Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-208/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Štefice Bukvić predsjednice vijeća, Krunoslave Dropulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZHZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, Bužanova 6d, protiv tuženika Republike Hrvatske- Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-412/2017-41 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se uvažava, ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-412/2017-41 od 22. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da tužitelju ZHZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.369,28 EUR bruto sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- 100,63 EUR od 16. lipnja 2012. do isplate

- 320,20 EUR od 16. srpnja 2012. do isplate

- 10,93 EUR od 16. veljače 2013. do isplate

- 11,61 EUR od 16. travnja 2013. do isplate

- 840,26 EUR od 16. svibnja 2013. do isplate

- 85,65 EUR od 16. listopada 2013. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev radi isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, a od 1.1.2024. nadalje, i zateznih kamata na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da tužitelju ZHZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.089,53 EUR sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2025. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23., dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je porekao osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba kao neosnovana odbije.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći s osnova prekovremenog rada za razdoblje od svibnja 2012. godine do rujna 2013. godine u ukupnom iznosu od 1.369,28 Eur bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Prvostupanjski sud je tijekom postupka u bitnom utvrdio:

-da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod Ministarstva obrane Republike Hrvatske – Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu

- da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od vremena navedenog u evidencijama o radnim satima a što proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka Z

N i ZH te tužitelja

- da se svjedoci nisu mogli zbog proteka vremena detaljno sjetiti broja stvarno odrađenih sati na svakom danu terena, ali su iskazivali o trajanju radnog vremena na terenu u prosjeku, pa je na temelju njihovih iskaza utvrđeno da je tužitelj radio na terenu u prosjeku radnim danom, subotom i nedjeljom od 05,00 do 00,00 sati kao i da je bio angažiran na davanjima počasti na sahranama, a utvrđeno je i da je prekovremeno radio na terenu uslijed poplave u Gunji

- da je financijsko knjigovodstveni vještak izradio četiri varijante nalaza i mišljenja, a prvostupanjski sud je prihvatio četvrtu varijantu koja je izrađena na način da su prekovremeni sati koji nemaju oznaku TR obračunati prema podacima iz evidencija, dok je za terenski rad (TR) prema iskazima svjedoka i tužitelja računati da je trajao od 05,00 do 00,00 sati, pa je tako vještak izračunao da je tužitelj ostvario na ime prekovremenog rada dodatak na plaći od 1.369,28 Eur.

7. Slijedom navedenih utvrđenja primjenjujući čl. 14. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, u daljnjem tekstu: ZOSO/02), čl. 97. st. 5. ZOSO/02 i Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09., dalje: Odluka/09) prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima pravo na isplatu dodatka na plaću za prekovremeni rad koji je odrađen, a nije plaćen u iznosu od 1.369,28 Eur.

8. Tuženik u osnovi u žalbi ukazuje da je pogrešno prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka i tužitelja jer da kvaliteta tih iskaza nije takva da bi mogla oboriti uvjerljivost službene evidencije radnog vremena, s obzirom da su takvi iskazi općeniti, neprecizni i dani nakon dugog proteka vremena pa stoga manje uvjerljivi od službene evidencije radnog vremena.

9. Prvostupanjski sud naime polazi od pravnog stava da iako je tuženik vodio evidenciju o radnom vremenu gdje su naznačeni i sati prekovremenog rada, da ta evidencija nije bila potpuna i točna, a što proizlazi iz iskaza svjedoka i tužitelja, odnosno zaključuje da je tužitelj dokazao da tuženikove evidencije nisu odgovarale stvarnom stanju stvari.

10. Prema tome prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja te je dao prednost personalnim dokazima kao što su iskazi tužitelja i svjedoka smatrajući da imaju veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima odnosno dostavljenim evidencijama o radu.

10.1. Međutim o tome zbog čega je dao prednost personalnim dokazima pred materijalnim nije dao razloge a čime je počinio bitnu povredu iz propisa čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a postupka na koju ukazuje tuženik u žalbi a i uslijed takve povrede je i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

11. Nadalje, kada sud odlučuje primjenom pravila o teretu dokazivanja je dužan razmotriti jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne) istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koji su isti jednim dijelom potpisali a drugim nisu, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupaka iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne) obračunate prekovremene sate rada (Rev-941/2023).

12. U nastavku postupka prvostupanjski sud će uvažavajući razloge ove odluke otkloniti bitnu povredu postupka te će utvrditi odlučne činjenice na koje je ukazano u toč. 11. ove odluke, a da bi mogao odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku jer je još uvijek neizvjestan uspjeh stranaka u sporu.

14. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 369. st. 1. ZPP-a).

15. U nepobijanom dijelu a u odnosu na toč. II. izreke presuda ostaje neizmijenjena.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Osijek, 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Štefica Bukvić