Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj P-1441/2022-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Buić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženog II, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Kardum, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 1. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, te odluke objavljene 11. veljače 2026.
presudio je
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Tužitelj-protutuženik dužan je tuženiku-protutužitelju isplatiti iznos od 37.951,89 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 22.10.2018., kao i naknaditi mu sav parnični trošak u postupku Općinskog suda u Rijeci br. Ovr- 1086/2020, a koji trošak će protutužitelj popisati nakon rečenog postupka, kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak u ovoj parnici, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi parnični trošak od 5.000,00 eura (pet tisuća eura), u roku od 15 dana.
III. Odbija se preostali dio zahtjeva za naknadu troška postupka tuženika preko 5.000,00 eura do 9.500,00 eura.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka od 7.500,00 eura u cijelosti.
Obrazloženje
1. Predmetni je postupak pokrenut protutužbom koja je podnesena u postupku ovog suda poslovnog broja Povrv-33/2019. na ročištu za glavnu raspravu 3. studenog 2022. Kako je na tom ročištu u predmetu poslovnog broja Povrv-33/2019. glavna rasprava zaključena o protutužbi je odlučeno odvojeno raspravljati te je osnovan predmetni spis.
2. Tužitelj traži da se tuženiku naloži isplatiti 37.951,89 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 22. listopada 2018., kao i naknaditi mu sav parnični trošak u postupku Općinskog suda u Rijeci broja Ovr-1086/2020. Svoje potraživanje tužitelj temelji na tvrdnji da tuženik, kao njegov punomoćnik u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Pn-273/2018. nije, sukladno navodnom dogovoru s punomoćnikom tuženika u tom postupku, povukao tužbu, a zbog čega je za njega nastao trošak koji mora nadoknaditi tuženiku jer je njegov tužbeni zahtjev odbijen.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da tužbeni zahtjev nije razjašnjen ni s osnove niti visine. Iz tužbe da nije jasno na čemu tužitelj temelji tužbeni zahtjev, a konačno nije jasno niti što je šteta. Osporava da je ikakva šteta tužitelju uopće nastala, neovisno o pitanju tuženikove odgovornosti za štetu, a također ističe da tužitelj, pored ostalih elemenata odgovornosti za štetu, nije dokazao niti protupravnost. Osporava da je sklopljen sporazum sadržaja koji tužitelj iznosi – povlačenje međusobnih zahtjeva sa svrhom okončanja postupaka pred sudom poslovnih brojeva Pn-273/2018 i Ovr-2987/2015. Zaključno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Sud je proveo dokaze čitanjem dopisa (list 17-24 spisa), čitanjem spisa ovog suda poslovnog broja Pn-279/2018., Povrv-33/2019. i Ovr-2987/2015., saslušanjem svjedoka EI (list 75-77 spisa) te saslušanjem tužitelja (list 77-78 spisa) i tuženika (list 79 i 92-94 spisa).
5. Cijeneći provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje ZPP) sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. Pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja, iako ju tužitelj izrijekom ne navodi, jest naknada štete. Tužitelj tvrdi da je postupanjem tuženika kao njegovog punomoćnika, a protivno njegovom nalogu, za tužitelja nastala šteta koja se očituje u visini troška postupka koji je obvezan platiti protivnoj strani u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Pn-273/2018.
6.1. Stoga je mjerodavno pravo za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu sadržano u odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. – dalje ZOO) prema kojoj je, onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s tim da se predmnijeva obična nepažnja.
6.2. S obzirom na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u ovom postupku potrebno je utvrditi postoje li sve pretpostavke koje moraju biti ispunjene kako bi se tuženika obvezalo na naknadu štete tužitelju. Te pretpostavke su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost, a izostanak bilo koje od njih znači i nepostojanje odgovornosti za štetu.
7. Subjekti konkretnog pravnog odnosa su tužitelj kao osoba koja tvrdi da je štetnom radnjom pretrpjela štetu i tuženik kao navodni štetnik, odnosno osoba koja je štetnu radnju poduzela. Bez postojanja štetne radnje nema govora o bilo kakvom pravnom odnosu među strankama koji bi podrazumijevao odgovornost tuženika spram tužitelja u bilo kojem pogledu pa tako i na isplatu iznosa za koji tužitelj drži da je oštećen. Stoga je prije svega potrebno utvrditi je li uopće počinjena bilo kakva štetna radnja od strane tuženika, a koja bi za sobom povlačila i njegovu odgovornost spram tužitelja.
8. Prema stavu tužitelja štetna radnja jest to što tuženik, kao punomoćnik tužitelja u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Pn-273/2018., nije povukao tužbu, a sve prema prethodnom dogovoru koji je postignut s punomoćnikom tuženika u tom postupku, a svjedokom u ovom postupu MI.
8.1. Dakle, potrebno je utvrditi je li ili nije prethodno opisana radnja učinjena, odnosno je li dogovor na koji se tužitelj poziva uopće postignut, a ukoliko jest je li tuženik postupio protivno dogovoru i time prouzročio štetu tužitelju. Tražeći odgovor na opisana pitanja sud je analizirao iskaze stranaka i svjedoka EI, ali i materijalnu dokumentaciju prije svega predmete ovog suda poslovnih brojeva Ovr- 2987/2015. i Pn-273/2018.
8.2. Sud je utvrdio da je tuženik zastupao tužitelja u više postupaka koji su se vodili pred ovim sudom, a od značaja za rješenja ovog spora su ovršni postupak poslovnog broja Ovr-2987/2015. i parnični postupak poslovnog broja Pn-273/2019. U oba postupka kao stranke su sudjelovali tužitelj, zastupan po tuženiku, i trgovačko društvo Mariterm d.o.o., zastupano po MI.
8.3. Postupak poslovnog broja Ovr-2987/2015. (raniji poslovni brojevi Ovr- 568/2009., Ovr-565/2011., Ovr-629/2012.) pokrenut je po prijedlogu trgovačkog društva Mariterm d.o.o.16. listopada 2009. radi provođenja ovrhe na nekretninama ovdje tužitelja radi naplate potraživanja trgovačkog društva od tužitelja. Postupak je okončan donošenjem rješenja o obustavi ovrhe budući da je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu jer je tražbina radi koje je pokrenuo ovršni postupak podmirena slijedom čega više nije imao pravnog interesa za nastavak ovršnog postupka.
8.4. Postupak poslovnog broja Pn-273/2018. (raniji poslovni broj P-2271/2014.) pokrenut je po tužbi tužitelja protiv trgovačkog društva Mariterm d.o.o. radi naknade štete. Postupak je okončan donošenjem presude 22. listopada 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tužitelju nadoknaditi trošak postupka tuženiku od 285.967,50 kuna, u roku od 15 dana. Prvostupanjska je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-1366/2019-2 od 17. ožujka 2020.
8.5. Iz iskaza stranaka proizlazi da su bili u višegodišnjem pravnom odnosu temeljem kojeg je tuženik kao odvjetnik zastupao tužitelja u više postupaka, da je taj odnos zastupanja prestao i da su očito njihovi odnosi narušeni. Svaka od stranaka ima svoje viđenje razloga za navedeno. Međutim, opisano nije odlučno za procjenu je li tuženi počinio štetnu radnju kojom je prouzročio štetu tužitelju. Stajališta tužitelja i tuženika o postojanju dogovora o povlačenju prijedloga za ovrhu i tužbe u postupcima u kojima su sudjelovali tužitelj i trgovačko društvo Mariterm d.o.o., uz dodatni dogovor na nitko neće potraživati trošak zastupanja u tim postupcima, potpuno su oprečna. Dok tužitelj tvrdi da je takav dogovor postignut, tuženik isti izrijekom osporava.
8.6. Iako bi iskaz svjedoka EI podržavao tužiteljevu teoriju o postojanju dogovora, sud njegovom iskazu nije poklonio vjeru. Naime, iskaz je u potpunoj suprotnosti s pisanim ispravama koje su sastavni dio predmeta ovog suda poslovnih brojeva Ovr-2987/2015. i Pn-273/2018. Tako je u postupku poslovnog broja Ovr-2987/2015. svjedok MI, koji je u tom postupku kao punomoćnik zastupao ovrhovoditelja Mariterm d.o.o., povukao prijedlog za ovrhu navodeći kao razlog za isto ispunjenje tražbine od strane treće osobe. Nadalje, u postupku poslovnog broja Pn-273/2018., na održanom ročištu 10. rujna 2018., kao punomoćnik istog trgovačkog društva koje je u tom postupku sudjelovalo kao tuženik, ni u jednom trenutku ne ukazuje na postojanje bilo kakvog dogovora među strankama o povlačenju tužbe. S obzirom da je tužitelj ustrajao kod tužbe, logično je za pretpostaviti da bi tuženik da je postojao bilo kakav dogovor u tom pravcu barem spomenuo isti na ročištu, neovisno o tome što bi se konačno u postupku i dogodilo. Dapače, punomoćnik tuženika je u tom postupku aktivno sudjelovao i na ročištu iznio detaljno očitovanje o samom predmetu spora i protivio se tužbenom zahtjevu.
8.7. Okolnost koja je kod suda u potpunosti učvrstila zaključak da dogovor kakav tužitelj opisuje i na kojem temelji svoj zahtjev u ovom postupku nije postignut jest podnošenje žalbe i sadržaj iste u postupku poslovnog broja Pn-273/2018. Naime, čak i uz pretpostavku da je tuženik kao njegov punomoćnik u tom postupku poduzimao radnje suprotno dogovoru, tužitelj je u tom postupku angažirao drugog punomoćnika koji je na presudu uložio žalbu. Sadržajem te žalbe ni u kojem trenutku tužitelj ne ukazuje da je zapravo htio povući tužbu u tom predmetu. To tim više što u toj fazi postupka tužitelj ni sa čime nije bio zapriječen tužbu povući sukladno odredbi članka 193. stavak 3. ZPP-a. Zapravo prvi put kada tužitelj spominje postojanje takvog dogovora jest podnošenje prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Povrv- 33/2019. i koji je ovdje tuženik pokrenuo protiv ovdje tužitelja radi naplate svoje nagrade za zastupanje u postupku poslovnog broja Pn-273/2018.
8.8. Dakle, ne postoji pisani trag o postojanju navodnog dogovora, postupanje stranaka i svjedoka EI u postupcima na koje se navodni dogovor odnosi ne upućuje da je bilo kakav dogovor postignut, prvi put kada tužitelj ukazuje na dogovor jest kada se od njega traži isplata za pružene usluge zastupanja po odvjetniku, a što sve ovaj sud navodi na zaključak da dogovora nije bilo.
9. Slijedom iznijetoga, a budući da nije utvrđeno postojanje dogovora koji je prema tvrdnji tužitelja zapravo osnova njegovog zahtjeva, odnosno štetna radnja se ogleda u postupanju protivno tom dogovoru, nema niti jedne od ključnih pretpostavki (postojanje štetne radnje) za zasnivanje izvanugovornog odnosa naknade štete među strankama.
10. Kako nije utvrđeno postojanje štetne radnje, to je razvidno kako je tužiteljev zahtjev za naknadu štete spram tuženika neosnovan te ga je valjalo odbiti.
11. Tuženik je u cijelosti uspio u ovom postupku slijedom čega mu tužitelj treba nadoknadi cjelokupni trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.
11.1. Tuženiku je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. – dalje Tarifa) koja je na snazi od 25. studenog 2023. Naime, sukladno Tarifnom broju 52. stavak 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da sud odluku o trošku donosi nakon stupanja na snagu Tarife tada je i trošak obračunao sukladno odredbama iste Tarife neovisno kada je radnja za koju se trošak traži poduzeta.
11.2. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 eura (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 15. svibnja 2024., 4. travnja 2025., 13. listopada 2025. i 1. prosinca 2025. 1.000,00 eura po ročištu (Tarifni broj 9. točka 1. Tarife). Tuženik je, dakle, priznat trošak u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura.
11.3. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 4. travnja 2024., 16. svibnja 2024. i 28. studenog 2025. koje sud ne drži potrebnim za vođenje ovog postupka. Zatraženi trošak sastava podneska od 11. lipnja 2024. sud nije priznao jer takav podnesak nije niti priložen u spis.
11.4. S obzirom da tužitelj nije uspio u postupku, njegov zahtjev za naknadu troška je valjalo u cijelosti odbiti.
Rijeka, 11. veljače 2026.
Sudac
Mirela Popović Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
- punomoćnici tužitelja Ivani Buić, odvjetnici u Rijeci
- punomoćniku tuženika Nikoli Kardumu, odvjetniku u Rijeci
