Poslovni broj: Povrv-131/2023-13

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  N A T E M E L J U  O D R I C A N J A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja TRINET INFORMATIKA, d.o.o. Ljubljana, Leskoškova cesta 12, Republika Slovenija, OIB: 17663608548, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Marcan, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Livio Marcan i Vedran Marcan iz Umaga, Ulica 1. svibnja 4/I, protiv tuženika MASTER YACHTING d.o.o. Sukošan, Marina Dalmacija 14, OIB: 43341128781, kojeg zastupa punomoćnik Roberto Dujić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Korljan & Partneri d.o.o. Zadar, Obala kneza Branimira 27, radi isplate iznosa od 8.411,13 EUR, izvanraspravno, 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Vera Marčina iz Zadra pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-1414/2022 (sudski predmet: Ovrv-14122/2022) od 21. rujna 2022., a kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 8.411,13 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. prosinca 2019. do isplate po kamatnoj stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,91 EUR, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.413,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. veljače 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Vera Marčina iz Zadra donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-1414/2022 (sudski predmet: Ovrv- 14122/2022) od 21. rujna 2022., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 8.411,13 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. prosinca 2019. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,91 EUR, te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-324/2022-2 od 6. veljače 2023. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tim rješenjem Općinski sud u Zadru se isto tako oglasio stvarno nenadležnim za daljnje postupanje te je predmet ustupio Trgovačkom sudu u Zadru. Nakon toga, Trgovački sud u Zadru se rješenjem poslovni broj Povrv-30/2023-6 od 23. ožujka 2023. oglasio mjesno nenadležnim te je predmet ustupio ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da u cijelosti osporava rješenje o ovrsi, dodatno navodeći da su parnične stranke u poslovnom odnosu duži niz godina te da iz tog poslovnog odnosa proizlaze brojna neplaćena potraživanja koja tuženik ima prema tužitelju. Tako tuženik da prema tužitelja ima otvorena potraživanja u iznosu od 72.000,00 EUR, na ime upravljanja plovilom u vlasništvu tužitelja.

4. Podneskom od 19. svibnja 2023. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, ističući da je on vlasnik brodice – katamarana Pretty Alice Lagoon 450F, NIB 94156, registarske oznake: [registarska oznaka], luke upisa Zadar, kao i da su parnične stranke 31. ožujka 2019. sklopile ugovor o zakupu navedene brodice. Tuženik da se i dalje nalazi u posjedu te brodice, a zbog čega je tužitelj protiv tuženika podnio reivindikacijsku tužbu povodom koje da je sud nedavno donio presudu, a tuženik da je protiv iste uložio žalbu. Nadalje, tužitelj navodi da je visina dijela zakupnine brodice za 2019. iznosila 40.000,00 EUR, a koja tražbina da je u dijelu prestala sporazumnim prijebojem, dok u preostalom dijelu od 8.411,13 EUR nije prestala, ali ista da je priznata od strane tuženika 20. siječnja 2021. Upravno naprijed navedeni dio tražbine u iznosu od 8.411,13 EUR da je predmet ovog postupka. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi da zapravo ne osporava pravni osnov i visinu utužene tražbine tužitelja, već da ističe kako ima protutražbinu prema tužitelju, a koju tražbinu da tužitelj osporava.

5. Nakon toga, tužitelj je u podnesku od 9. svibnja 2024. izjavio da povlači tužbu, navodeći pritom da je njegova tražbina iz ovog postupka prestala. U privitku tog podneska, tužitelj je dostavio jednostranu izjavu u prijeboju od 8. svibnja 2024. koju je izjavio tuženiku.

6. Tuženik se u podnesku od 13. svibnja 2024. očitovao na naprijed iznesene navode tužitelja ističući prije svega prigovor zastare utuženog potraživanja tužitelja. Tuženik je ujedno naveo i da je predmetno potraživanje tužitelja u cijelosti neosnovano. Tuženik je nadalje naveo kako nije sporno da su stranke zaključile ugovor o zakupu plovila od 31. ožujka 2019., a koji ugovor da je istekao 1. travnja 2020. sve sukladno članku 8. tog ugovora. Tužitelj da je prijedlog za ovrhu u ovom postupku podnio 22. kolovoza 2022., a utužena tražbina da se temelji na računu tužitelja broj 2019-02713 od 18. studenog 2019. za uslugu najama navedenog plovila, a koji račun da je dospio 3. prosinca 2019. Pozivajući se na odredbe članka 673. stavak 1. i 5. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19, dalje PZ) te članka 1. stavak 2. i članka 5. stavak 1. točka 27. PZ-a, kao i članka 215. stavak 1., članka 241. i članka 245. stavak 6. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), tuženik je naveo kako je jasno da je za predmetnu tražbinu tužitelja s osnova zakupa plovila nastupila zastara. U prilog osnovanosti svojeg prigovora zastare, tuženik je istakao da je tužitelj tek podnošenjem prijedloga za ovrhu od 22. kolovoza 2022. ponovno prekinuo tijek zastare, a u kojem trenutku da je već nesporno protekao jednogodišnji rok zastare iz članka 673. stavak 1. PZ-a za utuženi račun broj 2019-02713 od 18. studenog 2019., sa datumom dospijeća 3. prosinca 2019.

7. Nadalje, a u odnosu na dostavljenu i izvršenu kompenzaciju – prijeboj (radi se o suglasnom prijeboju od 20. siječnja 2021., stranice 95-99 spisa) tuženik je naveo da su učinci tog prijeboja nastupili 20. siječnja 2021., kojom radnjom da je prekinut tijek zastare potraživanja. Međutim, a obzirom da je za preostali iznos tražbine od 8.411,13 EUR, koji nije bio obuhvaćen prijebojem, tužitelj podnio prijedlog za ovrhu tek 22. kolovoza 2022., to da jasno proizlazi da je tuženikov prigovor zastare u cijelosti osnovan. Tuženik je dodatno naveo i da je tužitelj predmetni račun izdao potpuno samovoljno i proizvoljno te da je isti dužan specificirati način na koji je došao do izračuna i iznosa u predmetnom računu sukladno članku 7. ugovora sklopljenog između stranaka, a što da tužitelj ničim ne dokazuje pa da je stoga potraživanje tužitelja u cijelosti neosnovano.

8. Tuženik je u narednom podnesku od 28. svibnja 2024. naveo da se protivi povlačenju tužbe, a to iz razloga što tužitelj potpuno nedopušteno povlači tužbu u ovom parničnom postupku i to kao posljedicu izjavljenog prijeboja međusobnih potraživanja. Naime, ovaj parnični postupak da se vodi iz razloga što tuženik u cijelosti osporava utuženu tražbinu tužitelja, a isto tako je istakao prigovor zastare potraživanja tužitelja. U odnosu na presudu Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem Povrv-20/2023, tuženik navodi da je uložio žalbu protiv rješenja o trošku koji je sadržan u toj presudi. Tužitelj da u dostavljenoj izjavi o prijeboju od 8. svibnja 2024. prebija tražbinu koja je predmet ovog postupka sa tražbinom koju tuženik ima s osnova naknade parničnog troška iz postupka koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-20/2023. Tuženik pritom ističe da je tužiteljevo potraživanje koje je predmet izjave o prijeboju od 8. svibnja 2024. u cijelosti osporeno od strane tuženika te je isto predmet ovog postupka, pa stoga o osnovanosti i dospjelosti te tražbine sud tek treba donijeti odluku. Pored toga, tuženikovo potraživanje s osnova naknade parničnog troška sadržanog u presudi i rješenju ovog suda poslovni broj Povrv-20/2023 od 30. travnja 2024. da još nije dospjelo, budući da je tuženik uložio žalbu protiv rješenja o trošku pa je stoga sporna i visina potraživanja koja tuženik ima prema tužitelju. Tuženik je naveo i da se, sukladno odredbama članka 198. stavak 1. i 2. ZOO-a, potraživanje može prebijati i zastarjelom tražbinom, ali samo ako ona još nije bila zastarjela u trenutku kada su se stekle pretpostavke za prijeboj, a ako su pretpostavke prijeboja nastale pošto je jedna od tražbina zastarjela, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare. Budući da je je tužiteljevo potraživanje iz ovog postupka u cijelosti zastarjelo te je tuženik istaknuo prigovor zastare potraživanja, to da se stoga nisu ostvarile pretpostavke za prijeboj niti su njegovi učinci nastupili, a zbog čega tuženik da se protivi povlačenju tužbe te predlaže u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-14122/2022 od 21. rujna 2022.

9. Nakon navedenog podneska tuženika, tužitelj je u podnesku od 22. kolovoza 2024. izjavio da zbog tuženikovog očitovanja da ne pristaje na povlačenje tužbe, a što da predstavlja zlouporabu procesnih prava i postupanje suprotno članku 3. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), tužitelj izjavljuje da se odriče tužbenog zahtjeva u cijelosti te da predlaže donijeti presudu na temelju odricanja. Tužitelj je pritom zatražio i naknadu troškova ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

10. S obzirom na to da se tuženik protivio povlačenju tužbe, odnosno nije na to pristao, to se stoga nisu ispunile pretpostavke za donošenje rješenja kojim se utvrđuje da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, a sve to sukladno odredbama članka 193. stavak 1. i 2. ZPP-a. Međutim, a kao što je to već naprijed navedeno, tužitelj je nakon očitovanja tuženika da ne pristaje na povlačenje tužbe, u podnesku od 22. kolovoza 2024. izjavio da se odriče tužbenog zahtjeva u cijelosti te da predlaže donijeti presudu na temelju odricanja.

11. Odredbom članka 331.a stavak 1. ZPP-a propisano je da ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja). Prema stavku 2. tog članka ZPP-a, za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika.

12. Prema odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, sud će u odluci o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev.

13. Budući da se tužitelj podneskom od 22. kolovoza 2024. odrekao tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, a u konkretnom slučaju nije riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP-a), to su se stoga u ovom predmetu ispunile pretpostavke za donošenje presude na temelju odricanja. Sukladno tome, a na temelju odredbi članka 331.a stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 451. stavak 3. ZPP- a, sud je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

14. U odnosu na odluku iz točke II. izreke ove presude, ističe se da je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovog postupka sud ocijenio neosnovanim. Naime, odredbom članka 158. stavak 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan naknaditi tuženiku troškove postupka. Prema stavku 2. tog članka ZPP-a, iznimno od stavka 1. tog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

15. Ovaj sud nije mogao izvesti zaključak da bi se u konkretnom slučaju radilo o odricanju od tužbenog zahtjeva iz razloga što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja. Naime, iz naprijed navedenih podnesaka tuženika očito je da se tuženik protivio tužbenom zahtjevu tužitelja, ističući prije svega prigovor zastare utuženog potraživanja tužitelja, a isto tako je osporio osnovanost i visinu tužiteljeve tražbine. Upravo iz tih razloga, tuženik se protivio povlačenju tužbe u ovom predmetu. U odnosu na tužiteljevu jednostranu izjavu o prijeboju od 8. svibnja 2024., a kojom tužitelj izjavljuje tuženiku prijeboj te u prijeboj stavlja svoju utuženu tražbinu iz ovog postupka u ukupnom iznosu od 11.780,55 EUR (od čega s osnova glavnice iznos od 8.411,13 EUR, a ostatak s osnova obračunatih zakonskih zateznih kamatama koje teku od 4. prosinca 2019. do isplate) s protutražbinom tuženika koja proizlazi iz točke II. izreke presude ovog suda poslovni broj Povrv-20/2023-33 od 30. travnja 2024. u iznosu od 8.913,31 EUR, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. travnja 2024. do isplate, dakle u ukupnom iznosu od 8.940,78 EUR (stranice 102 i 112-121 spisa), ističe se da je tuženik tu izjavu o prijeboju osporio, navodeći da do prijeboja tražbina po izjavi o prijeboju od 8. svibnja 2024. nije ni došlo, jer je tuženik istakao prigovor zastare u odnosu na tražbinu koju je tužitelja stavio u prijeboj i koja je predmet ovog postupka. Uzimajući u obzir naprijed iznesene navode tuženika, kao i izjavljeni prigovor zastare utužene tražbine tužitelja, a na koji prigovor zastare se tužitelj nije očitovao niti je isti s uspjehom osporio, kao i obzirom na to da je tuženik pored prigovora zastare u cijelosti osporio osnov i visinu predmetne tražbine tužitelja, to se stoga ne može izvesti zaključak da je do tužiteljevog odricanja od tužbenog zahtjeva došlo iz razloga što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, odnosno iz drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

16. Upravo stoga, a imajući u vidu naprijed citirane odredbe članka 158. stavak 1. i 2. ZPP-a, sud je utvrdio da tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovog postupka nije osnovan te da isti treba odbiti. Tužitelj je u podnesku od 22. kolovoza 2024. zatražio naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.626,52 EUR, a u koji iznos su uključeni i troškovi ovršnog postupka prema rješenju o ovrsi u iznosu od 212,91 EUR. Budući da je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 212,91 EUR već odlučeno u točki I. izreke ove presude, sud je pod točkom II. izreke ove presude odbio zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, odnosno njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.413,61 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate. Sukladno tome, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Splitu 12. veljače 2026.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave pisanog otpravka ove presude. Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis