Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Osijek
Poslovni broj: Pr-3945/2021-64
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po Ivani Mandić, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Grgešić d.o.o. za turizam i usluge, OIB: 65101779370, iz Novalje, Lunjski put 17, zastupanog po punomoćniku Lavu Božinoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, po objavi 11. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Grgešić d.o.o. za turizam i usluge, OIB: 65101779370, iz Novalje, Lunjski put 17, isplatiti tužitelju AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime neimovinske štete iznos od 3.906,73 eura (slovima: tri tisuće devetsto šest eura sedamdeset tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Grgešić d.o.o. za turizam i usluge, OIB: 65101779370, iz Novalje, Lunjski put 17, isplatiti tužitelju AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime imovinske štete iznos od 1.176,00 eura (slovima: tisuću sto sedamdeset šest eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev:
- za iznos od 1.764,00 eura na ime imovinske štete zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2021. pa do 10. veljače 2026.,
- za zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete od 26. travnja 2021. pa do 10. veljače 2026.
i
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 408,75 eura na ime neimovinske štete zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2021. pa do isplate.
II. Nalaže se tuženiku Grgešić d.o.o. za turizam i usluge, OIB: 65101779370, iz Novalje, Lunjski put 17, naknaditi tužitelju AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.577,60 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke rješenja.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 26. travnja 2021. navodi da je kao radnik temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27. svibnja 2019., obavljao poslove za tuženika kao poslodavca te da je 5. lipnja 2019. doživio ozljedu radu. Oko 10,30 sati prijepodne, u [adresa], prilikom obavljanja rada – održavanja jet ski plovila, za vrijeme dok je tužitelj zagrijavao motor jet skija na način da ga je vozio brzinom od oko 20 km/h, tužitelj je naletio na val koji se stvorio uslijed prolaska drugog plovila ispred njega, izgubio je kontrolu nad svojim plovilom, te se bacio u stranu kako ne bi glavom udario u konzolu. Prilikom pada stopalo mu je ostalo na kanalici predviđenoj za položaj nogu i zbog nezgodne prirode pada i torzije potkoljenice u odnosu na stopalo, došlo je do pucanja potkoljenice. Istoga dana pregledan je i obrađen (Rtg) u Općoj bolnici Zadar gdje su utvrđene ozljede: prijelom lateralnog maleola lijeve potkoljenice, ruptura deltoidnog ligamenta lijevog gležnja i kontuzija lijevog lakta. Od 12. lipnja 2019. nastavio je liječenje u KBC Osijek, gdje je već pri prvom pregledu Rtg obradom utvrđeno da se radi o prijelomu fibularnog i tibijalnog maleola, zbog čega je u KBC Osijek od 26. lipnja 2019. do 28. lipnja 2019. primljen na Zavod za ortopediju i traumatologiju, a 27. lipnja 2019. je liječen operacijski (osteosintetska stabilizacija bimaleolarnog prijeloma). Nadalje se liječio na Zavodu za ortopediju i traumatologiju KBC Osijek kontinuiranim kontrolnim pregledima 25. srpnja 2019., 19. kolovoza 2019., 2. rujna 2019., 19. rujna 2019. Kontrolom od 29. svibnja 2020. predviđeno je vađenje osteosintetskog materijala, te je primljen na Zavod od 15. lipnja do 17. lipnja 2020. radi vađenja istog. Kontrolom 30. lipnja 2020. izvađeni su šavovi, te je bio na poštednom režimu slijedeća dva tjedna, nakon čega je liječenje završeno. Pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, klasa: UP/I-502-03/19-02/871, ur.broj: 338-14-02-01-20-22 od 6. travnja 2020., tužitelju je priznata ozljeda na radu. Tužitelj je navedene ozljede na radu zadobio obavljanjem poslova za tuženika. Liječenje je trajalo duže od godinu dana. Prilikom ozljeđivanja i tijekom liječenja tužitelj je osjećao bolove koji su bili: jakog intenziteta 2 dana; srednjeg intenziteta 14 dana; slabog intenziteta i povremenog karaktera 60 dana te je trpio nelagodnosti tijekom liječenja zbog: vezanosti za krevet, obavljanja osnovnih životnih potreba u njemu, mirovanja, boravka u zatvorenom prostoru, imobilizacije i fiksacije, korištenja pomagala – štaka, dijagnostičkih i terapijskih postupaka (npr. 2 operacije, infuzije i transfuzije, previjanja rane, višestruko rtg snimanje i dr.), rehabilitacije itd. Pretrpljeni i budući strah trajao je: strah jakog intenziteta nekoliko sati; srednjeg intenziteta 6 dana (bolničko liječenje); slabog intenziteta 40 dana. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna tužitelju 4 sata na dan kroz tri tjedna, te dva sata na dan kroz četiri tjedna. Navedena ozljeda dovela je do lakog stupnja naruženja operativnim ožiljcima koja je povremeno vidljiva drugima. Kako je tužitelj navedene ozljede zadobio obavljanjem poslova za tuženika, u skladu s odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17.), s odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14., 118/14., 154/14.) te s odredbama članaka 1099. - 1106. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.), smatra da mu pripada pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete. Stoga potražuje:
I. naknadu imovinske štete:
a) za tuđu pomoć i njegu u trajanju od 140 sati x 30,00 kn u iznosu 4.200,00 kn / 557,44 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (25. veljače 2021.) do isplate.
II. naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 32.515,00 kn / 4.315,48 eura, i to: a) za bolove:
- jakog intenziteta 2 dana x 555,00 kn, 1.110,00 kn / 147,32 eura,
- srednjeg intenziteta 14 dana x 330,00 kn, 4.620,00 kn / 613,18 eura,
- slabog intenziteta i trajnog karaktera 60 dana x 105,00 kn, 6.300,00 kn / 836,15 eur.
- kao i za nelagodnosti tijekom liječenja zbog vezanosti za krevet, obavljanje osnovnih životnih potreba u njemu, mirovanja te boravka u zatvorenom prostoru, imobilizacije i fiksacije, korištenja pomagala – štaka, dijagnostičkih i terapijskih postupaka (npr. 2 operacije, infuzije i transfuzije, previjanja rane, višestruko rtg snimanje i dr.), kroz vrijeme od najmanje 25 dana, u ukupnom iznosu 10.000,00 kn / 1.327,23 eura.
b) za pretrpljeni strah:
- strah jakog intenziteta koji je trajao nekoliko sati – 555,00 kn / 73,66 eura,
- srednjeg intenziteta 6 dana x 330,00, 1.980,00 kn / 262,79 eura, te
- slabog intenziteta 40 dana x 105,00 kn, 4.200,00 kn / 557,44 eura,
c) za naruženost lakog stupnja uočljivu trećima povremeno, 3.750,00 kn / 497,71 eur. Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 36.715,00 kn / 4.872,92 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
1.1. Tužitelj u podnesku od 23. srpnja 2021. navodi da su prilikom inspekcijskog nadzora povodom ozljede na radu tužitelja AZ utvrđeni propusti u primjeni pravila zaštite na radu, i to da poslodavac Grgešić d.o.o. [adresa], nije sukladno odredbi članka 28. Zakona o zaštiti na radu 5. lipnja 2019. na plaži [adresa] u [adresa], osigurao radniku RZ osposobljavanje za rad na siguran način za poslove iznajmljivača (prodavača) jet skija, te je tuženiku izrečena mjera zabrane raspoređivanja na rad radnika na posao prodavača/iznajmljivača jet skija dok ne osigura osposobljavanje za rad na siguran način. Stoga su neosnovani navodi tuženika da je tužitelj bio upoznat s načinom upravljanja jet skijom i prije štetnog događaja jer je svaki dan zagrijavao motore jet skija. Ovi navodi tuženika samo potvrđuju da je tužitelj svaki dan za tuženika obavljao poslove za koje nije bio od strane tuženika osposobljen za rad na siguran način, te je evidentno da je tuženik morao i mogao znati da posljedično tome tužitelj može zadobiti ozljede prilikom obavljanja tih poslova. Tuženik navodi da je tužitelj koji je ozljedu zadobio na način da se zbog nadolazećeg vala bacio u stranu odnosno u more, trebao izbjeći val na drugi način, odnosno da je trebao izbjeći val usmjeravanjem jet skija, a ne skakanjem u vodu, te da je stoga sam kriv za pretrpljenu ozljedu. Tužitelj je pokušao izbjeći val na način da ga „presječe“, kako to tuženik sugerira, ali je val koji je napravio brod koji je prolazio, bio toliko velik da tužitelj nije uspio „presjeći“ val, već je uronio u val, što je bilo kao da je udario u zid. Nakon toga se tužitelj spasio jer se bacio s plovila, u suprotnom je mogao udariti glavom o upravljač vozila, čime bi zadobio još teže ozljede. U cijelosti su neosnovani navodi tuženika da je tužitelj za ozljedu sam kriv, budući je tužitelj učinio sve ono što tuženik u odgovoru sugerira da je poznato i „laiku“. Tužitelj i jeste laik, jer nije obučen za rad na siguran način na jet skiju, ali je postupio u skladu s uputom. U cijelosti osporava kao neosnovane i netočne navode tuženika da je šteta nastala isključivo radnjom radnika, ovdje tužitelja, koju poslodavac, ovdje tuženik nije mogao izbjeći ili otkloniti, te da stoga ovdje tuženik nije odgovoran za štetu koju je radnik pretrpio. Naime, tuženik je mogao pokušati izbjeći nastanak štete zbog ozljede na radu, prvenstveno time da je prije slanja radnika na rad istog trebao osposobiti za rad na siguran način, čime bi se znatno smanjila mogućnost nastanka ozljede. Osim toga, prilikom inspekcijskog nadzora, niti kasnije prilikom priznavanja ozljede na radu tuženiku od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, nije utvrđena tužiteljeva odgovornost za nastalu štetu, već upravo suprotno.
1.2. Na ročištu 18. srpnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u trajanju od 294 sata x 10,00 eura iznos od 2.940,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbenog zahtjeva 25. veljače 2021. do isplate. Naknadu neimovinske štete, što uključuje sve vidove neimovinske štete potražuje ukupan iznos od 3.906,73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbenog zahtjeva 25. veljače 2021. do isplate. Uređuje tužbeni zahtjev na način da isti glasi:
„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 6.846,73 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 25. veljače 2021. pa do isplate. “
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Točno je da je 5. lipnja 2019. tužitelj, kao radnik tuženika, zagrijavao motor jet skija i navodno se tom prilikom ozlijedio. Tuženik je za navodni događaj saznao od svojih djelatnika koji su ga kontaktirali i obavijestili o istom. Tužitelj je bio upoznat s načinom upravljanja jet skijem i prije navodnog štetnog događaja jer je svaki dan zagrijavao motore jet skija. Prema navodima iz tužbe, tužitelj je ozljedu zadobio na način da se zbog nadolazećeg vala, koji je uzrokovao prolazak drugog plovila, bacio u stranu, odnosno u more. Ukoliko je navedeno točno, tuženik ističe da je tužitelj val trebao izbjeći na drugi način, odnosno, usmjeravanjem jet skija, a ne skakanjem u vodu i napuštanjem plovila te da je stoga za pretrpljenu ozljedu sam kriv. I laiku je poznato da se „izbjegavanje“ vala u slučaju upravljanja plovilom ne postiže napuštanjem plovila i iskakanjem u vodu, već upravljanjem plovilom na način da se val „siječe“. Dakle, očito je da je šteta nastala isključivo radnjom radnika, ovdje tužitelja, koju poslodavac, ovdje tuženik, nije mogao predvidjeti i posljedice koje nije mogao izbjeći ili otkloniti te, u tom slučaju, poslodavac, ovdje tuženik, nije niti odgovoran za štetu koju je radnik, ovdje tužitelj, pretrpio izvršavajući radni zadatak - Vrhovni sud, Revr – 115/07 od 8. travnja 2008. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao:
Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 27. svibnja 2019. (stranica 9-10 spisa), prijavu o prestanku osiguranja (stranica 11 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek od 6. travnja 2020. (stranica 12-15 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija od 3. kolovoza 2020. (stranica 16-19 spisa), zapisnik Državnog Inspektorata od 15. srpnja 2019. (stranica 20-25 spisa), medicinsku dokumentaciju (stranica 26-42, 47 spisa), odštetni zahtjev uz presliku povratnice i potvrde o primitku (stranica 43-46 spisa), iskaz svjedoka ĐZ (stranica 114-116 spisa), iskaz svjedoka TZ (stranica 116-118 spisa), iskaz zakonskog zastupnika tuženika JZ (stranica 118-119 spisa), iskaz tužitelja (stranica 119-120 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka VZ iz [adresa] od 25. veljače 2025. (stranica 172-175 spisa), iskaz vještaka VZ (stranica 285 spisa), te drugu spisu priležeću dokumentaciju.
4.1. Nije saslušan svjedok LZ, budući je tužitelj na ročištu 12. rujna 2024. odustao od izvođenja tog dokaznog prijedloga. Nije provedeno niti vještačenje po vještaku zaštite na radu, budući su stranke na ročištu 12. rujna 2024. odustale od izvođenja tog dokaznog prijedloga.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed zadobivenih ozljeda na radu 5. lipnja 2019. padom s jet skija pri obavljanju redovnih radnih zadataka, kojom prilikom je tužitelj teško tjelesno ozlijeđen, sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 27. svibnja 2019. na radnom mjestu prodavača - iznajmljivača jet skija, te da je 5. lipnja 2019. prilikom zagrijavanja motora jet skija pao u more i zadobio teške tjelesne ozljede, čime je tužitelj prilikom obavljanja poslova na radnom mjestu za poslodavca pretrpio ozljedu na radu.
7. U postupku je sporno postoje li razlozi temeljem kojih tuženik može biti oslobođen od odgovornosti odnosno, prije svega, je li tužitelj sam kriv za nastanak štetnog događaja kao i postoji li, i u kojoj mjeri doprinos tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja zbog kojeg bi odgovornost tuženika bila umanjena.
Spornom se ukazuje i visina potraživanja.
8. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja sud je saslušao svjedoke ĐZ, TZ, zakonskog zastupnika tuženika JZ i tužitelja te pročitao spisu priležeću dokumentaciju.
8.1. Iz zapisnika Državnog Inspektorata, Klasa: UP/I-116-02/19-11/45, Urbroj: 443- 13-10-03-10/3-19-4 od 15. srpnja 2019., proizlazi da je predmet nadzora provedba odredbi Zakona o zaštiti na radu te podzakonskih akata i pravilnika iz predmetnog područja u poslovanju poslodavca Grgešić d.o.o. u povodu ozljede na radu radnika RZ koji je obavljao poslove za Grgešić d.o.o., [adresa], kada se 5. lipnja 2019. ozlijedio. Nazočni direktor poslodavca Grgešić d.o.o., JZ naveo je kako ozlijeđeni RZ nije prošao osposobljavanje za rad na siguran način za poslove prodavača te nije radio pod nadzorom osposobljenog radnika. Prema procjeni rizika za Grgešič d.o.o. stoji da radno mjesto iznajmljivač jat skia (prodavač) nisu poslovi s posebnim uvjetima rada. U odnosu na vrijeme, mjesto i radove koji su se obavljali neposredno prije ozljeđivanja utvrđeno je da je 5. lipnja 2019., ujutro, cca 9 sati RZ došao normalno na posao u prodajni prostor na plaži pored Kampa Straško u [adresa] na adresi [adresa]., normalno je hodao i nije šepao, da je RZ otišao zagrijati jet skijeve što je uobičajeno prije početka iznajmljivanja jet skija korisnicima, te da je prilikom upravljanja jet skijom koristio hlače za more i prsluk za spašavanje na moru. Ozlijeđeni da je rukovao jet skijom koji ne podliježe propisima o ispitivanju radne opreme. U odnosu na osobna zaštitna sredstva navedeno je da je ozlijeđeni radnik prilikom rukovanja jet skjiem koristio hlače za more i prsluk za spašavanje na moru, dok prema procjeni rizika iznajmljivač jat skija mora koristiti neoprensko odijelo i zaštitni prsluk za spašavanje. Direktor JZ se u trenutku ozljeđivanja nije nalazio na mjestu događaja. U odnosu na vrijeme, mjesto i način ozljeđivanja radnika, iz izjave ŠZ proizlazi da je ozlijeđeni RZ tog 5. lipnja 2019. ujutro otišao zagrijati jet ski što inače uobičajeno rade prije početka iznajmljivanja, da je, dok je zagrijavao jet ski, u jednom trenutku vidio AZ kako je bio u moru nakon čega se podigao na jet ski i vratio nazad do pontona prodajnog prostora na plaži, sam pad nije vidio. Toga dana da je na moru bila bonaca, bez valova. Iz izjave SZ proizlazi da nakon što je otišao zagrijati jet ski, što mu je inače u opisu posla, RZ se vratio u prostor terase prodajnog prostora na adresi [adresa], Plaža Vrtić d.d. Prema izjavama oba svjedoka RZ se u početku nije žalio na nikakve bolove. Prema izjavi SZ nakon pružanja prve pomoći ozlijeđeni je došao u prodajni prostor štanda u gradu [adresa] gdje je RZ rekao da je prilikom vožnje jet skija naišao na brod koji je napravio veliki val (maretu) i da jet ski nije prešao preko vala nego je uronio u val, što je bilo kao da se zabio u zid, u objašnjavanju pada nije mogao objasniti kako je do toga došlo. Prema izjavi direktora, radnika su uputili na HMT [adresa] gdje su prvo na lijevu nogu postavili longetu i uputili ga u Opću bolnicu u Zadru na daljnju dijagnostičku pretragu, poslodavac je organizirao prijevoz preko radnika TZ i u [adresa] u bolnicu.
Obavljenim inspekcijskim nadzorom povodom ozljede na radu AZ utvrđeni su propusti u primjeni mjera zaštite na radu i to: poslodavac Grgešić d.o.o., [adresa], nije sukladno odredbi članka 28. ZoZNR 5. lipnja 2019., na plaži [adresa] u [adresa], osigurao radniku RZ osposobljavanje za rad na siguran način za poslove iznajmljivača (prodavača) jer skija. Po službenoj dužnosti donijeto je usmeno rješenje kojim se zabranjuje poslodavcu Grgešić d.o.o. [adresa], raspoređivanje radnika na samostalno obavljanje poslova iznajmljivača jat skija/ prodavač dok ne osigura osposobljavanje na siguran način. Zapisnik je vlastoručno potpisao JZ i nije imao primjedbi na konstatacije u zapisniku kao ni na provedeni postupak.
8.2. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Klasa: UP/I-502-03/19-02/871, Urbroj: 338-14-02-01-20-22 od 6. travnja 2020., proizlazi da se osiguraniku OZ iz [adresa], koji je bio zaposlen kod poslodavca Grgešić d.o.o. iz [adresa], ozljeda pretrpljena 5. lipnja 2019., pod dijagnozama šifri prema MKB-10: S82.8, S93.2 i S50.0, a sukladno Nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva od 3. rujna 2019. te Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije od 9. prosinca 2019., priznaje se ozljedom na radu.
8.3. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija od 3. kolovoza 2020. proizlazi da je istim odbijena žalba poslodavca Grgešić d.o.o. [adresa] te je potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Klasa: UP/I-502-03/19-02/871, Urbroj: 338-14-02-01-20-22 od 6. travnja 2020.
8.4. Iz iskaza svjedoka ĐZ, suvlasnika tuženika, proizlazi da na dan kada je tužitelj ozlijeđen, nije bio prisutan već je taj dan bio u Zagrebu. Sva saznanja koja ima, ima od tužitelja odnosno od drugih djelatnika koji su mu rekli da je tužitelj pao sa jet skija, prije radnog vremena, da se nije pridržavao propisanih mjera zadanih za njegovo radno mjesto, da je samovoljno izašao dalje nego što je trebao, da je navodno pao i slomio nogu. U njegovih 8 godina, koliko radi posao iznajmljivanja jet skija, nitko nikada nije imao takovu ozljedu i nikada nije bilo nikakvog naleta vala kao što tvrdi tužitelj. Tužitelj je prije ozljeđivanja kod tuženika svega radio par dana, ne zna točno koliko. Tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način jer je imao položenu kategoriju za voditelja brodice. Tužitelj je došao raditi kod tuženika na radno mjesto vozača glisera, jer je prilikom zapošljavanja tvrdio da je kod bratića u Orebiću vozio padobran. Međutim, ispostavilo se da nije znao upravljati gliserom pa su mu dali jednostavniji posao, a taj posao je uključivao izdavanje jet skija, objašnjavanje ljudima kako se upravlja jet skijem, te preuzimanje jet skija i osobe koja ga je koristila. Posao tužitelja je uključivao i zagrijavanje jet skija što znači da ga je trebao upaliti, skinuti s pontona, provozati se jet skijem u radijusu 30 metara od pontona maksimalnom brzinom 6 čvorova (otprilike 10 km/h) i vratiti ga na ponton. Posao zagrijavanja jet skija tužitelj je znao raditi a on mu je pokazao kako se to radi. On je bio osposobljen za obavljanje tog posla.
Na upit punom. tužitelja odgovorio je da je obavljanje posla zagrijavanje jet skija pokazao tužitelju preko nekoliko puta, uostalom taj posao su dnevno odrađivali oko 100 puta, a taj posao je obavljao i njegova brat pa je tužitelj mogao vidjeti kako on i ostali radnici to rade. Njegova brat je HZ koji je za tuženika obavljao iste poslove kao i tuženik. Podatak da je tužitelj išao dalje nego što je smio pri zagrijavanju jet skija poznat mu je iz samog iskaza tužitelja koji je dao u bolnici i što je evidentirano na otpusnom pismu koje je pročitao. Tako je pročitao da je pao u vodu oko pola 10 sa jet skija, naletio je na val, skočio u more. Nakon nastanka nezgode nije provođen nikakav inspekcijski nadzor, koliko bi on znao. Nakon nezgode tužitelja je u bolnicu vozio TZ i njegova majka BZ, a iz bolnice on (svjedok). Radno vrijeme tuženika počinje u 10 sati i od 10 sati se počinju zagrijavati jet skijevi te iznajmljivati. Sa tužiteljem se rastao u najnormalnijim odnosima, a nakon toga su mu od strane tužiteljevog oca upućivane prijetnje koje je prijavio policiji.
Na upit punom. tuženika odgovorio je da u situaciji naleta na val, vozač jet skija mora jet ski okrenuti prema valu i ići preko vala. Da je tužitelj od škole u kojoj je polagao za voditelja brodice obučen za rad na siguran način tada bi mu opisano postupanje bilo poznato. On osobno nije tužitelju rekao niti pokazao, niti je to njegova dužnost kako postupati u situaciji naleta na val jer, kao što je rekao, tužitelj je to trebao svladati u školi u kojoj je polagao za voditelja brodice. Bio je samo suvlasnik tuženika i nije obavljao nikakve poslove za tuženika. Ne zna da li je u trenutku ozljeđivanja tužitelj imao zaštitnu opremu, pretpostavlja da je imao zaštitni prsluk jer bez zaštitnog prsluka ne smije ići na ponton, to je njihovo nepisano pravilo. Osoba koja upravlja jet skijem ne mora proći posebnu obuku, dovoljno je posjedovanje dozvole za upravljanjem plovilima B kategorije. Poznato mu je da je tužitelj otvorio bolovanje nakon što je odjavljen sa zdravstvenog osiguranja od strane tuženika.
8.5. Iz iskaza svjedoka TZ, zaposlenika tuženika, proizlazi da je u trenutku ozljeđivanja tužitelja bio voditelj brodice kod tuženika, da nije vidio ozljeđivanje tužitelja budući je u tom trenutku bio udaljen nekoliko kilometara od mjesta gdje je tužitelj ozlijeđen. Sve što zna o ozljeđivanju tužitelja, poznato mu je iz samog razgovora sa tužiteljem, koji mu je rekao da je do ozljede došlo prilikom zagrijavanja jet skija, uslijed naleta na val. Tužitelj je od šefa ĐZ upućen u rad sa jet skijem, time da se nalet na val ne pojašnjava posebno to se podrazumijeva. U slučaju naleta na val trebalo bi prijeći preko vala, to se podrazumijeva jer samim polaganjem ispita za voditelja brodice to bi se trebalo svladati. Koliko je upoznat tužitelj je imao ispit za voditelja brodice. Taj dan prije ozljeđivanja tužitelja nije sreo, vidio ga je nakon ozljeđivanja.
Na upit punom. tuženika odgovorio je da uz dozvolu za voditelja brodice nije potrebno posebno osposobljavanje za upravljanjem jet skijem. Zagrijavanje jet skija vrši se na način da se ujutro prije posla upali jet ski i pri minimalnoj brzini od oko 6 nautičkih milja (oko 11 km /h) napravi manji krug radijusa 20 metara kako bi se jet ski zagrijao i bio spreman za iznajmljivanje. Jet ski se zagrijava na udaljenosti od oko 40 do 50 metara od obale. Radno vrijeme je bilo od 10 sati ujutro, a zagrijavanje se vršilo otprilike 15 minuta prije 10 sati, dakle 9:45 sati. U 10 sati kreće rad s klijentima, i tada jet ski već mora biti zagrijan kako bi se mogao iznajmiti klijentima. Na upit punom. tužitelja odgovorio je da je svjedok ĐZ bio zadužen za organizaciju posla i on je njih upućivao u svakodnevne poslove. Ne sjeća se da li je brat svjedoka ĐZ obavljao ikakve poslove kod tuženika, koliko zna nije. U trenutku ozljeđivanja tužitelja bio je za pultom za iznajmljivanje glisera. Telefonski je obaviješten o ozljeđivanju tužitelja, ali ne zna tko i u kojem točno trenutku ga je obavijestio. Tada je došao na lokaciju na plažu gdje se dogodilo ozljeđivanje. Ne zna koliko mu je vremena trebalo da dođe, odnosno koliko je to bilo od samog ozljeđivanja tužitelja, tužitelja su u bolnicu odvezli on i njegova majka. Zatekao je tužitelja kako sjedi na stolici i žali se na bolove u nozi. Zagrijavanje jet skija obuhvaća radnje spuštanja jet skija s pontona u mora, paljenje jet skija, odraditi jedan krug i vraćanje jet skija na ponton, što sve ukupno traje oko 2 minute. Takvih zagrijavanja jet skija tužitelj je trebao odraditi 5 do 6, pretpostavlja da je uz tužitelja bio i još jedan djelatnik koji je radio taj isti posao, ali nije vidio jer nije bio to jutro na lokaciji na kojoj je tužitelj radio. Koliko zna kod tuženika je kao iznajmljivač jet skija bio zaposlen djelatnik imena ŠZ. Kad je došao, po obavijesti o ozljeđivanju, do tužitelja, ne može se sjetiti da li je uz tužitelja bio još netko od djelatnika tuženika. ĐZ ih je uputio o tome kada zagrijavati jet skijeve i tako su radili. Ne zna točno koliko dugo je tužitelj radio kod tuženik do ozljeđivanja, misli unutar mjesec dana, novi radnici dolaze početkom lipnja. Nije imao situaciju da bi morao prijeći preko vala, tamo je more mirno i bilo je mirno tog dana kada je tužitelj ozlijeđen. Naime, na lokaciji na kojoj je bio u trenutku ozljeđivanja tužitelja, more je bilo mirno i s te lokacije imao je pogled na lokaciju gdje je bio tužitelj. Brodovi prolaskom izazivaju valove ali to su minorni valovi koji ne predstavljaju opasnost.
Na izričit upit punom. tužitelja: "Što ako se val ne može prijeći'", odgovorio je da se val može prijeći, nema potrebe za drugom mogućnosti. Smatra osobno da svaka osoba može prijeći preko vala bez obzira da li je za to obučena ili ne. Moguće je pasti sa jet skija.
Na upit punom. tuženika odgovorio je da je moguće pasti sa jet skija, zbog neprilagođene brzine i uvjeta na moru, kao i zbog agresivne vožnje gdje se brže vozi radi podizanja adrenalina.
8.6. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika JZ, proizlazi da se ne sjeća točno od kada je tužitelj radio kod tuženika, ali nakon što mu je od strane suda dan na uvid Ugovor o radu priležeći na str. 9-10 spisa, odgovorio je da se radi o ugovoru o radu kojega je tužitelj sklopio s tuženikom, on ga je kao zastupnik tuženika potpisao, prije toga tužitelj nije radio kod tuženika. Tužitelj je zaposlen na radno mjesto iznajmljivača jet skija, sa radnim vremenom od 10 sati ujutro. U opis njegova posla ulazilo je da prije posla, odnosno prije 10 sati zagrije jet ski tako da isti s početkom radnog vremena bude zagrijan, kada dođe mušterija da ga se može iznajmiti, zatim da mušteriji objasni način upravljanja jet skijem i da ga preuzme prilikom vraćanja od strane mušterije. Zagrijavanje jet skija se odrađuje na način da se jet ski s pontona spusti u more, upali, napravi krug po moru u trajanju od minutu dvije i poslije se jet ski vrati na ponton. Cijeli postupak zagrijavanja jet skija traje maksimalno 5 minuta. Broj jet skijeva koje djelatnik mora zagrijati ovisi o otme koliko djelatnika radi odnosno koliko je jet skijeva na pontonu. Tuženik je u tom trenutku imao 4 do 5 jet skijeva, time da ne zna koliko jet skijeva na dan kad je tužitelj morao zagrijati, ne zna da li je tog dana uz tužitelja radio još netko od djelatnika tuženika. Tuženik ima zaposleno više djelatnika ali to ne znači da svi zagrijavaju jet skijeve, već se oni međusobno mogu dogovoriti da će jedan od njih to odraditi. On osobno nije posebno obučavao tužitelja za obavljanje poslova na koje je zaposlen što uključuje i zagrijavanje jet skija, jer je tužitelj imao položeni ispit za upravljanje brodicom i podrazumijeva se da je osposobljen za upravljanje jet skijem. ĐZ je čisto predostrožnosti radi uputio tužitelja u rad sa jet skijem. Podrazumijevao je da tužitelj zna upravljati jet skijem jer isto kao u slučaju da netko ima položen vozački ispit za upravljanje motorom podrazumijeva se da zna upravljati istim i da ga ne treba dodatno podučavati. Do dana ozljeđivanja s tužiteljem nije bilo nikakvih problema, niti mu se žalio na išta. U trenutku ozljeđivanja tužitelja nije bio na plaži gdje se to desilo, bio je u [adresa], sjeća se da ga je netko nazvao, ne zna tko, i da se dogodilo to što se dogodilo te da je unesrećeni otišao u [adresa] u bolnicu. Pročitao je negdje u dokumentaciji da je tužitelj izjavio da je vozio 20 km/h te da je to duplo više od dopuštenog. Dopušteno je 10 km/h, 6 čvorova.
Na upit punom. tužitelja odgovorio je da je tužitelja nakon ozljeđivanja u bolnicu odvezao TZ. Nije mu poznato koliko dugo je trajalo liječenje tužitelja. Ne zna da bi tuženiku bilo zabranjeno raspoređivanje radnika na samostalno obavljanje poslova iznajmljivača jet skija kroz prodavača dok ne osigura osposobljavanje za rad na siguran način. Poznato mu je da je tužitelju priznata ozljeda na radu od strane HZZO-a.
8.7. Iz iskaza tužitelja AZ proizlazi da je Ugovor o radu s tuženikom sklopio negdje krajem svibnja 2019. ili početkom lipnja 2019., da je raditi došao krajem svibnja kada su pripremali kućice na plaži, ponton. Kad se zaposlio počeo je s radom rentanja jet skija, koji je uključivao pranje jet skija, zagrijavanje, iznajmljivanje, tenkiranje, ništa van okvira. Znao je upravljati jet skijem, vozi ga od svoje 12. godine, time da čim je stekao uvijete, položio je ispit za voditelja plovila B kategorije što uključuje i upravljanje jet skijem. Prilikom zagrijavanja jet skija morao je najprije spustiti jet ski niz ponton napraviti krug po moru i vratiti ga na ponton. Tako je i na dan kad je ozlijeđen krenuo sa zagrijavanjem jet skija, krenuo je raditi krug time da je vozio otprilike 6 čvorova, otprilike 10,11,12 km/h jer više nije ni mogao jer je vozio unutar zone od 300 metara od obale, radi se o zoni za kupanje i nije mogao voziti većom brzinom. Napominje da je tuženik mogao sam na svakom jet skiju podesiti brzinu kretanja i tada nije moguće voziti brže od brzine na koju je jet ski podešen. More je bilo mirno, međutim kad je radio krug sa jet skijem naletio je na "maretu", radi se o valu koji brod ostavlja iza sebe kada reže more. Išao je okomito na val kako bi prešao preko njega, i tako je uvijek radio, time da ga nitko nije uputio na to već iz iskustva zna kako se prelazi preko vala na jet skiju. Međutim val ga je okrenuo na stranu i bojeći se da ga jet ski ne pregazi skočio je sa strane sa jet skija. Na ruci je imao sigurnosni ključ i kad je skočio u more, jet ski se nastavio dalje kretati ali smanjenom brzinom, par metara. U trenutku kad se sigurnosni ključ s njegove ruke otkačio sa jet skija, jet ski nije automatski stao već se nastavio kretati nekih par metara, ustvari tako to i funkcionira. Prije pada, njegove noge su bile u kanalicama i kada je padao sa jet skija lijeva noga mu je zapela u kanalici, noga mu se u koljenu zarotirala za 90 stupnjeva, a stopalo je i dalje ostalo u početnom položaju, i u tom trenutku je došlo do pucanja obje kosti potkoljenice. Sve to se dogodilo u par sekundi, 2-3 sekunde. Uspio je doći k sebi popeo se na jet, vratio na obalu, popeo na ponton, došao na plažu gdje je zatekao Tomislavovu ženu i ŠZ, najprije je mislio da je samo uganuo nogu ali kako je ista počela naticati, odlučio je otići na hitni prijem u [adresa]. Kroz 20-ak minuta otišao je na hitni prijem, tamo ga je odvezao ŠZ, tamo su mu rekli da mu ne mogu pomoći pa su ga uputili u bolnicu u [adresa], gdje ga je odvezao gospodin TZ nakon 2 do 3 sata jer ga ranije nije imao tko odvesti. Tog dana zajedno su radili ŠZ i on, time da je njihov dogovor bio da jedan dan jedan zagrijava jet skijeve, drugi dan drugi, tog dana je on zagrijavao jet skijeve. Morao je zagrijati nekih 6 do 7 jet skija, time da je za zagrijavanje svakoga trajalo 3 do 4 minute minimalno. Radno vrijeme je počinjalo od 10 sati ali im je rečeno da prije početka radnog vremena moraju zagrijati jet skijeve kako bi isti bili spremni za mušterije u 10 sati, to im je rekao ili JZ ili ĐZ, ne sjeća se više koji od njih. Od strane tuženika nije upućen na bilo kakvo osposobljavanje za upravljanje jet skijem na siguran način. Uslijed posljedica ozljeđivanja trpio je nesnosne bolove privih mjesec dana, imao je dvije ozbiljne operacije, bio je hospitaliziran ukupno 10- ak dana, jedno vrijeme bio je u kolicima, potom na štakama.
Na upit punom. tužitelja odgovorio je da je na štakama bio od 9 mjeseci do 12 mjeseci, nije išao na fizikalne terapije već je sam vježbao. Skočio je sa jet skija prilikom dolaska vala jer se bojao da ako prijeđe val i pri tom padne, da se ne onesvijesti i utopi. U trenutku pada na sebi je imao od zaštitne opreme prsluk, po propisima trebao je imati i kacigu ali kacigu nije dobio od poslodavca.
Na upit punom. tuženika odgovorio je da je prije dolaska u [adresa] oko poslova pregovarao preko facebooka, misli sa ĐZ ili njegovom ženom. Pitali su ga da li je vozio brod i je li zainteresiran za paracyling. Rekao je da nije nikada vozio paracyling, pitao ga da li bi vozio brod, rekao je da može i da je voljan naučiti time da nije bilo konkretizirano o kojem brodu se radi. Kad je došao na more razgovarao je sa ĐZ koji ga je dočekao na autobusnoj stanici i isti mu je rekao da će vući paracyling i to je prvo i radio ali tu se nije našao, potom su TZ i on zamijenili radna mjesta, pa je radio poslove na renti jet skijeva. Prilikom paljenja jet skija, ne može vidjeti na koju maksimalnu brzinu je podešen jet ski, već to može vidjeti osoba koja je u kućici na obali na mobitelu ili tabletu. Nikada nije niti obraćao pozornost na ograničenja brzine na jet skiju. Prije niti nakon pada u blizini nije vidio nikakvo plovilo, nije ni obraćao pažnju, bitno mu je bilo da se izvuče. Plovilo može biti na udaljenost od 500 metara od vala. Prilikom dolaska vala nije izvukao ključ kojom radnjom bi automatski usporio kretanje jet skija, naime pokušao je prijeći val ali kada je vidio da neće moći odlučio je skočiti sa jet skija na lijevu stranu. Nakon što je skočio sa jet skija, val nije potopio jet ski. Ne sjeća se što je iskazao pred Općinskim sudom u Zadru kod kojeg vodi radni spor protiv tuženika a na okolnost brzine kretanja jet skijem, prošlo je 5 godina. Ne sjeća se da bi rekao da se kretao 20 km/h, dopušta da je moguće. U more je skočio cijelim tijelom na lijevu stranu time da je more najprije dodirnuo trupom, torzom, nije skakao na glavu. Od 12. godine, od kada upravlja jet skijem, pa do prometne nezgode nije prošao posebno osposobljavanje za upravljanje jet skijem, ne zna niti da li takvo što postoji.
Na upit suda odgovorio je da je od svoje 12. godine kada je prvi puta stao na jet ski, imao susreta s valovima i da ih je bez problema prelazio. U konkretnom slučaju jet ski kojim je upravljao se krenuo naginjati, djelovalo mu je kao da će se prevrnuti, nije znao kako će reagirati pa je skočio s njega. U kratkom vremenu koliko je radio kod tuženika i koliko je zagrijavao jet skijeve nije se našao u sličnoj situaciji, nije bilo valova. Jet skijevi koje je ranije vozio su bili slabiji u odnosu na jet skijeve koje je zagrijavao kod tuženika.
8.8. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud je utvrdio da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu prodavača odnosno iznajmljivača jet skija, a u okviru tog radnog mjesta je morao zagrijavati jet ski prije iznajmljivanja, objasniti mušterijama način upravljanja jet skijem i preuzeti jet ski prilikom vraćanja od strane mušterije. Zagrijavanje jet skija se vršilo prije početka radnog vremena, kako bi isti bili spremni za iznajmljivanje s početkom radnog vremena u 10,00 sati, a odvijalo se na način se jet ski s pontona spusti u more, upali, napravi krug po moru i poslije se jet ski vrati na ponton.
8.8.1. Dana 5. lipnja 2019., prilikom zagrijavanja jet skia, konkretno kad je tužitelj trebao jet skijem napraviti krug na moru, došlo je do ozljeđivanja tužitelja. Što se samog načina ozljeđivanja tiče, ovaj sud utvrđuje da nije bilo neposrednih očevidaca predmetnog događaja, naime saslušani svjedoci ĐZ, TZ kao niti zakonski zastupnik tuženika JZ nisu vidjeli na koji način je tužitelj stradao, već interpretiraju događaj na način koji njima odgovara, pozivajući se na ono što im je navodno rekao tužitelj ili netko drugi od djelatnika odnosno jednostavno nagađaju što je tužitelj pogrešno učinio i što je dovelo do ozljeđivanja.
8.8.2. Kraj takvog stanja stvari, ovaj sud je okolnosti ozljeđivanja tužitelja utvrdio temeljem iskaza tužitelja, a iskazu kojeg je u cijelosti poklonio vjeru, smatrajući ga logičnim, životnim i uvjerljivim, te u skladu s drugim materijalnim dokazima izvedenim u ovom postupku. Tako je ovaj sud utvrdio da je tužitelj, dok je jet skijem radio krug na moru, naletio na tzv. "maretu", odnosno na val koji brod ostavlja iza sebe kada reže more. Tužitelj je tada išao okomito na val kako bi prešao preko njega, ali kada je vidio da neće moći prijeći val, bojeći se pri tom da tada ga jet ski ne pregazi, odnosno da se ne onesvijesti i utopi, skočio je u more. Kad je tužitelj padao sa jet skija lijeva noga mu je zapela u kanalici, noga mu se u koljenu zarotirala za 90 stupnjeva, a stopalo je i dalje ostalo u početnom položaju, i u tom trenutku je došlo do pucanja obje kosti potkoljenice.
8.9. Tuženik smatra da je tužitelj sam kriv za predmetno ozljeđivanje jer da je val trebao izbjeći upravljanjem plovilom na način da se val „siječe“, a ne skakanjem u vodu i napuštanjem plovila. Iz iskaza svjedoka ĐZ proizlazi da u situaciji naleta na val, vozač jet skija mora jet ski okrenuti prema valu i ići preko vala, a jednako tako iz iskaza svjedoka TZ proizlazi da bi u slučaju naleta na val trebalo prijeći preko vala, jer da se to podrazumijeva. Dovodeći u svezu iskaz tužitelja i iskaze navedenih svjedoka, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj prilikom naleta na val postupio upravo na način kako su to opisali saslušani svjedoci, pa ne stoji tvrdnja tuženika da je tužitelj postupio suprotno od onog što se u konkretnom slučaju od njega očekivalo. Međutim, tek u situaciji kada je tužitelj ocijenio da neće sigurno moći prijeći val, on je, da bi spriječio eventualno ozljeđivanje i utapanje, smatrao da je najbolje da skoči s jet skija. Ovakvo ponašanje tužitelja, ne može se pripisati njegovoj krivnji, već se ustvari radi o postupanju kako bi u danom momentu postupio svaki prosječan čovjek.
8.10. Tuženik pak tijekom postupka nije ničim dokazao da je postupanje tužitelja, tj. skok u more kad je ocijenio da ne može prijeći val, nedopušteno postupanje, odnosno da je za postupanje u danoj situaciji tužitelj trebao drugačije postupiti. Naime, iako je svjedok ĐZ uputio tužitelja kako zagrijati jet ski, on je izrijekom naveo da tužitelju nije rekao niti mu je pokazao kako postupati u situaciji naleta val. Tuženik nije osposobio tužitelja za sigurno upravljanje jet skijem, a što uključuje i svladavanje situacija naleta vala, jer iz iskaza svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da su oni pretpostavljali da je tužitelj bio osposobljen za upravljanje brodice, pa da je time bio i osposobljen za upravljanje jet skijem na siguran način. Provedenim inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način za poslove iznajmljivača (prodavača) jer skija. Nadalje, i u postupku koji je vođen pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, u postupku priznavanja ozljede tužitelje od 5. lipnja 2019. ozljedom na radu, tuženik ničim nije dokazao da bi tužitelj bio kriv za nastalo ozljeđivanje.
9. Odgovornost tuženika kao poslodavca temelji se na odredbi članka 111. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19. – dalje u tekstu: ZR) kojim je propisano da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom po općim propisima obveznog prava.
9.1. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18. – dalje u tekstu: ZZR) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno odredbi stavka 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Drugim riječima, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu prema načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Jedini način da se tuženik oslobodi odgovornosti u ovom slučaju jest ukoliko dokaže da je šteta nastala uslijed nepredvidivih i izvanrednih okolnosti, odnosno više sile, odnosno uslijed namjere ili krajnje nepažnje radnika ili treće osobe, na koje djelovanje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.
9.2. Odredbom članka 1067. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
9.2.1. Ovdje je za napomenuti da budući je članak 25. ZZR-a poseban (specijalan) propis, pravo poslodavca na oslobađanje od objektivne odgovornosti u konkretnom slučaju mora se prvenstveno prosuđivati kroz primjenu tog propisa, a tek podredno, primjenjivati će se odredbe članka 1067. ZOO-a kao opći propis.
9.3. Tužitelj je, iako nije bio osposobljen za rad na siguran način s jet skijem, prilikom dolaska vala znao da isti mora izbjeći na način da isti pokušao prijeći, a što je znao obzirom da je od 12-te godine vozio jet ski i to znanje je stekao iskustvom. Ali kad je tužitelj ocijenio da neće moći prijeći val, bojeći se da ga val ne potopi, tada je skočio s jet skija, te je prilikom skoka došlo do ozljeđivanja. Na ovaj način tužitelj pokazuje da nije bio osposobljen za sigurno upravljanje jet skijem, jer se, iako je znao upravljati jet skijem, on je u novonastaloj situaciji, ne znajući kao da postupi, obuzet strahom, skočio s jet skija. Postupanje tužitelja neposredno pred nastanak štetnog događaja tj. skok s jet skija u vodu ne može se ocijeniti ni rizičnim niti krajnje nesmotrenim, pa stoga ni tužiteljevog pravno relevantnog doprinosa nastanku štetnog događaja nema. Stoga u konkretnom slučaju ne proizlazi da bi tužitelj postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom odnosno da bi svojim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja i nastajanju štete. Do štetnog događaja došlo je isključivo uslijed propusta u organizaciji rada za koju je zadužen tuženik, a koja se očituje u tome što tužitelj nije bio obučen na siguran način za poslove prodavača (iznajmljivača) jet skija. Tuženik je znao da postoji opasnost upravljanja jet skijem u slučaju naleta vala i mogao je predvidjeti da bi moglo doći do pada i teških posljedica, a nije poduzeo radnje da to spriječi, odnosno nije tužitelja osposobio za rad na siguran način.
9.4. Imajući na umu da tuženik u ovom postupku odgovara temeljem načela uzročnosti te da, tuženik na kojem je teret dokazivanja, tijekom postupka nije dokazao u čemu bi se sastojao propust tužitelja u obavljanju konkretne radnje odnosno nije dokazao da postoje razlozi za isključenje odgovornosti poslodavca, odnosno doprinosa tužitelja nastanku štete, to tuženik odgovara tužitelju za nastalu štetu.
10. Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku VZ iz [adresa] iz čijeg nalaza i mišljenja od 25. veljače 2025. proizlazi da je tužitelj kritične zgode zadobio prijelom unutarnjeg i vanjskog gležnja lijeve potkoljenice s pomakom (prijelom u regiji gornjeg nožnog zgloba), da se ozljeda kvalificira kao obična teška tjelesna ozljeda te da takve ozljede nastaju najčešće doskokom na uvrnuto/izvrnuto stopalo, u prometnim nesrećama prilikom odupiranja uvrnutog/izvrnutog stopala o podnicu vozila. U konkretnom slučaju prijelom je mogao nastati prilikom pada s jet-skija sa zaostalom lijevom nogom u kanalici. Liječenje je započeto u Općoj bolnici Zadar konzervativnom metodom tj. imobilizacijom ozlijeđene potkoljenice. Liječenje je nastavljeno u KBC Osijek. Na kontroli kirurga KBC Osijek 19. lipnja 2019. utvrđen je pomak koštanih ulomaka što je bila indikacija za operativnu stabilizaciju prijeloma tj. pločicama i vijcima su stabilizirani vanjski i unutarnji gležanj. Metalni kirurški materijal je iz donjeg dijela lijeve potkoljenice operacijski izvađen godinu dana nakon ozljeđivanja. Uzimajući u obzir bolove koje je RZ osjećao prilikom ozljeđivanja i liječenja proizlazi da je ukupno osjećao bolove: jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 40 dana. Strah jakog intenziteta trajao je koliko i samo ozljeđivanje (trenutak ozljede), da bi kasnije strah prešao u zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha koji je bio: jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabog intenziteta 20 dana. Primarni strah nije ostavio posljedica.
Tuđa njega i pomoć su bili potrebni tužitelju u trajanju od 4 sata dnevno prvih šest tjedana (od ozljeđivanja do skidanja imobilizacije 25. srpnja 2019.) a zatim 3 sata dnevno kroz narednih 6 tjedana, tj. sve do 5. rujna 2019. kada je dozvoljeno puno opterećenje.
Kod tužitelja postoji naruženost lakšeg stupnja zbog postoperativnih ožiljaka koji su vidljivi trećima samo ponekad (za vrijeme ljetnih mjeseci).
Nema smanjenja životne aktivnosti.
10.1. Na nalaz i mišljenje sudskog vještaka VZ, tužitelj ni tuženik nisu imali primjedbi.
10.2. Na ročištu 18. srpnja 2025. sudski vještak VZ je iskazao da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 25. veljače 2025.
10.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka VZ, budući je isti sačinjen objektivno, jasno, logično te sukladno pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije. Stoga je visina naknade štete utvrđena sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Pri tom je ovaj sud kod određivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete imao u vidu i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, naime na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%, a koja izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Pri tome ovaj sud napominje da orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni istih valja imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.
10.4. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO-a u slučaju povrede osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
10.5. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo odnosno fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, budući su isti, u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji odnosno, kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.
10.6. Uzevši u obzir intenzitet fizičkih bolova, njihovo trajanje i jačinu, kao i činjenicu da je tužitelj tijekom liječenja trpio nelagodnosti u vidu hospitalizacije u vremenu od 26. lipnja 2019. do 28. lipnja 2019., da je 27. lipnja 2019. podvrgnut operacijskom zahvatu, da je nosio longetu, da je morao mirovati, da je hodao uz pomoć štaka, da je kontinuirano posjećivao ambulante radi pregleda i kontrola, da su mu vađeni metalni vijci, osteosintetski materijal, da je obavljao rendgenska snimanja, zatim uzevši u obzir intenzitet straha (primarni i sekundarni), njegovo trajanje i jačinu, kao i okolnost da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja pretrpio strah jakog intenziteta, kao i da je tužitelj pretrpio duševne boli zbog naruženosti, da radi se o lakom stupnju, uočljivom trećima samo ponekad, ovaj sud ocjenjuje da sve te okolnosti opravdavaju pravičnu novčanu naknadu.
10.7. Slijedom navedenog, prema iznesenim kriterijima sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete u ukupnom iznosu 3.906,73 eura, a kako je to tužitelj potraživao prema uređenom tužbenom zahtjevu od 18. srpnja 2025.
10.8.
Nakon provedenog medicinskog vještačenja, na ročištu 18. srpnja 2025. tužitelj je na ime neimovinske štete (što uključuje sve vidove neimovinske štete), potraživao ukupan iznos od 3.906,73 eura, dok je u tužbi po toj osnovi potraživao ukupan iznos od 4.315,48 eura. Takvo smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja povlačenje tužbe za iznos od 408,75 eura, kojem povlačenju se tuženik nije izrijekom usprotivio. Stoga je ovaj sud utvrdio da je tužba povučena za iznos od 408,75 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 26. travnja 2021. pa do isplate.
10.9. Temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Pošto je tužitelj u tužbi potraživao kamatu od dana podnošenja tužbe, a koja tužba je podnijeta 26. travnja 2021., time da u nastavku postupka nije određeno postavio zahtjev za naknadu kamate počev od nekog drugog dana, to mu je na dosuđeni iznos neimovinske štete dosuđena kamata počev od 26. travnja 2021. pa do isplate.
11. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadom tuđe pomoći i njege ovaj sud iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da su tužitelju tuđa njega i pomoć bili potrebni u trajanju od 4 sata dnevno prvih šest tjedana (od ozljeđivanja do skidanja imobilizacije 25. srpnja 2019.), a zatim 3 sata dnevno kroz narednih 6 tjedana, tj. sve do 5. rujna 2019. kada je dozvoljeno puno opterećenje. Također iz iskaza tužitelja proizlazi da je u to vrijeme je živio sa ocem i on mu je kuhao, kupao ga, pomagao mu je kod oblačenja, jer se jedno vrijeme nije uopće mogao kretati i njegova pomoć mu je bila potrebna otprilike pola godine.
11.1. Dakle, tužitelju je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega u ukupnom opsegu od 294 sata i to za obavljanje osobne higijene, oblačenja, kuhanja. Obzirom na opseg utvrđene potrebe za tuđom pomoći i njegom sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na imovinsku štetu sve sukladno odredbi članka 1095. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ovaj sud je uzeo cijenu sata tuđe pomoći i njege u visini od 4,00 eura/sat, koji iznos je uobičajen i primjeren za pružanje tuđe nestručne pomoći i njege. Stoga je tužitelju na ime tuđe njege i pomoći dosuđen ukupan iznos od 1.176,00 eura.
11.1.1. Pri tome valja napomenuti da je tužitelj u uređenom tužbenom zahtjevu od 18. srpnja 2025. za tuđu pomoć i njegu za svaki sat zahtijevao 10,00 eura, međutim kako nije dokazao da bi imao trošak s tog naslova u većem iznosu od 4,00 eura odnosno u iznosu od 10,00 eura, to je s viškom zahtjeva povrh dosuđenog istoga valjalo odbiti.
11.2. Kamata na dosuđeni iznos imovinske štete teče od presuđenja do isplate, jer je u tom trenutku visina te štete izražena sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a, slijedom čega je tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete priznata kamata koja teče od 11. veljače 2026. pa je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje zateznu kamatu koja teče od 26. travnja 2021., kao dana podnošenja tužbe, pa do 10. veljače 2026.
11.3. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2022. određena je sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).
12. Odluka o parničnim troškovima donesena je sukladno odredbi članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 82/22., 114/22., 155/23. i 146/25.), odnosno razmjerno uspjehu pojedine stranke u parnici. Tužbeni zahtjev tužitelja, obzirom na konačno postavljeni zahtjev u ukupnom iznosu 6.846,73 eura, usvojen je u visini od 5.082,73 eura, a odbijen u visini od 1.764,00 eura, pa je u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj uspio sa 74,24%, a u pogledu osnove sa 100%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 25,76%, a u pogledu osnove 0%. Primjenjujući metodologiju iz članka 154. stavka 2. ZPP-a, a uzimajući u obzir omjer uspjeha u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva, tužitelj ima pravo na naknadu troška u omjeru od 74,24%. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23. - dalje u tekstu: Tarifa), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:
- sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife)
- sastav podneska od 23. srpnja 2021. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 2. Tarife),
- zastupanje na ročištu 17. svibnja 2023. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu 21. rujna 2023. u iznosu 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife),
- zastupanje na ročištu 7. ožujka 2024. u iznosu 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife),
- zastupanje na ročištu 12. rujna 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- sastav prijedloga za privremenu mjeru od 24. rujna 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 11. točka 1. Tarife),
- sastav prijedloga za privremenu mjeru od 7. srpnja 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 11. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu 18. srpnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu 16. siječnja 2026. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
ukupno 1.700,00 eura, kojem iznosu valja pridodati PDV-a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 2.125,00 eura od čega 74,24%, s koliko je tužitelj uspio u postupku, iznosi 1.577,60 eura.
12.1. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu 28. studenoga 2023., budući navedeno ročište nije niti održano, naime odgođeno je upravo na prijedlog punomoćnice tužitelja. Dakle, tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu 1.577,60 eura, na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a od dana presuđenja pa do isplate.
13. Obzirom na iznijeto presuđeno je kao u izreci presude i rješenja.
U Osijeku 11. veljače 2026.
Sutkinja: Ljiljana Jakša
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).
Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).
O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostavljeno:
1. Ivana Mandić, odvjetnica u Osijeku
2. Lav Božinović, odvjetnik u Zagrebu
