Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-541/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Raguža te Krešimira Biljana kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Spar Hrvatska d.o.o., OIB: 46108893754, Zagreb, Slavonska avenija 50, zastupan po punomoćnici Ivani Panić Šušteršić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika Spar Hrvatska d.o.o. izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-3320/2020-51 od 6. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika Spar Hrvatska d.o.o. kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-3320/2020-51 od 6. svibnja 2025. - pod točkom I. izreke presude i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice GĐ koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Spar Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, isplatiti tužiteljici GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.091,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. siječnja 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 3.679,44 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. svibnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana".

II. Nalaže se tužiteljici GĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tuženiku Spar Hrvatska d.o.o., OIB: 46108893754, Zagreb, Slavonska avenija 50 troškove parničnog postupka u iznosu od 1.841,69 eura u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-3320/2020-51 od

6. svibnja 2025. presuđeno je:

"Nalaže se tuženiku Spar Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, isplatiti tužiteljici GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.091,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. siječnja 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 3.679,44 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. svibnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 30. listopada 2019. do 02. siječnja 2020. godine".

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tuženik i to samo u odnosu na točku I. izreke presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu tuženiku parničnih troškova i troškova žalbe.

3. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka obzirom je izreka prvostupanjske presude proturječna razlozima presude. Naime, tuženik je dokazao da je prostor poslovnice redovito održavan, da na mjestu gdje je tužiteljica pala pod nije bio mokar, nije bilo ništa razliveno niti rasuto. Sama poslovnica uredno je i redovito čišćena i održavana, a prvostupanjski sud svoju presudu temelji na pretpostavkama. Također tužiteljica nije dokazala sve pretpostavke neophodne za odgovornost za štetu. Naime, tužiteljica nije dokazala uzročnoposljedičnu vezu te štetnu radnju tuženika. Ovo stoga jer tuženik nije uzrokovao pad tužiteljice te tužiteljica nije dokazala da je pala zato što se pokliznula na bobicu grožđa ili nečeg drugog.

4. Tužiteljica nije dostavila odgovor na žalbu tuženika.

5. Žalba tuženika je osnovana

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a niti je ista zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. No u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je utemeljena presuda.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom štete povodom štetnog događaja koji se dogodio 18. rujna 2018. u poslovnici tuženika, kada se tužiteljica spotaknula na bobicu grožđa koja se nalazila pokraj blagajne te pala. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 7.091,00 eura zajedno sa zateznim kamatama.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka u bitnome utvrđeno je:

- da je 18. rujna 2019. u poslovnici tuženika na Knežiji, u ulici Tina Ujevića tužiteljica pala i zadobila ozljede;

- da je tužiteljica pala nakon što je prošla blagajnu;

- da pad tužiteljice nitko nije vidio;

- da tužiteljica prije pada nije vidjela nikakav predmet na podu jer u pod nije ni gledala;

- da je tužiteljica na đonu svoje cipele vidjela "flek" pa pretpostavlja da se radi o bobici;

- da keramičke podne pločice u objektu tuženika u konkretnom slučaju nisu predstavljale opasnu stvar obzirom iste nisu bile skliske, mokre niti su bile loše kvalitete;

- da tužiteljica nije drugim dokazima, osim svojim saslušanjem, dokazala da se na podu poslovnog prostora tuženika nalazio neki predmet;

- da je kod tužiteljice u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti koje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

9. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.091,00 eura sa zateznom kamatom na ime naknade štete kao i troškove postupka.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbenoj fazi postupka, sporan je uzrok pada tužiteljice te odgovornost tuženika za isti.

11. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da u konkretnom slučaju nisu ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu.

12. Člankom 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018.– u nastavku teksta: ZOO), propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje dok je stavkom 3. propisano da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu bez obzira na krivnju. Člankom 1063. ZOO propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete dok je člankom 1064. ZOO propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da keramičke podne pločice u prostoru tuženika u konkretnom slučaju nisu predstavljale opasnu stvar obzirom iste nisu bile skliske odnosno mokre, nisu bile loše kvalitete, nalazile su se u zatvorenom prostoru te nisu bile izložene atmosferskim utjecajima zbog kojih bi mogle biti klizave.

14. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu propisane odredbama Zakona o obveznim odnosima su: a) postojanje subjekata odgovornosti za štetu, b) štetna radnja štetnika, c) šteta, d) uzročna veza ili kauzalni neksus, e) protupravnost. Sve navedene pretpostavke moraju se kumulativno ispuniti. Dakle, ukoliko nije ispunjena jedna od navedenih pretpostavki ne postoji niti odgovornost za naknadu štete.

15. Osnovano tuženik u žalbi navodi da u konkretnom slučaju ne postoji štetna radnja štetnika te uzročnoposljedična veza između štetne radnje štetnika i štete.

16. Naime, iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da su na podu poslovnog prostora tuženika bile postavljene keramičke pločice koje u trenutku nastanka štetnog događaja nisu bile skliske, mokre, loše kvalitete te je prostor tuženik redovito održavao. Nadalje i na samom mjestu pada tužiteljice pod nije bilo mokar i na podu ništa nije bilo razliveno niti rasuto, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka IĐ.

17. I sama tužiteljica u svom iskazu ne navodi da bi na pločicama nešto bilo razliveno ili rasuto, da bi pod bio mokar te čak ista nije vidjela niti bobicu grožđa, a za koju bobicu grožđa tvrdi da je uzrokovala njezin pad. Tužiteljica je vidjela samo "fleku" na đonu svoje cipele te je pretpostavila da se radi o bobici grožđa. Dakle, tužiteljica nije vidjela bobicu na koju bi eventualno stala već se njen iskaz o uzroku njenog pada zasniva na pretpostavci da se radilo o određenoj bobici, a koji iskaz tužiteljice nije potvrđen niti jednim drugim dokazom. Naime, da je tužiteljica zaista stala na bobicu grožđa ili nečeg trećeg tada bi ostatak te bobice u vidu njene kožice ili sjemenke ili koštice zasigurno ostao na pločicama ili pak bi ostao na đonu cipele tužiteljice, a što u konkretnom slučaju nije bilo niti je tužiteljica u svom iskazu navela da bi takvo što uočila. Na đonu cipele od tužiteljice, a također niti na pločicama nije ostao bilo kakav komad voća, a koji bi po samoj naravi stvari morao ostati jer kožica navedenog voća, sjemenka ili koštica ne bi nestale. Činjenica da je na đonu cipele tužiteljice postojala "fleka" ne ukazuje na to da je tužiteljica stala u trenutku pada na bobicu grožđa ili nečeg trećeg i da je upravo zbog stajanja na takvu bobicu došlo do pada tužiteljice. Tužiteljica u svom iskazu niti u jednom dijelu nije navela da je na đonu svoje cipele vidjela zalijepljeni ostatak voća. Sama fleka na đonu tužiteljice mogla je nastati na bilo kojem mjestu znatno ranije, a po zaključku ovoga suda fleka na đonu cipele tužiteljice nije nastala u trenutku pada tužiteljice obzirom da niti na cipeli niti na keramičkim pločicama nisu zatečeni bilo kakvi ostaci od bobice u vidu kožice ili sjemenke, a koji bi zasigurno morali ostati da je tužiteljica na bobicu stala.

18. Stoga po zaključku ovog suda tuženik je dokazao da je kontinuirano prostor održavao urednim i čistim, da na podu nisu bili predmeti ili pak bobice voća na koji bi tužiteljica stala i koji bi uzrokovali pad tužiteljice.

19. Dakle, po zaključku ovoga suda u konkretnom slučaju ne postoji štetna radnja štetnika niti postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, to je sukladno članku 373. točka 2. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, a kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. stavak 1. i 2. i člankom 166. stavak 2. ZPP-a.

21. Obzirom na vrijednost predmeta spora označenu u iznosu od 7.091,00 eura koje je tuženici priznata naknada troškova postupka i to za ročište od 20. listopada 2021. u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – nastavno: Tarifa) za ročišta od 13. srpnja 2022., 29. ožujka 2023. te 20. ožujka 2025. priznato je po 100 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, za ročište od 10. ožujka 2022. priznato je 25 bodova sukladno Tbr. 9. točka 5. Tarife, za sastav podnesaka od 31. srpnja 2023. i 9. listopada 2024. priznato je po 100 bodova za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, sve obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife te obračunat PDV sukladno Tbr. 46. Tarife.

21.1. Za sastav žalbe od 14. svibnja 2025. tuženiku je priznato 125 bodova sukladno Tbr. 10. točka 1. Tarife u svezi s Tbr. 54. Tarife, time da je na ime PDV-a priznato 50,00 eura, a kako je to tuženik i tražio obzirom sud odlučuje samo u granicama postavljenog zahtjeva. Također tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 104,19 eura.

22. U preostalom dijelu odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka. Naime, podnesak od 1. veljače 2021. tuženik je dostavio osobno te navedenu radnju za tuženika nije poduzela njegova punomoćnica. Podnesak tuženika od 25. ožujka 2021. sud ne cijeni opravdanim dok žalbu od 1. travnja 2021. tuženik je povukao te stoga navedeni trošak također nije opravdan. Nadalje i podneske od 10. studenog 2021., 2. ožujka 2022., 24. ožujka 2022. i 16. prosinca 2024. sud ne cijeni opravdanim i nužnim za potrebe postupka jer u navedenim podnescima tuženik samo ponovno reproducira već ranije iznijete navode, a podnesak od 16. prosinca 2024. predstavlja požurnicu tuženika za zakazivanje rasprave.

23. U preostalom nepobijanom dijelu (točka II. Izreke prvostupanjske presude) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Lenić