Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-265/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ČK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Saša Jelušić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri u Rijeci, protiv tuženika ĆK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Đorđe Perković, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1628/2020-15 od 20. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1628/2020-15 od 20. rujna 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o tuženikovu zahtjevu za naknadu troška žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati zbirni novčani iznos od 13.844,42 EUR/104.310,78 HRK zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos obveze od dana dospijeća do dana namirenja po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena na iznos od
- 241,39 EUR od 15.12.2015.g. - 242,28 EUR od 15.01.2016.g. - 240,17 EUR od 15.02.2016.g., - 238,09 EUR od 15.03.2016.g., - 235,02 EUR od 15.04.2016.g., - 236,17 EUR od 15.05.2016.g., - 236,93 EUR od 15.06.2016.g., - 235,46 EUR od 15.07.2016.g., - 233,92 EUR od 15.08.2016.g.,
- 233,73 EUR od 15.09.2016.g., - 234,23 EUR od 15.10.2016.g., - 234,61 EUR od 15.11.2016.g., - 235,19 EUR od 15.12.2016.g., - 235,78 EUR od 15.01.2017.g., - 231,73 EUR od 15.02.2017.g., - 230,60 EUR od 15.03.2017.g., - 230,76 EUR od 15.04.2017.g., - 230,46 EUR od 15.05.2017.g., - 229,96 EUR od 15.06.2017.g., - 229,83 EUR od 15.07.2017.g., - 228,25 EUR od 15.08.2017.g., - 230,32 EUR od 15.09.2017.g., - 231,73 EUR od 15.10.2017.g., - 232,90 EUR od 15.11.2017.g.,
- 233,13 EUR od 15.12.2017.g., - 230,03 EUR od 15.01.2018.g., - 228,90 EUR od 15.02.2018.g., - 228,65 EUR od 15.03.2018.g., - 228,05 EUR od 15.04.2018.g., - 227,08 EUR od 15.05.2018.g., - 226,75 EUR od 15.06.2018.g., - 227,23 EUR od 15.07.2018.g., - 227,32 EUR od 15.08.2018.g., - 227,72 EUR od 15.09.2018.g., - 227,16 EUR od 15.10.2018.g., - 227,42 EUR od 15.11.2018.g., - 226,60 EUR od 15.12.2018.g., - 227,67 EUR od 15.01.2019.g., - 226,64 EUR od 15.02.2019.g., - 227,03 EUR od 15.03.2019.g., - 227,49 EUR od 15.04.2019.g., - 226,62 EUR od 15.05.2019.g., - 226,84 EUR od 15.06.2019.g., - 226,25 EUR od 15.07.2019.g., - 225,90 EUR od 15.08.2019.g., - 226,07 EUR od 15.09.2019.g., - 227,09 EUR od 15.10.2019.g., - 227,72 EUR od 15.11.2019.g., - 227,39 EUR od 15.12.2019.g., - 227,65 EUR od 15.01.2020.g., - 227,82 EUR od 15.02.2020.g., - 231,35 EUR od 15.03.2020.g., - 232,68 EUR od 15.04.2020.g., - 231,33 EUR od 15.05.2020.g., - 231,36 EUR od 15.06.2020.g., - 230,41 EUR od 15.07.2020.g., - 229,25 EUR od 15.08.2020.g., - 230,32 EUR od 15.09.2020.g., - 231,39 EUR od 15.10.2020.g., - 232,10 EUR od 15.11.2020.g., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku, ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ČK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 3.916,01 EUR/29.505,18 HRK, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući presudu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući odluku preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba je osnovana.
5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev radi isplate novčanog iznosa po osnovi vraćanja kredita koji tereti zajedničku imovinu stranaka kao bivših bračnih drugova, a koji kredit tužiteljica sama otplaćuje.
6.U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude, prema stanju u spisu predmeta, u bitnom je utvrđeno:
-kako tužiteljica u tužbi navodi, da su stranke bivši bračni drugovi, kako je njihov brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-744/07, da je utvrđena i njihova bračna stečevina koju predstavlja i stan u suterenu br. 2, spremište u suterenu br. 1, te 8/60 dijela stepeništa i ulaza, sve u kući zagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kako je u zemljišnoj knjizi nekretnina upisana kao suvlasništvo stranaka za po ½ dijela, kako je ta nekretnina opterećena hipotekom u korist Zagrebačke banke d.d. temeljem Ugovora o namjenskom kreditu od 24. listopada 2002. na iznos do 63.000,00 EUR-a s naknadama i eventualnim troškovima, kao i da od svibnja 2008. navedeni kredit koji tereti zajedničku imovinu stranaka tužiteljica sama otplaćuje,
-kako tužiteljica tvrdi da je osnova njezina potraživanja riješena pravomoćno okončanim parničnim postupcima pred Općinskim sudom u Opatiji broj P-175/09 i P- 163/11 te kako je tuženik u obvezi naknaditi joj polovicu isplaćenoga iznosa banci u utuženom iznosu od 104.310,79 HRK sa zateznim kamatama kako je dospijevao koji anuitet,
-kako je tuženik u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu predmetnog potraživanja, ističući i prigovor zastare tog potraživanja,
-kako među strankama nije sporno da su oni bivši bračni partneri, da spomenuta nekretnina predstavlja njihovu bračnu stečevinu te je opterećena teretom u korist Zagrebačke banke d.d., Podružnica Rijeka, temeljem Ugovora o namjenskom kreditu od 24. listopada 2002. za iznos od 63.0000,00 EUR-a,
-kako je pregledom spisa predmeta poslovni broj P-175/09 utvrđeno da je riječ o pravnoj stvari tužiteljice ŽK protiv tuženika ĆK radi isplate kredita koji je podignut radi kupnje nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu između stranaka, a to je stan br. 2 u suterenu sa spremištem na kč. br. [katastarska čestica], [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da je odluka pravomoćna 29. svibnja 2013., a tuženiku je pravomoćno naloženo isplatiti tužiteljici iznos s osnove otplate kredita za razdoblje od 15. svibnja 2008. do 15. listopada 2009. i naknaditi parnični trošak tužiteljici,
-kako je uvidom u spis predmeta broj Pu P-6286/2015 (ranije P-163/2011) utvrđeno da je tuženiku pravomoćnom odlukom od 19. rujna 2016. naloženo po istoj pravnoj osnovi isplatiti iznos od 28.993,94 HRK za razdoblje od 15. studenoga 2009. pa zaključno do 15. veljače 2011. te naknaditi parnični trošak tužiteljici,
-kako je pregledom priložene dokumentacije, Prometa po stambenom kreditu za razdoblje od 1.1.2015-21.11.2020, utvrđeno da je platitelj mjesečnih obroka ČK (ranije ĆK), kako je plaćanje izvršeno izravnim terećenjem s njezinog računa,
-kako je dospijeće svake tužiteljičine uplate istovjetno onomu kako je navedeno u tužbi, a parnične stranke odrekle se prava saslušanja u svojstvu stranke u postupku te je „uvidom u promet po kreditu“ sud utvrdio visinu iznosa utuženog potraživanja koji je skinut s računa tužiteljice u korist Zagrebačke banke d.d. i u razdoblju kako je navedeno u tužbi.
9.Imajući u vidu nesporne činjenice te cijeneći navedena činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je tužiteljica dokazala „osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu“, a prema odredbama Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20., 49/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 156/23, u daljnjem tekstu ObZ), bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom, ili potječe iz te imovine, te su oni, ako nisu drugačije ugovorili, suvlasnici u bračnoj stečevini u jednakim dijelovima. Kako nije utemeljen prigovor zatare jer se u konkretnom slučaju radi o regresnom potraživanju jednog bračnog druga prema drugom za podmirenje obveza koje su nastale za vrijeme njihove bračne zajednice, a predmetna nekretnina utvrđena je kao njihova bračna stečevina za po ½ idealnog dijela. Kako je tužiteljica „u momentu plaćanja duga“ namjenskog kredita izvršila isplatu i za tuženika pa ovo regresno potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), a ne u trogodišnjem zastarnom roku iz odredbe članka 226 ZOO-a. Nadalje, kako se radi o solidarnoj obvezi bivših bračnih drugova prema članku 44 stavak 1. ObZ-a prema kojoj za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u svezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom, a iz stavka 2. tog članka proizlazi da, ako je radi namirenja zajedničkih obveza i suvlasničkog dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednog bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu toga iznosa.
10.Naposljetku prvostupanjski sud navodi i kako je utvrdio iz spomenute dokumentacije da je tužiteljica podmirivala troškove koji se odnose na obveze tuženika, koje su nastale za vrijeme trajanja bračne zajednice, a što sada predstavljaju zajedničku imovinu bivših bračnih drugova, visina potraživanja i dospijeće da je “dokazana prometom po kreditu Zagrebačke banke i Ugovorom o stambenom kreditu“ pa i kako je tužiteljica dokazala „osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu“ te je uz dosuđeni iznos dosudio i zakonsku zateznu kamatu ,od dospijeća do isplate, temeljem članka 29. stavak 1 ZOO-a.
11.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izravno ukazuje žalitelj jer se presuda ne može ispitati jer nisu jasno navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Pritom, nisu ostvareni zakonski razlozi za primjenu odredbe članka 373. a ZPP-a i za donošenje drugostupanjske presude jer sve bitne činjenice još uvijek nije moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.
12.Prije svega valja navesti kako u konkretnom slučaju među strankama nije sporno da su stranke bivši bračni drugovi, a dotična nekretnina predstavlja njihovu bračnu stečevinu te je u njihovu suvlasništvu za po ½ dijela, kao i kako je ta nekretnina opterećena teretom u korist Zagrebačke banke d.d., Podružnica Rijeka, temeljem Ugovora o namjenskom kreditu od 24. listopada 2002. za iznos od 63.0000,00 EUR-a. Osim toga, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, tužiteljica je u predmetnom razdoblju vršila uplate te svojim sredstvima plaćala mjesečne rate radi vraćanja navedenog kredita. Stoga valja navesti, a radi otklanjanja možebitnih nejasnoća, kako i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda u takvom stanju stvari tužiteljici pripada pravo od tuženika kao bivšega bračnog druga, obvezno pravnim zahtjevom, potraživati povrat polovine samostalno plaćenoga kreditnog iznosa jer su sredstva kredita utrošena u nekretninu koja je u njihovu suvlasništvu. Radi se o zakonskoj subrogaciji u smislu članka 91. ZOO-a, a prema kojoj odredbi kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima. Osim toga, pravilan je i stav prvostupanjskog suda kako u ovom slučaju predmetno potraživanje zastarjeva u općem zastarnom roku od pet godina u smislu članka 225. ZOO-a jer zakonom nije određen drugi rok zastare te se u tom smislu i tuženikovi žalbeni navodi o roku zastare od tri godine ukazuju kao pravno neutemeljeni.
13.Dakle, u slučaju kada jedan bivši bračni drug nakon razvoda nastavi sam otplaćivati zajednički kredit, on ima pravo od drugog bivšeg supružnika tražiti povrat polovice uplaćenih rata (regresno potraživanje). Primjenjuje se opći rok zastare od pet godina (čl. 225. ZOO-a), a zastara počinje teći za svaku pojedinu ratu posebno, od dana kada je ta rata uplaćena banci.
14.Međutim, utemeljeno tuženik u žalbi navodi kako je još u odgovoru na tužbu i u tijeku postupka osporio i visinu potraživanja, a prvostupanjski sud nije u tom pogledu dao jasne razloge za odluku jer iz obrazloženja odluke nije moguće nedvojbeno zaključiti na koji način su utvrđeni pojedini mjesečni iznosi uplata koje je izvršila tužiteljica po osnovi vraćanja kredita. Prvostupanjski sud naime, obrazlažući presudu, pored ostaloga navodi kako je utvrdio visinu potraživanja i dospijeće kao “dokazano prometom po kreditu Zagrebačke banke i Ugovorom o stambenom kreditu“ i kako je tužiteljica dokazala „osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu“, međutim takvi navodi nisu provjerljivi jer iz priložene dokumentacije te odlučne činjenice nije moguće nedvojbeno utvrditi. Sud može iz priložene dokumentacije možebitno utvrditi koji iznosi su plaćeni i kada, ali je to potrebno jasno navesti u obrazloženju odluke za svaki mjesec uz naznaku iznosa i dana uplate, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti.
15.Iz svega iznijetog proizlazi kako prvostupanjska presuda ne sadrži prihvatljiva utvrđenja o svim odlučnim činjenicama, a bez utvrđenja tih činjenica nije moguće niti pravilno primijeniti materijalno pravo te je opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje žalitelj.
16.Stoga je, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a, valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i premet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska odluka o glavnoj stvari to za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka te je valjalo ukinuti i prvostupanjsku odluku o parničnom trošku.
18.U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, nadopuniti dokazni postupak, posebno pregledati cjelokupnu dokumentaciju i odlučiti o potrebi izvođenja predloženog dokaza financijskim vještačenjem, a potom pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi sve odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
19.Odluka o trošku žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.
20.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.
Split, 12. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Rubić
