Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-102/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, mr. sc. Bojane Skenderović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po punomoćniku Danielu Haniku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Matić i partneri d.o.o., u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 , zastupane po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1745/2019- 51 od 24. listopada 2025., u sjednici vijeća dana 12. veljače 2026.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1745/2019-51 od 24. listopada 2025.:
- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženici isplatiti tužiteljima zateznu kamatu na pojedinačno određene novčane iznose kako slijedi:
- od dana 7. kolovoza 2007. na iznos od 78,06 EUR,
- od dana 7. rujna 2007. na iznos od 78,19 EUR,
- od dana 2. listopada 2007. na iznos od 120,49 EUR,
- od dana 3. studenog 2007. na iznos od 120,05 EUR,
- od dana 4. prosinca 2007. na iznos od 120,78 EUR,
- od dana 3. siječnja 2008. na iznos od 121,14 EUR,
- od dana 13. veljače 2008. na iznos od 124,22 EUR,
- od dana 12. ožujka 2008. na iznos od 126,48 EUR,
- od dana 11. travnja 2008. na iznos od 233,39 EUR,
- od dana 14. svibnja 2008. na iznos od 228,98 EUR,
- od dana 12. lipnja 2008. na iznos od 229,59 EUR,
- od dana 15. srpnja 2008. na iznos od 227,87 EUR,
- od dana 13. kolovoza 2008. na iznos od 226,96 EUR,
- od dana 2. rujna 2008. na iznos od 226,75 EUR,
- od dana 2. listopada 2008. na iznos od 229,72 EUR,
- od dana 1. studenog 2008. na iznos od 247,57 EUR,
- od dana 3. prosinca 2008. na iznos od 238,01 EUR,
- od dana 15. siječnja 2009. na iznos od 276,22 EUR,
- od dana 12. veljače 2009. na iznos od 276,83 EUR,
- od dana 13. ožujka 2009. iznos od 281,45 EUR,
- od dana 11. travnja 2009. iznos od 272,50 EUR,
- od dana 13. svibnja 2009. iznos od 273,09 EUR,
- od dana 13. lipnja 2009. iznos od 269,01 EUR,
- od dana 14. srpnja 2009. na iznos od 268,06 EUR,
- od dana 13. kolovoza 2009. na iznos od 265,08 EUR,
- od dana 15. rujna 2009. na iznos od 269,63 EUR,
- od dana 14. listopada 2009. na iznos od 265,82 EUR,
- od dana 1. prosinca 2009. na iznos od 270,30 EUR,
- od dana 2. prosinca 2009. na iznos od 270,04 EUR,
- od dana 14. siječnja 2010. na iznos od 273,89 EUR,
- od dana 13. veljače 2010. na iznos od 276,73 EUR,
- od dana 13. ožujka 2010. na iznos od 275,52 EUR,
- od dana 13. travnja 2010. na iznos od 279,01 EUR,
- od dana 12. lipnja 2010. na iznos od 290,41 EUR,
- od dana 16. lipnja 2010. na iznos od 287,96 EUR,
- od dana 7. srpnja 2010. na iznos od 298,60 EUR,
- od dana 14. kolovoza 2010. na iznos od 294,37 EUR,
- od dana 14. rujna 2010. na iznos od 308,63 EUR,
- od dana 13. listopada 2010. na iznos od 300,32 EUR,
- od dana 13. studeni 2010. na iznos od 304,08 EUR,
- od dana 14. prosinca 2010. na iznos od 312,88 EUR,
- od dana 12. siječnja 2011. na iznos od 290,44 EUR,
- od dana 12. veljače 2011. na iznos od 277,81 EUR,
- od dana 12. ožujka 2011. na iznos od 281,28 EUR,
- od dana 13. travnja 2011. na iznos od 275,14 EUR,
- od dana 13. svibnja 2011. na iznos od 285,64 EUR,
- od dana 14. lipnja 2011. na iznos od 298,17 EUR,
- od dana 1. srpnja 2011. na iznos od 302,47 EUR,
- od dana 2. kolovoza 2011. na iznos od 319,18 EUR,
- od dana 1. rujna 2011. na iznos od 310,10 EUR,
- od dana 1. listopada 2011. na iznos od 300,22 EUR,
- od dana 12. studeni 2011. na iznos od 228,53 EUR,
- od dana 14. prosinca 2011. na iznos od 228,30 EUR,
- od dana 14. siječnja 2012. na iznos od 233,18 EUR,
- od dana 14. veljače 2012. na iznos od 234,62 EUR,
- od dana 15. ožujka 2012. na iznos od 233,97 EUR,
- od dana 14. travnja 2012. na iznos od 232,04 EUR,
- od dana 16. svibnja 2012. na iznos od 232,79 EUR,
- od dana 16. lipnja 2012. na iznos od 234,26 EUR,
- od dana 14. srpnja 2012. na iznos od 231,97 EUR,
- od dana 14. kolovoza 2012. na iznos od 231,86 EUR,
- od dana 1. rujna 2012. na iznos od 231,42 EUR,
- od dana 11. listopada 2012. na iznos od 228,62 EUR,
- od dana 13. studeni 2012. na iznos od 231,06 EUR,
- od dana 15. prosinca 2012. na iznos od 230,38 EUR,
- od dana 15. siječnja 2013. na iznos od 230,47 EUR,
- od dana 15. veljače 2013. na iznos od 225,59 EUR,
- od dana 14.ožujka 2012. na iznos od 226,07 EUR,
- od dana 13. travnja 2013. na iznos od 229,35 EUR,
- od dana 11. svibnja 2013. na iznos od 225,83 EUR,
- od dana 14. lipnja 2013. na iznos od 223,03 EUR,
- od dana 13. srpnja 2013. na iznos od 221,94 EUR,
- od dana 14. kolovoza 2013. na iznos od 222,20 EUR,
- od dana 18. rujna 2013. na iznos od 223,29 EUR,
- od dana 12. listopada 2013. na iznos od 224,93 EUR,
- od dana 16. studeni 2013. na iznos od 224,48 EUR,
- od dana 14. prosinca 2013. na iznos od 226,71 EUR,
- od dana 18. prosinca 2013. na iznos od 223,17 EUR
pa do 29. rujna 2015. i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje te od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana,
- preinačuje pod točkom I. izreke i odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 18.849,92 EUR i zateznih kamata na pojedinačne iznose od 30. rujna 2015. do isplate,
- potvrđuje pod točkom II. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženici isplatiti tužiteljima zateznu kamatu na pojedinačno određene novčane iznose kako slijedi:
- od dana 01. ožujka 2007. na iznos od 1,21 EUR,
- od dana 03. travnja 2007. na iznos od 1,76 EUR,
- od dana 05. ožujka 2008. na iznos od 0,00 EUR,
- od dana 12. ožujka 2008. na iznos od 1,21 EUR,
- od dana 01. travnja 2008. na iznos od 11,94 EUR,
- od dana 11. travnja 2008. na iznos od 0.53 EUR,
- od dana 01. studeni 2008. na iznos od 43,67 EUR,
- od dana 03. prosinca 2008. na iznos od 17,99 EUR,
- od dana 01. siječnja 2009. na iznos od 49,79 EUR,
- od dana 06. siječnja 2009. na iznos od 0,00 EUR,
- od dana 15. siječnja 2009. na iznos od 1,73 EUR,
- od dana 03. veljače 2009. na iznos od 54,76 EUR,
- od dana 04. veljače 2009. na iznos od 0,01 EUR,
- od dana 12. veljače 2009. na iznos od 4,50 EUR,
- od dana 03. ožujka 2009. na iznos od 52,94 EUR,
- od dana 13. ožujka 2009. na iznos od 7,42 EUR,
- od dana 01. travnja 2009. na iznos od 46,91 EUR,
- od dana 10. travnja 2009. na iznos od 54,76 EUR,
- od dana 01. svibnja 2009. na iznos od 40,78 EUR,
- od dana 13. svibnja 2009. na iznos od 14,54 EUR,
- od dana 02. lipnja 2009. na iznos od 28,65 EUR,
- od dana 03. lipnja 2009. na iznos od 0,00 EUR,
- od dana 13. lipnja 2009. na iznos od 14,13 EUR,
- od dana 1. srpnja 2009. na iznos od 18,46 EUR,
- od dana 2. srpnja 2009. na iznos od 0,00 EUR,
- od dana 14. srpnja 2009. na iznos od 16,70 EUR,
- od dana 1. kolovoza 2009. na iznos od 24,66 EUR,
- od dana 13. kolovoza 2009. na iznos od 11,08 EUR,
- od dana 1. rujna 2009. na iznos od 15,05 EUR,
- od dana 15. rujna 2009. na iznos od 26,50 EUR,
- od dana 1. listopada 2009. na iznos od 14,27 EUR,
- od dana 14. listopada 2009. na iznos od 22,32 EUR,
- od dana 3. studeni 2009. na iznos od 6,69 EUR,
- od dana 13. studeni 2009. na iznos od 29,17 EUR,
- od dana 1. prosinca 2009. na iznos od 31,41 EUR,
- od dana 2. prosinca 2009. na iznos od 13,47 EUR,
- od dana 1. siječnja 2010. na iznos od 16,74 EUR,
- od dana 14. siječnja 2010. na iznos od 36,99 EUR,
- od dana 02 veljače 2010. na iznos od 13,78 EUR,
- od dana 13. veljače 2010. na iznos od 48,87 EUR,
- od dana 02. ožujka 2010. na iznos od 15,82 EUR,
- od dana 13. ožujka 2010. na iznos od 44,41 EUR,
- od dana 01. travnja 2010. na iznos od 13,03 EUR,
- od dana 14. travnja 2010. na iznos od 48,01 EUR,
- od dana 01. svibnja 2010. na iznos od 0,33 EUR,
- od dana 14. svibnja 2010. na iznos od 76,41 EUR,
- od dana 12. lipnja 2010. na iznos od 89,89 EUR,
- od dana 16. lipnja 2010. na iznos od 12,92 EUR,
- od dana 1. srpnja 2010. na iznos od 109,65 EUR,
- od dana 07. srpnja 2010. na iznos od 15,36 EUR,
- od dana 3. kolovoza 2010. na iznos od 106,52 EUR,
- od dana 14. kolovoza 2010. na iznos od 7,72 EUR,
- od dana 01. rujna 2010. na iznos od 107,00 EUR,
- od dana 14. rujna 2010. na iznos od 38,16 EUR,
- od dana 01. listopada 2010. na iznos od 90,23 EUR,
- od dana 02. listopada 2010. na iznos od 00,00 EUR,
- od dana 13. listopada 2010. na iznos od 41,32 EUR,
- od dana 03. studeni 2010. na iznos od 59,99 EUR,
- od dana 13. studeni 2010. na iznos od 57,83 EUR,
- od dana 1. prosinca 2010. na iznos od 44,04 EUR,
- od dana 2. prosinca 2010. na iznos od 96,57 EUR,
- od dana 14. prosinca 2010. na iznos od 112,35 EUR,
- od dana 1. siječnja 2011. na iznos od 45,17 EUR,
- od dana 13. siječnja 2011. na iznos od 157,65 EUR,
- od dana 1. veljače 2011. na iznos od 10,68 EUR,
- od dana 12. veljače 2011. na iznos od 142,93 EUR,
- od dana 1. ožujka 2011. na iznos od 6,79 EUR,
- od dana 12. ožujka 2011. na iznos od 153,46 EUR,
- od dana 31. ožujka 2011. na iznos od 12,65 EUR,
- od dana 01. travnja 2011. na iznos od 0,14 EUR,
- od dana 13. travnja 2011. na iznos od 121,47 EUR,
- od dana 04. svibnja 2011. na iznos od 19,36 EUR,
- od dana 13. svibnja 2011. na iznos od 161,74 EUR,
- od dana 14. lipnja 2011. na iznos od 192,02 EUR,
- od dana 1. srpnja 2011. na iznos od 242,54 EUR,
- od dana 05. srpnja 2011. na iznos od 19,76 EUR,
- od dana 1. kolovoza 2011. na iznos od 226,80 EUR,
- od dana 13. kolovoza 2011. na iznos od 76,21 EUR,
- od dana 1. rujna 2011. na iznos od 173,95 EUR,
- od dana 13. rujna 2011. na iznos od 80,04 EUR,
- od dana 1. listopada 2011. na iznos od 129,08 EUR,
- od dana 14. listopada 2011. na iznos od 107,28 EUR,
- od dana 1. studeni 2011. na iznos od 87,01 EUR,
- od dana 12. studeni 2011. na iznos od 140,40 EUR,
- od dana 1. prosinca 2011. na iznos od 31,11 EUR,
- od dana 14. prosinca 2011. na iznos od 180,69 EUR,
- od dana 23. prosinca 2011. na iznos od 12,69 EUR,
- od dana 24. prosinca 2011. na iznos od 1.36 EUR,
- od dana 1. siječnja 2012. na iznos od 18,53 EUR,
- od dana 05. siječnja 2012. na iznos od 13,91 EUR,
- od dana 14. siječnja 2012. na iznos od 210,37 EUR,
- od dana 1. veljače 2012. na iznos od 19,99 EUR,
- od dana 14. veljače 2012. na iznos od 200,70 EUR,
- od dana 15. ožujka 2012. na iznos od 194,18 EUR,
- od dana 14. travnja 2012. na iznos od 196,76 EUR,
- od dana 20. travnja 2012. na iznos od 131,72 EUR,
- od dana 15. svibnja 2012. na iznos od 208,69 EUR,
- od dana 16. svibnja 2012. na iznos od 39,55 EUR,
- od dana 1. lipnja 2012. na iznos od 0,74 EUR,
- od dana 15. lipnja 2012. na iznos od 199,39 EUR,
- od dana 05. srpnja 2012. na iznos od 84,98 EUR,
- od dana 10. srpnja 2012. na iznos od 34,85 EUR,
- od dana 14. srpnja 2012. na iznos od 183,40 EUR,
- od dana 1. kolovoza 2012. na iznos od 33,28 EUR,
- od dana 14. kolovoza 2012. na iznos od 207,75 EUR,
- od dana 30. kolovoza 2012. na iznos od 8,00 EUR,
- od dana 1. rujna 2012. na iznos od 107,79 EUR,
- od dana 15. rujna 2012. na iznos od 129,16 EUR,
- od dana 01. listopada 2012. na iznos od 59,06 EUR,
- od dana 11. listopada 2012. na iznos od 34,85 EUR,
- od dana 1. studeni 2012. na iznos od 14,37 EUR,
- od dana 13. studeni 2012. na iznos od 169,81 EUR,
- od dana 29. studeni 2012. na iznos od 59,02 EUR,
- od dana 15. prosinca 2012. na iznos od 210,66 EUR,
- od dana 22. prosinca 2012. na iznos od 43,32 EUR,
- od dana 15. siječnja 2013. na iznos od 201,82 EUR,
- od dana 24. siječnja 2013. na iznos od 45,28 EUR,
- od dana 01. veljače 2013. na iznos od 9,27 EUR,
- od dana 15. veljače 2013. na iznos od 193,15 EUR,
- od dana 09. ožujka 2013. na iznos od 41,27 EUR,
- od dana 14. ožujka 2013. na iznos od 193,84 EUR,
- od dana 27. ožujka 2013. na iznos od 30,49 EUR,
- od dana 1. travnja 2013. na iznos od 12,57 EUR,
- od dana 13. travnja 2013. na iznos od 205,64 EUR,
- od dana 30. travnja 2013. na iznos od 33,23 EUR,
- od dana 1. svibnja 2013. na iznos od 1,01 EUR,
- od dana 11. svibnja 2013. na iznos od 192,66 EUR,
- od dana 14. svibnja 2013. na iznos od 3,87 EUR,
- od dana 11. lipnja 2013. na iznos od 40,80 EUR,
- od dana 14. lipnja 2013. na iznos od 192,74 EUR,
- od dana 27. lipnja 2013. na iznos od 205,64 EUR,
- od dana 01. srpnja 2013. na iznos od 2,54 EUR,
- od dana 13. srpnja 2013. na iznos od 187,29 EUR,
- od dana 03. kolovoza 2013. na iznos od 40,06 EUR,
- od dana 14. kolovoza 2013. na iznos od 186,23 EUR,
- od dana 27. kolovoza 2013. na iznos od 34,31 EUR,
- od dana 1. rujna 2013. na iznos od 20,60 EUR,
- od dana 18. rujna 2013. na iznos od 189,53 EUR,
- od dana 01. listopada 2013. na iznos od 1,76 EUR,
- od dana 10. listopada 2013. na iznos od 57,21 EUR,
- od dana 12. listopada 2013. na iznos od 195,62 EUR,
- od dana 16. listopada 2013. na iznos od 11,59 EUR,
- od dana 01. studeni 2013. na iznos od 2,36 EUR,
- od dana 16. studeni 2013. na iznos od 172,12 EUR,
- od dana 14. prosinca 2013. na iznos od 203,44 EUR,
- od dana 18. siječnja 2014. na iznos od 210,81 EUR,
- od dana 23. siječnja 2014. na iznos od 176,53 EUR,
- od dana 1. veljače 2014. na iznos od 56,96 EUR,
- od dana 15. veljače 2014. na iznos od 208,24 EUR,
- od dana 1. ožujka 2014. na iznos od 108,69 EUR,
- od dana 15. ožujka 2014. na iznos od 162,16 EUR,
- od dana 1. travnja 2014. na iznos od 141,80 EUR,
- od dana 12. travnja 2014. na iznos od 125,97 EUR,
- od dana 1. svibnja 2014. na iznos od 157,88 EUR,
- od dana 15. svibnja 2014. na iznos od 101,83 EUR,
- od dana 1. lipnja 2014. na iznos od 147,13 EUR,
- od dana 3. lipnja 2014. na iznos od 31,42 EUR,
- od dana 14. lipnja 2014. na iznos od 80,60 EUR,
- od dana 1. srpnja 2014. na iznos od 198,47 EUR,
- od dana 25. srpnja 2014. na iznos od 63,02 EUR,
- od dana 1. kolovoza 2014. na iznos od 202,94 EUR,
- od dana 07. kolovoza 2014. na iznos od 49,35 EUR,
- od dana 20. kolovoza 2014. na iznos od 16,24 EUR,
- od dana 02. rujna 2014. na iznos od 255,27 EUR,
- od dana 17. rujna 2014. na iznos od 20,40 EUR,
- od dana 1. listopada 2014. na iznos od 274,64 EUR,
- od dana 1. studeni 2014. na iznos od 280,78 EUR,
- od dana 02. prosinca 2014. na iznos od 284,95 EUR,
- od dana 1. siječnja 2015. na iznos od 282,49 EUR,
- od dana 1. veljače 2015. na iznos od 283,17 EUR,
- od dana 1. ožujka 2015. na iznos od 283,17 EUR,
- od dana 1. travnja 2015. na iznos od 283,17 EUR,
- od dana 1. svibnja 2015. na iznos od 283,17 EUR,
- od dana 2. lipnja 2015. na iznos od 283,17 EUR,
- od dana 1. srpnja 2015. na iznos od 283,17 EUR,
- od dana 1. kolovoza 2015. na iznos od 273,17 EUR,
- od dana 1. rujna 2015. na iznos od 283,17 EUR,
- od dana 1. listopada 2015. na iznos od 283,17 EUR,
pa do 29. rujna 2015. i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje te od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana,
- preinačuje pod točkom II. izreke i odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16.350,90 EUR i zateznih kamata na pojedinačne iznose od 30. rujna 2015. do isplate,
- potvrđuje pod točkom III. izreke,
- preinačuje pod točkom IV. izreke i rješava:
Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Nepobijano rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1745/2019-51 od 24. listopada 2025. ostaje neizmijenjeno.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici da tužiteljima isplati iznos od 18.849,92 EUR zajedno sa zateznom kamatom detaljno opisanoj u toj točki izreke. U točki II. izreke iste presude naloženo je tuženici da tužiteljima isplati iznos od 16.350,90 EUR zajedno sa zateznom kamatom opisanoj u toj točki izreke, dok je točkom III. izreke iste odluke utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika u iznosu od 248,46 EUR te je prigovor radi prijeboja odbijen kao neosnovan. Konačno, točkom IV. izreke presude naloženo je tuženici da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.738,29 EUR zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Sud je ujedno donio i rješenje kojim je dopustio preinaku tužbe tužitelja izvršenu u podnesku od 6. ožujka 2025.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom presudu pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelje obveže na plaćanje troškova parničnog postupka tuženici, uključujući i troškove žalbenog postupka, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih anuiteta kredita u iznosu od 18.849,92 EUR s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženice te u iznosu od 16.350,90 EUR s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu broj 336-01/2007 od 29. prosinca 2006.
6. Svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na utvrđenjima da su tužiteljica kao korisnik kredita, tužitelj kao sudužnik i založni dužnik i tuženica kao kreditor dana 29. prosinca 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 336- 01/2007 na iznos kunske protuvrijednosti od 224.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci banke, koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 3,88%. Sud nadalje utvrđuje da je ugovaranje načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice i ispunjenje obveze primjenom valutne klauzule u CHF utvrđeno ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna donošenjem presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. za koje je sud vezan u restitucijskoj parnici primjenom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14., dalje: ZPP), a da u konkretnom slučaju sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile predmetom pojedinačnih pregovora nego su unaprijed pripremljene u tipskom obrascu ugovora te su tužiteljima ostale nerazumljive. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Marina Rameše sud nadalje utvrđuje da razlika s osnove promjenjive kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitet prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope iznosi 18.849,92 EUR, a ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitet prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita ukupno iznosi 16.350,90 EUR, iz čega prvostupanjski sud zaključuje da su, zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženice i vezanosti iznosa kredita za valutu CHF, tužitelji preplatili svoju obvezu iz Ugovora te je na temelju čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO) tuženica dužna isplatiti im razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj stopi ugovora i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama tuženice, kao i tečajne razlike po tečaju CHF na dan korištenja kredita tečaja u CHF za svaki anuitet na dan plaćanja kojeg su tužitelji plaćali do otplate kredita.
7. Tuženica u opširnoj žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a navodeći da presuda ime nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a to obrazlaže tvrdnjom da je prvostupanjski sud naveo da tuženica nije na transparentan način tužiteljima objasnila značajke valutne klauzule CHF i odnos s drugim odredbama na temelju kojih bi tužitelji mogli predvidjeti ekonomske posljedice koji za njih proizlaze, odnosno da je izostalo pojedinačno pregovaranje tužitelja o spornim odredbama predmetnog ugovora u kreditu, iako taj sud nije uzeo u obzir predloženi dokaz saslušanja javnog bilježnika niti je obrazložio razloge ne izvođenje predloženog dokaza. Prvostupanjski sud prema daljnjim navodima žalbe niti na koji način ne utvrđuje niti obrazlaže zašto bi se tužitelji u konkretnom slučaju imali smatrati potrošačima. Tuženica je istaknula da je sud je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a, jer je neosnovano i neobrazloženo odbio njene prigovore na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka bez da je odredio saslušanje vještaka na okolnosti koje je predložila tuženica, a ujedno, nije detaljno obrazložio odbijanje prigovora. Nadalje, prigovara utvrđenjima prvostupanjskog suda o valoriziranju učinaka provedene konverzije. U odnosu na dosuđene zatezne kamate na tužbeni zahtjev tužitelja, tuženica smatra da je sud pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom dosude tijeka kamata sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, obzirom da bi dan otkad teku zakonske zatezne kamate trebao biti dan podnošenja tužbe. Konačno, tuženica ukazuje da je 14. svibnja 2025. specificirala tužbeni zahtjev i naznačila novu vrijednost od 30.311,28 EUR koju okolnost sud nije uzeo u obzir pri odmjeravanju troškova.
8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tuženica, s obzirom da presuda sadrži određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.
9. Kako iz sadržaja Ugovora o kreditu proizlazi da su Ugovor o kreditu sklopili kao potrošači u smislu čl. 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/03), koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a nedvojbeno je proveden i postupak konverzije sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji uređuje prava i obveze vjerovnika i potrošača (čl. 19.a st. 1.) to su iz tog razloga u potpunosti promašeni razlozi kojima tuženica osporava tužiteljima status potrošača.
10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženica nije informirala tužitelje o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF niti o parametrima na temelju kojih ovisi promjena kamatne stope, da su ugovorne odredbe formirane jednostrano od tuženice bile nerazumljive te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, pa je posljedično navedenom pravilan zaključak suda da je postupanje tuženice protivno čl. 81. st. 1. ZZP/03. S tim u vezi valja ukazati da kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč potpunoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).
11. Kako tuženica okolnost potpune obaviještenosti tužitelja o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu u predugovornoj fazi nije dokazala to je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti spornih odredaba pravilno utemeljio na presudama iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa i to na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i broj PŽ- Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.
12. Isto tako, prema stajalištu ovoga suda, prvostupanjski sud je opravdano odbio dokazni prijedlog tuženice za saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao Ugovor o kreditu. Naime, suprotno tvrdnjama tuženice javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora nije ovlašten tumačiti pojedine odredbe Ugovora pa tako niti odredbu kojom su propisane jednostrano promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF jer i sam nije dovoljno upućen u sve aspekte takvih odredaba, već je isti tom prilikom dužan objasniti strankama učinak solemnizirane isprave između ostalog s aspekta ovršnosti. Slijedom navedenoga, saslušanje javnog bilježnika u konkretnom slučaju nije potrebno jer se time ne mogu utvrditi relevantne činjenice za ovaj postupak, obzirom da se na taj način ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog Ugovora, s obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji Ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja CHF niti okolnosti o kojima ovisi promjena kamatne stope, koji nisu bili navedeni u Ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonskom okviru, pa tuženica nije onemogućena u raspravljanju time što javni bilježnik nije saslušan (isti stav proizlazi i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U- III-4223/2021 od 5. prosinca 2021. i U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022.).
13. Kako je u konkretnom slučaju sud nakon provođenja drugih dokaza pravilno zaključio da nije potrebno saslušati javnog bilježnika na predloženu okolnost (informiranost prilikom stupanja u pravni odnos) to je donio odluku nakon utvrđenja da je predmet spora u dovoljnoj mjeri raspravljen temeljem čl. 220. st. 2. ZPP-a.
14. Uzimajući nadalje u obzir da ništetnost djeluje ex tunc u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03, kao i da ugovorne odredbe koje su ništetne ne proizvode pravni učinak jer za ništetnu odredbu vrijedi pravilo kao da nikada nije postojala, za ocjenu osnovanosti zahtjeva u konkretnom slučaju potrebno je odgovoriti na pitanje - da li ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu nakon što je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu proizvode pravni učinak na tužitelje kao potrošače.
15. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava VSRH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom RH.
16. Nakon što je sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu tužitelje ne obvezuje ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom niti odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF Ugovora o kreditu s obzirom da su ove ugovorne odredbe izmijenjene na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR i ispunjenje kreditne obveze s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.
17. Posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka ex tunc takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom. Kako je u konkretnom slučaju konverzija nesporno provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15, to znači da su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.
18. U pravnoj situaciji kada su novčani iznosi koje su tužitelji platili tuženici (i) na ime nepoštenih ugovornih odredaba koje su sadržane u Ugovoru o kreditu, iskorištene za ispunjenje obveze koja se sada temelji na valjanom Dodatku Ugovora o kreditu, to je po ocjeni ovoga suda sklapanjem Dodatka postignut restitucijski učinak za tužitelje u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu, unatoč tome što ZID ZPK/15 ne propisuje (izričito) da se isti vraćaju potrošaču ili da za potrošača imaju restitucijski učinak. Primjenom odredaba o konverziji iz ZID ZPK/15 prilikom izračuna obveze potrošača, banke su bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.
19. Dakle, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužitelji su restituirani s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da ih iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u njihovu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu (restitucijsko pravo je de facto konzumirano), pa stoga utuženi iznosi od 18.849,92 EUR i 16.350,90 EUR nisu u imovini tuženice bez pravne osnove, nego su u imovini tuženice temeljem ispunjenja obveze tužitelja koja proizlazi iz valjane pravne osnove.
20. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa valja zaključiti da Dodatak Ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelje u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje su platili na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljima pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njezine obveze ugovorene Dodatkom Ugovora o kreditu (30. rujna 2015.). VSRH je u odluci od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c stavka 1. točka 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:
"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK/15 obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“
21. Stoga tužitelji imaju pravo na isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose od dana plaćanja do 29. rujna 2015. u skladu s nalazom vještaka.
22. U odnosu na navode tuženice da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a, jer ju je onemogućio u raspravljanju odbivši saslušati vještaka na okolnosti razjašnjenja prigovora i primjedbi koje je tuženica imala na nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještaka sud ih ocjenjuje neosnovanim.
23. Naime u konkretnom slučaju sudski vještak je izradio nalaz i mišljenje 2. veljače 2025. te se na primjedbe tuženice očitovao u pisanom očitovanju od 7. srpnja 2025. Tuženica se podneskom od 31. ožujka 2025. očitovala na nalaz i mišljenje navodeći da su oni neodređeni obzirom vještak ne obrazlaže način izračuna u njemu. Nadalje, tuženica ukazuje da je utvrdila preplatu za koju ukazuje da je potrebno tražbinu tužitelja umanjiti. Konačno, ističe i kako sud uopće nije uzeo u obzir njen prijedlog za izračun kamatne stope u odnosu na kunske kredite za referentno razdoblje, nego je zadatak vještaka isključivo temeljen na prijedlogu tužitelja, odnosno izračunu izvršenom po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju, čime tuženica smatra da tužitelji stvaraju dvostruku korist na njenu štetu. Nakon dostave dopune nalaza i mišljenja kojim se vještak očitovao na iznijete primjedbe tuženice ostajući u konačnici kod danog mišljenja, ona se u danom roku od 8 dana nije očitovala na dopunu niti je iznosila bilo kakve daljnje primjedbe, nego je tek na ročištu od 10. rujna 2025. iznijela prijedlog da se vještak i usmeno sasluša jer nije otklonio sve primjedbe iznesene u podnesku od 31. ožujka 2025. bez iznošenja daljnjih konkretnih primjedbi. Budući se prigovori tuženice nisu odnosile na postupanje vještaka u odnosu na zadatak koji mu je odredio sud, već na pravnu ocjenu da li su izračunati iznosi preplate relevantni u situaciji kada su stranke izvršile konverziju kredita u CHF u kredit u EUR sukladno odredbama ZID ZPK/15, odnosno na provedeni prijeboj obračunate zatezne kamate na preplaćene anuitete kredita u CHF s osnove ništetnih odredbi s utvrđenom preplatom prema konvertiranom kreditu, osnovano je sud prvog stupnja ocijenio da dodatno razjašnjenje nije nužno za odluku. Stoga time što se vještak nije pozvan na raspravu tuženici nije bilo onemogućeno raspravljanje jer se primjedbe u biti odnose na pravna pitanja o kojima stranke ne raspravljaju s vještakom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl.br. Rev -22/2025-2 od 9. travnja 2025.). U nalazu i mišljenju vještakinje nisu postojale nejasnoće u matematičkim izračunima koje bi vještak trebao razjasniti ispitivanjem tuženice, niti je tuženica u primjedbama ukazivala na matematičke nejasnoće ili pogreške u računanju.
24. Slijedom opisanih okolnosti, iako je protivno odredbi čl. 260. ZPP-a vještak nalaze i mišljenja dostavio samo pismeno, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 260. i čl. 302. ZPP, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točke 6. ZPP jer takvim postupanjem prvostupanjskog suda tuženica nije u onemogućena u raspravljanju.
25. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženice te je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP djelomično potvrdio presudu pod točkama I. i II. izreke u dijelu dosuđene zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja pa do 29. rujna 2015. kao i u točki III. izreke, dok je primjenom čl. 373. točka 3. ZPP djelomično preinačio presudu pod točkama I. i II. izreke i odbio zahtjev za isplatu iznosa od 18.849,92 EUR i 16.350,90 EUR i zatezne kamate na pojedinačno određene novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate.
26. S obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude ovaj sud je dužan odlučiti o troškovima parničnog postupka primjenom čl. 166. st. 2. ZPP.
27. Stranke su djelomično uspjele u sporu na način da su tužitelji uspjeli sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice (djelomično točke I. i II. izreke) te u odnosu na zahtjev za istaknuti prigovor radi prijeboja, a tuženica s dijelom zahtjeva za isplatu glavnice (djelomično točke I. i II. izreke) pa je na temelju čl. 154. st. 4. ZPP valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Naime, u konkretnom predmetu valjalo je cijeniti i činjenicu da je obeštećenje potrošača nakon konverzije kredita podložno tumačenju sudova iz razloga što u trenutku podnošenja tužbe 11. lipnja 2019. (pa i žalbenog odlučivanja) ne postoji ustaljena i jedinstvena sudska praksa o tom pravnom pitanju. Stoga tužba s restitucijskim zahtjevom za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u skladu s odredbama ZID ZPK/15 očito nije bila neosnovana niti lišena svakog izgleda za uspjeh pa bi u konkretnoj situaciji obvezivanjem na plaćanje troškova postupka tužiteljima bio nametnut znatan financijski teret koji nije spojiv s pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.
28. Stoga je u okolnostima ovog predmeta valjalo prihvatiti žalbu tuženice, preinačiti presudu pod točkom IV. izreke primjenom čl. 380. točka 3. ZPP i temeljem čl. 154. st. 4. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.
29. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka primjenjivi su i za troškove žalbenog postupka tuženice pa je stoga odbijen njezin zahtjev.
30. Nepobijano rješenje ostaje neizmijenjeno.
U Varaždinu 12. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun
