Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-915/2026
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća, te Marija Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠF, kojeg brani Andrej Bašović, odvjetnik u Rijeci, zbog djela prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine" broj 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20., 134/20. i 143/21., dalje: Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti), odlučujući o žalbi okrivljenika ŠF, podnesenom protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel od 10. lipnja 2025., poslovni broj: Pp-1140/2022-12, u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ŠF i potvrđuje pobijana presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 (sto) eura koji je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 240,00 eura (dvjesto četrdeset eura).
1.1 Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura).
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu pobijajući istu iz svih žalbenih razloga. Okrivljenik u žalbi u bitnome navodi kako je sud proveo i zaključio glavnu raspravu bez nazočnosti okrivljenika i njegovog branitelja. Iako Prekršajni zakon dopušta vođenje rasprave u odsutnosti sud je bio dužan osobito oprezno ocijeniti obranu okrivljenika te izvesti dodatne dokaze radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja što u ovom slučaju nije učinjeno, čime je povrijeđeno pravo okrivljenika na pravično suđenje. Ističe da je sud pravilno utvrdio da je okrivljenik bio zatečen i izvan stana u kojem je boravio u vrijeme trajanja mjere samoizolacije no nije pravilno vrednovao sve odlučne okolnosti i to da se okrivljenik nije mogao testirati u trenutku dolaska u Rijeku jer u kasnim večernjim satima nije bilo dostupnog punkta za testiranje, da se već sljedećeg dana testirao pri čemu je nalaz bio negativan, nakon čega je mjera samoizolacije i službeno ukinuta. Sud navedene okolnosti priznaje, ali pogrešno pravno kvalificira kao nebitne za postojanje prekršajne odgovornosti. U konkretnom slučaju okrivljenik nije imao namjeru kršiti mjeru. Stoga se radi o situaciji u kojoj nedostaje subjektivni element prekršaja odnosno krivnja zbog čega su ispunjeni uvjeti za oslobađajuću presudu. Podredno iako bi se smatralo da je prekršaj formalno ostvaren radilo bi se o beznačajnom prekršaju iz članka 24.a Prekršajnog zakona, jer je stupanj društvene opasnosti zanemariv. Iako je sud izrekao ublaženu novčanu kaznu žalitelj ističe da nije bilo osnove za izricanje bilo kakve sankcije, jer svrha kažnjavanja ne bi bila ostvarena, okrivljenik nije društvena opasani izostala je svaka štetna posljedica.
3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
6. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Sud je tijekom postupka zakazao tri ročišta za glavnu raspravu, na koja okrivljenik, iako je na ista bio uredno pozvan odnosno obaviješten, nije pristupio, ali je dostavio svoju pisanu obranu. U pozivima za glavnu raspravu je okrivljenik, između ostalog, upozoren da će se, ukoliko se pozivu ne odazove, a njegova nazočnost i ispitivanje nisu potrebni i ne utječu na zakonito i pravilno donošenje presude, postupak provesti i donijeti presuda bez njegove nazočnosti.
7. Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, Prvostupanjski sud dao je jasne razloge za krivnju okrivljenika.
8. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelj samo otkriva nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjane razloge.
9. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
10. Bez osnove je prema tome i žalbeni navod okrivljenika o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi materijalnog prekršajnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog prekršajnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno u dokaznom postupku je pročitan rezultat brzog antigen testa na prisutnost virusa SARS-CoV-2 za ŠF od 26. veljače 2022. u 16:13 sati, proveden kod doktorice ŠFĐ, specijaliste opće medicine, iz kojeg je vidljivo da je rezultat testa negativan. Zatim pročitan je podnesak Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za granicu od 24. travnja 2025., kojim su, na zahtjev suda, dostavljeni podaci o prelasku okrivljenika preko državne granice te o izrečenoj mu mjeri samoizolacije, njezinom trajanju i ukidanju, a u kojem podnesku je u bitnom navedeno da je uvidom u Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom (NISUDG) utvrđeno da je za okrivljenika na dan 25. veljače 2022. u 19,27 sati evidentiran ulazak u Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Bajakovo, prilikom čega mu je izrečena posebna sigurnosna mjere samoizolacije pod brojem 2022/373107, za vremensko razdoblje od 25. veljače do 4. ožujka 2022., nadalje, da je dana 27. veljače 2022. u 18,14 sati u NISUDG-u izvršena obustava navedene posebne sigurnosne mjere samoizolacije za okrivljenika, te je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložio, radi čega se okrivljenik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Neosnovan je navod okrivljenika da iz pobijane presude nije razvidno da bi sud u obrazloženju iste naveo na temelju kojih dokaza je utvrdio postojanje namjere ili nehaja okrivljenika, budući je za počinjenje prekršaja, u pravilu, pa i kod predmetnog prekršaja, dostatan nehaj kao stupanj krivnje, pa stoga nije bilo potrebno posebno obrazlagati stupanj krivnje okrivljenika.
11. Dakle, činjenice koje terete okrivljenika su dokazana u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.
12. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da je okrivljenik pravilno i zakonito oglašen krivim za djelo prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a za koje je prvostupanjski sud izrekao primjenom odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona ublaženu novčanu kaznu. Nadalje, navodi žalitelja da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu, neprihvatljivi su, budući u konkretnom slučaju nisu poštivane odredbe u vezi Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, pa se ne radi o neznatnom stupnju povrede zaštićenog dobra, čime nije ostvaren niti taj prvi objektivni element, što dovodi do zaključka da se predmetno djelo, za koje se okrivljenik tereti, ne može okarakterizirati kao beznačajni prekršaj, te je irelevantno ulaziti u daljnju analizu subjektivnih elemenata za utvrđenje eventualnog odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja.
13. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.
14. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudom potvrditi.
15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
16. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. veljače 2026.
Zapisničarka
Predsjednik vijeća
Diana Pavlečić v.r.
Tomislav Tomašić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
