REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-40/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, protiv ovršenika 1. K.N. poslovodstvo d.o.o. Viškovo, Vozišće 5, OIB: 38146456522, kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Hodžić, odvjetnica iz Rijeke, i 2. Kvarnerske nekretnine d.o.o. - u stečaju, Viškovo, Vozišće 5, koje zastupa stečajna upraviteljica Mirjana Gašparović iz Crikvenice, Podšupera 55, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja i ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-798/2022 od 8. kolovoza 2025., 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe ovrhovoditelja kao djelomično osnovane, uz odbijanje žalbe ovršenika kao neosnovane, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-798/2022 od 8. kolovoza 2025. i sudi:

„I. Nalaže se ovrhovoditelju Addiko bank d.d. da 1. ovršeniku K.N. poslovodstvo d.o.o. isplati trošak ovršnog postupka u iznosu 7.581,74 eura sa zateznim kamatama tekućim od 8. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. ovršenika za naknadu ovršnog troška u preostalom dijelu u iznosu 25.213,62 eura sa zateznim kamatama.“

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovrhovoditelju Addiko bank d.d. isplatiti 1. ovršeniku trošak ovršnog postupka u iznosu 9.154,78 eura (točka I. izreke) te je u preostalom dijelu odbijen zahtjev 1. ovršenika za naknadu troška (točka II. izreke).

2. Protiv rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga. Ističe da nije svojim postupanjem doveo do obustave postupka budući je ovrha obustavljena zbog procesnog elementa, odnosno jer se ovršenik usprotivio promjeni osobe ovrhovoditelja. Ukazuje na sudsku praksu te predlaže ukinuti rješenje.

3. Protiv rješenja pravovremenu žalbu podnosi 1. ovršenik zbog apsolutno bitne povrede odredaba postupka (čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZP), pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede ustavnih prava iz članka 29. stav 1. Ustava Republike Hrvatske i prava zajamčenih člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ističe da je pobijano rješenje protivno sudskom spisu u kojem prileži žalba i dopuna žalbe koju prvostupanjski sud navodi da ne može identificirati; ukazuje na tijek dosadašnjeg postupka, da je u ranijem rješenju prvostupanjski sud znao o kojoj se žalbi i dopuni žalbe radi. Ukazuje da je u podnesku do 19. veljače 2025. ukazao prvostupanjskom sudu na činjenicu da je stupila na snagu Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023), slijedom čega je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o trošku trebao primijeniti tu Tarifu; ukazuje na sudsku praksu; da je potraživao ukupni trošak od 32.795,36 eura sa zateznim kamatama o kojem zahtjevu sud nije niti odlučio, kao niti o sudskim pristojbama, trošku za sastav podneska od 19. veljače 2025. Ukazuje da je zatražio trošak prilikom podnošenja svake radnje, da je zatražio trošak prije obustave ovrhe podneskom od 11. listopada 2021. te u zakonskom roku nakon obustave postupka 21. lipnja 2022. Predlaže usvajanje žalbe te preinaku rješenja. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

4. Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana. Žalba 1. ovršenika nije osnovana, iako su osnovani neki žalbeni navodi.

5. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja, a kako je do obustave postupka došlo uslijed postupanja ovrhovoditelja, primjenom odredbe čl. 14. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/2012, 25/2013) i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022; dalje: Tarifa/22) ovršeniku je dosudio trošak postupka i to trošak za sastav žalbe od 23. ožujka 2017. u iznosu od 5.806,62 eura, sastava podneska od 11. listopada 2021 u iznosu od 331,80 eura, sastava podneska od 21. lipnja 2022. u iznosu od 331,80 eura i trošak sastava žalbe od 29. kolovoza 2024. u iznosu od 625,00 eura, sve uz pripadajući iznos PDV-a u iznosu od 1.773,80 eura, odnosno ukupno iznos od 8.869,02 EUR, uz trošak sudske pristojbe na žalbu od 285,76 eura; sveukupno 9.154,78 eura. Pritom je u preostalom dijelu zahtjev odbio, uz navod i da glede troška žalbe u iznosu 43.750,00 kn i dopune žalbe u iznosu 43.750,00 kn ne može se sa sigurnošću utvrditi o kojoj se žalbi i dopuni žalbe radi.

6. Ispitujući pobijanu odluku u granicama određenih žalbenih navoda žalitelja, a pazeći dodatno, po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013 i 89/2014; ZPP/14) koji se primjenjuje osnovom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 70/2019) budući je prijedlog za ovrhu podnesen 8. studenog 2013. u svezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013 – dalje: OZ), ovaj žalbeni sud nalazi da je prvostupanjski sud dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo uslijed čega je odluku valjalo preinačiti.

7. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP/14, dakle niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP/14. Naime, činjenica da je prvostupanjski sud zaključio da se ne može zaključiti o kojoj se žalbi i dopuni žalbe radi, a za koje ovršenik potražuje trošak budući nije naznačio datum istih, ne čini rješenje proturječnim stanju spisa, već se radi o pogrešno izvedenom zaključku jer je nedvojbeno jasno da se radi o žalbi i dopuni žalbe na rješenje o ovrsi, a koji trošak 1. ovršenik ponavlja u gotovo svim podnescima uz dodavanje nastavno nastalog troška, osim troška za sastav žalbe 21. lipnja 2022. o kojem trošku je odlučeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-403/2023-4 od 15. ožujka 2024. Stoga, rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

7.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, odnosno 1. ovršeniku nije onemogućeno raspravljanje u postupku, kao što nema niti povrede prava pravično suđenje u ukupnosti, već se radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

8. Ovrha je u ovom predmetu određena radi naplate tražbine u iznosu 459.348,81 eura i 9.774,43 kuna. Dakle, kako je prodajni tečaj HNB za euro na dan podnošenja prijedloga za ovrhu 8. studenog 2013. iznosio 7,642138 kn to vrijednost predmeta spora, odnosno tražbine iznosi ukupno (3.510.407,00 kn plus 9.774,43 kn) 3.520.181,43 kuna u vrijeme podnošenja prijedloga prema tadašnjoj valuti.

9. Odredbom čl. 14. st. 5. OZ propisano je da ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni su ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. Stavkom 6. propisano je da zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka, a stavkom 7. da o troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja.

10. U konkretnom slučaju postupak je u odnosu na 1. ovršenika obustavljen donošenjem rješenja poslovni broj Ovr-798/2022 od 2. lipnja 2022., a koje je rješenje postalo pravomoćno 5. ožujka 2024. u dijelu glede obustave postupka u odnosu na 1. ovršenika.

11. Zahtjev za naknadu troškova ovršenik je dužan podnijeti u roku od 30 dana po završetku postupka, a što je ovdje 1. ovršenik učinio cijeneći da je zahtjev postavio u konačnici u tada prijedlogu za donošenje dopunskog rješenja/podredno žalbi od 21. lipnja 2022. Dakle, to je vrijeme koje je mjerodavno za donošenje odluke o trošku 1. ovršenika i zato se primjenjuje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022). Prvo ovršenik je zahtjev usklađen s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023) postavio tek podneskom od 29. kolovoza 2024., dakle, u tom dijelu u kojem zahtijeva primjenu te Tarife/2023, nakon proteka roka od 30 dana od pravomoćnosti navedenog rješenja.

12. Zato neosnovano 1. ovršenik ustraje da je valjalo primijeniti odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023, dalje Tarifa/2023) jer, kako je već navedeno zahtjev je u tom segmentu u kojem traži primjenu i te Tarife /2023 postavio po proteku roka od 30 dana od pravomoćnosti rješenja o obustavi postupka, odnosno dovršetka ovrha; a nastavno niti činjenica da je od podnošenja zahtjeva do donošenja odluke o zahtjevu za naknadu troška 1. ovršenika došlo do proteka vremena uslijed čega i stupanja na snagu nove tarife (Tarifa/2023), ne može, sama po sebi, utjecati na produljenje zakonom određenog roka od 30 dana u kojem je 1. ovršenik bio dužan i podnio zahtjev o kojem stoga valja odlučiti. Protekom toga roka 1. ovršenik ne može podnositi nove zahtjeve, neovisno o izmjeni tarife.

13. Dakle, primjenom odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022), vrijednost boda uz PDV 12,50 kuna, 1. ovršeniku je valjalo dosuditi primjenom Tbr. 13/1 u svezi s Tbr. 10/5 trošak za sastav žalbe protiv rješenja o ovrsi 1760,5 bodova (3521 bodova podijeljeno s dva), odnosno 22.006,25 kn (1. ovršenik potražuje 43.750,00 kn); za dopunu (te) žalbe potražuje 43.750,00 kn, ali mu taj trošak ne pripada jer je dopunom žalbe navedeno sve što je već navedeno u žalbi te su ispravljeni navodi vezano za visinu duga, pa se dakle radi o trošku nastalom krivnjom 1. ovršenika; za sastav žalbe od 23. ožujka 2017. pripada mu isti iznos, dakle 22.006,25 kn, a za sastav podnesaka od 11. listopada 2021. (kojim se protivio stupanju u parnicu novog ovrhovoditelja) i 21. lipnja 2022. (kojim potražuje trošak postupka u zakonom određenom roku) pripada mu 250 bodova za svaki Tbr. 11/8, odnosno uz PDV 3.125,00 kn za svaki podnesak.

14. Pripada mu i trošak za sastav žalbe od 29. kolovoza 2024. na rješenje od 7. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je odbačen zahtjev za naknadu troškova 1. ovršenika, ali taj trošak pripada mu prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23) jer je i sam trošak nastao tada, dakle nakon stupanja na snagu te Tarife/23 27. studenog 2023., a 1. ovršenik ga je odmah zatražio već u toj žalbi na rješenje kojem je prvostupanjski sud odbacio njegov zahtjev za naknadu troškova postupka. Međutim, kako se u tom segmentu radi o odluci o troškovima postupka, dakle i žalbi na takvu odluku, a 1. ovršenik trošak potražuje u iznosu ukupno (tada) 180.312,50 kn/23.931,58 eura, to mu za sastav te žalbe pripada 250 bodova Tbr. 13/1, odnosno uz PDV, iznos od 625,00 eura, dakle ne i dodatni PDV koji 1. ovršenik potražuje u iznosu od 156,25 eura.

15. Također 1. ovršeniku pripadaju i plaćene pristojbe u iznosu 285,76 eura na žalbu od 29. kolovoza 2024. (koliko ta pristojba i iznosi); u preostalom dijelu nema dokaza u spisu da su pristojbe plaćene, pa nisu niti dosuđene. Iz podataka u spisu slijedi da je, kada je plaćena pristojba na žalbu na rješenje od 29. kolovoza 2024., plaćen i dodatno iznos od 117,65 eura, ali se ne može zaključiti na što se konkretno taj iznos odnosi i zašto je plaćen.

16. Ovršeniku ne pripada trošak za sastav prijedloga za odgodu ovrhe i to dva puta po 1.000,00 eura plus PDV za dva prijedloga jer taj trošak 1. ovršenik potražuje tek u podnesku od 19. veljače 2025., dakle nakon protekao roka od 30 dana od dovršetka ovrhe. Osim toga, valja dodati da je prvi prijedlog za odgodu ovrhe sadržan u žalbi od 15. prosinca 2014. na rješenje o ovrsi (za koju je odmjeren i dosuđen trošak), a drugi u dopuni žalbe na rješenje o ovrsi od 16. prosinca 2014. za koju nije dosuđen trošak jer je dopuna žalbe u osnovi samo ispravak ranije podnesene žalbe, dakle radi se o trošku koji je nastao krivnjom samog 1. ovršenika.

17. Ne pripada mu niti trošak za sastav podneska od 19. veljače 2025. jer, kako već i slijedi iz obrazloženja ove odluke, sastav istog nije bio potreban, čl. 155. st. 1. ZPP/14 u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ.

18. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja u svezi razloga obustave postupka, valja navesti da je razlog obustave ovrhe činjenica da je ovrhovoditelj cedirao tražbinu, a da se ovršenik nije suglasio sa stupanjem novog ovrhovoditelja u ovrhu. Stoga, obustava postupka ima uzrok u radnji ovrhovoditelja koji je odlučio raspolagati tražbinom zanemarujući značaj takvog postupanja za ovršni postupak rad namirenja te tražbine koji je u tijeku.

19. Slijedom navedenog, 1. ovršeniku pripada, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 euro = 7,53450 kuna, trošak u iznosu od 7.581,74 eura (50.262,50 kuna/6.670,98 eura plus 910,76 eura), pa je primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP/14 u vezi sa čl. 373. t. 3.

ZPP/14 valjalo odlučiti kao u izreci.

20. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022), primjenom odredbe čl. 107. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 80/22).

21. Kako 1. ovršenik sa žalbom nije uspio, ne pripada mu trošak žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP/14 u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ.

U Puli-Pola 11. veljače 2026.

Sutkinja

Alenka Paus