REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 78 P-5054/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boris Jug, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 09. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 188-50-3588349 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 26.07.2006.g., u dijelu kojim je ugovorena za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku, RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužiteljici, ŠM, [adresa], iz [adresa], isplati iznos od 302,39 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 01. lipnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku, RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, isplatiti tužiteljici ŠM, [adresa], iz [adresa], na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata iznos od 558,63 EUR, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, naknaditi tužiteljici ŠM, [adresa], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 283,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 09. veljače 2026. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 26.07.2006.g. sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu broj 188-50-3588349, kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 14.970,04 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). Navodi da u članku 3. Ugovora o kreditu ugovorena je za tužiteljicu obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita (tzv. ulazna naknada) i da je tuženik dana 02.08.2006.g. tužiteljici prilikom isplate ugovorenog iznosa kredita obračunao i naplatio naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita, odnosno u iznosu od 302,39 EUR (tzv. ulazna naknada). Tužiteljica ističe da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu nepoštena jer je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, NN 96/2003), što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe (čl. 87. ZZP/03). Navodi kako joj je prilikom sklapanja kreditnog odnosa tuženik ponudio tipski, unaprijed formulirani obrazac Ugovora o kreditu, te je stoga nedvojbeno da se temeljem čl. 81. st. 2. ZZP/03 predmetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu ima smatrati onom odredbom o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega je ispunjen preduvjet da se ispituje poštenost predmetne odredbe. Navodi da joj tuženik prilikom sklapanja Ugovora, a i naknadno tijekom otplate kredita, uopće nije jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navodnih troškova po pojedinim stavkama, kao i visinu troškova po pojedinim stavkama, a koji troškovi tuženiku navodno nastaju prilikom isplate kredita, pa da bi takvi troškovi opravdavali naplaćivanje naknade od tužiteljice kao korisnika kredita, pa tužiteljica uslijed takvog postupanja tuženika uopće nije imala mogućnost da na temelju određenih parametara i konkretnih podataka predoči otegotnost i opravdanost obveze koju joj je tuženik nametnuo nepoštenom odredbom čl. 3. Ugovora, niti je stoga bila u mogućnosti da donese cjelovitu i informiranu odluku o svim aspektima kreditnog odnosa s tuženikom. Tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik iako mu je tužba tužiteljice zajedno s pozivom za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena dana 13. kolovoza 2025. godine, što je vidljivo iz dostavnice koja prileži iza lista 13 spisa, nije podnio odgovor na tužbu u roku 45 dana. Tuženik je upozoren od strane suda na pravne posljedice ne davanja odgovora na tužbu sukladno čl. 284. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 1112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP).
3. Sud je našao kako je udovoljeno ovim uvjetima: da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj niti s opće poznatim činjenicama, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu te da se radi o zahtjevu kojim stranke mogu raspolagati sukladno čl. 3. st. 3. ZPP-a.
4. Stoga je temeljem čl. 331 b ZPP-a sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.
5. Trošak tužiteljice priznat je temeljem čl. 154. stavak 1. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 25.07.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7. točka 1. OT- a), uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR, te je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR, ukupno 283,18 EUR.
Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR, budući tužiteljica nije platila sudsku pristojbu.
Na priznati trošak tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a.
U Zagrebu, dana 09. veljače 2026. godine
Sudac:
dr.sc.Ljiljana Matuško Antonić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisana putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka u roku od 15 od primitka prijepisa presude.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( članak 353. stavak 2. ZPP-a), a može se podnijeti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4.-6. i 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA
- tužiteljici po pun.
- tuženiku
