Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-541/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužitelja VŽ, [adresa], 42 000 Varaždin, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi ništetnosti i isplate, 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 3. Ugovora o kreditu od 21.2.2007. broj 320- 50-3932377, solemniziran po javnom bilježniku Biserki Čmlec – Kišić iz Varaždina dana 22.2.2007. pod brojem OV-1911/2007, sklopljenog između tužitelja ŽŽ, [adresa], 42 000 Varažd in, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora, u dijelu koji glasi “NAKNADA 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, te navedena odredba ne proizvodi pravni učinak za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , na ime naknade za obradu kredita isplati iznos od 391,97 eur (tristo devedeset jedan euro i devedeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27. veljače 2007. pa do konačne isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 113,28 eur (sto trinaest eura i dvadeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2026. do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu korisnika kredita dana 21.2.2007. sklopio s tuženikom kao kreditorom potrošački Ugovor o kreditu broj 320-50-3932377, i to auto kredit, solemniziran po javnom bilježniku Biserki Čmlec – Kišić iz [adresa] dana 22.2.2007. pod poslovnim brojem OV-1911/2007, a kojim mu je odobren iznos kredita od 19.820,00 CHF uz obvezu povrata u mjesečnim ratama i uz ugovorenu kamatnu stopu , da je odredbom čl. 3 Ugovora tužitelju nametnuta obveza plaćanja tvz. ulazne naknade za obradu kredita u iznosu 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, a koju je bio dužan platiti prilikom prvog korištenja kredita, da je tužitelj naknadu platio dana 26.2.2007. u iznosu od 2.953,37 kn/ 391,97 EUR, da prilikom sklapanja predmetnog ugovora tužitelju nisu bila dana nikakva objašnjenja niti pojašnjenja o svrsi navedene naknade, njezinu izračunu, osnovi za njezino određivanje, niti je bio upoznat s bilo kakvim važećim cjenikom kreditora, da odredba o plaćanju predmetne naknade nije bila predmet individualnih pregovora, već je bila sastavni dio unaprijed pripremljenog obrasca ugovora, koji tužitelj nije imao mogućnosti mijenjati, dopunjavati ili osporiti, a ni dobiti detaljne informacije o sadržaju i svrsi naknade, da takva ugovorna odredba, koja stvara značajnu neravnotežu na štetu potrošača, nije transparentna, nije precizna i nije utemeljena na stvarno pruženoj usluzi, već se naplaćuje bez ikakvog stvarnog protučinjenja, da je u konkretnom slučaju riječ o unaprijed formuliranoj odredbi o tzv. ulaznoj naknadi od strane tuženika kao banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ista je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, s obzirom da tužitelju nije jasno i nedvosmisleno prezentiran odnos između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga čiji bi se troškovi trebali pokriti tom naknadom, u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa sporne naknade, odnosno koji opravdavaju plaćanje iste, a niti je tuženik vodio računa o zakonitim interesima tužitelja jer je riječ o tipskim ugovorima, da u pogledu sporne odredbe tužitelj nije imao mogućnosti pregovora niti izbora odbijanja prihvaćanja te odredbe jer u tom slučaju tuženik očito ne bi ni sklopio ugovor, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, kao i da je sporna ugovorna odredba nepoštena i time u smislu čl. 87. ZZP-a ništetna i ne proizvodi pravne učinke.

2. Rješenjem broj P-541/2025-2 od 14. listopada 2025. tuženiku je dostavljena tužba radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog rješenja podnese pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu u roku, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), a koji su tužba i rješenje broj P-541/2025-2 od 14. listopada 2025. tuženiku uredno dostavljeni e-komunikacijom dana 27. listopada 2025., pri čemu u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu.

3. Sukladno čl. 331.b st. 1. ZPP ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

5. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

6. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

7. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

8. Uvidom u predmetnu tužbu sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u istoj, i to činjenice da predmetni Ugovor o kreditu broj 320-50-3932377 od 21. veljače 2007. predstavlja tipski ugovor, te činjenice da je čl. 3. istog tužitelju određena obveza plaćanja naknade u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita, pri čemu iz predmetnog Ugovora nisu razvidni naknade i troškovi na koje se odnosi sporna ugovorna odredba, a koja odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a s obzirom da je temeljem iste tužitelj bio u obvezi, te je i isplatio na ime naknade za obradu kredita iznos od 2.953,37 kn dana 26.2.2007., dok s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao nikakvu obvezu prema tužitelju, odnosno nije obrazložio niti dokazao koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji je trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom, a što sve proizlazi iz predmetnog Ugovora o kreditu (list 6-10 spisa) i potvrde (list 12 spisa).

9. Sud je nadalje utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s gore navedenim dokazima koje je sam tužitelj podn io ili s činjenicama koje su općepoznate.

10. Imajući u vidu gornja utvrđenja, sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev temeljem čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP i čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP u svezi čl. 1111. st. 1. ZOO i čl. 323. st. 1. ZOO.

11. Zaključno, sud je utvrdio da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

12. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da je sud utvrdio da su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude radi ogluhe propisane čl. 331.b st. 1. ZPP, to je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

13. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

14. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eur i sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 eur, a što ukupno predstavlja priznati trošak od 113,28 eur.

15. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.

16. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 11. veljače 2026.

Sutkinja

Tamara Turek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1. Tužitelj, po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici iz Varaždina

2. Tuženik, Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb