Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj: Gž Ob-15/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NŽ iz [adresa], sada u [adresa], koju zastupa punomoćnica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika IŽ iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slave Vujović, odvjetnik u Zagrebu, radi izmjene iznosa uzdržavanja, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-303/2024-23 od 22. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomice se odbija tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-303/2024-23 od 22. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke i to u dijelu kojim je obvezan tuženik doprinositi za uzdržavanje tužiteljice mjesečnim iznosima po 200,00 EUR-a, sa zateznim kamatama.

II. Djelomice se prihvaća žalba, preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-303/2024-23 od 22. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke i to u dijelu kojim je obvezan tuženik doprinositi za uzdržavanje tužiteljice daljnjim mjesečnim iznosima po 80,00 EUR-a sa zateznim kamatama (preko iznosa od 200,00 EUR-a, sa zateznim kamatama) i u tom dijelu sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da na ime uzdržavanja tužiteljice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinosi iznos od 80,00 (osamdeseteura) mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe 9. srpnja 2024. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da dospjele obroke isplati odjednom u roku od 15 (petnaest) dana, a dospijevajuće do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na račun tužiteljice sve u roku od 15 (petnaest) dana.““

III. Djelomice se uvažava tuženikova žalba te se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-303/2024-23 od 22. prosinca 2025.u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izrijeke:

-potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplaćivati tužiteljici za uzdržavanje mjesečne iznose po 200,00 EUR-a, sa zateznim kamatama, do pravomoćnosti odluke u postupku,

-ukida u preostalom dijelu kojim je obvezan tuženik doprinositi za uzdržavanje tužiteljice mjesečnim iznosima po 80,00 EUR-a sa zateznim kamatama (preko iznosa od 200,00 EUR-a, sa zateznim kamatama), do pravomoćnosti odluke.

IV. Određuje se kako svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da na ime uzdržavanja tužiteljice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinosi iznos od 280,00 (dvjestoosamdeseteura) mjesečno, počev od dana podnošenja tužbe 9. srpnja 2024. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da dospjele obroke isplati odjednom u roku od 15 (petnaest) dana, a dospijevajuće do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na račun tužiteljice sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. U preostalom se dijelu preko dosuđenog iznosa uzdržavanja od 280,00 eura pa do 600,00 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku-protivniku osiguranja IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da na ime uzdržavanja tužiteljice-predlagateljice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinosi iznos od 280,00 (dvjestoosamdeseteura) mjesečno, počev od dana donošenja rješenja o privremenoj mjeri 22. prosinca 2025., do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na račun tužiteljice.

II. Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti presude u ovom parničnom predmetu.

III. U preostalom dijelu preko iznosa od 280,00 eura pa do 600,00 eura,

prijedlog za privremenu mjeru se kao neosnovan odbija.

IV. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti se kao neosnovan odbija.“

3.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući odluku u dijelu o doprinosu za uzdržavanje kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.Tuženik je podnio žalbu i protiv prvostupanjskog rješenja, pobijajući i tu odluku u dijelu o doprinosu za uzdržavanje kojim je prihvaćen zahtjev, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući rješenje preinačiti.

5.U odgovoru na žalbe tužiteljica se usprotivila žalbenim navodima predlažući žalbe odbiti.

6.Žalba protiv presude djelomice je osnovana. Žalba protiv rješenja djelomice je osnovana.

7.Predmet odlučivanja i u ovom žalbenom stadiju postupka je prvostupanjska odluka o izmjeni doprinosa za uzdržavanje (sada punoljetne) tužiteljice, koji doprinos je u obvezi plaćati tuženik kao otac djeteta koje se redovito školuje i koji ne stanuje s djetetom, sukladno odredbama Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20. i 49/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 156/23, u daljnjem tekstu ObZ), kao i odluka o privremenoj mjeri radi uzdržavanja tužiteljice.

8.U postupku koji je prethodio odlučivanju prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

-kako je tužiteljica rođena **.**.2006., a brak roditelja je razveden od 28. rujna 2022. te je određeno da će nakon razvoda roditelja tužiteljica ostati stanovati s ocem u Bistrincima uz obvezu majke da za njezino uzdržavanje plaća mjesečno 1.500,00 kuna/199,08 eura, a što proizlazi iz rješenja prvostupanjskog suda broj R1 Ob-373/2022, kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sud,

-kako je u vrijeme donošenja spomenute odluke tužiteljica imala šesnaest godina te je tada odlučeno da tužiteljičina sestra maloljetna KŽ, rođena 2010. godine, nastavlja stanovati s majkom, uz obvezu tuženika za uzdržavanje mlt. N doprinositi mjesečnim iznosima od 3.750,00 kuna/497,71 eura,

-kako iz potvrde privatne srednje škole Gaudeamus od 22. ožujka 2024. proizlazi da je tužiteljica s mjestom prebivališta u [adresa] upisana u treći razred kao redovita učenica u školskoj godini 2023./2024,

-kako iz zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] za KO [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Šibenik, proizlazi su tužiteljica i njezina mlt. sestra KŽ upisane kao suvlasnice svaka po ½ dijela zgrade i dvora na čestici 29/19 ukupne površine 260 m2, a iz povijesnog pregleda se utvrđuje da je tuženik bio vlasnik te nekretnine te je tijekom 2018. darovao polovinu ŽŽ, dok iz povijesnoga izvatka slijedi kako su tužiteljica i njezina sestra uknjižene kao suvlasnice na temelju Ugovora o darovanju od 16. listopada 2023., a na nekretnini je 29. svibnja 2024. uknjiženo pravo služnosti doživotnog plodouživanja na temelju Ugovora o osnivanju od istoga dana i to za korist ŽŽ,

-kako iz potvrda o isplatama proizlaze zaključci o uplatama tvrtke Emma-Holz d.o.o. u iznosu od 1.625,00 eura na ime plaće tuženika za lipanj 2025. kao i uplata tuženika u iznosu od 250,00 eura UŽ s opisom "uplata NŽ" u travnju 2024. , a iz izjave stanodavca proizlazi kako NŽV dana 29. listopada 2024. potvrđuje da je 12. listopada 2024. sklopio ugovor o najmu stana u [adresa] s ŽŽ te je suglasan da na adresi stana boravište prijave tužiteljica i mlt. KŽ,

-kako iz potvrde Porezne uprave Zagreb proizlazi da je tuženik tijekom 2024. ostvario ukupni dohodak 20.957,04 eura, od čega porez i prirez iznose 1.456,84 eura te je ostvario ukupne neoporezive primitke 940,00 eura, za siječanj 2025. ostvario dohodak 1.746,42 eura od čega porez i prirez iznose 100,64 eura,

-kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da tužiteljica ima dijagnozu socijalne fobije,

-kako iz elektroničkog zapisa o statusu studenta proizlazi da tužiteljica ima status redovitog studenta te je u akademskoj godini 2025./2026. upisala stručni prijediplomski studij MUP-Veleučilište kriminalistike i javne sigurnosti,

-kako je tužiteljica saslušana u dva navrata, dana 9. srpnja 2025. navela da je njezina obitelj prije razvoda roditelja živjela u [adresa], a s njima su živjeli baka i djed po majci, tuženik kako je odselio iz zajedničkog kućanstva 1. rujna 2022., prije nego što su se roditelji razveli i ona ostala stanovati s bakom, djedom, majkom i sestrom u Bistrincima, kako su njezini majka i sestra odselile u Njemačku, majka je i dalje zaposlena u Njemačkoj, no budući da je na bolovanju često boravi u [adresa], kako je početkom rujna 2024. preselila u Osijek i tamo živi s majkom i sestrom, da je sestra KŽ pohađala školu u Njemačkoj, no od rujna 2024. pohađa školu u Osijeku, kako je tužiteljica maturirala u privatnoj školi Gaudeamus u Osijeku te planira upisati fakultet u Zagrebu, a s roditeljima je dogovorila da će upisati privatnu srednju školu, otac je potpisao ugovor i on je plaćao školarinu, no ravnateljica joj je rekla da školarina nije plaćena za četvrti i polovinu trećeg razreda, kako posebne troškove glede zdravlja nema te svi kontrolni pregledi idu preko HZZO-a, a misli da 200,00 eura iznose njezine mjesečne potrebe koje se odnose na garderobu, mobitel, higijenske potrepštine i džeparac te ne ostvaruje prihode niti ima posao,

-kako tužiteljica navodi da su njoj i sestri otac i majka darovali nekretninu, vikendicu kod Šibenika koju majka iznajmljuje, ne zna koju visinu najamnine majka mjesečno dobije i majka joj ne daje određeni iznos od najamnine, ali redovito kada joj treba da joj novce i kupuje joj sve potrepštine, kako tuženik doprinosi uzdržavanju mlt. N, no njoj (tužiteljici) unazad godinu i pol dana nije platio ništa na ime uzdržavanja, da tuženik ima vlastitu tvrtku Emma-holz d.o.o. u kojoj je zaposlen, stanuje u stanu u [adresa], a stan je u vlasništvu njegove firme,

-kako tužiteljica iskazujući 12. studenoga 2025. dodaje da sada živi u [adresa] te je upisala studij kriminalistike, stanuje u kućanstvu s majkom, sestrom i očuhom, a svi su se zajedno preselili u Zagreb početkom rujna 2025. i njezina sestra sada tamo pohađa školu, majka se zaposlila u Zagrebu i ima mjesečna primanja oko 1.500,00 eura, kao i da tuženik još uvijek ništa ne doprinosi za njezino uzdržavanje, financira ju majka, a tuženik doprinosi za uzdržavanje sestre N, ali ne zna u kojem iznosu,

-kako je tuženik naveo da dvije i pol godine stanuje u [adresa], kako je nekretninu u Šibeniku dobio od svojih roditelja, a 2018. dok je bio u braku s majkom tužiteljice, njoj je darovao polovinu te nekretnine, nakon razvoda tužiteljičina majka i on su svoje suvlasničke dijelove darovali djeci, tužiteljici i drugoj kćeri te se dogovorili usmeno da će sav prihod od iznajmljivanja nekretnine ići na račun djece, bivša supruga i on su ovu nekretninu iznajmljivali dok su bili u braku te bi u ljetnoj sezoni znali uprihoditi od 15.000,00 do 20.000,00 eura, kako ima u vlasništvu automobil marke Mercedes kojeg koristi za poslovne svrhe i stan u kojem živi je u vlasništvu tvrtke Emma Holz d.o.o., kao i da je u siječnju 2025. imao moždani udar, a njegova neto plaća iznosi 1.600,00 eura mjesečno od 2021. godine do danas, kako za kći KŽ plaća redovito mjesečno uzdržavanje po 500,00 eura, a na račun bake tužiteljice je do podnošenja tužbe plaćao po 250,00 eura mjesečno za tužiteljicu, kako je podigao kredit od 15.000,00 eura kako bi otplatio tužiteljici privatnu školu Gaudeamus te mu je ostao dug od otprilike 3.000,00 eura za zadnju godinu koju nije platio.

9.Polazeći od ovih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako, unatoč odluci o razvodu roditelja prema kojoj je tužiteljica trebala stanovati s ocem, ta odluka nije „zaživjela“ jer je tuženik i prije razvoda odselio u Zagreb, a tužiteljica ostala stanovati u [adresa] s majkom, sestrom, djedom i bakom, kako je tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe pohađala privatnu srednju školu Gaudeamus u kojoj je maturirala u ljeto 2025. te je potom upisala fakultet kriminalistike kao redoviti student, kako je tuženik tužiteljici kupio gitaru i na račun bake tužiteljice uplaćivao iznose od po 250,00 eura, ali sve prije podnošenja tužbe pa to nije od utjecaja na donošenje odluke, kako uzimajući u obzir dob tužiteljice, njezin uzrast, činjenicu da se redovito školuje kao studentica, odnosno ranije učenica te potrebe djevojaka toga uzrasta sud ocjenjuje potrebe tužiteljice u utuženom razdoblju s oko 330,00 eura mjesečno, a tuženik nije dokazao da bi u utuženom razdoblju doprinosio uzdržavanju tužiteljice, osim što je platio ekskurziju. Kako je tuženik preuzeo obvezu plaćanja privatne gimnazije koju je tužiteljica pohađala i gdje je maturirala u srpnju 2025., dok je u preostalom dijelu tijekom utuženog razdoblja tužiteljicu uzdržavala majka. Nadalje, kako je za tužiteljicu u utuženom razdoblju bilo potrebno izdvojiti iznos od 100,00 eura za bilježnice i pribor za fakultet, ista ima dijagnozu socijalne fobije, no za sada zdravstvene tegobe rješava preko zdravstvenog osiguranja i još nije krenula privatno kod psihologa, da nema slobodnih aktivnosti za koje ima posebna izdvajanja, a potrebe tužiteljice odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja i skrbi o zdravlju, a određene su prema životnom standardu tuženika. Kako je tuženik zaposlen s mjesečnim primanjima oko 1.600,00 eura te ostvari i 500,00 eura na ime putnih troškova, ima zakonsku obvezu uzdržavanja tužiteljičine maloljetne sestre koja iznosi 500,00 eura mjesečno i koju redovito ispunjava, a iskazi stranaka za njihove imovinske okolnosti su ocijenjeni iskrenima te podudarnima s materijalnom dokumentacijom u spisu. Kako je majka tužiteljice bila zaposlena u Njemačkoj, no uslijed bolovanja se nalazila u Republici Hrvatskoj pa od rujna 2024. tužiteljica i sestra su nedvojbeno stanovale u [adresa] s majkom da bi početkom rujna 2025. zajedno preselili u Zagreb to da se majci tužiteljice u uzdržavanje uračunavaju troškovi stanovanja tužiteljice koja s njom nedvojbeno stanuje u utuženom razdoblju.

10.Osim toga, kako je tužiteljica sa sestrom suvlasnica nekretnine na moru koju iznajmljuje njezina majka ĆŽ i koja je uknjižena kao plodouživatelj na toj nekretnini pa ima ovlasti ubirati najamninu, a iz iskaza tuženika slijedi da su za trajanja bračne zajednice on i majka tužiteljice sezonski uspjeli uprihoditi od 15.000,00 do 20.000,00 eura, a iz iskaza tužiteljice slijedi da je njezina majka doista i iznajmljivala nekretninu (osim ove godine), pa sud zaključuje kako je ovo dodatni prihod koji majka tužiteljice ostvaruje ili može ostvariti. Prvostupanjski sud, zaključno, smatra kako je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice mjesečnim iznosom od 280,00 eura bez ugrožavanja svoje egzistencije dok će ostatak do potrebnog iznosa doprinositi majka tužiteljice podmirivanjem troškova stanovanja, odnosno kako sve navedene okolnosti opravdavaju zahtjev tužiteljice za dosuđivanje iznosa uzdržavanja u iznosu od 280,00 eura mjesečno te je tužbeni zahtjev djelomice prihvaćen.

11.Ispitujući pobijanu presudu te ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje upućuju žalbe, kao niti bitne povrede postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude i rješenja može ispitati.

12.I navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju te ih kao pravilna u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Međutim, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je djelomice pogrješno primijenio materijalno pravo i to prilikom odlučivanja o visini mjesečnih iznosa uzdržavanja, a na što utemeljeno ukazuje i žalitelj.

13.Člankom 290. stavak 1. Obz-a propisano je kako su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.

14.Člankom 291. ObZ-a propisano je:

(1) Dijete koje ima prihode dužno je pridonositi za svoje uzdržavanje. (2) Punoljetno dijete koje prima uzdržavanje radi obrazovanja dužno je obavijestiti roditelje o redovitom ispunjavanju obveza najkasnije do 1. studenoga za svaku školsku, odnosno akademsku godinu.

15.Prije svega valja navesti kako u ovom slučaju među strankama i u ovom stadiju postupka nisu sporne odlučne činjenice koje se odnose na to da je tuženik u predmetnom razdoblju bio te je i dalje u obvezi doprinositi za uzdržavanje tužiteljice, a tužiteljica živi s majkom te je punoljetna i redovito se školuje. Također, nisu sporne činjenice koje se odnose na imovinske prilike roditelja tužiteljice, a posebno nije sporno, kako to utvrđuje i izrijekom navodi i prvostupanjski sud, kako je tužiteljica sa sestrom suvlasnica nekretnine na moru, koju nekretninu iznajmljuje njezina majka, ĆŽ koja je i uknjižena kao plodouživatelj na toj nekretnini, a za trajanja bračne zajednice tuženik i majka tužiteljice sezonski su ostvarivali prihode od 15.000,00 EUR-a do 20.000,00 EUR-a po toj osnovi te iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njezina majka doista i iznajmljivala dotičnu nekretninu. U takvom stanju stvari, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica je nedvojbeno u mogućnosti (uz pomoć svoje majke s kojom i živi i bez obzira na očito kasnije upisano pravo plodouživanja na ime majke) ostvariti nezanemarive i značajne prihode od navedene nekretnine (u ranijem razdoblju oko 7.000,00 EUR-a do 10.000,00 EUR-a godišnje na ime svog suvlasničkog dijela, a danas zasigurno i više), a koju nekretninu je i dobila u suvlasništvo darovanjem od svog otca, tuženika u ovom postupku. Tu činjenicu nije pravilno cijenio prvostupanjski sud, već je pogrješno zaključio kako je „ovo dodatni prihod koji majka tužiteljice ostvaruje ili može ostvariti“, budući da majka živi s tužiteljicom i, pored ostaloga, i ona ima obvezu tužiteljicu uzdržavati. Stoga nije moguće zanemariti prihod koji tužiteljica može ostvariti od svoje nekretnine.

16.Dakle, a ujedno se očitujući i o dijelu žalbenih navoda, treba ponoviti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio potrebe tužiteljice za uzdržavanjem, očito imajući u vidu njezinu životnu dob, školovanje i općepoznate činjenice aktualnih cijena i troškova života u urbanoj sredini u Republici Hrvatskoj i to cijena prehrambenih proizvoda, odjevnih predmeta, školskog pribora kao i pojedinih usluga i troškova stanovanja. Ocjenjujući tuženikove mogućnosti doprinositi za uzdržavanje, prvostupanjski sud je također pravilno cijenio prihode koje tuženik ostvaruje i mogućnosti zarade, kao i činjenicu da ima troškove najma stana u kojem stanuje. Pritom treba navesti i kako tuženikove možebitne kreditne obveze ne utječu na njegovu obvezu uzdržavanja djeteta jer je uzdržavanje djeteta zakonska obveza roditelja koja ima prioritet u odnosu na druge obveze.

17.No, u navedenim okolnostima, kada su utvrđene potrebe tužiteljice za uzdržavanjem oko 330,00 EUR-a mjesečno, uz činjenicu da tužiteljica ima u vlasništvu vrijednu nekretninu od koje može ostvarivati prihode te činjenicu kako je io njezina majka u obvezi doprinositi za uzdržavanje, a pritom tuženik plaća i novčane iznose za uzdržavanje druge kćeri, pravilnom primjenom citiranoga materijalnoga prava, opravdano je tuženika obvezati doprinositi za uzdržavanje tužiteljice mjesečnim iznosima od po 200,00 EUR-a, a za više zatražene iznose tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan.

18.Iz iznijetog proizlazi kako je prvostupanjski sud pobijanim dijelom presude na utvrđeno činjenično stanje djelomice pravilno primijenio materijalno pravo pa je, postupajući temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a, valjalo djelomice odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je obvezan tuženik doprinositi za uzdržavanje tužiteljice mjesečnim iznosima po 200,00 EUR-a, sa zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu tu presudu valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

19.Člankom 538. ObZ-a propisano je:

(1) Privremena mjera radi uzdržavanja, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja.

(2) Smatra se da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

(3) Kad se privremena mjera radi uzdržavanja određuje u parnici radi utvrđivanja majčinstva ili očinstva, predlagatelj osiguranja treba učiniti vjerojatnim da je osoba protiv koje se mjera određuje roditelj djeteta.

20.Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako u konkretnom slučaju postoje zakonski razlozi za donošenje privremene mjere jer tuženik i protivnik osiguranja ne doprinosi novčano za uzdržavanje tužiteljice nakon podnošenja predmetne tužbe, a protivnik osiguranja ne živi u obiteljskoj zajednici s djetetom pa (uz nedvojbenu vjerojatnost tražbine), kako se radi o uzdržavanju u korist djeteta, postoji i zakonska presumpcija iz članka 538. stavak 2. ObZ-a prema kojoj se smatra kako u tom slučaju postoji opasnost za osobne i druge važne interese djeteta. Naime, takav zaključak proizlazi iz svih izvedenih dokaza, a žalitelj u tom smislu nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda. Međutim, zbog ranije navedenih razloga i kod odluke o privremenoj mjeri ovaj sud drži kako je bilo opravdano tuženika i protivnika osiguranja obvezati doprinositi za uzdržavanje tužiteljice mjesečnim iznosima od po 200,00 EUR-a, do pravomoćnosti odluke a za više zatražene iznose zahtjev tužiteljice i u tom dijelu je valjalo odbiti.

21.Zbog navedenoga je, postupajući temeljem odredbe članka 380. točka 2. i točka 3. ZPP-a, pravilnom primjenom materijalnog prava u smislu naprijed citiranih odredaba ObZ-a, valjalo rješenjem djelomice odbiti i djelom uvažiti žalbu, odnosno djelomice potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, a u preostalom dijelu rješenje o osiguranju ukinuti.

22.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 366. ObZ-a i to imajući u vidu sve okolnosti slučaja i ishod postupka u kojem je tužiteljica samo djelomice uspjela s tužbenim zahtjevom i s prijedlogom za osiguranje te je opravdano odlučiti kako svaka stranka snosi svoj trošak.

23.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Split, 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić