Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-478/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tereza Tea Krešić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. studenoga 2024. poslovni broj: P-7616/2021-34 u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice se prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. studenoga 2024. poslovni broj: P-7616/2021-34:

- preinačuje u dijelu u dijelu točke I. izreke presude u kojem je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 69.898,57 kn / 9.277,13 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 28. veljače 2015. do isplate i odbija zahtjev tužitelja u tom dijelu,

- preinačuje pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka i rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 571,31 EUR u roku od 15 dana.

III. Nepobijani deklaratorni dio točke I. presude, kao i dio kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 6.678,94 EUR zajedno sa zateznim kamatama te točka II. izreke presude ostaju neizmijenjeni.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke ništetnim i bez pravnog učinka utvrđeni su dijelovi ugovornih odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3210388016 od 27. srpnja 2007. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora, solemniziran po Javnom Bilježniku, Brigiti Anđal-Mlinarić iz [adresa] i to u čl. 2. u dijelu koji glasi „… i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora … „ „…Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama ..“, nadalje u čl. 7. u dijelu koji glasi „ …. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće na dan plaćanja za CHF… i u dijelu koji glasi„… Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/ rate iz prethodnog te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete / rate…“. Ujedno je ovom točkom presude tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 6.678,94 EUR zajedno sa zateznom kamatom obračunatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate kako je prikazano u tom dijelu točke I. izreke. U ovoj točki izreke presude tuženici je naloženo isplatiti tužitelju i iznos od 69.898,57 kn / 9.277,13 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 28. veljače 2015. do isplate. Konačno, tuženici je naloženo naknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka u iznosu 4.092,46 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 26. studenog 2024. do isplate. Nadalje je točkom II. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.483,01 EUR, zajedno sa zateznom kamatom obračunatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, kako je prikazano u točki II. izreke.

2. Protiv navedene presude u dijelu točke I. izreke u kojem je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 69.898,57 kn / 9.277,13 EUR s pripadajućom zateznom kamatom žali se tuženica i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjevi tužitelja odbiti uz naknadu troškova tuženici, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Sud prvog stupnja svoje stajalište o osnovanosti dijela tuženog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 69.898,57 kn / 9.277,13 EUR s pripadajućom zateznom kamatom na ime razlike glavnice po stvarnom otplatnom planu u kunskoj protuvrijednosti po fiksnom tečaju 6,39 kuna za 1 CHF i isplaćene glavnice po kreditu za restrukturiranje utemeljio je na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor, sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210388016 broj partije 7103754677 dana 26. srpnja 2007. na iznos od 80.284,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita, s rokom otplate od 17 godina (dalje u tekstu Ugovor o kreditu iz 2007.), u kojem ugovoru je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u iznosu od 4,50% godišnje, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženice. Prvostupanjski sud nadalje nespornim nalazi i činjenice da tužitelj nije redovno podmirivao obveze iz Ugovora o kreditu iz 2007. radi čega je pokrenut ovršni postupak i da je tuženica tužitelju ponudila restrukturiranje duga nakon čega su stranke 27. veljače 2015. sklopile Ugovor o nenamjenskom kreditu za restrukturiranje obveza (dalje u tekstu Ugovor o restrukturiranju obveza) u ukupnom iznosu 457.700,00 kuna, čija je namjena prema čl. 4. st. 1. Ugovora bila upravo restrukturiranja stambenog kredita u CHF broj partije 7103754677. Ovaj novi ugovor zaključen među strankama, prema utvrđenju suda prvog stupnja, nije zaključen sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, pa sud iznosi stav da se u ovom slučaju ne radi o klasičnom ugovoru o kreditu u valuti CHF, koji je nakon zakonskih izmjena konvertiran u valutu EUR i na njega nisu primjenjiva utvrđenja iz kolektivnog spora za konvertirane kredite.

6. Sud je nadalje utvrdio i da je Ugovorom o restrukturiranju obveza, uslijed primjene nepovoljnog tečaja koji je protivan Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, tužitelj oštećen za iznos 69.898,57 kn / 9.277,13 EUR sa zateznom kamatom od 28. veljače 2015. do isplate. Naime, navedeni Ugovor o restrukturiranju obveza uslijed primjene nepovoljnog tečaja je, prema stavu suda prvog stupnja, povezan sa osnovnim Ugovorom o kreditu iz 2007. sklopljenim među strankama, u kojem su ništetnim utvrđene odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pa sud zaključuje da je dio povrata kredita koji je obračunat prema tečaju u trenutku zaključenja Ugovora o restrukturiranju obveza ništetan, na temelju odredaba čl. 322., čl. 323. i čl. 324. ZOO-a i da ga je tuženica prema odredbi čl. 1111. ZOO-a stekla bez osnove.

7. Tuženica u žalbi ističe kako Ugovor o restrukturiranju obveza predstavlja zaseban pravni posao, koji je u cijelosti pravno odvojen od bilo kojeg drugog pravnog posla, koji je tužitelj imao s tuženicom. Tuženica obrazlaže i da postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj nije zahtijevao utvrđenje ništetnosti Ugovora o restrukturiranju obveza već isključivo isplatu na ime navodne razlike glavnice te da prvostupanjski sud ne obrazlaže iz kojeg razloga bi iznos od 9.277,13 EUR predstavljao štetu koja je na strani tužitelja nastala kao posljedica ništetnosti primjene valutne klauzule u CHF u Ugovoru o kreditu iz 2007. Shodno tome, prvostupanjski sud prema ocjeni tuženice u cijelosti propušta ocijeniti prigovor zastare u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva jer predmetni iznos nije niti može biti stečen bez osnove.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka US RH, 84/08., 96/08. - odluka US RH, 123/08. – ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., - odluka US RH i 70/19.- dalje: ZPP) na koju ukazuje tuženica, s obzirom da presuda sadrži određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost, a nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Međutim, osnovano tuženica ukazuje da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio kako priloženu dokumentaciju tako i iskaz saslušane svjedokinje i tužitelja, ali je na temelju istih pogrešno zaključio da je Ugovor o restrukturiranju obveza uslijed primjene nepovoljnog tečaja povezan sa „osnovnim Ugovorom o kreditu iz 2007.“ uslijed koje okolnosti da je dio Ugovora o restrukturiranju obveza, temeljem kojeg je obračunato dugovanje prema tadašnjem tečaju, ništetan u smislu odredaba čl. 322., 323. i 324. ZOO-a.

10. Naime, prema utvrđenju suda prvog stupnja parnične stranke su 27. srpnja 2007. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 321038801 za adaptaciju kuće u iznosu od 80.284,93 CHF. Ovaj kredit tužitelj nije mogao uredno otplaćivati, a kao sredstvo osiguranja povrata kredita ugovoreno je među ostalim i založno pravo na obiteljskoj kući u kojoj je živio te je pokrenut ovršni postupak radi namirenja neplaćenog iznosa kredita. Ovaj pravni posao je otkazan 09. listopada 2014., dok je Ugovor o restrukturiranju obveza sklopljen između stranaka 27. veljače 2015. te je s dijelom iznosa primljenog na ime ovog novog kredita podmiren dug po Ugovoru o kreditu iz 2007.

11. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda Ugovor o restrukturiranju obveza iz 2015. predstavlja novi i potpuno zasebni ugovorni odnos kojim je tuženica odobrila i stavila na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 457.700,00 kn i ovaj pravni posao samo zbog činjenice što je dio sredstava primljen po njemu utrošen na podmirenje obveze iz Ugovora o kreditu iz 2007., nije povezan sa osnovnim ugovorom i uslijed ove okolnosti nije djelomično ništetan.

12. Naime, okolnost da je odlukom prvostupanjskog suda, među ostalim, ništetnim utvrđen čl. 7. Ugovora o kreditu iz 2007. kojom su parnične stranke ugovorile primjenu valutne klauzule u CHF, prema ocjeni ovoga suda ne podrazumijeva, a kako to tumači prvostupanjski sud, da bi i kasniji pravni posao koji su zaključili 27. veljače 2015. bio ništetan samo zbog utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba iz prvog pravnog posla. Ugovor o restrukturiranju obveza iz 2015. kao što je istaknuto zaseban je pravni posao, sklopljen bez valutne klauzule u hrvatskim kunama, time da se posebno napominje kako je ovaj pravni posao sklopljen prije stupanja na snagu Zakona izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.), pa nije mogao niti biti usklađen sa odredbama tog zakona koje su stupile na snagu naknadno 30. rujna 2015. U tom smislu osnovano tuženica ističe kako se ovdje radi o dva odvojena ugovorna odnosa i da nije osnovano pozivanje prvostupanjskog suda na okolnost da je tužitelj morao sklopiti navedeni Ugovor za restrukturiranje obveza jer je prethodno ugovorenim Ugovorom o kreditu iz 2007. bila ugovorena valutna klauzula u CHF, koja je posljedično utvrđenjima iz kolektivnog postupka ocijenjena nepoštenom i ništetnom.

13. Tužitelju je prema stanju spisa uslijed nemogućnosti otplate obveza iz Ugovora o kreditu iz 2007. taj ugovorni odnos otkazan te je u tijeku ovršnog postupka radi namirenja duga prihvatio ponudu tuženice i stupio u novi ugovorni odnos u kojem je dobio kredit u iznosu od 457.000,00 kn i iz kojeg iznosa je dijelom podmirio dug iz ranijeg ugovornog odnosa. Prvostupanjski sud niti kao o prethodnom pitanju niti kao glavnoj stvari nije odlučivao o ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba Ugovora o restrukturiranju kredita iz 2015. nego je pozivom na ništetnost ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu iz 2007. pogrešno tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.

14. Prvostupanjski sud u obrazloženju odluke ukazuje i da u presudi poslovni broj C- 118/17 od dana 14. ožujka 2019. Sud Europske unije utvrđuje da se čl. 6 st. 1 Direktive 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovornim odredbama , mora tumačiti na način da ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom i ništetnom, a koja je zamijenjena novom ugovornom odredbom kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Međutim, ovdje se ističe kako je prije stupanja u novi ugovorni odnos, raniji Ugovor o kreditu iz 2007. prestao, a zaključenjem Ugovora o restrukturiranju obveza 2015. stranke nisu uređivale međusobne odnose na način da bi nepoštene i ništetne odredbe bile zamijenjene novim ugovornim odredbama kako bi se održao Ugovor o kreditu iz 2007., nego su stupili u posve novi i zaseban pravni odnos, zbog čega je i prikazano stajalište prvostupanjskog suda nepravilno.

15. Slijedom iznesenog okolnost što je tužitelj svojom voljom odlučio sklopiti novi Ugovor za restrukturiranje obveza s tuženicom u svrhu, između ostalog i plaćanja dospjele tražbine tužitelja (nakon otkaza Ugovora o kreditu iz 2007.), ne može se tumačiti kao isti ugovorni odnos niti odnos zavisan o prvotno zaključenom Ugovoru o kreditu iz 2007. u toj mjeri da bi ništetnost prvog ugovora podrazumijevala nevaljanost ugovornih odredaba Ugovora o rekonstrukciji kredita i time opravdavalo povrat preplaćenog iznosa prvotnog kredita.

16. Obzirom na izneseno obrazloženje valjalo je žalbu tuženice u odnosu na dio točke I. izreke presude u kojem je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 69.898,57 kn / 9.277,13 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 28. veljače 2015. do isplate prihvatiti osnovanom te zbog pogrešne primjene materijalnog prava presudu prvog stupnja u tom dijelu točke I. izreke temeljem odredbe čl. 373. točka 3. ZPP-a preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu kako je dosuđeno u izreci ove presude.

17. Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, to je o troškovima postupka dužan odlučiti primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a.

18. Stranke su djelomično uspjele u sporu na način da je tužitelj uspio sa zahtjevom za utvrđenjem ništetnim dva članka Ugovora o kreditu iz 2007., potom sa zahtjevom za isplatu 6.678,94 EUR, a tuženica s dijelom zahtjeva za isplatu u iznosu od 9.277,13 EUR i 3.487,01 EUR, pa je na temelju čl. 154. st. 4. ZPP valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Naime, u konkretnom predmetu valjalo je cijeniti i činjenicu da je obeštećenje potrošača nakon zaključenja Ugovora o restrukturiranju obveza koje nije učinjeno u skladu s Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju podložno tumačenju sudova iz razloga što u trenutku podnošenja tužbe 28. rujna 2021. ne postoji ustaljena i jedinstvena sudska praksa o tom pravnom pitanju. Stoga tužba s restitucijskim zahtjevom za isplatu iz ugovora o restrukturiranju kredita nije bila neosnovana niti lišena svakog izgleda za uspjeh pa bi u konkretnoj situaciji obvezivanjem na plaćanje troškova postupka tužitelju bio nametnut znatan financijski teret koji nije spojiv s pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

19. Stoga je u okolnostima ovog predmeta valjalo prihvatiti žalbu tuženice, preinačiti presudu pod točkom I. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka i primjenom čl. 380. točka 3. ZPP te temeljem čl. 154. st. 4. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

20. Kako je tuženica sa žalbom uspjela u cijelosti to joj je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od 571,31 EUR. Trošak žalbenog postupka obuhvaća trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR i trošak PDV-a u iznosu 62,50 EUR po Tbr. 10/1 u svezi Tbr. 7/1 i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23. i 107/25.) te trošak plaćene pristojbe na žalbu u iznosu 258,81 EUR. Na plaćanje troška žalbenog postupka u smislu ranije citirane odredbe članka ZPP-a obvezan je tužitelj.

21. Nepobijani deklaratorni dio točke I. presude, kao i dio kojim se nalaže tuženici naknaditi tužitelju iznos od 6.678,94 EUR zajedno sa zateznim kamatama te točka II. izreke presude ostaju neizmijenjeni.

U Varaždinu 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun