REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2047/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

I

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A N J A R A S P R A V E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja SPAZ d.o.o., Buzin, Bani 71, OIB: 42525184727, kojeg zastupa Slaven Martić, odvjetnik u Zagrebu, Drenovačka 3, protiv tuženika OKITECH PRODUCTION d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 184, OIB: 82947355864, radi isplate , dana 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 EUR s zateznim kamatama od 21. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 15.000,00 EUR za razdoblje od 21. travnja 2025. do isplate, po stopi koja čini razliku između potraživane stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i stope dosuđene u stavku I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 919,68 EUR s zateznim kamatama od 12. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 98,22 EUR s zateznim kamatama od 12. veljače 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su stranke, tužitelja kao zajmodavac i tuženik kao zajmoprimac, sklopili 3. travnja 2025. Ugovor o pozajmici (dalje u tekstu: Ugovor o pozajmici), temeljem kojeg da je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 15.000,00 EUR s rokom povrata do 20. travnja 2025. Međutim, da tuženik nije vratio pozajmljeni mu iznos niti do tog roka, niti do dana podnošenja predmetne tužbe, unatoč brojnim pozivima tužitelja na plaćanje. Stoga tužbenim zahtjevom traži plaćanje iznosa od 15.000,00 EUR s zateznim kamatama od 21. travnja 2025. do isplate, obračunatim po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

2. Tuženik, iako mu je tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz upozorenje na posljedice propuštanja, dostavljena 11. listopada 2025., nije podnio odgovor na tužbu.

3. Odredbom čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP) određeno je da će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), ako tuženik u određenom roku ne podnese odgovor na tužbu te ako se može utvrditi da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Iz spisa proizlazi da je dostava tuženiku tužbe s prilozima i pozivom za davanje odgovora na tužbu pokušana putem preporučene pošte na adresu sjedišta tuženika upisanu u sudskom registru (Zagreb, Radnička cesta 184), s obzirom da tuženik nije uključen u sustav e-Komunikacije, iako bi bio dužan biti, sve sukladno odredbama čl. 118. st. 2. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 70/2019., dalje u tekstu: ZIDZPP/19), koji je stupio na snagu 1. rujna 2019.

5. Naime, prema odredbi čl. 118. st. 2. ZIDZPP-a/19 sve pravne osobe bile su dužne u roku od godine dana od dana stupanja na snagu tog zakona zatražiti pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima putem ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

6. Prema odredbi čl. 118. st. 4. ZIDZPP-a/19 dok se ne ispune uvjeti za elektroničku komunikaciju, obveznim sudionicima elektroničke komunikacije s općinskim sudovima i pravnim osobama dostava se obavlja po pravilima Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP/13).

7. Dakle, s obzirom da tuženik nije bio uključen u informacijski sustav elektroničke komunikacije, to mu je dostava vršena prema odredbama ranijeg ZPP-a/13.

8. Prema nekadašnjoj odredbi čl. 134.a ZPP-a/13 pravnoj osobi koja je upisana u određeni sudski ili drugi upisnik dostava se obavljala na adresu navedenu u tužbi, a ako dostava na adresu navedenu u tužbi ne bi uspjela, dostava se morala obaviti na adresu sjedišta te osobe upisanu u upisniku, a ako dostava ne bi uspjela ni na toj adresi, dostavlja se je morala obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, s time da se je dostava smatrala obavljenom istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (stavak 1.). Ako je adresa upisanog sjedišta pravne osobe identična adresi navedenoj u tužbi, dostava se nije ponavljala na tu adresu, već se je obavljala stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda (stavak 2.).

9. S obzirom da je adresa tuženika koja je navedena u tužbi identična adresi tuženika upisanoj u sudskom registru te da je dostava tužbe s prilozima i pozivom za davanje odgovora na tužbu na toj adresi ostala neuspješna, to se je dostava navedenih pismena obavila stavljanjem istih na e-Oglasnu ploču ovog suda.

10. Budući da su predmetna pismena istaknuta na e-Oglasnoj ploči 2. listopada 2025., to je dostava izvršena istekom osmoga dana od tada, odnosno 11. listopada 2025., a rok za davanje odgovora na tužbu u trajanju od 30 dana se je navršio 10. studenog 2025.

11. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu do isteka tog roka (niti do dana donošenja predmetne presude), a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je imao opravdane razloge za propuštanje podnošenja odgovora na tužbu.

12. Napominje se da za donošenje presude zbog ogluhe nije bitno da su dostavljeni dokazi koji podupiru svaki činjenični navod iz tužbe, već da oni dokazi koji jesu dostavljeni nisu u protivnosti s navodima iz tužbe niti s općepoznatim činjenicama.

13. Ovo stoga, što tuženik ne davanjem odgovora na tužbu u stvari priznaje sve činjenice koje se navode u tužbi, a priznate činjenice nije potrebno dokazivati (dokazuju se samo sporne odlučne činjenice, u smislu odredbe čl. 221. ZPP-a).

14. Tužitelj je uz tužbu dostavio Ugovor o pozajmici iz kojeg proizlazi da se je tužitelj obvezao tuženiku pozajmiti novčana sredstva u iznosu od 15.000,00 EUR s rokom povrata do 20. travnja 2025., beskamatno (čl. 1. i 4. Ugovora o pozajmici).

15. Dostavljen je i izvod prometa po računu tužitelja otvorenom u Erste&Steiermärkische Bank d.d. iz kojeg proizlazi da je tužitelj p osnovi pozajmice uplatio tuženiku iznos od 15.000,00 EUR dana 3. travnja 2025.

16. Osim toga, dostavljena je i e-mail korespondencija iz koje proizlazi da je direktor tuženika, TD, potvrdio primitak navedene pozajmice.

17. Naposljetku, dostavljeni su e-mailovi koje je tužitelj slao direktoru tuženika, TD, s pozivom za povrat predmetne pozajmice te opomena pred utuženje.

18. Iz priloženih dokaza je jasno da isti potkrepljuju činjenične navode iz tužbe.

19. Stoga iz nespornog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 15.000,00 EUR s rokom povrata do 20. travnja 2025., a tuženik mu tu pozajmicu nije nikada vratio.

20. Odredbom čl. 499. st. 1 ZOO-a određeno je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

21. Stoga je očito da osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu glavnog zahtjeva i samog tijeka zateznih kamata proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi pa je presudom zbog ogluhe valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku povrat pozajmice u iznosu od 15.000,00 EUR s zateznim kamatama od prvog dana nakon dospijeća, 21. travnja 2025., do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

22. Međutim, kako predmetni Ugovor o pozajmici nije trgovački ugovor, bez obzira na to što su obje stranke trgovci, budući da davanje pozajmica nije djelatnost koja čini predmet poslovanja tužitelja (tužitelj nije kreditna institucija), a niti tuženika (čl. 14. st. 2. ZOO-a), slijedom čega tužitelj ne može osnovano zahtijevati od tuženika plaćanje zateznih kamata po stopi koja je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisana za trgovačke ugovore, već po nižoj stopi, onoj koja je istom odredbom propisana za ostale obvezne odnose.

23. Stoga proizlazi da u pogledu zatražene stope zateznih kamata osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.

24. Prema odredbi čl. 332.a st. 1. ZPP-a ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz članka 331.b st. 1. t. 1. i 4. ZPP-a (tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su tuženiku uredno dostavljeni te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu), a nije udovoljeno uvjetima iz članka 331.b st. 1. t. 2. i 3. ZPP-a (osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i/ili činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev su u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate), sud može donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

25. S obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi samo u pogledu sporednog potraživanja po osnovi zateznih kamata u pogledu visine stope po kojoj se iste obračunavaju, to je presudom bez održavanja rasprave valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu razlike između dosuđene stope zateznih kamata koja se primjenjuje na ostale obvezne odnose i potraživane stope zateznih kamata koja se primjenjuje na trgovačke ugovore.

26. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici u pogledu glavne stvari, to isti ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka od tuženika (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

27. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 15.000,00 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troška za tužbu u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., 107/2025., dalje u tekstu: OT/), za sudsku pristojbu za tužbu u plaćenom iznosu od 98,23 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023, dalje u tekstu: Uredba/ u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023., dalje u tekstu: ZSP/) i za sudsku pristojbu za presudu zbog ogluhe u zahtijevanom iznosu od 196,45 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno mu pripada 919,68 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 1.017,90 EUR, za iznos od 98,22 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

28. Zatezne kamate obračunavaju se po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz ostalih obveznih odnosa, slijedom čega je za razliku između potraživane više stope i dosuđene niže stope zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. veljače 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.