REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-1128/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Jure Jelavić, odvjetnik iz Metkovića, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 16. prosinca 2025. u nazočnosti zz punomoćnika tužitelja Tee Švaljek Krešić, odvjetnice iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 1., čl. 4. st. 1., čl. 7. st. 1. i čl. 7. st. 3. Ugovora o kreditu br. 312493 - koji su pravni prednik tužiteljice pok. GM, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, sklopili dana 14. ožujka 2008. god. i solemnizirali kod javnog bilježnika Ante Barbića iz Makarske, br. OV-3680/2008 - u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF).

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, isplatiti tužitelju FM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 20.189,02 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 8,09 EUR tekućom od 28. listopada 2008. do plateža,

- na iznos od 5,87 EUR tekućom od 28. studenog 2008. do plateža,

- na iznos od 18,95 EUR tekućom od 28. prosinca 2008. do plateža,

- na iznos od 27,66 EUR tekućom od 28. siječnja 2009. do plateža,

- na iznos od 32,24 EUR tekućom od 28. veljače 2009. do plateža,

- na iznos od 24,34 EUR tekućom od 28. ožujka 2009. do plateža,

- na iznos od 27,42 EUR tekućom od 28. travnja 2009. do plateža,

- na iznos od 20,87 EUR tekućom od 28. svibnja 2009. do plateža,

- na iznos od 17,36 EUR tekućom od 28. lipnja 2009. do plateža,

- na iznos od 20,17 EUR tekućom od 28. srpnja 2009. do plateža,

- na iznos od 20,44 EUR tekućom od 28. kolovoza 2009. do plateža,

- na iznos od 21,20 EUR tekućom od 29. rujna 2009. do plateža,

- na iznos od 17,60 EUR tekućom od 28. listopada 2009. do plateža,

- na iznos od 22,85 EUR tekućom od 28. studenog 2009. do plateža,

- na iznos od 26,12 EUR tekućom od 29. prosinca 2009. do plateža,

- na iznos od 29,49 EUR tekućom od 28. siječnja 2010. do plateža,

- na iznos od 29,82 EUR tekućom od 28. veljače 2010. do plateža,

- na iznos od 37,56 EUR tekućom od 28. ožujka 2010. do plateža,

- na iznos od 35,92 EUR tekućom od 28. travnja 2010. do plateža,

- na iznos od 39,53 EUR tekućom od 28. svibnja 2010. do plateža,

- na iznos od 50,68 EUR tekućom od 29. lipnja 2010. do plateža,

- na iznos od 52,91 EUR tekućom od 28. srpnja 2010. do plateža,

- na iznos od 67,52 EUR tekućom od 28. kolovoza 2010. do plateža,

- na iznos od 65,77 EUR tekućom od 28. rujna 2010. do plateža,

- na iznos od 56,73 EUR tekućom od 28. listopada 2010. do plateža,

- na iznos od 69,10 EUR tekućom od 28. studenog 2010. do plateža,

- na iznos od 85,87 EUR tekućom od 28. prosinca 2010. do plateža,

- na iznos od 77,87 EUR tekućom od 28. siječnja 2011. do plateža,

- na iznos od 85,30 EUR tekućom od 1. ožujka 2011. do plateža,

- na iznos od 76,96 EUR tekućom od 29. ožujka 2011. do plateža,

- na iznos od 80,14 EUR tekućom od 28. travnja 2011. do plateža,

- na iznos od 97,03 EUR tekućom od 28. svibnja 2011. do plateža,

- na iznos od 106,56 EUR tekućom od 28. lipnja 2011. do plateža,

- na iznos od 121,75 EUR tekućom od 28. srpnja 2011. do plateža,

- na iznos od 127,60 EUR tekućom od 28. kolovoza 2011. do plateža,

- na iznos od 102,48 EUR tekućom od 28. rujna 2011. do plateža,

- na iznos od 103,67 EUR tekućom od 28. listopada 2011. do plateža,

- na iznos od 101,82 EUR tekućom od 29. studenog 2011. do plateža,

- na iznos od 103,97 EUR tekućom od 28. prosinca 2011. do plateža,

- na iznos od 111,81 EUR tekućom od 28. siječnja 2012. do plateža,

- na iznos od 113,34 EUR tekućom od 28. veljače 2012. do plateža,

- na iznos od 112,30 EUR tekućom od 28. ožujka 2012. do plateža,

- na iznos od 115,72 EUR tekućom od 28. travnja 2012. do plateža,

- na iznos od 117,52 EUR tekućom od 29. svibnja 2012. do plateža,

- na iznos od 115,83 EUR tekućom od 28. lipnja 2012. do plateža,

- na iznos od 114,20 EUR tekućom od 28. srpnja 2012. do plateža,

- na iznos od 113,65 EUR tekućom od 28. kolovoza 2012. do plateža,

- na iznos od 107,66 EUR tekućom od 28. rujna 2012. do plateža,

- na iznos od 114,19 EUR tekućom od 28. listopada 2012. do plateža,

- na iznos od 115,94 EUR tekućom od 28. studenog 2012. do plateža,

- na iznos od 113,71 EUR tekućom od 28. prosinca 2012. do plateža,

- na iznos od 105,86 EUR tekućom od 29. siječnja 2013. do plateža,

- na iznos od 113,33 EUR tekućom od 28. veljače 2013. do plateža,

- na iznos od 112,23 EUR tekućom od 28. ožujka 2013. do plateža,

- na iznos od 110,79 EUR tekućom od 28. travnja 2013. do plateža,

- na iznos od 102,43 EUR tekućom od 28. svibnja 2013. do plateža,

- na iznos od 105,23 EUR tekućom od 28. lipnja 2013. do plateža,

- na iznos od 103,00 EUR tekućom od 28. srpnja 2013. do plateža,

- na iznos od 105,60 EUR tekućom od 28. kolovoza 2013. do plateža,

- na iznos od 110,78 EUR tekućom od 28. rujna 2013. do plateža,

- na iznos od 109,97 EUR tekućom od 29. listopada 2013. do plateža,

- na iznos od 111,50 EUR tekućom od 28. studenog 2013. do plateža,

- na iznos od 113,74 EUR tekućom od 28. prosinca 2013. do plateža,

- na iznos od 106,76 EUR tekućom od 28. siječnja 2014. do plateža,

- na iznos od 109,04 EUR tekućom od 28. veljače 2014. do plateža,

- na iznos od 108,06 EUR tekućom od 28. ožujka 2014. do plateža,

- na iznos od 107,07 EUR tekućom od 29. travnja 2014. do plateža,

- na iznos od 105,64 EUR tekućom od 28. svibnja 2014. do plateža,

- na iznos od 105,79 EUR tekućom od 28. lipnja 2014. do plateža,

- na iznos od 108,34 EUR tekućom od 29. srpnja 2014. do plateža,

- na iznos od 110,66 EUR tekućom od 28. kolovoza 2014. do plateža,

- na iznos od 110,96 EUR tekućom od 28. rujna 2014. do plateža,

- na iznos od 113,69 EUR tekućom od 28. listopada 2014. do plateža,

- na iznos od 114,74 EUR tekućom od 28. studenog 2014. do plateža,

- na iznos od 114,54 EUR tekućom od 28. prosinca 2014. do plateža,

- na iznos od 103,71 EUR tekućom od 28. siječnja 2015. do plateža,

- na iznos od 103,71 EUR tekućom od 28. veljače 2015. do plateža,

- na iznos od 103,71 EUR tekućom od 28. ožujka 2015. do plateža,

- na iznos od 103,71 EUR tekućom od 28. travnja 2015. do plateža,

- na iznos od 103,71 EUR tekućom od 28. svibnja 2015. do plateža,

- na iznos od 103,71 EUR tekućom od 28. lipnja 2015. do plateža,

- na iznos od 103,71 EUR tekućom od 28. srpnja 2015. do plateža,

- na iznos od 103,71 EUR tekućom od 28. kolovoza 2015. do plateža,

- na iznos od 103,71 EUR tekućom od 29. rujna 2015. do plateža,

- na iznos od 103,71 EUR tekućom od 28. listopada 2015. do plateža,

- na iznos od 103,71 EUR tekućom od 28. studenog 2015. do plateža,

- na iznos od 103,71 EUR tekućom od 29. prosinca 2015. do plateža,

- na iznos od 150,67 EUR tekućom od 28. siječnja 2016. do plateža,

- na iznos od 150,83 EUR tekućom od 28. veljače 2016. do plateža,

- na iznos od 146,96 EUR tekućom od 30. ožujka 2016. do plateža,

- na iznos od 140,71 EUR tekućom od 28. travnja 2016. do plateža,

- na iznos od 139,32 EUR tekućom od 28. svibnja 2016. do plateža,

- na iznos od 149,24 EUR tekućom od 28. lipnja 2016. do plateža,

- na iznos od 145,95 EUR tekućom od 28. srpnja 2016. do plateža,

- na iznos od 143,81 EUR tekućom od 28. kolovoza 2016. do plateža,

- na iznos od 145,61 EUR tekućom od 28. rujna 2016. do plateža,

- na iznos od 148,22 EUR tekućom od 28. listopada 2016. do plateža,

- na iznos od 153,12 EUR tekućom od 29. studenog 2016. do plateža,

- na iznos od 153,69 EUR tekućom od 28. prosinca 2016. do plateža,

- na iznos od 152,30 EUR tekućom od 28. siječnja 2017. do plateža,

- na iznos od 151,23 EUR tekućom od 28. veljače 2017. do plateža,

- na iznos od 147,67 EUR tekućom od 28. ožujka 2017. do plateža,

- na iznos od 144,99 EUR tekućom od 28. travnja 2017. do plateža,

- na iznos od 141,91 EUR tekućom od 28. svibnja 2017. do plateža,

- na iznos od 141,00 EUR tekućom od 28. lipnja 2017. do plateža,

- na iznos od 131,91 EUR tekućom od 28. srpnja 2017. do plateža,

- na iznos od 123,73 EUR tekućom od 29. kolovoza 2017. do plateža,

- na iznos od 124,08 EUR tekućom od 28. rujna 2017. do plateža,

- na iznos od 118,40 EUR tekućom od 28. listopada 2017. do plateža,

- na iznos od 123,18 EUR tekućom od 28. studenog 2017. do plateža,

- na iznos od 118,95 EUR tekućom od 28. prosinca 2017. do plateža,

- na iznos od 116,11 EUR tekućom od 28. siječnja 2018. do plateža,

- na iznos od 120,37 EUR tekućom od 28. veljače 2018. do plateža,

- na iznos od 113,79 EUR tekućom od 28. ožujka 2018. do plateža,

- na iznos od 104,73 EUR tekućom od 28. travnja 2018. do plateža,

- na iznos od 114,20 EUR tekućom od 29. svibnja 2018. do plateža,

- na iznos od 114,55 EUR tekućom od 28. lipnja 2018. do plateža,

- na iznos od 114,55 EUR tekućom od 28. srpnja 2018. do plateža,

- na iznos od 124,38 EUR tekućom od 28. kolovoza 2018. do plateža,

- na iznos od 124,67 EUR tekućom od 28. rujna 2018. do plateža,

- na iznos od 124,98 EUR tekućom od 28. listopada 2018. do plateža,

- na iznos od 126,08 EUR tekućom od 28. studenog 2018. do plateža,

- na iznos od 125,29 EUR tekućom od 28. prosinca 2018. do plateža,

- na iznos od 127,76 EUR tekućom od 29. siječnja 2019. do plateža,

- na iznos od 124,98 EUR tekućom od 28. veljače 2019. do plateža,

- na iznos od 128,54 EUR tekućom od 28. ožujka 2019. do plateža,

- na iznos od 124,30 EUR tekućom od 28. travnja 2019. do plateža,

- na iznos od 129,49 EUR tekućom od 28. svibnja 2019. do plateža,

- na iznos od 132,24 EUR tekućom od 28. lipnja 2019. do plateža,

- na iznos od 133,30 EUR tekućom od 28. srpnja 2019. do plateža,

- na iznos od 139,79 EUR tekućom od 28. kolovoza 2019. do plateža,

- na iznos od 141,24 EUR tekućom od 28. rujna 2019. do plateža,

- na iznos od 138,20 EUR tekućom od 29. listopada 2019. do plateža,

- na iznos od 138,51 EUR tekućom od 28. studenog 2019. do plateža,

- na iznos od 143,07 EUR tekućom od 28. prosinca 2019. do plateža,

- na iznos od 149,37 EUR tekućom od 28. siječnja 2020. do plateža,

- na iznos od 153,85 EUR tekućom od 28. veljače 2020. do plateža,

- na iznos od 161,27 EUR tekućom od 28. ožujka 2020. do plateža,

- na iznos od 164,06 EUR tekućom od 28. travnja 2020. do plateža,

- na iznos od 160,33 EUR tekućom od 28. svibnja 2020. do plateža,

- na iznos od 159,02 EUR tekućom od 28. lipnja 2020. do plateža,

- na iznos od 153,04 EUR tekućom od 28. srpnja 2020. do plateža,

- na iznos od 152,48 EUR tekućom od 28. kolovoza 2020. do plateža,

- na iznos od 151,04 EUR tekućom od 29. rujna 2020. do plateža,

- na iznos od 156,19 EUR tekućom od 28. listopada 2020. do plateža,

- na iznos od 151,28 EUR tekućom od 28. studenog 2020. do plateža,

- na iznos od 149,90 EUR tekućom od 29. prosinca 2020. do plateža,

- na iznos od 153,08 EUR tekućom od 28. siječnja 2021. do plateža,

- na iznos od 147,03 EUR tekućom od 28. veljače 2021. do plateža,

- na iznos od 142,42 EUR tekućom od 28. ožujka 2021. do plateža,

- na iznos od 143,40 EUR tekućom od 28. travnja 2021. do plateža,

- na iznos od 143,71 EUR tekućom od 28. svibnja 2021. do plateža,

- na iznos od 143,20 EUR tekućom od 29. lipnja 2021. do plateža,

- na iznos od 149,69 EUR tekućom od 28. srpnja 2021. do plateža,

- na iznos od 148,91 EUR tekućom od 28. kolovoza 2021. do plateža,

- na iznos od 147,31 EUR tekućom od 28. rujna 2021. do plateža,

- na iznos od 154,46 EUR tekućom od 28. listopada 2021. do plateža,

- na iznos od 164,14 EUR tekućom od 28. studenog 2021. do plateža,

- na iznos od 165,38 EUR tekućom od 28. prosinca 2021. do plateža,

- na iznos od 166,99 EUR tekućom od 28. siječnja 2022. do plateža,

- na iznos od 169,14 EUR tekućom od 1. ožujka 2022. do plateža,

- na iznos od 177,17 EUR tekućom od 29. ožujka 2022. do plateža,

- na iznos od 174,59 EUR tekućom od 28. travnja 2022. do plateža,

- na iznos od 171,48 EUR tekućom od 28. svibnja 2022. do plateža,

- na iznos od 178,53 EUR tekućom od 28. lipnja 2022. do plateža,

- na iznos od 190,46 EUR tekućom od 28. srpnja 2022. do plateža,

- na iznos od 198,89 EUR tekućom od 28. kolovoza 2022. do plateža,

- na iznos od 204,35 EUR tekućom od 28. rujna 2022. do plateža,

- na iznos od 186,97 EUR tekućom od 28. listopada 2022. do plateža,

- na iznos od 192,12 EUR tekućom od 28. studenog 2022. do plateža,

- na iznos od 189,59 EUR tekućom od 28. prosinca 2022. do plateža,

- na iznos od 564,21 EUR tekućom od 29. prosinca 2022. do plateža i to od 28. listopada 2008. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.150,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 12. veljače 2026. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 1.6.2023. navodi da je dana 14.3.2008. pokojni prednik tužitelja GM sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 312493 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 58.600,00 CHF obračunatom prema kupovnom tečaju za devize važeće na dan korištenja (isplate) kredita. Navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) je ništetna i nepoštena ugovorna odredba budući je ugovorena, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik nije informirao tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljenoj na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Ističe da je tuženik propustio dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima te vezano uz navedeno daje pojašnjenje istog. U traženju pravne zaštite poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., presudu Trovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 te odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbe Zakona o obveznim odnosima kao i stajalište Europskog suda. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 9.9.2025. godine potražuje od tuženika vraćanje preplaćenih iznosa stečenih bez osnova zbog preplaćene valutne klauzule sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani. To iz razloga što je potraživanje tužitelja u zastari, utvrđenja iz Parnice Potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet. Sve kada bi i presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva ni tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz navedene presude, kada bi presuda iz parnice potrošač i bila primjenjiva, nije opravdano ispitivati valjanost ugovornih odredbi ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom budući nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač, nadalje ističe da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, mišljenja je da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe i to da je metoda na temelju koje tužitelj postavlja zahtjev za isplatu neosnovana. Predlaže da sud uzme u obzir i tzv. negativne razlike odnosno razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema otplatnom planu iz Ugovora o kreditu, a koji su tijekom određenih razdoblja otplate kredita bili u nižem iznosu od anuiteta predviđenih otplatnim planom. Opsežno elaborira ovakva svoja stajališta te predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troška parničnog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u predmetni Ugovor o kreditu, izvadak iz zemljišne knjige, otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope za kredit, otplatnu tablicu po kreditu, prometnu karticu po kreditu, podneske stranaka, proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja te dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Saslušana tijekom postupka tužiteljica FM u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takovom i prihvaćenom od strane suda navela da su ona i njezin sada pokojni suprug GM 2008. godine podigli kredit kod tadašnje Volksbank, a sredstva istog su utrošena za adaptaciju njihove obiteljske kuće u [adresa] u kojoj i danas stanuje. Zajedno sa suprugom išla je na informativni razgovor u banku u Makarsku te im je kreditna referentica odmah na početku naglasila da je trenutno na tržištu daleko najobliji izbor kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima jer je takav kredit najpovoljniji zbog najniže kamate, a rije č je o vrlo sigurnom kreditu jer je CHF sigurna i stabilna valuta . Navela je i to da im je djelatnica banke izričito sugerirala ovaj kredit kao vrlo povoljan i potpuno siguran čak i neovisno o kreditnoj sposobnosti. Navela je da su suprug i ona imali puno povjerenje u službenicu banke jer je ona stručna osoba te su poslušali njen savjet a zbog kreditne sposobnosti i problema oko pronalaska sudužnika zapravo i nisu imali izbora. Nakon otprilike 20ak dana supruga su nazvali iz banke i rekli daje kredit odobren te da dođe na potpis. Po dolasku u banku dočekao ih je već sastavljen ugovor o kreditu, suprug je pročitao ugovor i nakon toga otišao potpisati kod javnog bilježnika. Prije odlaska kod javnog bilježnika službenica banke još jednom je ponovila da nemaju razloga za brigu i da je to najbolji i najpovoljniji kredit na tržištu. Sve što je službenica banke informirala je to da je rekla da je CHF stabilna i sigurna valuta. Navela je da nije upoznata što znači "valuta utočišta". Navela je i to da se radilo o tipskom ugovoru i da nije bilo nikakve mogućnosti utjecaja na bilo koju odredbu ugovora. Sva sredstva ostvarena ovim kreditom iskorištena su u svrhu adaptacije kuće u [adresa] u kojoj i danas živi.

5. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu te imajući u vidu navode iskaza tužitelja proizlazi da se u predmetnom slučaju radilo o ugovoru kojim su ostvarena sredstva za adaptaciju kuće time da je u ugovoru određeno da se korisnik kredita obvezuje sredstva koristiti za ugovorenu namjenu dok banka zadržava pravo kontroliranja namjenskog korištenja kredita. Za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretni ugovor (objektivni kriterij). Imajući u vidu sve dokaze osobito odredbe ugovora te jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja sud utvrđuje da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru kojeg je tužitelj kao fizička osoba sklopio u privatne svrhe te da namjena kredita ni na koji način nije bila vezana za poslovnu aktivnost ili poslovnu djelatnost. To tim više što tijekom otplate kredita nije utvrđeno od strane banke koja je zadržala pravo kontroliranja namjenskog korištenja kredita da bi tužitelj postupio suprotno ugovornoj obvezi vezano uz namjenu kredita. Isto tako iskaz tužitelja jasno ukazuje da joj je kredit u CHF prezentiran kao najpovoljniji i najbolji kredit. Mišljenja je da ni na koji način nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora pa tako ni na odredbu vezano uz valutnu klauzulu budući je to odredila banka u tipskom ugovoru koji je sadržajno pripremila.

6. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja budući je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je ova parnica pokrenuta 31.5.2023. Vezano uz pitanje zastare individualnih restitucijskih zahtjeva valja tuženiku ukazati na stajalište sudske prakse izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj je Vrhovni sud, između ostalog zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Stoga zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Valja reći i to da je građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zaključio da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 (čl. 104 st. 1 ZOO-a/91), kako posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tu valja ukazati i na zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine prema kojoj ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Spomenuti zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak te stjecanje bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule.

9. Među strankama nije sporno da je prednik tužitelja sada pok. GM kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 14.3.2008. sklopili Ugovor o kreditu broj 312493, a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 58.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema tuženikovom kupovnom tečaju za devize važećem na dan korištenja kredita. Nije sporno ni to da je sadašnja tužiteljica nasljednica iza pokojnog GM, a što proizlazi i iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-160/22 od 10.5.2022. godine.

10. Sporno je da li su spomenute ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredbe čl. 81, čl. 82 i čl. 9 Zakona o zaštiti potrošača, dalje ZZP/03 tj. odredba čl. 96 i čl. 97 ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule.

11. Valja reći i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17 prihvatio stav suda EU izraženo u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak na potrošača, a utvrđenje nepoštenosti mora imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo. Proglašavanjem ugovorne odredbe nepoštenom nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju, time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske P-7129/13 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva i u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

14. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Spomenuta stajališta potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja i reći da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju motornog vozila dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koje se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja.

15. Zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski je zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Točno je da naprijed citirane odredbe čl. 502 c st. 1 ZPP- a i čl. 118 ZZP-a govore o postupcima naknade štete pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046 ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi stoga tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a sve sukladno odredbi čl. 1111 ZOO-a. Kako je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu proizlazi logični zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115 ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086 ZOO-a.

16. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak.

17. Visinu dosuđenog iznosa sud je utvrdio provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za vještačenja na okolnost utvrđenja preplaćenih iznosa uslijed ništetne primjene valutne klauzule. Vještak je po zadatku suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer se tečaj CHF u odnosu na kunu povećavao. Mišljenje je vještaka da ukupan iznos pretplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita do dana prijevremene otplate kredita iznosi 20.209,72 EUR dok ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 20,70 EUR. Slijedom navedenog sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana prijevremene otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 20.189,02 EUR. Nalaz vještaka dat je korištenjem potrebite dokumentacije i elemenata izračuna. Zadatak vještaka bio je upravljen upravo na utvrđenje visine tužbenog zahtjeva imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vodeći računa o važećem stajalištu sudske prakse vezano uz ništetnost valutne klauzule. Svoj tužbeni zahtjev tužitelj u konačnici postavlja sukladno nalazu vještaka točnije usklađujući isti s nalazom vještaka time da je tužitelj postavio svoj tužbeni zahtjev na način da je uzeo je u obzir iznose za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos točnije uzeo u obzir i negativnu razliku, a što je tuženik isticao i predlagao tijekom postupka. Tu posebice valja reći i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskim ugovorima koji su banke sastavile, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečaja valute švicarski franak, nego ugovorna odredba točnije koja traje i koristi se sve dok traje otplata kredita. Tuženik se nije očitovao na nalaz vještaka. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -20,70 EUR za anuitete koje je nalazom utvrđen manje plaćen iznos. Iako u konkretnom slučaju navedeno nije odlučno budući tuženik nije na određen način istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija), tužitelj je unatoč navedenom konačno postavljeni tužbeni zahtjev umanjio i uzeo u obzir negativnu razliku odnosno manje plaćene iznose pa kako sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva to je tužitelju valjalo dosuditi potraživani iznos uz uračunate negativne razlike. Valja reći i to da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tražbinu tužitelja s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim razlikama. Navedeno stajalište ujedno je i stajalište važeće sudske prakse (primjerice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 549/23 od 18.12.2023. i Rev 677/23 od 13.2.2024.). U konkretnom slučaju sud je odlučivao u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja koji je tužitelj, kao što je rečeno umanjio za negativne razlike. Na pojedine mjesečne iznose koji u svom zbiru čine naprijed navedene iznose obračunavaju se zatezne kamate za razdoblje od prvog dana nakon datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate. Imajući u vidu naprijed izloženo zahtjev tužitelja valjalo je usvojiti kao osnovan te odlučiti kao u izreci ove presude. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičan zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a kamata je dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku tužitelja temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 500,00 EUR, podnesak 28.5.2024. 500,00 EUR, ročište 10.6.2024. 500,00 EUR, ročište 4.9.2025. 500,00 EUR, podnesak 9.9.2025. 500,00 EUR te ročište 16.12.2025. 500,00 EUR ili ukupno 3.000,00 EUR te 25% PDV-a 750,00 EUR ili ukupno 3.750,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 4.150,00 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 12. veljače 2026.

Sudac

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku