Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-949/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vl. Obrt za prijevoz i usluge "[obrt]" zastupanog po punomoćniku Željku Vrdoljaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak & partneri u Splitu protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Ispostava Split, OIB: 55545787885, Ruđera Boškovića 22 zastupanog po generalnoj punomoćnici GR i tuženika [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladi Laliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grubišić&Lović&Lalić d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika Grada Makarske izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4073/2024-6 od 12. svibnja 2025., na sjednici vijeća 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika Grada Makarske djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 4073/2024-6 od 12. svibnja 2025.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku Gradu Makarskoj platiti tužitelju iznos od 3.560,85 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 2. srpnja 2019. do isplate

- preinačuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku Gradu Makarskoj platiti tužitelju iznos od 1.327,22 EUR-a sa zateznom kamatom na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika Grada Makarske djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 4073/2024-6 od 12. svibnja 2025.:

- potvrđuje pod točkom III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženiku Gradu Makarskoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.484,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 12. svibnja 2025.

- preinačuje pod točkom III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženiku Gradu Makarskoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 966,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 12. svibnja 2025. na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

II. Odbacuje se žalba tuženika Grada Makarske u odnosu na točku II. izreke kao nedopuštena.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku Gradu Makarskoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 140,88 EUR-a sa zateznim kamatama od 12. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 362,28 EUR-a zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku Gradu Makarskoj isplatiti tužitelju iznos od 4.888,07 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 2. srpnja 2019. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen za u cijelosti tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku Gradu Makarskoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.450,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja 12. svibnja 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik Grad Makarska u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obvezati tužitelja da mu naknadi trošak parničnog i žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika Grada Makarske djelomično je osnovana, a djelomično je nedopuštena.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete nastale u noći sa 22./23. veljače 2019. kada je zbog orkanske bure na njegovo vozilo marke i tipa VW Amarok parkirano uz rub [adresa] u [adresa] palo staklo i nosač prometnog ogledala.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da među strankama nije sporno da je tužitelj u noći sa 22/23. veljaču 2019. parkirao svoje vozilo u [adresa] u [adresa] pored prometnog znaka te da je na vozilo tužitelja palo staklo i nosač prometnog ogledala,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je svoje vozilo oko 18,00 sati parkirao u [adresa], u vrijeme kada nije puhala jaka bura, u neposrednoj blizini prometnog ogledala, koje je na tom mjestu postavljeno prije 15-tak godina, da se sa prometnog ogledala odvojio nosač i staklo koji su pali na njegovo vozilo

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ing. Nevena Kralja od 7. listopada 2020. proizlazi da je na vozilu tužitelja marke VW Amarok registarskih oznaka [registarska oznaka] nastala šteta u ukupnom iznosu od 26.829,14 kn/3.560,85 EUR-a (uključen PDV),

- da iz potvrde Policijske postaje Makarska od 7. studenoga 2019. proizlazi da je predmetno prometno ogledalo održavao i postavio Grad Makarska,

- da je pregledom fotografija postavljanja prometnog ogledala utvrđeno da su to obavili djelatnici komunalnog društva tuženika,

zaključuje da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika Hrvatske ceste d.d. iz razloga što je predmetno ogledalo postavio i održavao tuženik, te je vozilo tužitelja bilo parkirano na cesti koju ne održavaju Hrvatske ceste d.o.o., slijedom čega je odbio zahtjev u odnosu na tog tuženika.

6.1. Prvostupanjski sud je u odnosu na tuženika Grad Makarsku, pozivajući se na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu, zaključio da je održavanje nerazvrstanih cesta i javnih cesta koje prolaze kroz naselje, a što uključuje i održavanje i opremanje kolnika tako da odgovara svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometna na cestama, u nadležnosti tuženika Grada Makarske. Polazeći od utvrđenja da je Grad Makarska postavio vertikalnu prometnu signalizaciju – prometno ogledalo koje po svojim osobinama predstavlja opasnu stvar jer je uslijed puhanja bure palo i oštetilo vozilo tužitelja, prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjenje sve pretpostavke odgovornosti tuženika Grada Makarske za naknadu štete, jer je isti propustio postaviti prometno ogledalo na način da isto izdrži uobičajene zimske vremenske prilike na području [adresa] odnosno puhanje bure, slijedom čega je pozivajući se na Zakon o sigurnosti prometa na cestama i Zakon o komunalnoj djelatnosti obvezao tuženika isplatiti tužitelju iznos od 4.888,07 EUR-a.

7. Tuženik Grad Makarska u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) jer da prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje u pogledu odlučnih činjenica tko se smatra odgovornih za održavanje javnih cesta i određenja pasivno legitimirane osobe, dok se zaključci prvostupanjskog suda o ispunjenju pretpostavki njegove odgovornosti za štetu i da predmetno prometno ogledalo predstavlja opasnu stvar protive sadržaju izvedenih dokaza i stanju spisa. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo smatrajući da je II. tuženik pasivno legitimiran za štetu nastalu tužitelju, da nije postupio u skladu s uputom drugostupanjskog suda navedenoj u odluci poslovni broj Gž-420/23, te da je pobijanu presudu utemeljio na nevažećim i u konkretnom slučaju neprimjenjivim odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu. Tuženik navodi da je u postupku nesporno da je vozilo tužitelja bilo parkirano na javnoj cesti koja je određena kao državna cesta (D 411), dok se dio javne ceste na kojem je bilo parkirano vozilo tužitelja nalazi unutar naselja, da se sporni događaj zbio za vrijeme važenja Zakona o cestama (''Narodne novine'' broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, dalje: ZC), a kojim su u čl. 27. određeni poslovi održavanja javnih cesta koje prolaze kroz naselje, pa kako se u odredbi čl. 27. ZC-a unutar taksativnog popisa ne nalazi održavanje prometne signalizacije i znakova, to su upravo Hrvatske ceste d.o.o. odgovorne za održavanje istih, pa stoga Grad Makarska nije bio u obvezi održavati prometnu signalizaciju i znakove. Ističe da u Zakonu o komunalnom gospodarstvu, koji je bio važeći u vrijeme spornog događaja, a koji je aktualan i danas, nije određena obveza jedinice lokalne samouprave da održava javne ceste koje prolaze kroz naselje, a kako je to bilo određeno u čl. 3. st. 7. ranijeg Zakona o komunalnom gospodarstvu, a koja nije bila na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Ističe da u postupku nije utvrđeno da li su i kome Hrvatske ceste ustupile radove održavanja u ovom predmetu spornog dijela državne ceste na kojoj je bilo parkirano vozilo tužitelja odnosno nije utvrđeno u čijoj je nadležnosti održavanje sporne dionice, niti je tužitelj dokazao da su ispunjene pretpostavke za naknadu štete u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje: ZOO), te u bitnome ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno zaključio da je riječ o uobičajenim vremenskim prilikama i da je uzrok pada ogledala loše postavljanje i loša kvaliteta istoga, iako nije izveo niti jedan dokaz na okolnost kvalitete prometnog znaka i njegovog postavljanja, te je propustio cjelovito i sadržajno analizirati na temelju čega iznosi zaključke o kvaliteti prometnog ogledala i pravilnom postavljanju te (ne)uobičajenosti vremenskih prilika tijekom spornog događaja, a obzirom na iznesena shvaćanja sudske prakse o određivanju pojmova opasne stvari i više sile. Tuženik smatra da prometni znak ne predstavlja opasnu stvar u konkretnome slučaju, jer prometno ogledalo po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu, načinu uporabe ni na bilo koji drugi način ne predstavlja opasnu stvar jer ne predstavlja povećanu opasnost za okolinu, već je njegova svrha upravo suprotna – služi povećanju sigurnost ljudi i vozila u prometu, pri čemu ističe da je pri ocjeni radi li se o opasnoj stvari trebalo imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i činjenicu da je pad uzrokovan zbog izrazito teških vremenskih neprilika odnosno bure orkanske jačine. Tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti tužiteljev doprinos štetnom događaju zbog čega je pogrešno utvrdio da je tuženik isključivo odgovoran za štetu.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju povredu obrazlaže tuženik u žalbi, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo dostatne razloge o odlučnim činjenicama, pa presuda nema nedostataka da ovaj sud ne bi mogao ispitati njezinu zakonitost.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika Grada Makarske kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik Grad Makarska pasivno legitimiran za štetu nastalu tužitelju. Naime, iako su točni navodi tuženika Grada Makarske da državnim cestama upravljaju Hrvatske ceste d.o.o., imajući u vidu da je u ovom konkretnom slučaju prometno ogledalo na državnoj cesti koja prolazi kroz naselje postavio Grad Makarska, koja činjenica među strankama nije sporna, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u ovom konkretnom slučaju tužitelju za štetu odgovoran tuženik Grad Makarska kao korisnik predmetnog ogledala, te je pravilno primijenio odredbe ZOO-a o odgovornosti za štetu od opasne stvari (čl. 1064. ZOO-a), a što pravilnim prihvaća i ovaj sud.

10. Prometno ogledalo, a kako to ukazuje i tuženik Grad Makarska u svojoj žalbi, namijenjeno je za sigurno uključivanje u promet na mjestima smanjene preglednosti, no međutim, u okolnostima orkanske bure i prometno ogledalo predstavlja opasnu stvar jer zbog svog položaja (postavljen na metalnom stupu na određenoj visini iznad tla) predstavlja opasnost za okolinu uslijed pada. Kako je u ovom konkretnom slučaju predmetno prometno ogledalo nesporno postavio upravo tuženik Grad Makarska, to ga je on bio dužan i redovito održavati, a što uključuje i provjeru ispravnosti učvršćenja, te teret dokazivanja da je predmetno prometno ogledalo uredno održavano leži na tuženiku Gradu Makarskoj, a ne na tužitelju kako to pogrešno tvrdi tuženik u svojoj žalbi. Kako uslijed djelovanja atmosferskih prilika (u ovom konkretnom slučaju puhanja bure, uključujući i orkansku buru, što je općepoznata činjenica na području [adresa]) dolazi do destabilizacije i popuštanja konzolnih nosača, valja zaključiti da su udari bure (prema priloženim novinskim člancima dana 22/23 veljače 2019. u [adresa] je izmjeren najjači udar bure od 191 km/h, što je manje od apsolutnog udara bure od 212,4 km/h zabilježenog na području [adresa]) kroz 15-tak godina (među strankama nesporno da je predmetno prometno ogledalo postavljeno pred 15-tak godina, što priznaje tuženik i u žalbi) doveli do popuštanja nosača predmetnog prometnog ogleda, što je imalo za posljedicu njegov pad uslijed puhanja bure, pa kako tuženik Grad Makarska nije s uspjehom dokazao činjenicu urednog održavanja predmetnog prometnog ogledala, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da postoji uzročna veza između pada stakla i nosača predmetnog prometnog ogledala te propusta tuženika Grada Makarske u njegovu održavanju, pa su stoga u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

11. Obzirom na općepoznatu činjenicu da je tijekom zimskih mjeseci u priobalnom području Republike Hrvatske, što uključuje i makarsko područje, orkanska bura prirodna i ne tako rijetka pojava, to je u ovom konkretnom slučaju događaj bio i uklonjiv jer bi redovitim održavanjem bila osigurana stabilnost i čvrstoća nosača prometnog ogledala, pa se stoga bura, koja je bila i najavljena, ne može smatrati višom silom ili slučajem, koji bi razlog u smislu odredbe čl. 1067. st. 1. ZOO-a ekskulpirao tuženika Grad Makarsku od odgovornosti za nastalu štetu tužitelju, pa su i u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika Grada Makarske kojima ističe prigovor podijeljene odgovornosti navodeći da je tužitelj nepropisnim parkiranjem na cesti doprinio nastanku štetnog događaja jer iz stanja spisa ne proizlazi da na mjestu štetnog događaja postoji prometni znak zabrane parkiranja, a šteta je posljedica neodržavanja prometnog ogledala.

13. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.327,22 EUR-a, a koji se iznos prema činjeničnim navodima tužbe odnosi na trošak zamjenskog vozila koje je tužitelj prema svom iskazu iznajmio od obrta [obrt], jer tužitelj, osim svog paušalnog iskaza da je iznajmljivanje zamjenskog vozila ''...koštalo nekih 10.000,00 kn.'' nije priložio nikakav drugi dokaz kojim bi dokazao visinu tog troška.

14. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika Grada Makarske djelomično odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.560,85 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika Grada Makarske djelomično valjalo prihvatiti te preinačiti točku I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.327,22 EUR-a i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. Budući da je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka.

16. Tužitelj je, zbog djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude, u parnici uspio s osnovom u cijelosti, dok je s visinom uspio sa 72%, odnosno u parnici je uspio u omjeru od ukupno 86 %. Tuženik Grad Makarska je u pogledu visine uspio sa 28%, ali nije uspio sa osnovom, pa je njegov ukupni uspjeh 14 %. Kada se od postotka tužitelja kao stranke koja je uspjela u većoj mjeri oduzme postotak tuženika kao stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, to u ovom konkretnom slučaju daje 72%, te je u tom postotku tuženik Grad Makarska dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka.

17. Kako je visina troškova postupka pravilno određena već u prvostupanjskoj presudi, to je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo djelomično odbiti žalbu tuženika Grada Makarske kao neosnovanu i potvrditi točku III. izreke (odluka o trošku) u dijelu kojim je mu je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.484,00 EUR-a, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika Grada Makarske valjalo djelomično prihvatiti kao osnovanu te preinačiti točku III. izreke u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 966,00 EUR-a i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

18. Tuženiku Gradu Makarskoj priznato je pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10. toč. 1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' broj 138/2023) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 62,50 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 190,66 EUR-a, odnosno ukupni trošak žalbenog postupka u iznosu od 503,16 EUR-a. Budući da je tuženik Grad Makarska uspio sa žalbom u omjeru od 28%, valjalo je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP- a obvezati tužitelja da mu naknadi trošak žalbenog postupka u tom omjeru, a što nominalno iznosi 140,88 EUR-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 362,28 EUR-a odbijen kao neosnovan.

19. Obzirom da je pod točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika Hrvatske ceste d.o.o., to tuženik Grad Makarska nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na tu točku, pa je temeljem odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. ZPP-a valjalo rješenjem u odnosu na točku II. izreke odbaciti žalbu tuženika kao nedopuštenu.

U Varaždinu, 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun