REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1716/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od Mirne Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po generalnom punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-490/2024-10 od 14. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavanjem žalbe tuženice ukida se, u pobijanom dijelu, u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj 148-50-4038075, solemniziran kod javnog bilježnika Željka Kaića iz Karlovca, pod brojem OV-7267/2007 dana 18. travnja 2007.g., i to dio koji glasi: "kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela", i u toč. III. izreke, u odluci o troškovima postupka, presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-490/2024-10 od 14. listopada 2025., te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o trošku žalbe tuženice odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud utvrdio da je ništetna i bez pravnog učinka te nepoštena odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 148-50-4038075, solemniziran kod javnog bilježnika Željka Kaića iz [adresa], pod brojem OV-7267/2007 dana 18. travnja 2007.g., a koja da glasi: " „Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela“ (I.), tuženici je naloženo da tužitelju isplati iznos od 490,44 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 24. travnja 2007. (II.), a tuženici je naloženo i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 615,58 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 14. listopada 2025. pa do isplate (III.).

2. Protiv te presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica, istu pobija u dijelu točke I. izreke i to u dijelu u kojem je utvrđena ništetnom dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu koja glasi " kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela" te istu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tuženica navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ada je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi odredba čl. 3. Ugovora o kreditu bila nepoštena u dijelu u kojem je ugovoreno da tužitelj snosi trošak prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, da je tu odredbu, u tom dijelu, trebalo povezati i sa odredbom čl. 8. i čl. 9. Ugovora o kreditu, da je tuženica imala stvaran trošak upisa fiducijarnog vlasništva na osobnom vozilu i zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja, da je ta odredba jasna i razumljiva te da nije nepoštena, da je prvostupanjski sud propustio utvrditi jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, da obrazloženje presude ne sadrži i obrazloženje zbog čega je prvostupanjski sud našao da bi predmetni dio odredbe čl. 3. Ugovora bio ništetan, da je pogrešno primijenjen čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, da tuženica nije postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja pa predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu, podredno da se pobijani dio presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tuženica potražuje i trošak žalbe.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je sukladno čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženice je osnovana.

6. Prije svega, a obzirom na sadržaj žalbe tuženice i žalbene razloge iz te žalbe, proizlazi da tuženica ne pobija dio točke I. izreke u dijelu kojim je utvrđen ništetnim dio čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu koji se "tiče" jednokratne naknade u visini od 3,30% kao i u dijelu koji se "tiče" zahtjeva za isplatu, toč II. izreke, tako da je prvostupanjska presuda pravomoćna u tom dijelu.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je kod donošenja pobijane presude, u njenom sada pobijanom dijelu, prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju "ukazuje" i tuženica u aktualnoj žalbi.

8. Naime, predmetnom tužbom tužitelj je tražio da se utvrdi ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu kojega su stranke sklopile 18. travnja 2017., i to u cijelosti.

8.1. Ta odredba je sadržavala odredbe o jednokratnoj naknadi koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita te i odredbe o plaćanju troška upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela (5).

8.2. Prvostupanjska presuda u izreci utvrđuje ništetnost te odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu u cijelosti, dakle i jednokratne naknade i troškova prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, a tuženica, sada, tu presudu ne pobija u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost odredbe o jednokratnoj naknadi.

8.3. Međutim, u obrazloženju pobijane presude nema baš nikakvih razloga koji se "tiču" ništetnosti dijela odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu, koji se "tiče" naplate troškova prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.

8.4. Stoga je u tom dijelu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP, a glede pobijanog dijela presude, a kako to navodi i tuženica u žalbi.

9. Iz predmetnog spisa proizlazi da su stranke predmetnim Ugovorom o kreditu, kao sredstvo osiguranja ugovorili i tzv. fiducijarni prijenos prava vlasništva na kupljenom vozilu(čl. 8. Ugovora o kreditu), visina tih troškova ne ovisi o volji tuženice već od odluke trećih osoba – Financijske agencije, MUP-a, stanice za tehnički pregled vozila i sl., pa, očito, iznos tih troškova nije mogao biti izrijekom naveden u samom Ugovoru o kreditu.

10. Slijedom svega navedenog valjalo je onda uvažiti žalbu tuženice, u pobijanom dijelu ukinuti pobijanu presudu, a onda i u odluci o troškovima postupka taj predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje, te donijeti odluku kao u izreci, na temelju odredbe čl. 369. ZPP.

11. U ponovljenom postupku valja dakle utvrditi je li ništetna ugovorena odredba čl. 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je korisnik kredita, sada tužitelj, u obvezi snositi trošak upisa prijenosa prava vlasništva na kupljenom vozilu kod nadležnog tijela, a za što prvostupanjski sud ima dati jasne, potpune i valjane razloge, a u ponovljenom postupku valja donijeti i novu odluku o troškovima postupka, i to primjenom odredbe čl. 166. st. 3. i 4. ZPP.

12. Odluka o trošku žalbe tuženice temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. i 4. ZPP.

Pula-Pola, 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan