REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednika vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika JR, zbog prekršaja iz članka 78. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 i 114/2022) i dr., rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po branitelju Domagoju Olujiću, odvjetniku u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, a od 8. listopada 2024., poslovni broj: Pp -2325/2022-9, na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenika JR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljeni JR je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 (pedeset) eura u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 8. listopada 2024., okrivljeni JR proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 78. stavak 3. , čl. 32. st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana ukupna kazna u iznosu 500,00 eura, u koju se uračunava novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je okrivljenik proveo u uhićenju, tako da mu preostaje za platiti 420, 36 eura koju je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura.

2. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom C kategorije u trajanju od mjesec dana.

3. Točkom III. Izreke cit. Presude okrivljenik je oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 17.l Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Protiv te presude, okrivljenik je, putem branitelja, pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o sankciji.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Nije u pravu podnositelj žalbe da mu je u postupku povrijeđeno pravo obrane. Naime, okrivljenik je uhićen dana 4.3.2022. te je od strane prvostupanjskog tijela istoga dana ispitan, a ispitan je i dana 5. 3.2022. u žurnom postupku pred Općinskom prekršajnim sudom u Splitu, Stalna služba u Trogiru te je rješenjem istog suda dana 5. ožujka 2022. u 10:30 sati pušten na slobodu. Dana 28. ožujka 2022. ispitani su u svojstvu svjedoka policijski službenici, bez nazočnosti okrivljenika.

6. Ovdje treba navesti da je ovaj prekršajni postupak započet po odredbama Prekršajnog zakona o žurnom postupku, na temelju čl. 221. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona, budući je okrivljenik imao svojstvo uhićenika. U smislu čl. 221. st. 3. Prekršajnog zakona, prekršajni postupak započet kao žurni provest će se i pravomoćno dovršiti kao žurni, bez obzira da li i dalje postoje uvjeti za vođenje žurnog postupka iz st. 1. toga članka.

7. Prema čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koje ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koje mu idu u korist, dok je u čl. 222. st. 4. (vođenje žurnog postupka) Prekršajnog zakona propisana mogućnost sudjelovanja tužitelja i drugih sudionika u postupku na način predviđen zakonom.

8. Međutim, da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona mora se raditi o povredi prava obrane koja je utjecala ili mogla utjecati na presudu, o čemu u zahtjevu nisu izneseni argumenti.

9. Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na iskazu svjedoka, policijskih službenika te uvida u snimku lica mjesta. Naime, svjedoci su detaljno opisali svoja zapažanja o radnjama okrivljenika i potom poduzetim mjerama prema okrivljeniku iz kojih proizlazi da je okrivljenik svoje vozilo zaustavio na ulaznoj rampi trajekta te time onemogućio normalno odvijanje prometa, kao i isplovljavanje samog trajekta, a što je vidljivo i iz snimke lica mjesta. Prvostupanjski je sud ocijenio iskaz svjedoka kao detaljan i logičan, osobito ga povezujući sa materijalnim dokazom koji je izveden kao dokaz u postupku – snimke lica mjesta. Kada se imaju u vidu izneseni razlozi iz pobijane presude, kvaliteta iskaza svjedoka koji su teretili okrivljenika, nasuprot neuvjerljivog opisa događaja i poricanja djela od strane okrivljenika, to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, povreda prava na obranu u postupku nije od utjecaja na presudu, budući da presuda nije temeljena isključivo ili u odlućujućoj mjeri na iskazu osobe koju okrivljenik nije imao priliku ispitati, već i na materijalnim dokazima u spisu, kao što je snimka lica mjesta, a obzirom je okrivljenik ispitan pred sudom dana 5. ožujka 2022. imao je mogućnost očitovati se o dokazima izvedenima tijekom postupka te iznijeti svoje obranu i predložiti dokaze, a što nije učinio.

10. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi kako je prvostupanjsko tijelo ( vjerojatno prvostupanjski sud) pogrešno utvrdilo kako se radi o vozilu u vlasništvu okrivljenika. Naime prema iskazu samog okrivljenika isti je upravljao predmetnim vozilom, a isto suprotno navodima žalbe proizlazi iz iskaza policijskih službenika, dok činjenica vlasništva nije odlučna za postojanje bića djela utuženih prekršaja. Suprotno tvrdnji okrivljenika u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka  193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

12. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog poslovnih obveza, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere. Duljina trajanja izrečene mjere od 1 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u zakonom propisanom minimumu trajanja, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice ili osoba koje je eventualno ista dužna uzdržavati.

14. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, tužitelja, branitelja okrivljenika