REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 78 P-5714/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu , odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 09. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 228-50-3356889 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 22.03.2006.g., u dijelu kojim je govorena za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku, RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju SC, iz [adresa], isplati iznos od 514,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 01. srpnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku, RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, isplatiti tužitelju SC, iz [adresa], na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata isplati iznos od 980,98 EUR, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, naknaditi tužitelju SC, iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 283,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 09. veljače 2026. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 22.03.2006.g. sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj: 228-50-3356889, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.160,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) i da je u članku 3 Ugovora o kreditu ugovorena za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita (tzv. ulazna naknada). Navodi da odredba čl.3. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena obveza plaćanja ulazne naknade je ništetna. Tužitelj navodi da je dana 23.03.2006. prilikom isplate ugovorenog iznosa kredita tuženik obračunao i naplatio naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita, odnosno u iznosu od 514,50 EUR (tzv. ulazna naknada), da je ugovorena odredba čl. 3. nepoštena jer je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, NN 96/2003), što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe (čl. 87. ZZP/03). Navodi da mu je tuženik ponudio tipski, unaprijed formulirani obrazac Ugovora o kreditu, te je stoga nedvojbeno da se temeljem čl. 81. st. 2. ZZP/03 predmetna odredba čl. 3. Ugovora ima smatrati onom odredbom o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega je ispunjen preduvjet da se ispituje poštenost predmetne odredbe, te je ista i protivna načelu savjesnosti i poštenja pa uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, obzirom je ugovorena bez ikakvog pokrića u stvarnim izdacima i troškovima koje tuženik navodno ima prilikom isplate kredita. Tužitelj ističe da mu tuženik prilikom sklapanja Ugovora, a i naknadno tijekom otplate kredita, uopće nije jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navodnih troškova po pojedinim stavkama, kao i visinu troškova po pojedinim stavkama, a koji troškovi tuženiku navodno nastaju prilikom isplate kredita, pa da bi takvi troškovi opravdavali naplaćivanje naknade od korisnika kredita niti mu je tuženik naveo bilo kakve parametre i informacije o tome zašto je određen baš taj postotak, u čemu se temelji takva visina naknade i koja je svrha iste. Tužitelj ističe da uslijed takvog postupanja tuženika uopće nije imao mogućnost da na temelju određenih parametara i konkretnih podataka predoči otegotnost i opravdanost obveze koju mu je tuženik nametnuo nepoštenom odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu niti je stoga bio u mogućnosti da donese cjelovitu i informiranu odluku o svim aspektima kreditnog odnosa s tuženikom. Navodi da na glavnični iznos od 514,50 EUR potražuje zakonske zatezne kamate od dana 01.07.2025.g. (prvi dan nakon obračuna kamata) pa do isplate jer navedeni tijek kamata nije uglavničen.
Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik iako mu je tužba tužitelja zajedno s pozivom za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena dana 24. rujna 2025. godine, što je vidljivo iz Potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena koja prileži iza lista 17 spisa, nije podnio odgovor na tužbu u roku 45 dana. Tuženik je upozoren od strane suda na pravne posljedice ne davanja odgovora na tužbu sukladno čl. 284. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 1112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP).
3. Sud je našao kako je udovoljeno ovim uvjetima: da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj niti s opće poznatim činjenicama, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu te da se radi o zahtjevu kojim stranke mogu raspolagati sukladno čl. 3. st. 3. ZPP-a.
4. Stoga je temeljem čl. 331 b ZPP-a sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Trošak tužitelja priznat je temeljem čl. 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 05.09.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7. točka 1. OT- a), uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR, te je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR, ukupno 283,18 EUR.
Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR, budući tužitelj nije platio sudsku pristojbu.
Na priznati trošak tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a.
U Zagrebu, dana 09. veljače 2026. godine
Sudac:
dr.sc.Ljiljana Matuško Antonić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisana putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka u roku od 15 od primitka prijepisa presude.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( članak 353. stavak 2. ZPP-a), a može se podnijeti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4.-6. i 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA
- tužitelju po pun.
- tuženiku
