Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-574/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Bušković kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, protiv tužene ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jurica Tomić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj P-128/2022-18 od 30. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Žalbe se djelomično uvažavaju, a djelomično odbijaju kao neosnovane, te se presuda Općinskog suda u Splitu, broj P-128/2022 od 30. prosinca 2022. u pobijanom dijelu (dio točke I izreke kojim je naloženo plaćanje svote od 2.188,60 EUR i točka II izreke):

a) potvrđuje

- u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženici plaćanje svote od 1.161,31 EUR uvećane za zatezne kamate koje teku od 27. lipnja 2017. godine pa do isplate,

b) preinačava

- u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženici plaćanje svote od 1.027,29 EUR tako da se platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Splitu broj Pl-97/2018 od 14. svibnja 2019. za navedeni iznos ukida i tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan

- u točki II izreke tako da glasi:

"Nalaže se tuženici da u roku 15 dana plati parnične troškove tužitelju u svoti od 1.034,92 EUR."

II Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi parnične troškove žalbenog postupka tuženici u svoti od 49,38 EUR.

III Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u svoti od 24,89 EUR sa zateznim kamatama od dana presuđenja (12. veljače 2026.) pa do dana plaćanja po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za to polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posebne glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Splitu od 14. svibnja 2019., te se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev:

'Dužna je tuženica ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju NC, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti u roku od 8 dana iznos od 38.990,00 kn/5.174,86 EUR-a uvećan za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od **.**.2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena .

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 5.230,00 kn/694,14 EUR-a. "

2. Tužitelj pobija odluku o parničnim troškovima, a tuženica pobija u cijelosti presudu s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu uvaži tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i obveže ga na plaćanje parničnih troškova. Tuženica pobija presudu zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Tuženica je odgovorila na tužiteljevu žalbu.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naplatu novčanog potraživanja koje se odnosi na pružene odvjetničke usluge tuženici u postupcima koji su se vodili pred prvostupanjskim sudom pod brojevima P-4286/2016 i P-4273/2016. Tužitelj je uz tužbu priložio račune, i to račun broj 4/17 koji se odnosi na zastupanje tuženice u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P-4286/2016, iz kojeg proizlazi da je u tom postupku tužitelj zastupao troje tuženika, a troškovi se odnose na zastupanje na 17 ročišta i sastav 4 obrazložena podneska, dok iz računa broj 8/2017, koji se odnosi na zastupanje tuženice u predmetu koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod brojem P-4273/2016 proizlazi da je u tom postupku tužitelj zastupao troje tuženika, a troškovi se odnose na zastupanje na šest ročišta i sastav dva obrazložena podneska.

6. Ovaj sud je odlučivao o navedenim žalbama stranaka te je presudom broj Gž- 193/2023-4 od 22. ožujka 2023. žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu a žalbu tuženice djelomično prihvatio a djelomično odbio kao neosnovanu, pa je potvrdio točku I izreke presude za iznos od 2.986,26 EUR sa zateznim kamatama od 27. lipnja 2017. pa do dana plaćanja, a preinačio točku I izreke za iznos od 2.188,60 EUR tako daje ukinuo platni nalog i odbio taj dio zahtjeva. Preinačena je odluka o troškovima prvostupanjskog postupka, a tuženici su dosuđeni troškovi žalbenog postupka. Odbijajući dio presude se temeljio na pravnom shvaćanju po kojemu odvjetnički zahtjev za plaćanje troškova zastupanja zastarijeva u općem zastarnom roku, a zastara počinje teći za svaku radnju kada je obavljena, a ne od izdavanja računa, koje je bilo izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev X-1100/11 od 28. studenog 2020., Rev-453/05 od 3. svibnja 2017., Rev-498/15, Rev-2067/16, Rev-2067/16, Rev-202/18, Rev X-872/15, kao i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3259/20 od 17. ožujka 2022.

7. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-286/2024 od 10. lipnja 2025. ukinuta je presuda ovog suda broj Gž-193/2023-4 od 22. ožujka 2023. u dijelu pod stavkom I b) izreke i u dijelu pod stavkom II izreke kojima je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-128/2012-18 od 30. prosinca 2012. i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.1. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske se temelji na pravnom shvaćanju po kojemu dospijeće nagrade i naknade troškova za zastupanje vezano uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa/12) po kojemu u situaciji kada je odvjetnik otkazao punomoć za zastupanje stranci, a stranka nije dokazala postojanje usmenog ugovora o drugačijem načinu plaćanja troškova zastupanja, otkazom punomoći dospjela tražbina na ime troškova zastupanja za radnje koje je punomoćnik poduzeo za stranku. Vezano za primjenu Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi do primjene Tarife/12 sud je izrazio shvaćanje da u situaciji kada stranke nisu imale poseban sporazum o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, tada zastara počinje teći od poduzimanja svake obavljene radnje u postupku.

8. Iako nije izrijekom navedeno, očito je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo shvaćanje da je Tarifa/12 utjecala na dospijeće odvjetničke nagrade i naknade, a i time na početak tijeka zastare. Da je to tako ukazuje shvaćanje da zastara po Tarifi koja je bila na snazi prije Tarife/12 i koja nije regulirala dospijeće odvjetničke tražbine, počinje teći od svake poduzete radnje.

9. Primjenjujući shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je nadležan za osiguranje jedinstvene primjene prava (članak 116. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske) ovaj sud je, na temelju odredbe članka 373a. ZPP-a utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužitelj zastupao tuženice i još dvije osobe u predmetima koji su se vodili pred prvostupanjskim sudom pod brojevima P-4273/16 i P-4286/16;

- da je tuženica opozvala punomoć za zastupanje tužitelju dopisom od 26. lipnja 2017.;

- da je vrijednost predmeta spora u postupku koji se vodio pod brojem P-4273/16 iznosila 201.000,00 HRK, a u postupku pod brojem P-4286/16 je iznosila 101.000,00 HRK;

- da je tužba podnesena 17. listopada 2018.;

- da je tužitelj zastupao tuženicu u predmetu koji se vodio pod brojem P-4286/16 na 17 ročišta te je sačinio 4 obrazložena podneska od kojih je najstariji sastavljen 4. studenog 2014.;

- da su ročišta održana 12. prosinca 2011., 27. veljače 2012., 5. lipnja 2012., 6. rujna 2012., 19. listopada 2012., 18. prosinca 2012., 28. veljače 2013., 23. travnja 2013., 10. lipnja 2013., 18. rujna 2013., 25. studenog 2014., 5. svibnja 2015., 16. lipnja 2015., 1. rujna 2016., 2. veljače 2017., 20. ožujka 2017. i 3. svibnja 2017.,

- da je tužitelj zastupao tuženicu u predmetu koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod brojem P-4273/16 na 6 ročišta i da je sastavio dva obrazložena podneska, a sve su radnje poduzete za vrijem važenja Tarife/12,

- da je tužitelj ispostavio račune tuženici i to račun broj 8/2017 zastupanje u predmetu koji se vodio pod brojem P-4273/16 na svotu od 10.830,00 HRK te račun broj 4/2017 za zastupanje u predmetu koji se vodio pod posl.br.P-4286/16 i to za zastupanje na 17 ročišta i sastav 4 obrazložena podneska u ukupnoj svoti od 28.160,00 HRK,

- da je tužitelj tražio naknadu troškova za svaku poduzetu radnju u svoti od po 330,80 EUR (2.500,00 HRK).

10. Primijenivši pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja broj Rev.286/2014 od 10. lipnja 2015. kojim je djelomično ukinuta presuda ovog suda za zaključiti je da su tražbine što se odnose na zastupanje tuženice u predmetu koji se vodio pod brojem P-4286/16 na ročištima održanim 12. prosinca 2011., 27. prosinca 2012., 5. lipnja 2012. i 6. rujna 2012. zastarile jer u primjeni Tarife koja se primjenjivala prije Tarife/12 zastara počinje teći od poduzimanja svake radnje s obzirom da stranke nisu imale poseban sporazum o načinu plaćanja odvjetničkih usluga. Kako je tužba podnesena 17. listopada 2018., a tražbine zastarijevaju u općem zastarnom roku, to se tražbine što se odnose na zastupanje na navedenim ročištima zastarile.

11. Prema stajalištu ovog suda tužitelj ima pravo na naknadu za zastupanje tuženice i to 1/3 dijela ukupnih troškova. Ukupni troškovi u predmetu koji se vodio pod brojem P-4286/16 iznose 63.750,00 HRK/8.461,07 EUR odnose se na zastupanje tuženice na 13 ročišta, sastav 4 obrazložena podneska plus 20% na taj iznos za zastupanje više osoba, a kojem iznosu je pridodat i porez na dodanu vrijednost. Od navedene svote tuženik je dužan platiti 1/3 dijela dakle 21.250,00HRK (2.820,35 EUR).

12. Za zastupanje u predmetu P-4237/2016 tužitelju pripada naknada za zastupanje na šest održanih ročišta i sastav dva obrazložena podneska po 331,80 EUR/2.500,00 HRK, koliko je i tražio, 20% za uvećanje za zastupanje više osoba plus porez na dodanu vrijednost, što ukupno daje svotu od 3.981,68 EUR/30.000,00 HRK, a kako je obveza tuženice platiti 1/3 troškova to proizlazi da je po ovom osnovu dužna platiti 1.327,22 EUR/10.000,00 HRK.

13. Iz navedenog slijedi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova zastupanja u predmetnima koji su se vodili pod posl. brojevima P-4273/16 i P-4286/16 u ukupnoj svoti od 4.147,57 EUR/31.249,87 HRK. Kada se od navedenog iznosa odbije pravomoćno dosuđena svota od 2.986,26 EUR/22.500,00 HRK, ostaje da je tuženica dužna platiti tužitelju na ime troškova zastupanja daljnju svotu od 1.161,31 EUR. Radi iznesenog prvostupanjsku presudu je u pobijanom dijelu valjalo potvrditi za iznos od 1.161,31 EUR, a ostali dio (za iznos od 1.027,29 EUR) je valjalo presudu preinačiti i taj dio tužbenog zahtjeva odbiti oslonom na odredbe članaka 368. stavak 1. i članka 373a. ZPP-a.

14. Tužitelj je u pogledu osnove uspio u cijelosti a u pogledu visine 80,14% iz čega slijedi da je njegov ukupan uspjeh u sporu 90,07%. Uspjeh tuženice je 9,93%. Kada se od uspjeha tužitelja odbije postotak uspjeha tuženice ostaje da tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova iznosu koji odgovara postotku od 80,14% svih troškova.

15. Tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova za sastav tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga 50 bodova, koliko je i tražio, za zastupanje na ročištima od 10. prosinca 2019., 11. veljače 2020., 14. rujna 2022., 15. studenog 2022. godine i 20. prosinca 2022. po 100 bodova, što ukupno daje svotu od 550 bodova. Kada se tako dobiveni iznos pomnoži sa vrijednošću boda od 15,00 HRK dobije se svota od 8.250,00 HRK kojem iznosu treba pridodati pristojbe za tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, rješenje o izdavanju platnog naloga i presudu u ukupnom iznosu od 1.480, HRK, što ukupno daje svotu od 9.730,00 HRK. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu proizlazi da mu je tuženica dužna na ime naknade parničnih troškova platiti iznos od 1.034,92 EUR, pa je žalbu tužitelja u tom dijelu valjalo prihvatiti.

15.1. Tuženici je valjalo dosuditi trošak žalbenog postupka sukladno njenom uspjehu (19,75%) dakle u svoti od 49,38 EUR. S obzirom na uspjeh tužitelja u žalbenom postupku u pogledu troškova postupka valjalo mu je dosuditi trošak žalbenog postupka u iznosu do 24,89 EUR.

16. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Marija Bušković