustave takvog postupka ne može se govoriti o prekidu zastare. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 943/2017-2 od 10. svibnja 2017. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: "Dakle, ovaj sud je u primjeni i tumačenju odredbe čl. 389. ZOO/91 (Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 113/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., op.a.) kada se radi o dilemi ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u svakom slučaju neovisno o razlogu zbog kojeg je došlo do obustave postupka, ili pitanje učinaka prekida zastare valja vezati uz razloge obustave postupka, zauzeo ovo potonje pravno shvaćanje, dakle da se kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te da li slijedom toga zastarni rok teče iz početka zauzeo shvaćanje da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen." U istoj presudi revizijskog suda navodi se sljedeće: "Dakle, argumentum a contrario kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno." Primjenom navedenog shvaćanja revizijskog suda na konkretan slučaj, a obzirom razlog obustave ovršnog postupka iz 2012. godine nije na tužiteljici već isključivo na tuženiku, nema mjesta prekidu zastare. Opreza radi, u slučaju da sud utvrdi da je pokretanjem ovršnog postupka pred Trgovačkim sudom u Rijeci došlo do prekida zastare, i tada se svakako radi o zastari potraživanja iz zadužnice. Postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci pokrenut je 2012. godine, te je iste godine i obustavljen. U slučaju prekida zastara počinje teći iznova (članak 245. stavak 1. ZOO). Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, u konkretnom slučaju obustavljen (članak 245. stavak 3. ZOO). Od prosinca 2012. godine i obustave postupka prošlo je više od 10 godina, koliko iznosi rok zastare za tražbine iz zadužnice.

1. 2. Zadužnica se izdaje u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se plijeni tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja (Članak 126. Ovršnog zakona). Isprava koja je podnesena kao prilog ovom prijedlogu za ovrhu je ovjereni preslik zadužnice, koji je ovjeren dana 13.03.2012. godine kod Javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa], pod brojem OV- 3349/2012. S obzirom da je zadužnica vrijednosni papir, da se kao takav izdaje u jednom primjerku, da se temeljem njega može tražiti ovrha, umnažanjem ovakvog vrijednosnog papira nametnula bi se izdavatelju zadužnice koji se obvezao isplatiti dug naveden u zadužnici višestruko veća obveza od one na koju je pristao njenim izdavanjem. Naime, temeljem svake pojedine zadužnice kao apstraktnog pravnog posla može se tražiti naplata iznosa koji je na njoj naveden. Takvo umnažanje zadužnice kao vrijednosnog papira dovodi u pitanje pravnu sigurnost i suprotno je pravnoj naravi zadužnice kao pravnog instituta koji ovlašćuje vjerovnika da naplaćuje svoje potraživanje prema dužniku bez potrebe da dokaže da to potraživanje doista postoji, jer se smatra da postoji samo na temelju te isprave i još k tome ima svojstvo ovršnosti. Tužiteljica u pogledu podobnosti preslike zadužnice za provedbu ovrhe upućuje na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske: „Dakle, bez obzira na vrstu postupka u kojem ovrhovoditelj prisilnim putem ostvaruje svoju tražbinu, a pri tome se misli na postupak zapljene računa na temelju zadužnice koja ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi ili sudski postupak na drugim predmetima ovrhe na temelju zadužnice koja ima svojstvo ovršne isprave, bjanko zadužnica, kao posebno sredstvo osiguranja tražbine, mora biti dostavljena u izvorniku, ne u ovjerenoj preslici.“ (VSRH, Broj: Rev 2425/13-2).

1. 3. S obzirom na iznesene navode, tužiteljica predlaže donošenje presude kao u t. I. izreke. Predlaže da sud naloži tuženiku da joj naknadi troškove postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

2. 1. Navodi kako je tužiteljici poznato da je on je kao ovrhovoditelj u više navrata pokušao namiriti svoje potraživanje na način da je protiv glavnog dužnika GEGAČ d.o.o. [adresa] i ovdje tužiteljice kao jamca platca obveze glavnog dužnika pokrenuo ovrhu na pokretninama 11. travnja 2012. pred Trgovačkim sudom u Rijeci, u predmetu posl. br. Ovr-795/12. Nakon donošenja rješenja o ovrsi 23. listopada 2012. sud je razdvojio ovršni postupak u odnosu na I. ovršenika GEGAČ d.o.o. koji je spis dostavio Općinskom sudu u Bjelovaru na postupanje dok je u odnosu na II. Ovršenika, ovdje tužiteljicu IR spis na postupanje dostavio Općinskom sudu u Bujama. Općinski sud u Bujama je u predmetu posl br. Ovr-821/12 dana 14. prosinca 2012. izvršio radnju popisa i procjene pokretnina, međutim nakon toga punomoćnik tuženika nije pozvan na stavljanje daljnjih prijedloga niti je obaviješten o eventualnim daljnjim sudskim radnjama ili odlukama u predmetu. Tuženik posebno ističe da odredbe Ovršnog zakona/96 koji se zajedno sa izmjenama i dopunama primjenjuje u ovršnom predmetu Općinskog suda u Bujama, posl. br. Ovr-821/12 propisuju pravo ovrhovoditelja da u daljnjem roku od 30 dana (nakon neuspješne radnje) stavi daljnje prijedloge u provedbi ovrhe zbog čega tuženik izričito osporava točnost sadržaja dopisa Trgovačkog suda u Rijeci od 16. siječnja 2025. koji je tužiteljica priložila tužbi da bi ovrha u predmetu posl. br. Ovr-821/12 bila obustavljena rješenjem od 27. prosinca 2012. odnosno svega 13 dana od sastavljanja zapisnika o popisu i procjeni u tom predmetu jer bi time sud počinio ozbiljnu povredu postupovnih pravila iz tada važećeg Ovršnog zakona na štetu ovrhovoditelja te bi ovrhovoditelj takvo rješenje zasigurno pobijao žalbom. Međutim, sve i da je takvo rješenje doneseno, kako je već navedeno, punomoćnik tuženika isto nikada nije zaprimio zbog čega ovršni postupak nije mogao biti pravomoćno okončan stoga se ima smatrati da je postupak ovrhe još uvijek u tijeku te posljedično niti zastara tuženikova potraživanja nije počela niti mogla početi ponovno teći već će to biti moguće tek nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi ovrhe. Nadalje, kako je tuženik naprijed navedeni postupak pokrenuo na temelju izvornika bjanko zadužnice, prijedlog za ovrhu u novom postupku (iz kojeg je tužiteljica upućena u ovu parnicu) mogao je podnijeti na temelju preslike bjanko zadužnice. Naime, ovrhovoditelj koji podnosi prijedlog za ovrhu ne temelju ovršne isprave dužan je postupiti u skladu s čl. 36. OZ-a, konkretno u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj mora između ostalog priložiti i ovršnu ispravu u izvorniku ili ovjerenom prijepisu ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, što je primjenjivo i u ovom slučaju jer je zadužnica ovršna isprava koja nije nastala kod suda pred kojim se traži ovrha. Identičan pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u rješenju broj: Rev-2183/13-2 od 13. travnja 2016. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva te da sud obveže tužiteljicu da mu naknadi trošak ovog postupka.

3. U podnesku od 15. svibnja 2025. tužiteljica je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, u dijelu u kojem on osporava točnost sadržaja dopisa Trgovačkog suda u Rijeci od 16. siječnja 2025. koji je tužiteljica priložila uz tužbu, ističe kako predmetni dopis Trgovačkog suda u Rijeci ima snagu javne isprave, s obzirom na to da je donesen u propisanom obliku od državnog tijela u granicama njegove nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Određena isprava ima važnost javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju. (VSRH, Rev 2007/2017-2) Predmetni dopis izdan je pod poslovnim brojem R2-1/2025-2 od Trgovačkog suda u Rijeci kao državnog tijela, i to u okviru njegove nadležnosti – vođenje sudskih postupaka i službenih evidencija o njima – u kojem su sadržane pravno relevantne činjenice. S tim u vezi, predmetni dopis predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

4. U dokaznom postupku pročitani su: dopis Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R2-1/2025-2 (str. 6-7), bjanko zadužnica (str. 8-11), zaključak ovog suda posl. br. Ovr- 573/2024-8 (str. 12-14) i zapisnik o popisu i procjeni (str. 21). Izvršen je uvid u e-Spis predmeta ovog suda posl. br. Ovr-573/2024 (fizički spis se tijekom ovog postupka nalazio na Županijskom sudu u Sisku), te uvid u predmet ovog suda posl. br. Pu Ovr- 36/2025 (ranije posl. br. Ovr-821/12).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama, posl. br. Ovr-573/2024-2 od 12. kolovoza 2024.

7. Uvidom u spis predmeta ovog suda posl. br. Ovr-573/2024 utvrđeno je da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama, posl. br. Ovr- 573/2024-2 od 12. kolovoza 2024. određena ovrha na pokretninama ovršenice, ovdje tužiteljice radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika. Ovrha je određena na temelju ovršne isprave – ovjerenog preslika bjanko zadužnice izdane dana 13. listopada 2011. koja je istog dana potvrđena od strane javnog bilježnika Željka Krajine pod brojem OV-8424/11 i to od izdavatelja GEGAČ d.o.o. [adresa] kao dužnika, zastupanog po zakonskom zastupniku IR i IR kao fizičkoj osobi.

8. Između stranaka nije sporno da je tuženik, kao ovrhovoditelj pred Trgovačkim sudom u Rijeci pokrenuo ovršni postupak protiv glavnog dužnika GEGAČ d.o.o. [adresa] i tužiteljice, kao jamca platca obveze glavnog dužnika i da je pod posl. br. Ovr- 795/12 doneseno rješenje o ovrsi 11. travnja 2012. kojim je određena ovrha na pokretninama. Nije sporno ni da je nakon donošenja citiranog rješenja o ovrsi, sud razdvojio postupak u odnosu na I. ovršenika GEGAČ d.o.o. te spis dostavio Općinskom sudu u Bjelovaru na postupanje, dok je u odnosu na II. ovršenicu, ovdje tužiteljicu IR dostavio spis Općinskom sudu u Bujama. Nadalje, nije sporno da je Općinski sud u Bujama u predmetu posl. br. Ovr-821/12 dana 14. prosinca 2012. izvršio radnju popisa i procjene pokretnina.

9. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tuženika (ovrhovoditelja) iz predmetne zadužnice te je li zastara nastupila i protiv glavnog dužnika. S tim u svezi, sporno je da li je došlo do prekida zastare, odnosno je li ovršni postupak koji je vođen pred Općinskim sudom u Bujama pod posl. br. Ovr-821/12 obustavljen ili je još u tijeku.

10. Tužiteljica smatra da je predmetna ovrha nedopuštena jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Tvrdi da je ovršni postupak koji protiv nje vođen pred Općinskim sudom u Bujama pod posl. br. Ovr-821/12, obustavljen rješenjem od 27. prosinca 2012. radi pasivnog držanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika. S obzirom da razlog obustave ovršnog postupka iz 2012. nije na tužiteljici već isključivo na tuženiku, smatra da nema mjesta prekidu zastare.

11. U okviru parnice za proglašenje ovrhe nedopuštenom, sud raspravlja i odlučuje samo o žalbenim razlozima zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu te se i tužba može temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Kada tome ne bi bilo tako onda ni sam postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koji je pokrenut upravo radi upućivanja ovršenika od strane suda na pokretanje parnice u određenim, ovršnim zakonom, propisanim situacijama, ne bi imalo smisla. To zato jer bi ovršenik kao tužitelj mogao iznositi daljnje činjenice i prigovore i u tužbi, a radi kojih nije bio upućen na parnicu. Postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom je u određenom smislu i strogo formalan postupak zato jer je sud strogo vezan na raspravljanje o onim prigovorima koji su izneseni kao žalbeni razlozi.

12. U skladu s odredbom čl. 52. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., u nastavku: OZ), ako je žalba izjavljena u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. do 11., sud će ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz kojih je ovršenik i izjavio žalbu.

12. 1. Isto je propisano i u čl. 55. st. 3. OZ-a, u kojem je određeno da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je ovršenik upućen može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a radi čega je upućen u parnicu.

12. 2. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari može se raspravljati samo o razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja tužitelja u parnicu. Dakle, isključivo o žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a.

12. 3. Ovakav pravni stav izražen je između ostalog u Sentenci Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1129/2019 od 12. rujna 2019., kao i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-433/2017 od 16. svibnja 2017.

13. Tužiteljičin prigovor zastare nije osnovan.

14. Prema čl. 32. st. 6. OZ-a, smatra se da zadužnica sadrži potvrdu ovršnosti ako je izdana u skladu sa zakonom. S obzirom na to da je predmetna zadužnica – ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha, potvrđena, smatra se da je izdana u skladu sa zakonom (čl. 126. OZ-a).

15. Prema čl. 233. st. 1. Zakona obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/23., u nastavku: ZOO), tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina.

15. 1. Tražbina iz zadužnice zastarijeva za deset godina jer je to tražbina iz javnobilježničkog akta, što proizlazi iz čl. 126. OZ-a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju na ovaj institut, a u vezi s čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ br. 78/1993., 29/1994., 162/1998., 16/2007., 75/2009.) koji definira da su i privatne potvrđene isprave izjednačene sa javnobilježničkim aktom.

15. 2. Naime, tražbine iz zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., kao i tražbine na kojima je tuženik samo ovjerio svoj potpis i koja nije sastavljena u obliku javnobilježničkog akta, zastarijevaju za pet godina prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda republike Hrvatske sa sedme sjednice Građanskog odjela posl. br. Su- IV-4/18-17 od 19. studenog 2018., dok u situaciji kada je zadužnica sastavljena u obliku javnobilježničkog akta tražbina zastarijeva za deset godina na temelju odredbe čl. 233. st. 1. ZOO-a.

16. U skladu s odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Stoga se rokovi početka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla računaju od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom, odnosno od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ne od izdavanja odnosno ovjere potpisa na zadužnici (u tom smislu i odluke Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 2260/17-2 od 14. studenog 2017., Rev 732/2023-2 od 9. travnja 2024.).

17. Što se tiče zastare tražbine s osnove zateznih kamata, valja istaći da su kamate sporedna tražbina koja proizlazi iz glavne tražbine te u cijelosti slijedi njezinu pravnu sudbinu. U situaciji kada glavna nije zastarjela to nije u zastari niti zahtjev za namirenje kamata, i obratno (čl. 233. ZOO-a).

18. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

19. Odredbom čl. 126. st. 1. ZOO-a propisano je da zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca, a stavkom 3. istog članka propisano je da prekid zastare tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika.

20. U konkretnom slučaju, između stranaka nije sporno da je tuženik, kao ovrhovoditelj pokušao namiriti svoje potraživanje na način da je protiv glavnog dužnika GEGAČ d.o.o. [adresa] i ovdje tužiteljice kao jamca platca obveze glavnog dužnika pokrenuo ovrhu na pokretninama 11. travnja 2012. pred Trgovačkim sudom u Rijeci, u predmetu posl. br. Ovr-795/12. Nakon donošenja rješenja o ovrsi 23. listopada 2012. sud je razdvojio ovršni postupak u odnosu na I. ovršenika GEGAČ d.o.o. koji je spis dostavio Općinskom sudu u Bjelovaru na postupanje dok je u odnosu na II. ovršenicu, ovdje tužiteljicu IR spis na postupanje dostavio Općinskom sudu u Bujama radi provedbe ovrhe na pokretninama. Općinski sud u Bujama je u predmetu posl br. Ovr-821/12 dana 14. prosinca 2012. sačinio Zapisnik o popisu i procjeni pokretnina.

21. Iz dopisa Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1-1/2025-2 od 16. siječnja 2025. (str. 6) proizlazi da spis tog suda posl. br. Ovr-795/12 više ne postoji jer je po proteku roka za čuvanje arhivske građe izdvojen i uništen. Nadalje, proizlazi kako je iz podataka sadržanih u sudskom upisniku utvrđeno da je ovrha na pokretninama ovršenice IR određena rješenjem od 23. listopada 2012., obustavljena rješenjem Općinskog suda u Bujama posl. br. Ovr-821/2012 od 27. prosinca 2012.

22. Uvidom u e-Spis predmeta Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie (ranije Općinskog suda u Bujama) posl. br. Pu Ovr-36/2025 (ranije posl. br. 821/2012) utvrđeno je da u tadašnjem predmetu posl. br. Ovr-821/2012 postoji odluka – obustava postupka od 27. prosinca 2012. Međutim, u e-Spisu nije učitan sadržaj te odluke niti je odluka ikada ikome otpremljena.

22. 1. Uvidom u fizički spis istog predmeta ovog suda posl. br. Pu Ovr-36/2025 (ranije posl. br. 821/2012) te provjerom u ovršnoj pisarnici ovog suda, utvrđeno je da u tom predmetu nikada nije doneseno (nije napisano) rješenje o obustavi postupka od 27. prosinca 2012., pa isto ne prileže spisu. Dapače, iz fizičkog spisa proizlazi da se zaključkom posl. br. Ovr-821/12-4 od 7. siječnja 2013. izvješćuje ovrhovoditelj, ovdje tuženik da pokušaj popisa pokretnina ovršenika (IR) kojeg je provela službena osoba suda, nije uspio jer je ovršenik odselio početkom listopada 2012. Kako je uvidom u knjigovodstvenu evidenciju utvrđeno da ovrhovoditelj nije podmirio trošak uredovanja, pozvan je ovrhovoditelj da uplati predujam. Ujedno, ovrhovoditelj je pozvan da u roku 30 dana dostavi shodan prijedlog za nastavk postupka, uz upozorenje da će se postupak obustaviti na temelju čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona. Na dopisu stoji naznaka da je otprmljen 10. siječnja 2013. Nakon tog dopisa, u fizičkom spisu nije donesena (ne postoji) nikakva odluka suda.

22. 2. Stoga iz navedenog proizlazi da ovršni postupak vođen kod ovog suda pod posl. br. Ovr-821/12 (sada Pu Ovr-36/2025) nije obustavljen rješenjem od 27. prosinca 2012. Ovaj sud zaključuje da je očito postojala namjera suda da donese rješenje o obustavi postupka zbog neuplaćenog predujma, no takva odluka nije donesena jer ne postoji u fizičkom spisu, a niti postoji tekst odluke u e-Spisu.

22. 3. Prema tome, tuženik je u pravu kada je osporavao da je rješenje o obustavi doneseno. Iako je Trgovački sud u Rijeci u svom dopisu od 16. siječnja 2025. naveo da je iz podataka sudskog upisnika utvrđeno da je postupak vođen kod ovog suda pod posl. br. Ovr-821/12 obustavljen, evidentno je da je zaključak o tome izveden uvidom u e-Spis. Međutim, kao što je prethodno navedeno, to nije točno. Postupak vođen pod posl. br. Ovr-821/12 još je u tijeku, ali sada nosi oznaku posl. br. Pu Ovr- 36/2025).

23. S obzirom na to da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo pred Trgovačkim sudom u Rijeci 11. travnja 2012. ovršni postupak vođen pod posl. br. Ovr-795/12 protiv glavnog dužnika i tužiteljice, kao jamca platca, koji je nakon donošenja rješenja o ovrsi 23. listopada 2012. razdvojen, te da je pred ovim sudom nastavljen postupak protiv ovršenice IR (ovdje tužiteljice) pod posl. br. 821/2012 za koji je utvrđeno da je još uvijek u tijeku (da nije obustavljen), sud ocjenjuje da je pokretanjem ovršnog postupka pred Trgovačkim sudom u Rijeci došlo do prekida zastare.

24. Prema tome, uzimajući u obzir da tražbina iz zadužnice sastavljene u obliku javnobilježničkog akta zastarijeva za deset godina te da je utvrđeno da je pokretanjem ovršnog postupka pred Trgovačkim sudom u Rijeci došlo do prekida zastare, primjenjujući gore citirane zakonske odredbe o zastari, sud je ocijenio neosnovanim tužiteljičin prigovor zastare potraživanja tuženika te da je zastara nastupila i protiv glavnog dužnika.

24. 1. Budući da u skladu s odredbom čl. 126. st. 1. ZOO-a, zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca, te da prekid zastare tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu ako je do prekida došlo nekim postupkom vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika, što je ovdje slučaj, to nije osnovan prigovor da je nastupila zastara potraživanja protiv glavnog dužnika.

24. 2. Isto tako, nije osnovan ni prigovor zastare kamata, jer kamate kao sporedna tražbina koja proizlazi iz glavne tražbine u cijelosti slijedi njezinu pravnu sudbinu. U situaciji kada je utvrđeno da glavna tražbina nije zastarjela, to nije u zastari niti zahtjev za namirenje kamata (čl. 233. ZOO-a).

25. Što se tiče prigovora da je pobijana ovrha određena na temelju ovjerenog preslika zadužnice, a ne na temelju izvornika te da navedeno dovodi do pravne nesigurnosti te mogućnosti da se umnažanjem zadužnice nametnula izdavatelju zadužnice (koji se obvezao isplatiti dug naveden u zadužnici), višestruko veća obveza od one na koju je pristao njenim izdavanjem, sud isti ocjenjuje neosnovanim.

25. 1. Naime, kako i tuženik osnovano ističe, on je ovršni postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod posl. br. Ovr-795/12 pokrenuo na temelju izvornika bjanko zadužnice, pa je prijedlog za ovrhu u novom postupku (iz kojeg je tužiteljica upućena u ovu parnicu) mogao podnijeti na temelju ovjerene preslike bjanko zadužnice. Naime, ovrhovoditelj koji podnosi prijedlog za ovrhu ne temelju ovršne isprave dužan je postupiti u skladu s čl. 36. OZ-a, konkretno u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj mora između ostalog priložiti i ovršnu ispravu u izvorniku ili ovjerenom prijepisu ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, što je primjenjivo i u ovom slučaju jer je zadužnica ovršna isprava koja nije nastala kod suda pred kojim se traži ovrha. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: Rev-2183/13-2 od 13. travnja 2016.

26. Slijedom utvrđenog i navedenog, sud ocjenjuje tužiteljičin tužbeni zahtjev neosnovanim, pa je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen (t. I. izreke).

27. Obje stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

28. U skladu s čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23., u nastavku: ZPP), pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tuženik uspio u ovom sporu, valjalo mu je dosuditi opravdane parnične troškove.

29. Tuženik je zatražio naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to na ime sastava odgovora na tužbu te zastupanja na ročištu 30. lipnja 2025., za svaku radnju po 1.335,00 eura, uvećano za PDV 25 %, ukupno 3.337,50 eura, uvećano za zatezne kamate od donošenja presude do isplate.

29. 1. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., u nastavku: OT) i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir naznačenu vrijednost predmeta spora od 70.780,21 eura, tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 544,19 bodova prema Tbr. 8/1 OT te zastupanja na ročištu od 30. lipnja 2025. u visini 544,19 bodova prema Tbr. 9/1 OT, ukupno 1.088,38 bodova što uvećano za PDV 25 % prema Tbr. 46 OT i vrijednosti boda od 2,00 eura prema Tbr. 54. OT, sveukupno iznosi 2.720,95 eura.

30. Slijedom navedenog, naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka isplatom iznosa od 2.720,95 eura sa zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. ZOO-a koje teku od 12. veljače 2026. do isplate, dok je u preostalom dijelu tuženikov zahtjev odbijen kao neosnovan.

31. Budući da je tužiteljica izgubila parnicu njezin zahtjev za naknadu troškova odbijen je u cijelosti.

U Bujama 12. veljače 2026.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici p.p.

2. tuženiku p.p.