REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-70/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branku Jurlini, odvjetniku iz Slatine, protiv tuženika TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Mislavu Matijeviću, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, 22.siječnja 2026., nakon održane glavne javne rasprave u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 11.veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj EO iz [adresa], odbija se s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženicima TO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i CO (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], da solidarno isplate tužitelju EO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], iznos od 7.200,00 EUR za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 1. kolovoza 2023., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, a koja kamata teče na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 120,00 eura od 16. rujna 2018.

- na iznos od 120,00 eura od 16. listopada 2018.

- na iznos od 120,00 eura od 16. studenog 2018.

- na iznos od 120,00 eura od 16. prosinca 2018.

- na iznos od 120,00 eura od 16. siječnja 2019.

- na iznos od 120,00 eura od 16. veljače 2019.

- na iznos od 120,00 eura od 16. ožujka 2019.

- na iznos od 120,00 eura od 16. travnja 2019.

- na iznos od 120,00 eura od 16. svibnja 2019.

- na iznos od 120,00 eura od 16. lipnja 2019.

- na iznos od 120,00 eura od 16. srpnja 2019.

- na iznos od 120,00 eura od 16. kolovoza 2019.

- na iznos od 120,00 eura od 16. rujna 2019.

- na iznos od 120,00 eura od 16. listopada 2019.

- na iznos od 120,00 eura od 16. studenog 2019.

- na iznos od 120,00 eura od 16. prosinca 2019.

- na iznos od 120,00 eura od 16. siječnja 2020.

- na iznos od 120,00 eura od 16. veljače 2020.

- na iznos od 120,00 eura od 16. ožujka 2020.

- na iznos od 120,00 eura od 16. travnja 2020.

- na iznos od 120,00 eura od 16. svibnja 2020.

- na iznos od 120,00 eura od 16. lipnja 2020.

- na iznos od 120,00 eura od 16. srpnja 2020.

- na iznos od 120,00 eura od 16. kolovoza 2020.

- na iznos od 120,00 eura od 16. rujna 2020.

- na iznos od 120,00 eura od 16. listopada 2020.

- na iznos od 120,00 eura od 16. studenog 2020.

- na iznos od 120,00 eura od 16. prosinca 2020.

- na iznos od 120,00 eura od 16. siječnja 2021.

- na iznos od 120,00 eura od 16. veljače 2021.

- na iznos od 120,00 eura od 16. ožujka 2021.

- na iznos od 120,00 eura od 16. travnja 2021.

- na iznos od 120,00 eura od 16. svibnja 2021.

- na iznos od 120,00 eura od 16. lipnja 2021.

- na iznos od 120,00 eura od 16. srpnja 2021.

- na iznos od 120,00 eura od 16. kolovoza 2021.

- na iznos od 120,00 eura od 16. rujna 2021.

- na iznos od 120,00 eura od 16. listopada 2021.

- na iznos od 120,00 eura od 16. studenog 2021.

- na iznos od 120,00 eura od 16. prosinca 2021.

- na iznos od 120,00 eura od 16. siječnja 2022.

- na iznos od 120,00 eura od 16. veljače 2022.

- na iznos od 120,00 eura od 16. ožujka 2022.

- na iznos od 120,00 eura od 16. travnja 2022.

- na iznos od 120,00 eura od 16. svibnja 2022.

- na iznos od 120,00 eura od 16. lipnja 2022.

- na iznos od 120,00 eura od 16. srpnja 2022.

- na iznos od 120,00 eura od 16. kolovoza 2022.

- na iznos od 120,00 eura od 16. rujna 2022.

- na iznos od 120,00 eura od 16. listopada 2022.

- na iznos od 120,00 eura od 16. studenog 2022.

- na iznos od 120,00 eura od 16. prosinca 2022.

- na iznos od 120,00 eura od 16. siječnja 2023.

- na iznos od 120,00 eura od 16. veljače 2023.

- na iznos od 120,00 eura od 16. ožujka 2023.

- na iznos od 120,00 eura od 16. travnja 2023.

- na iznos od 120,00 eura od 16. svibnja 2023.

- na iznos od 120,00 eura od 16. lipnja 2023.

- na iznos od 120,00 eura od 16. srpnja 2023. i

- na iznos od 120,00 eura od 16. kolovoza 2023.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka, sve to u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u smislu članka 29. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od dana presuđenja do konačne isplate.“

II

Nalaže se tužitelju EO iz [adresa], da tuženicima TO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i CO (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], na ime naknade troškove parničnog postupka plati iznos od ukupno 825,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.veljače 2026. do isplate po stopi po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj EO podnio je tužbu protiv tuženika TO i CO radi isplate. U tužbi navodi da je vlasnik ½ dijela nekretnine i to suvlasnički dio 78/903 Etažno vlasništvo (E-2) stan br.1, ulaz 1, pravo lijevo, na I katu, u površini od 73,00 m2, te sporedni dijelovi: šupa br.11 u podrumu sa 1,55 m2 i ostava br.1 u podrumu sa 1,42 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] – zgrada s 200 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] za KO [katastarska općina]. U navedenom stanu žive tuženici, a tužitelj uopće ne dolazi u predmetni stan unazad više godina od kada se razveo s tuženom TO. Kako tuženici žive u predmetnom stanu, a čiji je vlasnik ½ dijela tužitelj, tužitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu za korištenje toga njegovog dijela. Ističe da se u [adresa] takvi stanovi iznajmljuju za minimalan iznos od 350,00 eura mjesečno. Budući je tužitelj vlasnik u ½ dijela navedenog stana smatra da su mu tuženici dužni istom isplatiti naknadu za korištenje predmetnog stana u periodu od 1. kolovoza 2018. pa do dana podnošenja ove tužbe u mjesečnom iznosu od 175,00 eura. Kako tuženici odbijaju dobrovoljno isplatiti tužitelju navedeni iznos novčanih sredstava, koji su stekli korištenjem ½ dijela njegovog stana, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženicima da mu solidarno isplate iznos od 10.500,00 eura za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 1. kolovoza 2023., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu ne osporavaju da oni žive u predmetnom stanu niti da tuženik ne dolazi u taj stan. Navode da je tužitelj dobrovoljno iselio iz stana te nikada nije niti tražio suposjed stana. Prvo tuženica mu ni na koji način nije onemogućila suposjed stana. Što se tiče drugo tuženika on po odobrenju provo tuženice kao suvlasnice u 1/2 koristi stan. Niti drugo tuženik nije ni na koji način onemogućio tužitelju suposjed stana. Tuženici smatraju da nisu dužni tužitelju platiti bilo kakvu naknadu za korištenje stana te se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. Podneskom od 5.listopada 2023. tužitelj se usprotivio svim navodima iz odgovora na tužbu i predložio da sud izvrši uvid u predmet Općinskog suda u Osijeku broj R1- 65/2022, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u podatke Porezne uprave Područni ured Osijek Ispostava Našice od 16.listopada 2024. o prosječnoj cijeni najma stambenog prostora, saslušao je stranke u svrhu dokazivanja, te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani.

6. Provedenim postupkom nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelj i tužena TO bili supružnici do 1995.g. kada je njihov brak razveden te da od tada tužitelj ne živi u stanu koji su stekli za vrijeme trajanja braka i na kojemu su u zemljišnim knjigama bili upisani kao suvlasnici svako u ½ dijela, dok tužena svoj suvlasnički dio nije darovala njihovoj zajedničkoj djeci. Također je nedvojbeno utvrđeno da u predmetnom stanu žive tuženici dok tužitelj nije u posjedu istoga od 1995.godine.

7. Tužiteljica TO iskazala je da je bila u braku s tužiteljem i nakon razvoda 1995. tužitelj je dobrovoljno otišao iz njihovog zajedničkog stana, a ostao mu je ključ od stana. Odnio je samo svoje osobne stvari. Nije vidjela kada ih je pakirao. Nikada nije tražio suposjed stana, nije predlagao niti prodaju navedenog stana. Prije podnošenja ove tužbe tužitelj je podnio zahtjev za razvrgnućem suvlasništva međutim taj je prijedlog povukao jer je ona svoj suvlasnički dio prepisala na djecu. Misli da je tužitelj otišao iz stana i prije nego što je presuda o razvodu braka postala pravomoćna. Nakon što je stan prepisala na djecu, koliko zna, tužitelj od njih nije ništa potraživao vezano uz stan. CO je njen suprug. Vjenčali su se 2001., a on u stanu živi od 2000. Nakon što je tužitelj iselio iz stana ona nije promijenila bravu. Tužitelj nije nikada ništa tražio od CO vezano uz stan. Ona je CO dopustila da živi u stanu. Nakon što je stan prepisala djeci oni su se složili da nastavi živjeti u stanu. Ne sjeća se da je od odvjetnice Mare Babić 2000.godine dobila podnesak kojim ona od nje traži da plati stanarinu ili da isplati tužitelja u njegovom suvlasničkom dijelu.

8. Tuženik CO iskazao je da u tome stanu živi od 2000.godine. Tužitelj od njega nije nikada tražio nikakvu najamninu. Od kada je on u stanu tužitelj nije nikada došao u stan i nije nikada tražio suposjed stana. Da ga je tužitelj tražio suposjed on bi mu rekao da se obrati svojoj bivšoj supruzi i s njom se dogovori o tome. Ne bi se protivio da tužitelj koristi svoju polovinu stana. U stan je ušao po dopuštenju svoje supruge. Nakon što je supruga darovala svoj suvlasnički dio svojoj djeci, djeca su se suglasila da i dalje žive u tome stanu. Stan je površine 73 m2. To je stan sa dnevnim boravkom, spavaćom sobom i dvije dječje sobe. Kada je došao živjeti u stan u njemu je živjela njegova sadašnja supruga sa svojom djecom, djevojčicom i dječakom, koji su sada odrasli ljudi i oni su imali svatko svoju sobu. Nakon što je došao u stan kćerka i sin živjeli su s njima još oko 10 godina. Ne zna odgovoriti na pitanje je li tužitelj mogao živjeti s njima u stanu jer on to nikada nije tražio i o tome nisu nikada razmišljati. Supruga je prepisala svoj dio stana na djecu jer voli svoju djecu i smatra je da će i njihov otac djeci prepisati svoj dio kako bi oni imali sigurnost da će stan biti njihov. Djeca žive u [adresa] oko 5 godina nakon dovršetka fakulteta.

9. Tužitelj je iskazao u svrhu dokazivanja da su on i njegova sada bivša supruga, ovdje tužena, nakon sklapanja braka živjeli u [adresa] i ona je inzistirala da prijeđu u [adresa]. On je tada prešao na novo radno mjesto u [adresa] i dodijeljen mu je kadrovski stan 1993.godine, a 1994.godine su taj stan otkupili po pola. Godine 1995. su se razveli. Nakon što su dobili odluku o razvodu braka, jednom prilikom kada se vratio iz rata, htio je ući u stan međutim brava je bila promijenjena. Bravu je, po izjavi susjede , promijenio otac njegove bivše supruge. Policiji je prijavio da mu je promijenjena brava na stanu, a oni su mu rekli da ne mogu ništa učiniti jer je to za građansku parnicu. Nakon toga nije pokretao nikakav postupak pred sudom nego je otišao na front. Drugi puta kada je došao u stan pozvonio je i otvorio mu je tuženik koji ga je pitao tko je, a on mu je odgovorio da je vlasnik stana. Pitao ga je tko je on, a on mu je odgovorio da je prijatelj i da živi tamo. Nije ulazio u stan jer je tražio svoju bivšu suprugu. Nije ga tražio da uđe u stan jer mu je bio nepoznat čovjek. Nakon toga nije dolazio u stan. Dolazio je po djecu, ali nije ulazio. Nije nikada tražio novi ključ od stana. U međuvremenu je osnovao novu obitelj, ali želi riješiti vlasničke odnose vezano uz stan. Prije godinu dana tužena je prepisala svoj suvlasnički dio na njihovu djecu i uopće nije sporno da će dio koji se vodi na njemu ostati njihovoj djeci, ali zna da je tužena to napravila samo zato da bi oni ostali u tome stanu koji je u njegovom suvlasništvu. Iz stana nije iselio i sve njegove osobne stvari su ostale u stanu. Budući više nije mogao ući u stan otišao je kod svojih roditelja. Iz stana nije dobrovoljno iselio. Godine 2000. podnio je prijedlog za diobu suvlasničke zajednice međutim tužena se na prijedlog za diobu oglušila. Odvjetnica koja ga je zastupala u tome postupku umrla je i od toga nije bilo ništa. Tužena uopće nije htjela raspravlja o diobi jer je njima dobro i zato je na kraju svoju polovicu prepisala djeci, a djeca stan ne koriste već 20 godina. Nije mogao živjeti s bivšom suprugom i njezinim novim suprugom u stanu pogotovo što ima novu suprugu i djecu. Nije ništa poduzimao samo da djeca imaju mir. Djeca sada imaju preko 40 godina. Nikada nije tražio da živi u tome stanu zajedno s tuženima, ali je tražio da se riješe imovinski odnosi.

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno je utvrđeno da nakon razvoda braka između tužitelja i tužene stan koji je u trenutku razvoda braka bio u suvlasništvu tužitelja i tužene, svakog u ½ dijela te da je nakon razvoda braka predmetni stan bio u posjedu tužene i zajedničke djece tužitelja i tužene, a od 2000.godine i tuženika CO, sadašnjeg supruga tužene. Nesporno je da od razvoda braka tužitelj nije bio u posjedu predmetnog stana. Po mišljenu suda, nije opravdano od tužitelja očekivati da od tuženika traži da mu omoguće suposjed stana jer je njegova bivša supruga u stanu živi sa svojim novim suprugom CO, a i tužitelj je osnovao novu obitelj. Jasno je da tužitelj nije od bivše supruge tražio naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela stana dok su u navedenom stanu živjela i njihova zajednička djeca, ali je isto tako po mišljenju suda jasno i da tužitelj, nakon što su djeca odrasla i odselila iz istoga opravdano od tuženika, koji koriste stan koji je u njegovom suvlasništvu, traži da mu plate za korištenje njegovog suvlasničkog dijela koji on ne koristi 30 godina. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužene da je tužitelj dobrovoljno iselio iz stan kao i da on ima ključ od stana te je poklonio vjeru iskazu tuženika da to nije istina jer nije vjerojatno da bi netko nakon razvoda braka i sklapanja braka s drugom osobom, na vratima stana u kojem živi s drugom osobom ostavio bravu za koju ključ ima raniji bračni drug.

11. EO je protiv TO pred Općinskim sudom u Osijeku pokrenuo postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina pod brojem R1-65/2022 koji je obustavljen rješenje od 23.veljače 2023. U navedenom predmetu EO je povukao prijedlog jer se protustranka ZO protivila diobi i načinu diobe navodeći da više nije suvlasnica predmetne nekretnine (stana u [adresa]), koja je predmet i ovoga postupka.

12. Pravo suvlasnika na naknadu temelji se na Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06. i 146/08. i 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.; dalje: ZVDSP) uz primjenu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.,41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO).

12.1. Naime članka 38.stavak 1. ZVDSP propisuje da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u posjedu i korištenju cijele stvari razmjerno svom idealnom dijelu, a ako mu je to pravo uskraćeno, nastaje pravo na naknadu.

12.2. Članak 165. ZVDSP regulira pravo vlasnika prema nepoštenom posjedniku. Naime, suvlasnik koji koristi tuđi dio, a zna da na to nema pravo, smatra se nepoštenim posjednikom i dužan je naknaditi sve koristi koje je imao, a to je najamnina.

12.3. Prema članku 1111. ZOO ako jedan suvlasnik koristi dio nekretnine koji mu ne pripada, on je stjecatelj bez osnove, jer koristi dio imovine drugog suvlasnika bez plaćanja, čime je dužan nakaniti vrijednost te koristi odnosno vrijednost najma.

12.4. Međutim, vlasnik koji ne koristi svoj dio nekretnine ima pravo na naknadu tek od trenutka kada je jasno zatražio suposjed ili naknadu, a drugi ga je suvlasnik u tome odbio ili spriječio.

13. Zahtjev za plaćanje postignute koristi prema člancima 1111. te 1120. ZOO osnovan je isključivo onda kada nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje nekretnine iz čije se vrijednosti ostvaruje korist. U konkretnom slučaju tužitelj, kao suvlasnik, uz zahtjev za isplatu nije postavio i zahtjev za predaju nekretnine u suposjed, pa mu ne pripada pravo niti na naknadu koristi koju su tuženici ostvarili posjedovanjem njegovog suvlasničkog dijela nekretnine, u smislu odredbi članaka 164. i 165. ZVDSP.

14. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da se radi o stanu (nepotrošnoj stvari), naknada koristi dolazila bi u obzir samo i da je prema tuženima postavljen zahtjev za vraćanje posjeda.

15. Sve i da se odnos stranaka može prosuđivati prema odredbi članka 1120. ZOO, koja upućuje na odredbe ZVDSP-a o pravnom položaju poštenog i nepoštenog posjednika, u situaciji kada je vraćanje/predaja stvari moguća, naknada koristi koju je posjednik imao za vrijeme svog posjedovanja te stvari prosuđuje se upravo prema odredbi članaka 164. i 165. ZVDSP, ali samo u slučaju kada zahtjev za naknadu koristi prati i zahtjev za predaju stvari.

16. Prema tome, u ovoj parnici u kojoj je predmet spora zahtjev suvlasnika protiv drugog suvlasnika i posjednika koji koriste i posjeduju tuđu stvar (odnosno suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što su je upotrebljavali i od nje imali koristi, odnosno naknade za sve koristi koje su tuženici imali za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i čl. 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučan je pravni položaj posjednika. Pri tome nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u suposjed, ako je tužitelj na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari. (Pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-16/2021- 5 od 1. ožujka 2021.).

17. Budući da je provedenim postupkom utvrđeno da tužitelj nikad ni putem suda nije zahtijevao predaju nekretnine u (su)posjed, a isto ne traži čak niti u ovom postupku, nema osnove za zaključak da je tužitelj onemogućen u posjedovanju odnosno korištenju svojeg suvlasničkog dijela pa prema tome tuženici nisu bez osnove stekli iznos koji tužitelj potražuje tužbom.

18. U ovom slučaju materijalno pravno su mjerodavne odredbe ZV-a koje uređuju pravni položaj poštenog odnosno nepoštenog posjednika, a koje stajalište je u skladu s mišljenjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. listopada 2009.g. prema kojem, citira se: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu ne vlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje“.

18.1. Navedeno mišljenje prihvaćeno je i na zajedničkom sastanku predsjednika i predstavnika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske te predstavnika Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanom 23. studenog 2009.

19. Predmetna stvar, stan u suvlasništvu parničnih stranaka, još uvijek je u nepromijenjenom obliku, a imajući u vidu da između parničnih stranaka nije došlo do podjele posjeda iste, tuženici, kako je već navedeno, nisu tu nekretninu koristili bez pravne osnove.

20. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV-a propisano da nepošteni posjednik tuđu stvar mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok naknadu za upotrebu tuđe stvari, prema čl. 164. st. 1. ZV-a, nije dužan dati pošteni posjednik tuđe stvari. Zbog navedenog tuženica, koja je izvršavala ovlasti odgovarajuće njenom pravu suvlasništva nije dužna isplatiti tužitelju zahtijevanu naknadu, kao niti njen sadašnji suprug koji je u posjedu stana zajedno s njom.

21. Zbog svega navedenoga sud je tužitelja odbio s tužbom i tužbenim zahtjevom.

22. Budući je sud tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom na temelju odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), tužitelju je naložio da tuženima na ime troškova parničnog postupka plati iznos od ukupno 825,00 EUR, koji iznos se odnosi na sastav odgovora na tužbu (220,00 EUR, zastupanje na 2 ročišta (2x220,00 EUR), sve s PDV-om (165,00 EUR).

23. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 11.veljače 2026.

Sutkinja:

Melita Novak

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Branko Jurlina, odvjetnik, Slatina

2. Mislav Matijević, odvjetnik, Osijek